Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1891/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberte Pandža, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Zustović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Irena Zustović i Ingrid Zustović Batelić, protiv tuženika ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vanesa Zandel Lončarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o. iz Pule, Dalmatinova 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P- 427/2022-106 od 5. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ŠZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-427/2022-106 od 5. veljače 2024. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ŠZ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-427/2022-106 od 5. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 15.126,51 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u točki I. izreke.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.523,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2024. dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova za iznos od 2.032,25 eura. Pod točkom III. naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 678,99 eura dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Rješenjem je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe tužiteljice od 15. siječnja 2021.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje pa stoga žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

7. Neosnovano tuženik u žalbi upire na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a obzirom da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo navodeći propise na kojima temelji svoju presudu.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice u ¼ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi naknade korištenja njezinog suvlasničkog dijela protiv posjednika suvlasnika koji koristi i posjeduje tuđu stvar.

9. Sud prvog stupnja je pravilno temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, a nakon provedenog vještačenja dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva od 15. siječnja 2021., slijedom čega je temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje i odlučiti kao u izreci rješenja.

10. Sud prvog stupnja je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio:

- na temelju zemljišno knjižnog izvatka utvrđeno je da su na nekretnini 416/3 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici upisani FZ u 2/4 dijela, tuženik ŠZ u ¼ dijela, tužiteljica AZ u ¼ dijela,

- da je tuženik otuđio svoj suvlasnički dio u korist LZ, koji je sada upisan kao suvlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da sadašnji suvlasnik nekretnine LZ nema ključ nekretnine ni stanova u nekretnini te da je u posjedu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dalje tuženik

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Labinu poslovni broj P- 69/2012 od 17. prosinca 2012. utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/ 4 dijela,

- da je temeljem rješenja Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Labinu broj Z- 820/15 od 14. travnja 2015. u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela u Labinu provedena presuda poslovni broj P-69/2012, te je kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana kao suvlasništvo tužiteljice u ¼ dijela,

- da u naravi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja stambenu zgradu sa dva stana na katu i jednim nedovršenim stanom u prizemlju,

- da je između suvlasnika postignut dogovor oko načina korištenja nekretnine, te se tuženik suglasio da tužiteljici na ime njezinog suvlasničkog dijela u cijelosti pripadne stan „C„ na katu zgrade, površine 75,58 m2, dok tuženik koristi stan „B„, te nije sporno da je predmet radi diobe obustavljen jer za zgradu na k. č. [katastarska čestica] k.o.

Nedešćina nije izdana uporabna dozvola,

- da u kući sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oko 14-15 godina živi isključivo tuženik sa svojom izvanbračnom suprugom, te da osim njih nitko nema ključeve od ulaza i stanova B i C na gornjem katu,

- da tužiteljica i tuženik godinama vode brojne sudske sporove,

- da tužiteljica kao suvlasnica nekretnine ne može vršiti posjed predmetne nekretnine, budući da tuženik drži u posjedu ključ stana „C“ za koji su se dogovorili da će pripasti tužiteljici, kao i ključ ulaznih vrata nekretnine i da joj odbija predati ključeve,

- da je tužiteljica u postupku P Ob-131/2017 pred Općinskim sudom u Puli- Pola Stalna služba u Labinu pokrenula postupak protiv tuženika radi predaje u suposjed njezinog dijela,

- da je tužiteljica pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie pokrenula ovršni postupak radi predaje u suposjed k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predajom primjerka ključeva dva stana na katu, primjerka ključeva stana u prizemlju i primjerka ključa ulaznih vrata u zgradu (spis Ovr- 991/2019).

- da je rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj R1- 32/19 od 30. rujna 2019., razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište u k. o. [katastarska općina] na način da je tužiteljici pripao posebni dio nekretnine stan „C“ na prvom katu zgrade, ukupne korisne vrijednosti površina 72,58 m2,

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka Sergia Zanghelia utvrđena je naknada za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice pa je tako utvrđeno da iznos od 1.686,04 kn (223,77 eura[1] ) predstavlja čisti prihod od mjesečne najamnine koja bi za predmetni stan, imajući u vidu napomenu da troškovi gospodarenja stambenom nekretninom iznose cca 15% iznosila 1.983,57 kuna što iznosi 1.983,57 (263,26 eura) /72,85 kn /m2, neto korisne površine stana,

- stranke nisu imale prigovora na nalaz vještaka,

- da je u ovršnom predmetu Pu Ovr-132/2019 suvlasnički dio tuženika prodan na javnoj dražbi te je rješenjem o dosudi od 21. prosinca 2020. suvlasnički dio ovdje tuženika pripao kupcu LZ,

- iskazom tuženika utvrđeno je da tuženik ima ključeve od stana tužiteljice te joj ga ne želi predati jer kako kaže „nije zaslužila„ iako je po papirima tužiteljica suvlasnica nekretnine.

11. Slijedom gornjih utvrđenja kao i temeljem iskaza stranaka saslušanih u svrhu dokazivanja sud je pravilno utvrdio da tužitelj koristi nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za stanovanje, te da je tuženik u posjedu ključa stana „C„ za koji su se sporazumjeli da pripada tužiteljici, kao i ključa od ulaznih vrata nekretnine. Između stranaka nije sporno da tuženik odbija tužiteljici dati ključeve ulaznih vrata i stana na katu iz razloga jer „ona to nije zaslužila„ te da je između stranaka vođen izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice R1-134/2016 kako bi stranke uredile svoje imovinskopravne odnose, te je tada tužiteljica prvi put bila u spornoj nekretnini i to na uviđaju sa sudom.

12. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu za korištenje njezinog suvlasničkog dijela od ¼ na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] počam od 1. lipnja 2015. s obzirom da je tuženik već temeljem presude poslovni broj P- 69/12 od 17. prosinca 2012. koja je postala pravomoćna 23. ožujka 2015. znao da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine no isti joj je odbio predati u posjed predmetni dio nekretnine smatrajući kako je to sam izjavio da tužiteljica „to nije zaslužila„.

13. Sud prvog stupnja se pri utvrđivanju osnovanosti zahtjeva pravilno pozvao na odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV), obzirom da je pravilno utvrdio da je tuženik nepošten posjednik predmetne nekretnine jer je znao da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u ¼ dijela, da između suvlasnika postoji dogovor koji dio nekretnine će tko koristiti, te da svjesno odbija tužiteljici predati ključeve iste nekretnine. Kako je tuženik znao da posjeduje i suvlasnički dio tužiteljice, to je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je tuženik kao nepošteni posjednik temeljem čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine „35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 114/22, 156/22 ; dalje- ZOO) dužan naknaditi tužiteljici korist koju je imao takvim posjedovanjem, a koja se u konkretnom slučaju očituje u koristi koja bi se ostvarivala najmom predmetne nekretnine u stambene svrhe, a kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka Sergia Zanghelia na koji stranke nisu imale prigovora.

14. Na žalbene navode da tužiteljica, kao suvlasnica uz zahtjev za isplatu nije postavila i zahtjev za predaju nekretnine u suposjed valja ukazati na pravno shvaćanje koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo na drugoj sjednici od 1. ožujka 2021. koje glasi:

"U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP."

"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

15. Kako tuženik tijekom postupka nije tvrdio da tužiteljica nije izrazila volju za posjedovanjem svog suvlasničkog dijela, a što bi bilo relevantno za utvrđivanje trenutka nepoštenosti posjeda tuženika već je u svom iskazu naveo da joj je odbio dati ključeve jer tužiteljica „to nije zaslužila„ to se na isto ne može ni sada pozivati u žalbi temeljem čl. 352. ZPP-a. Stoga je, a imajući u vidu da je od pravomoćnosti presude poslovni broj P-69/12 kojom je utvrđena bračna stečevina stranaka, tuženik znao da je u posjedu i suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice, pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je tuženik u nepoštenom posjedu predmetnog suvlasničkog dijela tužiteljice te naložio tuženiku s osnova naknade za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine platiti tužiteljici mjesečno iznos od 222, 45 eura u periodu od 1. lipnja 2015. do 11. siječnja 2021.

16. Neosnovani su žalbeni navodi da tuženik i ako je bio nepošteni posjednik obzirom da je suvlasnik nije dužan platiti naknadu za upotrebu suvlasničkog dijela tužiteljice.

16.1. Naime, odredbom članka 38. stavak 1. ZV-a propisano je: „Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.“, a odredbom čl. 42. st. 1. citiranog Zakona određeno je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

16.2. U smislu tih odredbi do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio pripada svakom suvlasniku (moguće i do uspostave etažnog vlasništva, ako bi takva uspostava bila moguća), svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti cijelu nekretninu.

16.3. S obzirom na navedeno u okolnostima konkretnog slučaja tuženik je (obzirom da je i on suvlasnik sa pravom na suposjed nekretnine) korištenjem prijeporne nekretnine u njezinoj cjelini koristio tuđu nekretninu ili tuđi suvlasnički dio te nekretnine bez ovlasti da je koristi, odnosno onemogućivši korištenje suvlasničkog dijela tužiteljici. Stoga žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

17. Odluka o troškovima postupka je pravilno donesena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a za koju je sud dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

18. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu pod to

19. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer ova parnična radnja nije bila nužna za konačni ishod postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža