Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3084/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice SF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, radi predaje nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 69/2025-7 od 15. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-69/2025-7 od 15. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom da se naloži tuženici da tužitelju preda u suposjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 2 u Biogradskoj ulici i dvor., površine 122 m2, u ½ dijela, kao i da joj se naloži da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.545,22 €.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženici na predaju u suposjed nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 2 u [adresa] i dvor, površine 122 m2 u ½ dijela.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6. U odnosu na žalbene navode da je počinjena relativno bitna povreda odredaba ZPP-a zbog nepravilne primjene odredbe čl.299.st.3. ZPP-a s obzirom jer da je prvostupanjski sud uzeo u obzir izjavu sa Zapisnika kod CSS [adresa] od dana 22.10.2015. iako je ista dostavljena u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, čime da je sud dozvolio tuženiku izvođenje novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka i isteka prekluzivnog roka iz čl. 299. st. 1. ZPP, valja reći da su neosnovani. Naime, odredbom čl. 299. st. 2. ZPP propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Kako je nakon ukidnog rješenja ovog suda došlo do potrebe za utvrđenjem kakva je bila stvarna volja stranaka prilikom sklapanja Ugovora o osnivanju osobne služnosti od 21. listopada 2015. pribavom Zapisnika Centra za socijalnu skrb od 22. listopada 2015., to je pravilno sud prvog stupnja dozvolio izvođenje odnosno čitanje navedenog dokaza tijekom glavne rasprave.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelji navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi čiji brak je prestao razvodom dana 21.listopada 2015., a zajedničko dijete mlt. LF, rođen 2010. povjeren je na čuvanje i odgoj majci i zakonskoj zastupnici SF;

- da je dana 21.listopada 2015. sklopljen između ČF, kao vlasnice i DF iz [adresa], kao ovlaštenika Ugovor o osnivanju osobne služnosti plodouživanja na ½ dijela ČF na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 2 u [adresa] i dvor., površine 122 m2, temeljem kojeg ugovora je pod brojem Z-8293/1uknjiženo pravo plodouživanja u zemljišne knjige na ½ dijela nekretnine za korist DF iz [adresa];

- da iz čl. 2. Ugovora o osnivanju osobne služnosti plodouživanja proizlazi da je tuženica ovlastila tužitelja kao ovlaštenika da se služi ½ idealnog dijela njezine nekretnine na način da istom pripada isključivo prihod od najma ili zakupa koji ½ idealnog dijela poslužne nekretnine daje bez umanjenja sućanstva;

- da je nakon toga na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 2 u [adresa] i dvor., površine 122 m2, upisan kao samovlasnik mlt. LF, dijete parničnih stranaka;

- da je dana 21.listopada 2015. sklopljen Ugovor između DF iz [adresa] i mlt. ĐF iz [adresa] zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici kojim ugovorom PF kao ovlaštenik prava plodouživanja na ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 2 u [adresa] i dvor., površine 122 m2,prenosi sva svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja na navedenoj nekretnini na svojeg sina LF iz [adresa] uključivo i ubiranje civilnih plodova (najamnina i zakupnina) koje idealni poslužni dio donese za sve vrijeme života PF (čl.2. Ugovora), koji ugovor nije nikada proveden u zemljišnim knjigama;

- da je podneskom od 1. listopada 2020. tužitelj izjavio kako raskida ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja, a istodobno je sam sa sobom zaključio i sporazum o raskidu ugovor o prijenosu ovlaštenja plodouživanja;

- da iz teretovnice proizlazi 29.ožujka 2016. uknjižba osobne služnosti prava plodouživanja, uporabe i stanovanja temeljem darovnog ugovora od 29.ožujka 2016.

– za korist SF;

- da iz spisa Općinskog suda u Osijeku posl. broj Psp-4/2021 proizlazi da je ovdje tuženica 14.lipnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženika DF i JF kojom je predložila da sud donese presudu kojom se nalaže tuženicima prestati uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njezinih ovlaštenja na nekretnini upisanoj u z. k. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 2 u [adresa] i dvor sa 122 m2, na način da im se zabranjuje dolaziti na navedenu nekretninu, te na bilo koji način kontaktirati tužiteljicu ili osobe koje po bilo kojoj pravnoj osnovi stanuju ili borave u kući koja se nalazi na navedenoj nekretnini;

- da iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu proizlazi da je 14. svibnja 2021. pod brojem Z-7700/2016 uknjiženo pravo najma temeljem ugovora o najmu br. OV-6113/21 od 3. svibnja 2021 na ½ dijela nekretnina za korist JF, nove supruge tužitelja;

- da je tuženica u ime svog maloljetnog sina LF kao njegova zakonska zastupnica, kao najmodavac sklopila ugovor o najmu predmetne nekretnine s najmoprimcima IF, TF i PFH, s početkom najma od 18.kolovoza 2020. te da u predmetnoj kući danas stanuje samo ZF temeljem spomenutog ugovora o najmu;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tijekom trajanja braka svoje vlasništvo na navedenoj nekretnini prepisao na tuženicu u cijelosti, nakon čega je došlo do razvoda braka, te mu je tuženica dala pravo plodouživanja na 1/2 dijela kuće, da bi bio osiguran, a koje plodouživanje je upisano i danas u zemljišne knjige. Zatim, proizlazi da traži da mu se nekretnina preda u suposjed jer ne može pristupiti nekretnini, imao je ključ davno, ali je tuženica promijenila bravu i u toj nekretnini stanuje ĆF u prizemlju, a kuća se sastoji od 3 stana;

- da iz iskaza tuženice proizlazi da joj je tužitelj rekao da želi da svom djetetu prenese ovlasti iz prava plodouživanja, da ima nešto od njega, te joj je rekao da se on ne želi s tim baviti, a to je navedeno i u ugovoru te da se nekretnina iznajmljuje i njemu smanji alimentacija.

9. Temeljem takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je Ugovorom o osnivanju osobne služnosti plodouživanja ovdje tuženica ovlastila ovdje tužitelja da se služi ½ idealnog dijela sporne nekretnine koja je predmet ovoga spora na način da istom pripada isključivo prihod od najma ili zakupa koji ½ idealnog dijela poslužne nekretnine daje bez umanjenja sučanstva, slijedom čega zaključuje da je ugovorna odredba vrlo jasna i da ju treba tumačiti da je tuženica predmetnim ugovorom ovlastila tužitelja da se služi ½ idealnog dijela predmetne poslužne nekretnine isključivo u segmentu plodouživanja koje se odnosi na prihod od najma ili zakupa, a ne suposjed dok u korist ovakvog zauzetog stava ide i izjava tužitelja dana na zapisnik pred Centrom za socijalnu skrb dana 22. listopada 2015. (list 102 ovoga spisa) u kojoj izjavi tužitelj vrlo jasno navodi i priznaje kako ima pravo plodouživanja na ½ sporne nekretnine koja je predmet ovoga spora i koje pravo plodouživanja se odnosi na prihod od najma ili zakupa te nekretnine i istog se odriče u korist sina mlt. LF, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je prava volja parničnih stranaka iz ugovora o osnivanju osobne služnosti plodouživanja od 21. listopada 2015. bila da tužitelj ostvaruje samo segment plodouživanja koji se odnosi na prihod od najma ili zakupa, ali ne i suposjed.

10. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da Uvidom u ugovor sklopljen između tužitelja i mlt. LF dana 21. listopada 2015. proizlazi da ovdje tužitelj prenosi sva svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja na navedenoj nekretnini na svojeg sina LF uključivo i ubiranje civilnih plodova (najamnina i zakupnina), koje idealni poslužni dio donese za sve vrijeme života PF.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je svoja prava izvršavanja ovlaštenja osobne služnosti prava plodouživanja na spornoj nekretnini, a koje se odnose na ubiranje civilnih plodova najamnine i zakupnine tužitelj prenio na svoga sina LF, dakle on ova ovlaštenja više nema iz toga razloga što je dakle drugoj osobi prepustio izvršavanje svojih ovlaštenja, pa da bi ponovno stekao pravo izvršavati ovlaštenja plodouživatelj mora regulirati pravni odnos s osobom na koju je svoja ovlaštenja prenio, u konkretnom slučaju sa sinom i to zaključenjem novog pravnog posla ili valjanim raskidom pravnog posla kojim je svojim pravima raspolagao, što zasigurno nije (valjani raskid pravnog posla) na način da je mlt. LF poslao pisanu obavijest kako raskida taj ugovor budući da takav način raskida ugovora s obzirom da se radi o maloljetniku nije zakonit i valjani način raskida jer je isto moralo biti učinjeno sudskim putem. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran za postavljanje predmetnog tužbenog zahtjeva kako je isti postavljen prema tuženici jer je svoje pravo izvršavanja ovlaštenja plodouživanja na spornoj nekretnini prenio na drugu osobu, a tužitelj stoga takva ovlaštenja više nema tim više što takav ugovor o prijenosu prava izvršavanja ovlaštenja na drugu osobu nije raskinut na valjani način, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

12. Takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud, iako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije raskinut ugovor između tužitelja i mlt. sina LF.

13. Tužitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja, jer je izvedene dokaze sud prvog stupnja prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

14. Najprije valja reći da prema odredbi čl. 203. st.1. ZVDSP propisano je da pravo plodouživanja je osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo, a stavkom 5. istog članka je propisano da pravo plodouživanja iste poslužne nekretnine može imati i više osoba, u kojem je slučaju svaka samostalni nositelj svojega dijela prava plodouživanja, osim kad su u takvu odnosu da im pravo plodouživanja ili neki dio toga prava pripada zajednički; u sumnji se uzima da svakoj pripada jednaki dio prava plodouživanja. Isto tako, odredbom čl.204 st. 1. ZVDSP propisano je da je plodouživatelj ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, ali sve to samo u granicama očuvanja sućanstva, što uključuje i očuvanje temeljne namjene poslužne stvari, dok je st. 2. istog čl. propisano da plodouživatelj može pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka, dok je st. 3. propisano da vlasnik poslužne stvari mora trpjeti izvršavanje plodouživateljevih ovlasti na svojoj stvari, a svoje pravo vlasništva smije izvršavati ako time ne vrijeđa plodouživateljevo pravo.

15. Tijekom postupka tuženica je osporavala da bi tužitelj na predmetnoj nekretnini stekao pravo plodouživanja u 1/2 dijela upisom u zemljišnu knjigu te da mu zato pripada pravo suposjeda predmetne nekretnine sukladno veličini njegova suvlasničkog omjera od ½ idealnog dijela nekretnine, a isto tako je osporavala da bi bio raskinut Ugovor između DF iz [adresa] i mlt. ĐF iz [adresa] zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici, od 21.listopada 2015., kojim ugovorom PF kao ovlaštenika prava plodouživanja na ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 2 u [adresa] i dvor., površine 122 m2, prenosi sva svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja na navedenoj nekretnini na svojeg sina LF iz [adresa] uključivo i ubiranje civilnih plodova (najamnina i zakupnina).

16. Tužitelj žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tuženica priznala odlučnu činjenicu – pravo plodouživanja tužitelja u svom iskazu, slijedom čega da nije potrebno bilo navedeno utvrđivati, dok je sporna činjenica prijenosa ovlasti izvršavanja prava plodouživanja pa se stoga parnica ograničava samo na tu spornu činjenicu.

17. Međutim, valja reći da iako je tuženica navela da tužitelj ima pravo plodouživanja, u daljnjem tijeku je navela da isti nema pravo na suposjed. Naime, iz čl. 2. predmetnog Ugovora o osnivanju osobne služnosti plodouživanja proizlazi da je tuženica ovlastila tužitelja kao ovlaštenika da se služi ½ idealnog dijela njezine nekretnine na način da istom pripada isključivo prihod od najma ili zakupa koji ½ idealnog dijela poslužne nekretnine daje bez umanjenja sućanstva, a iz koje bi odredbe proizlazilo da je ugovoreno da tužitelj ostvaruje samo segment plodouživanja koji se odnosi na prihod od najma ili zakupa, a ne suposjed.

18. Da je tome tako, proizlazi i iz iskaza tuženice iz kojeg proizlazi da tužitelj nije niti bio u suposjedu nekretnine jer je pokušao obiti navedenu nekretninu, a na nekretnini živi najmoprimac ZF koja plaća najamninu i održava kuću. Također, utvrđenje da je plodouživanje ugovoreno samo u segmentu na način da tužitelju pripada isključivo prihod od najma ili zakupa koji ½ idealnog dijela poslužne nekretnine daje, proizlazi i iz navoda tužitelja na Zapisnik kod Centra za socijalnu skrb Osijek od 22. listopada 2015. kada je tužitelj izričito naveo da ima pravo plodouživanja te se istog prava odriče tj. prepušta sinu mlt. LF prihod od najma ili zakupa koji ostvaruje predmetni idealni dio poslužne nekretnine.

19. Prema tome, iako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da Ugovor između DF iz [adresa] i mlt. ĐF iz [adresa] zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici, od 21.listopada 2015., kojim ugovorom PF kao ovlaštenika prava plodouživanja na ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 2 u [adresa] i dvor., površine 122 m2, prenosi svoja prava izvršavanja svojih ovlaštenja ubiranja civilnih plodova (najamnina i zakupnina) koje idealni poslužni dio donese za sve vrijeme života PF, nije raskinut, navedeno nije od utjecaja na odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, valja reći da u slučaju da ugovor nije raskinut izjavom prije podnošenja tužbe, može se smatrati da sama tužba predstavlja izjavu volje kojom se ugovor raskida, a u konkretnom slučaju tužitelj je priložio izjavu o raskidu 3. siječnja 2022. te raskid nastaje jednostavnom izjavom volje o raskidu, ali navedeno nije odlučno u konkretnom slučaju.

20. To stoga, jer kako proizlazi iz dokaznog postupka volja stranaka je bila da se osnuje plodoživanje u segmentu na način da tužitelju pripada isključivo prihod od najma ili zakupa koji ½ idealnog dijela poslužne nekretnine daje, a ne suposjed, posebno imajući u vidu da tužitelj nije niti bio uopće u suposjedu tijekom cijelog razdoblja od brakorazvodne parnice do danas.

21. Osim toga, kako je utvrđeno tijekom postupka, tuženica je upisana u zemljišnim knjigama kao ovlaštenica osobne služnosti – prava plodouživanja, uporabe i stanovanja temeljem Darovnog ugovora od 29. 3. 2016. u cijelosti dok je mlt. LF (sin stranaka) upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine tako da tužitelj neosnovano od tuženice traži suposjed.

22. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je ostao bez nekretnine u teškom razvodu braka te da nema riješeno stambeno pitanje i da je radno nesposoban, valja reći da takve tvrdnje nisu ničime dokazane poglavito kad tuženica u svom iskazu navodi da tužitelj živi u vikendici od 100 m2 koju je darovnim ugovorom prenio na majku tražeći onda sniženje alimentacije jer da je osiromašio, a isto tako je uknjižio na spornu nekretninu (na kojoj ima pravo plodouživanja u segmentu ubiranja plodova) svoju sadašnju suprugu JF na temelju Ugovora o najmu te je izvršena uknjižba prava najma.

23. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 203 i 204. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno da iz Ugovora o osnivanju osobne služnosti plodouživanja proizlazi da je tuženica ovlastila tužitelja kao ovlaštenika da se služi ½ idealnog dijela njezine nekretnine na način da istom pripada isključivo prihod od najma ili zakupa koji ½ idealnog dijela poslužne nekretnine daje bez umanjenja sućanstva, a ne na suposjed pa je stoga sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u pogledu visine (čl. 155. ZPP) troškova koji su odmjereni tuženiku dok tužitelju ne pripada parnični trošak jer je izgubio u parnici.

25. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu pa odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

26. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić