Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3371/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice TDV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Suzana Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika - udruge Ne govoru mržnje - Istinom protiv laži, Podstrana, Križine 1A, OIB; 23697789025, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-447/20-14 od 27. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-447/20-14 od 27. studenoga 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke je naloženo tuženiku isplatiti na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti 1. tužiteljici prof.dr.sc. TDV, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od €3000, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti II. tužitelju dr. AD, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od €3000, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

U točki III izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnicom prouzročeni trošak u visini od € 1.401,06, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

2. Protiv navedene presude žali se tuženik bez navođenja zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te bez prijedloga sadržaja drugostupanjske odluke.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. U tijeku prvostupanjskog postupka i pri donošenju presude, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok žalitelj ne ističe da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a niti iznosi razloge koji bi upućivali na postojanje te povrede.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u razdoblju od 23. studenog 2019. do 28. studenog 2019. tuženik objavljivao niz tekstova u kojima se sadržajno iznose i prenose tvrdnje u odnosu na tužitelje, i to na internet portalu Istinom protiv laži koji objavljuje na web adresi http://istinomprotivlazi.com/, pa je tako objavljeno niz članaka pod nazivima; A/ „Lažna prijava za zlostavljanje djece! Institucije su suučesnici!“ objavljen dana 23. studenog 2019. B/ „Poliklinika za zaštitu djece „dr. Gordana Buljan Flander“ pokriće za razaranje hrvatskih obitelji“ objavljen dana 23. studenog 2019. C/ „Razotkrivena! Majke što dalje od Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba „dr. Buljan Flander“ objavljen dana **.**.2019. D/ „TD i TDV ĐD – dileri skrbništva nad djecom u Hrvatskoj!“ objavljen dana 28. studenog 2019.; da je u navedenim člancima nepoznatih autora izneseno, između ostalog, citirano: A/ „…Nadležna institucija na koju upućuju centri za socijalnu skrb u Hrvatskoj je Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, pod ravnateljstvom prof. ĐD. Odluke koje su za dobrobit djece, ne provode i ne prepoznaju manipulaciju lažne prijave i otuđenja iz dva razloga…ili znaju što rade, ali pri punoj svijesti manipuliraju nad skrbništvom nad djecom u brakorazvodnim procesima. Dodjeljuju djecu manipulatoru i zlostavljaču. Oni su suučesnici u otuđenju i zlostavljanju…“ „…izdaju nalaze koji nisu na zahtjev Suda već na zahtjev jednog od roditelja. Ne rade po dokazima već po izjavama…ne uvažavajući mišljenje drugog roditelja niti dokaze…prekoračuju zakonom propisane ovlasti …Preuzimaju ulogu MUP-a i DORH a Protuzakonito…“ „…djeca pripadaju roditelju koji pribavi mišljenje Poliklinike. Pri tome se ne gleda dobrobit djece, a funkcija Poliklinike bi trebala upravo biti zdravlje i dobrobit djece…“ „…tko je od djelatnika Poliklinike ikada kazneno odgovarao za propust…“ B/C/ „…Poliklinika za zaštitu djece „dr. Gordana Buljan Flander“ pokriće je za razaranje hrvatskih obitelji…uspješno manipulira brakorazvodnim postupcima prilikom određivanja skrbništva nad djecom… Ravnateljica Poliklinike dr. TDV i njezin glavni suradnik za oduzimanje djece psihijatar TD bez ikakvih znanstvenih temelja projiciraju nordijske autore koji zagovaraju manipulaciju od strane majki…“ „…Dječji kiler TD“ „…U slučajevima nasilja u obitelji od strane očeva skloni su pod svaku cijenu braniti očeve i poricati nasilje koje su isti činili, a prijave zlostavljanih majki definiraju kao manipulaciju pri čemu majke proglašavaju toksičnim manipulatoricama“ „…u slučajevima kada djeca negoduju i odbijaju susrete sa ocem koji je prijavljivan za nasilje u obitelji i zlostavljanje tog istog djeteta, dr. ĐD (kao i njezini suradnici) okrivljuju majku za manipulaciju i predlažu Centrima, a Centri dalje Sudovima da se djeca oduzmu majkama i dodijele očevima nasilnicima…“ „…Bešćutna manipulatorica dr. ĐD, uvijek u „pravo“ elitnom drušvu…“ „…Tko štiti ovu sotonsku Polikliniku?“ Već je bilo slučajeva u kojima je temeljem mišljenja Poliklinike za zaštitu djece dijete dodijeljeno zlostavljaču i nasilniku…Minimaliziranjem nasilja i optužbama za lažne prijave nasilja, šalje se poruka žrtvama nasilja da ga ne trebaju prijavljivati (već trpjeti) ili trebaju biti spremne da će prijave biti odbijene i proglašene lažnima…“ „…Sotonska igra je potpuno jasna. S jedne strane Poliklinika za zaštitu djece dr. Buljan Flander ZA NASILJE U OBITELJI OKRIVLJUJU ŽENE…“ D/ „…Prof ĐD i njena desna ruka psihijatar TD koriste tehnike lažne prijave za zlostavljanje jednog od roditelja (tzv. silver bullet) kako bi jednog roditelja isključili iz života djece. Pri tome rade veliku štetu djeci i roditelju koji je lažno prijavljen za zlostavljanje…“ „…Ona je zapravo ZD Zašto to radi?“ „1. Da bi potencirala sukob bračnih partnera do maksimuma, jer što je veći sukob više je nalaza, vještačenja, ročišta. Dakle, rastom konflikta raste i ekonomija, tipično za kompradorice. 2. Da bi sebe stavila u fokus medijske pažnje. Što je više zlostavljanja, makar i lažnih ona je više u medijima. Tipično ostentativno ponašanje, karakteristično za egocentrične osobe. Vrh licemjerke ĐD odlazak je na nedjeljne mise u Zagrebačku katedralu“ „Dakle, T ovako ima pokriveno sve vezano uz djecu. Plus edukacije Centrima za socijalnu skrb i u Hrvatskim odvjetničkim komorama. Inače, njezina djeca ne viđaju svog oca niti baku po ocu iako ih je ona uvijek poticala na to. Zar ona nije otuđitelj i toksična manipulatorica“ „…Flanderin glavni partner, komprador TD česti je gost u Udruzi za ravnopravno roditeljstvo. A na temelju njegovih nalaza, djeca ostaju bez jednog roditelja! Ovi opskurni likovi nečasnim poslovima dolaze do počasti – A“ E/ „Slične stvari se događaju i u Hrvatskoj. Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba „Gordana Buljan Flander“ ima monopol. Ona doslovno majkama oduzima djecu! Koliko je ĐD opasna osjetila je na svojoj koži predsjednica Udruge „Ne govoru mržnje“…“

7. Sud prvog stupnja je također utvrdio:

- da je svjedok ADV iskazala kako je 2019., kao i u vrijeme davanja iskaza (na ročištu održanom dana 25. rujna 2023., list 148-150 spisa), radila kao psiholog u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba te zna da je portal Istinom protiv laži sustavno objavljivao tekstove vezane za prof. ĐD i prim. TD, ali i za ustanovu u cijelosti u kojima su bili prozivani dilerima djece, skrbništva, prim. TD čak i "killerom djece", navodilo se da je to sotonska poliklinika i slično; da se čak naglašavalo da potiču sukobe i nasilje u obitelji ne bi li imali više posla i novca; da su to bile naravno neistinite tvrdnje koji su narušavale njihove privatne živote i obavljanje svakodnevnog posla – primjerice, na način da su roditelji pacijenata donosili te tekstove štampane, podcrtavali markerom ključne dijelove i kad god bi bili nezadovoljni nekim dijelom obrade ili nalaza nastojali su to osporiti argumentacijom iz spomenutih tekstova; da je 1. tužiteljica TDV bila jako iznervirana tim tekstovima, prije svega ljudima koji su je konstantno nazivali, provjeravali je li to istina i u puno slučajeva optuživali; da joj je 1. tužiteljica više puta ispričala da su je ljudi znali zaustavljati na cesti i dovikivati pogrdne stvari, npr. "koliko košta tvoj nalaz dilerice"; da su drugi kolege iz Poliklinike dolazili 1. tužiteljici TDV kao ravnateljici te se tužili da se osjećaju uznemireno pa je tu gubila puno radnog vremena; da je prim. TD bio svjedokinji u funkciji voditelja tima pa su se svakodnevno viđali, on je bio čak i više uznemiren od prof. TDV jer je u više navrata rekao da on kao psihijatar zna kakve reakcije mogu izazvati takvi tekstovi kod psihički nestabilnih ljudi, kod njega je bio prisutan strah za njegovu sigurnost i sigurnost djelatnika klinike; da su ti tekstovi bili objavljeni i na Facebook profilima, odnosno profilima pacijenata i u grupama, s time da se neki od pacijenata deklariraju kao "aktivisti za prava djece"; da su ti profili javno dostupni pa su svjedokinji i tužiteljima ljudi slali te objave, hrpa poznatih ljudi; da se prof. ĐD se bojala za sigurnost svojih kćeri, posebno kada su objavljene slike njenih kćeri; da poznaje OD, koja je majka troje pacijenata Poliklinike koja mjesecima, ako ne i godinama, svakodnevno zatrpava Kliniku pozivima, mailovima do te mjere da je došlo do zabrane kontaktiranja pa je isto nastavila činiti preko svojih roditelja; da je OD optuživala 1. tužiteljicu TDV da je sotona, da Poliklinika zlostavlja djecu, prijetila da će zvati USKOK i slično, a preko mailova koji su dolazili zaključuje da oni u velikoj mjeri odgovaraju onim rečenicama i formulacijama koje su bile korištene u spornim tekstovima,

- da je svjedokinja RD iskazala da je 2020. portal Istinom protiv laži počeo pisati razne napise u vezi njene majke, da je to sve bilo lažno i njezina majka je bila u šoku i jako potresena jer je cijeli svoj život uložila u djecu i pomaganje djeci; da se to nastavilo, čak se počelo pisati i spominjati njenu sestru i nju što je njenu majku izrazito pogodilo, tako da je tada zvala svaki dan svjedokinju, nije mogla spavati, imala je nesanice, da se 1. tužiteljica TDV bojala se za svoju sigurnost te za sigurnost svojih kćeri jer su joj već na cesti počeli zaustavljati ljudi i pitati što se to događa; da je svjedokinja tada radila i još uvijek radi kao zamjenica Pravobraniteljice za djecu i neki ljudi nakon što su očito pročitali te napise, slali tekstove takvog sadržaja i na adresu njenog ureda te na njenu mail adresu; da također zna da su se ti članci slali i na adrese međunarodnih organizacija i državnih institucija te privatno osobama kao što je bivši muž njene majke te brat njezine majke; da je to još više potreslo njezinu majku koja se svako jutro se budila sa grčem u želudcu pitajući se što će biti sljedeće i još se više bojala za sigurnost djece i sebe,

- da je svjedokinja ĆD iskazala da je to počelo na društvenim mrežama, Facebook; da kad se prvi tekst pojavio profesorica nije reagirala, ali su se tekstovi i dalje nastavljali i tada je krenula tuga kod profesorice i strah zbog gubitka povjerenja, što je bilo izuzetno vidljivo na njoj, da ti negativni linkovi su se samo nastavili redati jedan za drugim, a ona je postajala sve svjesnija negativnog utjecaja tih tekstova; da je velik broj ljudi njima povjerovao pa su i povlačili djecu, a profesorica je izuzetan ekspert upravo za rad sa seksualno oštećenom djecom; da je bio najavljen intervju na najvećem portalu za psihoterapiju za 1. tužiteljicu, koji je skoro odgođen zbog brda negativnih komentara koji se nastavljaju na ovakve zlonamjerne tekstove i u kojima ljudi očito nisu prepoznali vrijednost rada tužiteljice, pa se ona posljedično boji i za svoju djecu, a istovremeno je prisutna i tuga jer zbog takvog neosnovanog stavljanja na "stup srama", u biti je cijeli sustav zaštite djece oštećen, a i njezin opseg pomoći koju je mogla pružati toj djeci (svjedokinja spominje pomoć preko 2000 djece); da je 1. tužiteljica TDV trpjela štetu u velikom intenzitetu tada, a trpi i sada, da zna za slučaj zaustavljanja 1. tužiteljice od dvije nepoznate ženske osobe u [adresa], koje su je počele napadati zbog upravo takvih tekstova, dok je u [adresa] skoro došlo do fizičkog obračuna prema 1. tužiteljici na objavi knjige koji je srećom spriječen od strane nekih nazočnih ljudi; da su tekstovi razorili 1. tužiteljicu i privatno i profesionalno, a i djeci je uskraćena posljedično njena pomoć, s time da bi ona pristala i da ona radije bude oštećena ali da djeca dobiju pomoć,

- da je Općinski sud u Split u predmetu poslovni broj Ovr-39/20, prije podnošenja ovopredmetne tužbe, donio privremenu mjeru zabrane iznošenja informacija iz privatnog obiteljskog i poslovnog života tužitelja protiv ovdje tuženika.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio sljedeće:

- da su prethodno opisani tekstovi nesumnjivo nanijeli štetu kako 1. tužiteljici tako i 2. tužitelju, u opsegu koji su oni prezentirali, što bez ikakve zadrške potvrđuju i saslušani svjedoci; da opise poput "suučesništva u lažnoj prijavi za zlostavljanje djece", da je poliklinika tužiteljice pokriće za "razaranje hrvatskih obitelji", da su 1. i 2. tužitelji "dileri skrbništva nad djecom", da "manipuliraju "brakorazvodnim postupcima" i da I tužitelj "šalje djecu pedofilima", da su manipulatori te ostalo, su jako teške i uglavnom odvratne riječi; da su te riječi napisane očito olako i senzacionalistički, a bez ikakve dubinske i valjane provjere ili uporišta u zbilji, izrečene nezaustavljivo u eteru i nanijele su ogromnu količinu štete i privatno i profesionalno prema oboje tužitelja, zbog što su utjecale na javno mnijenje, dakle na prosječne osobe koje su čitale i upoznavale se s takvim tekstovima;

- da su posljedice štete kod 1. i 2. tužitelja bile profesionalne u otežanom / onemogućenom adekvatnom obavljanju svojih vrlo osjetljivih poslova, a kako su podrobno sami opisali, a koje su se u konačnici protegle i na privatan život kroz prijetnje na život i neugodnosti u javnosti;

- da sud prvog stupnja napominje kako tuženik do okončanja prvostupanjskog postupka nije povukao svoje navode „niti uputio minimum - civilizacijsku ispriku 1. i 2. tužiteljima“ pa taj smatra, sudeći po ponašanju i postupcima tuženika, da tuženika za opisane posljedice po tužitelje uopće nije briga, već isključivo za eventualnu ekskulpaciju od nanesene štete,

a zatim je sud prvog stupnja zaključio da ispunjeni uvjeti za naknadu štete kako to osnovano tvrde tužitelji, i to upravo u zaraženim iznosima - koji su po ocjeni tog suda neuobičajeno niski prema pretrpljenoj šteti, ali uglavnom sukladni prema recentnoj sudskoj praksi, imajući i u vidu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), prilikom čega je sud vodio zakonski brigu i o nespojivosti potraživanja štete sa težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. U odnosu na opisana utvrđenja, ocjene i zaključke tuženik uopće ne iznosi konkretne žalbene navode kojima bi iste osporavao.

Tuženik u žalbi citira odredbe čl. 3., 4. i 5. Zakona o medijima („Narodne novine“, br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 – dalje: ZM), iznosi definiciju novinarstva i čl. 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima, navodi da: „donoseći presudu, u ime Republike Hrvatske , sudac Marko Duk zapravo donosi presudu u ime svoje tvrtke ili korporacije čiji je uposlenik. Ta tvrtka (hrvatskom narodu nepoznatog vlasništva `Hrvatska d.o.o.˙ započela je s radom i za svoj račun, 29.04.2013. (blokada ažurirana) kada je blokiran transakcijski račun Republike Hrvatske.“

Nadalje, tuženik u žalbi navodi da je „jedna od kćeri ove tvrtke i Općinski građanski sud u Zagrebu zaveden pod D-U-N-S brojem 4999452852 – djelatnosti: sudovi i pravosuđe“, objašnjava što je D-U-N-S broj; navodi „malo dodatnih informacijama o TDV i radu njene Poliklinike“, pišući da djelatnici Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba svoja učenja koja provode u kliničkom radu temelje na učenjima engleskih psihologa Đ i LD, koji rade prema postulatima svoja učitelja kontroverznog američkog dječjeg psihijatra Richarda Gardnera (1931.-2003.), koji je počinio samoubojstvo, a takav pravac u psihijatriji i psihologiji se zove „Gardneriansi“; piše o kćerima 1. tužiteljice - RD koja je postala zamjenica Pravobraniteljice za djecu te ŠD koja je radila kao psiholog u „njihovoj sestrinskoj Poliklinici ..., a potom jer prešla u SUVAG.

10. Dakle, tuženik uopće ne ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (na koji razlog drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti), već samo iznosi neke podatke koji nisu podobni za osporavanje pravilnosti i zakonitosti pobijane presude.

11. Ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava, po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio sljedeće.

12. Prema odredbi čl. 22. st. 2. Zakon o medijima ("Narodne novine", br. 59/2004, 84/11, 81/13 i 114/22 – dalje: ZM) pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete, sukladno općim propisima obveznog prava, ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

13. U konkretnom slučaju je nesporno da su se 1. tužiteljica TDV i 2. tužitelj TD obratili tuženiku pisanim zahtjevom od 21. prosinca 2019 (list 38-45 spisa) za ispravak netočnih informacija, kojeg je tuženik primio 3. siječnja 2020., ali po istom nije postupio.

14. Odredbom čl. 21. st. 1. ZM-a je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom.

15. U skladu s odredbom čl. 21. st. 4. ZM-a, nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

16. U konkretnom slučaju tekstovi koje je objavljivao tuženik ne predstavljaju vjerno izvješće rasprave na sjednici bilo kojeg zakonom predviđenog tijela, ne radi se o intervjuu, ni o informaciji utemeljenoj na točnim činjenicama niti o točnoj informaciji kao niti o informaciji proizašloj iz vrijednosnih sudova autora čije objavljivanje je bilo u javnom interesu. Tuženik, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u objavljenim tekstovima iznosi proizvoljne i uvredljive informacije s ciljem omalovažavanja djelatnika Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i njihovog rada, a koje se ne mogu smatrati ni vrijednosnim sudom tuženika, pri čemu tuženik tijekom prvostupanjskog postupka zapravo nije ni isticao postojanje ekskuplacijskih razloga iz naprijed citirane zakonske odredbe čl. 21. st. 4. ZM-a, a niti to čini u žalbenim navodima.

17. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su tužitelji, zbog informacija koje je obavio tuženik u više predmetnih tekstova, pretrpjeli štetu zbog povrede prava osobnosti, te je pravilno primijenio odredbu čl. 1100. ZOO-a kada im je dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od po 3.000,00 eura svakome, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

18. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

19. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac