Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2501/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dalia Hećimović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB:23759810849, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić i Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2269/2021-39 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća dana 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2269/2021-39 od 20. ožujka 2025.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2269/2021-39 od 20. ožujka 2025.
III Odbijaju se zahtjevi stranaka za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB:23759810849, platiti tužiteljici IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.864,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2020. pa do isplate a pod II i zakonske zatezne kamate na iznos od 4.379,85 EUR za razdoblje od 24. svibnja 2020. do 28. listopada 2021., dok se pod III odbija tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 11.735,20 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. svibnja 2020. pa do isplate a pod IV se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.257,12 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. ožujka 2025. pa do isplate.
2. Protiv ove odluke žalbu u usvajajućem dijelu izjavljuje tuženik zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje:ZPP) s prijedlogom za preinačavanje pobijane odluke u smislu žalbenih navoda, odnosno ukidanje iste i vraćanje na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Protiv ove odluke žalbu u odbijajućem dijelu izjavljuje i tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačavanje pobijane odluke u smislu žalbenih navoda, odnosno ukidanje iste i vraćanje na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja prihvaća nalaze i mišljenja prometnog, sudsko medicinskog i medicinskog vještaka te u pogledu činjenice da je tužiteljica bila pod utjecajem opijata, utvrđuje kako tuženik u tom pravcu nije predložio izvođenje kakvog posebnog dokaza, kojim bi se utvrdio intenzitet istog, dok je sud prihvatio iskaz tužiteljice koja je u istom navela kako je bila pod utjecajem alkohola te kako je povukla dim ili dva jer se tamo pušio hašiš ili marihuana, a isto nije utvrđeno kakvom javnom ispravom pri čemu da je tužiteljica znala kako je osiguranik tuženika konzumirao alkohol te je pristala sjesti sa njim u automobil i nije koristila sigurnosni pojas iako je sa sigurnošću tijekom ovog postupka utvrđeno da bi na taj način izbjegla ozljede glave i to nagnječenje mozga s krvarenjem u meke moždane ovojnice, prijelom nadlaktice i prijelom križne kosti, dok korištenje pojasa ni u kojem slučaju ne bi spriječilo ozljedu noge koja je u pogledu ozljeđivanja odnosno njegovih posljedica razmjerno dovela do najvećeg dijela, pa na isto nevezivanje sigurnosnim pojasom nema utjecaja. Obzirom na navedeno, sud prvog stupnja u takvim okolnostima i utvrđuje kako je doprinos tužiteljice kao oštećenika 50%.
6. Tuženik u žalbi ističe kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila pod utjecajem opijata te je čak i u svome iskazu ustvrdila kako se "cugalo" cijelu noć te kako je sama "povukla dim ili dva" te kasnije u klubu popila po "dvije ili tri pive". Tuženik stoga tvrdi kako se cijeli štetni događaj mogao spriječiti da tužiteljica nije koristila opijate te da je stoga njezin omjer suodgovornosti znatno viši. Dalje, sud u ovaj razmjer nije uzeo niti okolnost da tužiteljica nije provodila preporučenu fizikalnu terapiju. Konačno, obzirom na to da je tuženik isplatio 4.379,85 EUR na dan 28. listopada 2021. bez specifikacije tuženik tvrdi kako je tužiteljica bila dužna obračunati zatezne kamate na svoje potraživanje te sukladno tom izračunu uskladiti tužbeni zahtjev.
7. U svojoj pak žalbi tužitelj ističe kako i kako su "stari" Orijentacijski kriteriji doneseni još 2002. godine, te su sudovi i prije "novih" Orijentacijskih kriterija tužiteljima dosuđivali iznose koji su bili viši od tih kriterija.
8. Pri tome valja prije svega reći kako je u tijeku postupka provedenim vještačenjima utvrđeno da je kombiniranim vještačenjem točno razlučeno koje ozljede tužiteljica ne bi dobila da je bila vezana sigurnosnim pojasom, a koje bi dobila bez obzira na isto. Pri tome vještak medicinske struke jasno razlučuje kako prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, kao posljedica ozljede desnog kuka kod tužiteljice se razvila posttraumatska artroza kuka, desna noga je kraća za 2 cm, izražena je manja slabost desne noge zbog hipotrofije mišća, ima kronične bolove u kuku kod hoda zbog čega se otežano kreće, kretnje u kuku su bolne, ograničene u srednjem stupnju, tako da navedene trajne posljedice uzrokuju smanjenje životne aktivnosti od 25%. Kao trajna posljedica višeivernog prijeloma lijeve nadlaktice zaostala je manja slabost lijeve ruke, bolovi u ramenu i nadlaktici kod većeg opterećenja ruke i kod promjene vremena. Smanjenje životne aktivnosti zbog tih ozljeda iznosi 10%. Zbog prijeloma križne kosti tužiteljica ima povremene bolove u donjem dijelu križa, izražena je manja bolnost na perkusiju križne kosti. Smanjenje životne aktivnosti po toj osnovi iznosi 5%. Ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 35% uslijed čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli. Ipak, usmeno se očitujući vještak konačno tvrdi kako je za posttraumatsku artrozu uz smanjenu pokretljivost u srednjem stupnju predviđeno smanjenje životne aktivnosti od 15%, ali uzevši u obzir i sve ostale zaostale trajne posljedice njegova ocjena iznosi 25% i vještak smatra da je u skladu s funkcionalnim statusom desnog kuka i desne noge. Kao trajna posljedica višeivernog prijeloma lijeve nadlaktice koji je operativno liječen kod tužiteljice je, pored smanjenje pokretljivosti u ramenu, zaostala i manja slabost lijeve ruke zbog hipotrofije mišića te bolovi u ramenu i nadlaktici kod većeg opterećenja ruke pa stoga njegova ocjena umjesto 5% iznosi 10%.
9. Imajući u vidu odluku Vrhovnog suda RH Rev-635/2021 od 02. srpnja 2024. ovaj sud uzima prije svega u obzir okolnost kako su pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost. Za štetu odgovara osoba koja je prouzročila štetu pa da bi došlo do odgovornosti za štetu štetnom radnjom mora biti prouzročena povreda subjektivnog prava ili interesa. Isto tako, da bi došlo do odgovornosti za štetu između štetne radnje i štete mora postojati uzročna veza. Šteta se mora javljati isključivo kao posljedica štetne radnje. Na oštećeniku je, osim u slučaju kad zakon izričito ne propisuje drugačije, teret dokaza glede uzročne veze, jer se ona ne predmnijeva. O protupravnosti govorimo kada je povrijeđena neka pravna norma pa ZOO kriterij predmnijevane (pretpostavljene) krivnje odredbom čl. 1045. st. 1. i 2. postavlja kao opće pravilo, dok je iznimno za određene slučajeve, posebnim odredbama predviđen kriterij dokazane krivnje. Dakle, kod kriterija pretpostavljane krivnje štetnik odgovara za štetu ako je kriv, ali se njegova krivnja predmnijeva, što znači da oštećenik treba dokazati štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu, dok krivnju štetnika ne dokazuje jer se ona predmnijeva. Stoga nije moguće prihvatiti zaključak o nepostojanju uzročno posljedične veze neovisno o vezivanju oštećenika sigurnosnim pojasom, jer kod odgovornosti za štetu po osnovi krivnje svaki štetnik odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji pod pretpostavkom postojanja uzročne veze. Slijedom navedenog za zaključiti je da se tuženik ne može osloboditi svoje odgovornosti zbog krivnje samog oštećenika, već svaki odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji, pa je u konkretnom slučaju riječ o suodgovornosti, budući da tužitelj ne bi bio povrijeđen, bez obzira na vezanje sigurnosnim pojasom, da nije bilo upravo početne protupravne radnje osiguranika tuženika. Shvaćanje prema kojem je u navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji potrebno utvrđivati doprinos svake stranke, izneseno je i u odlukama broj: Rev-1341/1996-2 od 3. svibnja 2000., Rev 3034/15-2 od 24. siječnja 2018., Rev 2175/11-4 od 28. rujna 2016., Rev-13/06 od 4. svibnja 2006, Rev-416/12 od 22. rujna 2006., Rev-1437/85 od 21. siječnja 1988. Dakle, na pitanje je li u slučaju kada neimovinska šteta ne bi nastala da je ozlijeđena osoba bila vezana sigurnosnim pojasom pravilno primijeniti čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima kojim se isključuje obveza odgovorne osobe ili čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima koji upućuje na postojanje suodgovornosti oštećene osobe – valja reći kako se tuženik ne može osloboditi svoje odgovornosti zbog krivnje samog oštećenika, već svaki odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji. Stoga sud ocjenjuje da je riječ o suodgovornosti stranaka za nastalu štetu, budući da tužitelj ne bi bio povrijeđen, bez obzira na vezanje sigurnosnim pojasom, da nije bilo upravo početne protupravne radnje osiguranika tuženika.
10. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje navedeni razmjer doprinosa, te obzirom na postojeću sudsku praksu i napose Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH utvrđuje tužitelju pravičnu primjerenu naknadu štete, utvrđujući temeljem provedenih dokaza, a napose iskaza same tužiteljice, kako je ova znala da je osiguranik tuženika konzumirao alkohol te je pristala sjesti sa njim u automobil. U automobilu nije koristila sigurnosni pojas iako je sa sigurnošću tijekom ovog postupka utvrđeno da bi na taj način izbjegla ozljede glave (nagnječenje mozga s krvarenjem u meke moždane ovojnice), prijelom nadlaktice i prijelom križne kosti, dok korištenje pojasa ne bi spriječilo ozljedu noge. Obzirom na navedeno, sud pravilno utvrđuje doprinos tužiteljice od 50% umanjujući dalje dosuđeni iznos i za ono što je tuženik već isplatio, čime ipak nije u cijelosti naknadio pretrpljenu štetu, te pravilno sud dosuđuje i daljnji iznos od 2.864,41 EUR, imajući u vidu utvrđenu suodgovornost tužiteljice, procijenjeni opseg štete prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka na koji nije imala prigovora kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te izvršenu isplatu.
11. Sud stoga pravilno primjenjuje odredbe čl. 1046. ZOO-a te izgubljena neto zarada zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, sukladno čl. 1095. st. 1 ZOO- a. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužiteljica ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a a sud je dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a) te tako utvrđuje kako bi primjerena i pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosila 13.500,00 EUR pa sud pravilno utvrđuje opisani doprinos tužiteljice imajući sve okolnosti slučaja kako je naprijed navedeno. Pri tome je pravilno utvrđeno kako je tuženik, nakon podnošenja tužbe, tužiteljici isplatio određeni iznos na ime neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, a čime joj nije u cijelosti naknadio pretrpljenu štetu te stoga pravilno nalaže isplatu razlike, dok utvrđuje tužiteljici i pravo na isplatu zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate odnosno za razliku - od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.
12. Konačno, u smislu čl. 154. st. 2. i 155. ZPP pravilna je i odluka suda prvog stupnja o parničnom trošku, imajući u vidu djelomičan uspjeh stranaka u sporu kao i činjenicu uspjeha tužiteljice u pogledu osnova zahtjeva, pa stoga i u tom pravcu žalbe stranaka nisu osnovane.
13. Stoga je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Sabina Dugonjić
