Poslovni broj: Usž-89/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te više sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ĐViz [adresa], [adresa], [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik ( brat ) PViz [adresa], [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , OIB: 95093210687 , radi povrata u prijašnje stanje, odlučujući o žalbi tužitelja , protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2624/2023-11 od 16. listopada 2024. , na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: poslovni broj: Us I-2624/2023-11 od 16. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-01/23-01/06 , URBROJ: 531-510-07-01/01-23-04 od 8. rujna 2023. godine.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 8. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-361-13/23-02/1, URBROJ: 2182- 19-02/10-23-6 od 16. veljače 2023. Potonjim rješenjem je, točkom 1. izreke, odbijen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje, u postupku utvrđivanja prava na obnovu i dodjelu potpore za opremanje u ratu oštećenog objekta u [adresa], Općina Ružić, kao neosnovan te je, točkom 2. izreke, odbačen zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na obnovu i dodjelu potpore za opremanje u ratu oštećenog objekta u [adresa], Općina Ružić, kao nepravodoban.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je time što je zahtjev za utvrđivanje prava na potporu za popravak i opremanje ratom porušene obiteljske kuće podnio 14. studenoga 2001. znači da je istog podnio unutar roka propisanog Odlukom o krajnjem roku za podnošenje zahtjeva za obnovu, a pri čemu smatra da je sud zanemario tu odlučnu činjenicu. U preostalom dijelu žalbe iznosi kronologiju upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporene odluke te naglašava da je u zahtjevu za povrat u prijašnje stanje ukazivao na nepravedno postupanje prvostupanjskog tijela te predlagao da drugostupanjsko tijelo uzme u obzir složenost predmeta i splet životnih okolnosti koje su imale bitnog utjecaja na prebivalište i boravište tužitelja, a na koje okolnosti tužitelj nije mogao utjecati budući su ratna zbivanja bila od presudnog značaja za pitanje njegovog boravišta u predmetnom objektu.

2.1. Tvrdi da je zanemarena odredba članka 7. Zakona o općem upravnom postupku koja se tiče postupanja prema pravno neukim strankama, a o čemu je ovdje riječ. Navodi da je sud bez ikakvog razloga naglasak stavio na formalno označavanje podnesaka koje je tužitelj podnosio u cilju razmatranja njegovog zahtjeva, a pri čemu nije uzeo u obzir da punomoćnik za primanje pismena nije pravovremeno preuzeo dopis tijela, a da je tužitelj odmah po saznanju za navedeno, u najkraćem mogućem roku sačinio i dostavio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja. Zaključno naglašava da sud nije uzeo u obzir da je stambeni objekt tužitelja porušen uslijed posljedica ratnih zbivanja, na što nije mogao utjecati, niti je na bilo koji način odgovoran za razaranje njegove imovine. Osim navedenog, tvrdi da ratna zbivanja i nemogućnost njegova boravka u navedenom objektu predstavljaju objektivne okolnosti uslijed kojih tužitelj nije mogao sudjelovati u postupku u skladu s očekivanjima prvostupanjskog tijela. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku odluku na način da se utvrdi osnovanost zahtjeva za obnovu porušenog objekta, odnosno presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa premeta proizlazi da je u pravomoćno okončanom upravnom postupku, koji je prethodio predmetnom tužiteljevom zahtjevu, tužitelj još 2001. godine podnio zahtjev za utvrđivanje prava na potporu za popravak i opremanje ratom oštećene obiteljske kuće u [adresa]. Rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-361-02/04-01/346, URBROJ: 2182-03-04/1-13-11 od 22. svibnja 2013., u ponovljenom postupku, navedeni je zahtjev odbijen, u bitnom, iz razloga što je utvrđeno da tužitelj prije početka oružanih sukoba nije kontinuirano prebivao u predmetnom stambenom objektu. Predmetno rješenje dostavljeno je tužitelju 12. lipnja 2013. putem opunomoćenika za primanje pismena - PV kojeg je tužitelj sam ovlastio u skladu s odredbom članka 89. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 52/56, 10/65, 4/77, 11/78, 16/86, 9/86, 53/91, 103/96) i protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu. Žalba je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361-02/13-01/88, URBROJ: 2182-03-04/1-13-1 od 24. rujna 2013. odbačena kao nepravovremena. Iz dostavnice priložene u spisu predmeta proizlazi kako je navedeno rješenje o odbačaju žalbe dostavljeno istom opunomoćeniku za primanje pismena 4. listopada 2013.

6.1. Upravni postupak koji je prethodio predmetnom upravnom sporu tužitelj je pokrenuo podneskom od 29. prosinca 2022. (zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela 5. siječnja 2023.), u kojem je iznio kronologiju prethodno opisanog upravnog postupka te je naveo, u suštini, da je tek iz dopisa prvostupanjskog tijela od 28. studenog 2022. saznao kako je žalba protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 24. rujna 2013. odbačena kao nepravovremena. Istim podneskom je predložio da se sadržajno prvenstveno tretira kao povrat u prijašnje stanje, a ukoliko nema osnova za njegovo usvajanje, da se podredno tretira kao molba – zahtjev za utvrđivanje prava na obnovu.

7. Odredbom članka 82. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21.) propisano je da će se stranci koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju pa je zbog toga propuštanja isključena od obavljanja te radnje dopustit na njezin prijedlog povrat u stanje postupka prije propuštanja poduzimanja radnje u određenom roku (u daljnjem tekstu: povrat u prijašnje stanje). Povrat u prijašnje stanje dopustit će se i stranci koja je iz neznanja ili očitom pogreškom poslala ili predala podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom tijelu. Stavkom 2. navedene zakonske odredbe propisano je kako se prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, najkasnije u roku od osam dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje roka. U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje moraju se navesti činjenice na kojima se temelji opravdanost prijedloga. Kad se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak.

8. Kraj činjenice da spisu predmeta prileži uredno potpisana dostavnica iz koje nedvojbeno proizlazi da je dostava prvostupanjskog rješenja od 24. rujna 2013. uredno izvršena opunomoćeniku za primanje pismena 4. listopada 2013., a tužitelj za tvrdnju da nije primio navedeno rješenje ne nudi nikakav dokaz, to je i po ocjeni ovog Suda pravilno, točkom 1. prvostupanjskog rješenja, odbijen zahtjev tužitelja za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan. Naime, na tužitelju je teret dokazivanja, a isti nije dokazao, a ni učinio vjerojatnom tvrdnju da je zbog opravdanog razloga propustio rok za izjavljivanje žalbe, a na koju je sukladno uputi o pravnom lijeku, sadržanoj u tom rješenju, bio upozoren. Stoga i prema ocjeni ovoga Suda, prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopušten jer tužitelj navode o razlozima propuštanja prekluzivnog žalbenog roka nije ničim potkrijepio pa se nije mogla ni utvrditi opravdanost propuštanja jer za dopuštanje povrata u prijašnje stanje nisu dostatne samo tvrdnje tužitelja već okolnosti ukoliko nisu općepoznate trebaju biti i potkrepljene odgovarajućom dokumentacijom.

9. Nadalje, sukladno odredbi članka 69. b Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovi („Narodne novine“, broj 57/00) Vlada Republike Hrvatske je donijela Odluku o krajnjem roku za podnošenje zahtjeva za obnovu („Narodne novine“, broj 14/01) , kojom se utvrđuje dana 31. prosinca 2001. , kao krajnji rok za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava sukladno Zakonu o obnovi , a 31. ožujka 2004. stupila je na snagu Odluka o krajnjem roku za podnošenje zahtjeva za obnovu („Narodne novine“, broj 41/04). kojom je propisano da vlasnici ili suvlasnici, te zaštićeni najmoprimci u ratu oštećenih ili uništenih stambenih objekata (obiteljskih kuća i stanova) koji do 31. prosinca 2001. nadležnom tijelu nisu podnijeli zahtjev za ostvarivanje prava na potporu za popravak oštećenja, obnovu ili opremanje tih objekata, takav zahtjev mogu podnijeti najkasnije do 30. rujna 2004. godine.

10. Imajući u vidu prethodno propisani krajnji rok za podnošenje zahtjeva za obnovu, a budući da je predmetni zahtjev tužitelja podneo 5. siječnja 2023. , to je i prema ocjeni ovoga Suda , pravilno prvostupanjsko tijelo, točkom 2. izreke rješenja, odbacio takav zahtjev tužitelja , jer je podnesen nakon proteka zakonskog roka za njegovo podnošenje.

11. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi imali utjecaj na pravilnost odluke u ovoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a , žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu , 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić