Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2445/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku iz Zadra, protiv 1. tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru i 2. tuženika Općine Stankovci, Stankovci 230, OIB: 13734771602, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-916/2022-13 od 2. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-916/2022-13 od 2. travnja 2024. te rješenje istog suda u dijelu pod točkom I. i III. izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva na nekretnini oznake čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 759 m² koja je nekretnina sukladno Geodetskom elaboratu br. 225/2021 izrađenom od strane dipl. ing. geodezije OU iz [adresa] **.**.2021. te koji elaborat je potvrđen od strane DGU Područni ured za katastar Zadar dana 13. siječnja 2022.g., [broj], nastale parcelacijom od matične nekretnine oznake čest.br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 185426 m², zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude po pravomoćnosti iste zatraži i ishodi uknjižbu prijenosa prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava sa imena Republike Hrvatske i Općine Stankovci. Nadalje, rješenjem istog suda u točki I. izreke naloženo je 1. tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 829,63 €, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko dosuđenog kao neosnovan, a pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev 1. tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude i rješenja pod točkom I. i III. kako to proizlazi iz sadržaja žalbe žali se 1. tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva na nekretnini oznake čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 759 m², nastale parcelacijom od matične nekretnine oznake čest.br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 185426 m², zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica ishodi uknjižbu prijenosa prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava sa imena Republike Hrvatske i Općine Stankovci.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama u kojima se ista pobija žalbom, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, kao i na žalbene navode koje ističe žalitelj da iz obrazloženja pobijane presude tvrdnja da je tužiteljica vlasnik ne slijedi, a niti iz materijalnih dokaza koji su dostavljeni u spis ne proizlazi utvrđenje da su se barem za sada stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno ističe 1. tuženik budući prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

6. Sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku utvrđuje:

- da iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Benkovac od 27.01.2022. proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 185426 m2 upisana kao zajedničko vlasništvo 1. tuženika i 2. tuženika;

- da iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Benkovac broj: 216 od 27.01.2022., proizlazi da je kao posjednik dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 184766 m2 upisan DVK Banjevci;

- da Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl. br. O-126/94 od 21. ožujka 1997. iza smrti AU pok. FU, proizlazi da je između ostalog tužiteljica naslijedila dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da iz Geodetskog elaborata izrađenog od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Krešimira Jurjevića dipl. ing. geod. od 13. prosinca 2021. proizlazi da je navedenim elaboratom izvršena dioba matične čest. zem. [katastarska čestica] površine 188266 m2 k. o. [katastarska općina] kojom diobom nastaje čest. zem. [katastarska čestica] površine 759 m2 k. o. [katastarska općina];

- da iz iskaza svjedoka HU proizlazi da zna predmetno zemljište kako izgleda s obzirom da je vlasnik zemljišta koje neposredno graniči sa predmetnim zemljištem i da je predmetno zemljište u cijelosti ograđeno i to pretežito kamenim suhozidom dok je u jednom manjem dijelu ograđeno betonskim blokovima, a predmetno zemljište u naravi predstavlja litice sa nešto grma drače te se u jednom manjem dijelu nalazi dio zemljišta na kojem su ranije bili posađeni bajami dok je u jednom dijelu predmetnog zemljišta ranije postojalo i stablo oraha. Isto tako, proizlazi da je predmetno zemljište koristio Ružin otac AU kojega je osobno viđao na predmetnom zemljištu i znao je da njemu pripada s tim da po njegovom znanju to zemljište sada pripada tužiteljici, ali mu nije poznato kako su se Mijatovi potomci međusobno dogovorili;

- da iz iskaza svjedoka PU proizlazi da na predmetnom zemljištu ne postoji građevina, da to nije niti ledina odnosno pašnjak već da se radi samo o kamenim pločama i da je na tom zemljištu nekada bilo nekoliko stabla bajama, a predmetno zemljište pripada tužiteljici koja je predmetno zemljište dobila u diobi sa svojom braćom Z, O i A koji su preminuli. Isto tako, proizlazi da je na predmetnom zemljištu još Mijatov djed KU posadio tri stabla bajama s tim da to zemljište nije bilo prikladno ni za kakvo drugačije korištenje s obzirom da se radi o liticama i drači, a navedeno zemljište je od strane obitelji PU korišteno sigurno preko 150 godina.

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da stupanjem na snagu čl.388.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) (01.siječnja 1997.g.) prednici tužiteljice, njen otac AU, njen djed FU i pradjed KU, koji su u posjedu predmetnog zemljišta više od 150 godina, što nedvojbeno slijedi iz iskaza saslušanih svjedokâ PU i HU, dosjelošću stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini s obzirom da je rok dosjelosti od 40 godina istekao prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP (17. studenoga 1999.g.). Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da s obzirom da nitko treći osim države i Općine Stankovci, ovdje tuženikâ, nije stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini koju je tužiteljica, zajedno sa svojim prednikom ocem AU, djedom FU i pradjedom KU neometano i neprekidno posjedovala kao poštena posjednica dugi niz godina odnosno prema stanju spisa najmanje od 1904. godine, dakle preko 40 godina do 1. siječnja 1997., prednici tužiteljice odnosno kasnije i tužitelj su stupanjem na snagu odredbe čl. 388.st.4. ZVDSP 1. siječnja 1997. stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću s tim da je potrebno vrijeme dosijedanja isteklo prije 1. siječnja 1997. pri čemu je odlučujući u ovom predmetu, prvostupanjski sud imao u vidu pravna shvaćanja izražena u presudi Europskog suda za zaštitu ljudskih prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009, broj 35298/04). Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan te temeljem odredaba čl.114., čl.115. i čl.159.st.3. i 4. ZVDSP, odlučuje kao u izreci pobijane presude.

8. Međutim, utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na posjed sporne nekretnine ne mogu se za sada prihvatiti. Naime, sud prvog stupnja je činjenicu posjedovanja utvrdio na temelju iskaza svjedoka koji su iskaz davali na sudu i koji su na sudu iskazali da im je poznato koja je nekretnina predmet spora. Međutim, nejasno kako svjedoci znaju da je predmet spora upravo kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je nastala parcelacijom od matične nekretnine oznake čest.br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 185426 m², zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i do kuda se ista uopće prostorno proteže, a niti je sud svjedoke pitao od kuda im je poznato o kojoj to točno nekretnini trebaju iskazivati. Stoga iskazi dva svjedoka za sada nisu podobni za stvaranje nedvojbenog zaključka da se tužiteljica nalazi u posjedu upravo sporne kčbr. [katastarska čestica] na što s pravom u žalbi ističe tuženik.

9. U tom smislu potrebno je navesti da su svjedoci saslušavani na sudu i to bez da je predmetna katastarska čestica koja predstavlja predmet spora identificirana na licu mjesta pa je nejasno kako su svjedoci mogli imati saznanja koju je točno površinu sporne čestice tužiteljica i njezini prednici posjedovali, a imajući u vidu da je 1. tuženik osporio da u odnosu na posjed prednika tužiteljice nije dostavljen u spis niti jedan dokaz da se tužiteljica i njezini prednici nalaze oduvijek u posjedu upravo kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je nastala parcelacijom od matične nekretnine oznake čest.br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 185426 m², zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pri čemu je tuženik tijekom cijelog postupka predlagao da se dostavi povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga kao i povijest posjeda.

10. Isto tako, tužiteljica je u činjeničnim navodima tužbe isticala da predmetna nekretnina predstavlja neobrađenu ledinu i da se ranije u obitelji koristila kao pašnjak za ispašu ovaca, dok svjedok PU iskazuje da to nije niti ledina odnosno pašnjak već da se radi samo o kamenim pločama i da je na tom zemljištu nekada bilo nekoliko bajama te da to zemljište nije bilo prikladno ni za kakvo drugačije korištenje s obzirom da se radi o liticama i drač. Isto tako, svjedok HU je iskazivao da predmetno zemljište u naravi predstavlja litice sa nešto grma drače te se u jednom manjem dijelu nalazi dio zemljišta na kojem su ranije bili posađeni bajami dok je u jednom dijelu predmetnog zemljišta ranije postojalo i stablo oraha.

11. Slijedom navedenog, osnovano tuženik navodi da nisu dostavljeni niti predloženi dokazi radi identifikacije predmeta spora kojima bi se mogao stvoriti nedvojbeni zaključak da su tužiteljica i njezini pravni prednici samostalno, neprekidno i neometano koristili predmetnu nekretninu dugi niz godina, a posljedično tome i da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kada isto ne proizlazi niti iz jedno priloženog materijalnog dokaza, dok su saslušani svjedoci iskazivali da se predmetna nekretnina nije mogla koristiti na način kako je to tužiteljica navela u činjeničnim navodima tužbe.

12. Slijedom navedenih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. u svezi s čl. 380. toč. 3. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Obzirom da je sud prvog stupnja na pripremnom ročištu održanom dana 16. siječnja 2024. zaključio prethodni postupak, to je, sukladno čl. 377. st. 1. ZPP, odlučeno da se predmet vraća sudu prvog stupnja u stadij prethodnog postupka, a kako bi sud provođenjem novog prethodnog postupka mogao otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem.

13. Pri tome valja reći da iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Benkovac od 27.01.2022. proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 185426 m2 upisana kao zajedničko vlasništvo 1. tuženika i 2. tuženika. Stvar je u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva, a stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona, što je propisano odredbama članka 57. st. 1. i 2. ZVDSP. Slijedom navedenog nedvojbeno je kako 1. i 2. tuženik u sporovima sa trećim osobama o pravima i obvezama iz zajednice imaju položaj nužnih, a time i jedinstvenih suparničara jer oni stoje u jedinstvenoj, nedjeljivoj pravnoj zajednici. Nužni suparničari u procesnom smislu imaju položaj jedinstvenih suparničara te se smatraju kao jedna parnična stranka, pa se u slučaju da pojedini suparničar propusti koju parničnu radnju, učinak parničnih radnji koje su poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Sukladno tome žalba 1. tuženika proteže se i na 2. tuženika u onom dijelu u kojem su oni u odnosu na predmet spora nužni, a time i jedinstveni suparničari, u smislu odredbe članka 201. ZPP-a.

14. Sukladno navedenom, pobijanu je odluku u odnosu na oba tuženika jer su nužni i jedinstveni suparničari trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u svezi sa odredbom članka 201. ZPP-a te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

15. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka pod točkom I. i III. izreke rješenja o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP), dok je odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

16. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu stajališta ovog suda izražena u ovom rješenju, provesti postupak u kojem će utvrditi sve odlučne činjenice relevantne za donošenje odluke pri čemu će ocijeniti i osnovanost žalbenih navoda tuženika te će u ponovljenom postupku pribaviti predložene materijalne dokaze od tuženika kao i ponovno ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni kao i one koje stranke eventualno predlože pa će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava provesti postupak u kojem će utvrditi sve odlučne činjenice relevantne za donošenje odluke nakon čega će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić