REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-140/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Zekić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Javne vatrogasna postrojbe Grada Bjelovara, Otona Kučere 1, OIB: 79991880130, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vignjević-Žak, odvjetnica u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-79/2023-19 i Pr-79/2023-20 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuju točke I. i III. presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-79/2023-19 od 26. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Prihvaća se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-79/2023-19 od 26. svibnja 2025. kojim je utvrđeno da se tužba tužitelja smatra povučenom za razdoblje od 13. studenog 2018. do lipnja 2021., za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 15. lipnja 2023. te za razdoblje od 1. listopada 2023. pa do 1. studenog 2023.

II. Prihvaća se žalba tužitelja, preinačava se rješenje o trošku sadržano u točki IV. presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-79/2023-19 od 26. svibnja 2025., tako da sada glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 187,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 562,50 eura s traženim zateznim kamatama.“

IV. Djelomično se prihvaća žalba tuženika preinačava se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-79/2023-20 od 26. svibnja 2025., tako da sada glasi

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, tekućom od 26. svibnja 2025., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 eura s traženim zateznim kamatama.“

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 31,25 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija njegov zahtjev za naknadu troška u povodu pravnog lijeka.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I., naloženo je tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati iznos od 1.369,15 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedene mjesečne iznose od 16. srpnja 2023. do 16. listopada 2023. do isplate, po propisanoj stopi. Točkom II. je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 0,01 eura. Točkom III. je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2025. po propisanoj stopi, do isplate, a točkom IV. je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka iznad razlike dosuđenog iznosa od 875,00 eura, pa do zatraženog iznosa od 1.625,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude po propisanoj stopi, sve do isplate.

1.1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako se smatra da je tužba tužitelja povučena za razdoblje od 13. studenog 2018. pa sve do mjeseca lipnja 2021., za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 15. lipnja 2023. te za razdoblje od 1. listopada 2023. do 1. studenog 2023.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem od 26. svibnja 2025. tužitelju je priznat i trošak postupka za zastupanje tužitelja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 26. svibnja 2025.

2. Protiv te presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke i rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Smatra da je prvostupanjski sud počinio povrede postupka jer u točki 20. navodi kako je predmet tužbenog zahtjeva iznos od 1.369,15 eura, a u točki II. odbija zahtjev za 0,01 eura jer je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na iznos od 1.369,16 eura. Također, smatra da je presuda prvostupanjskog suda po visini i u odnosu na vremenski period ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je obrazloženje presude u suprotnosti s dostavljenom tablicom po tuženiku, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Sud pogrešno nije postupio prema odredbi čl. 325.a ZPP-a u povodu tužbe iz čl. 186.b ZPP-a. Obrazloženje suda kako se u konkretnoj situaciji radi o stupnjevitoj tužbi protivno je materijalnim dokazima u spisu. U pogledu rješenja o utvrđenom povlačenju tužbe, ono je rezultat pogrešne primjene odredbe čl. 193. ZPP-a. Tužitelj sam disponira tužbenim zahtjevom i presumpcija iz čl. 193. ZPP-a ne može se primijeniti na ovaj slučaj. Zato je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Sud je u odnosu na odluku o troškovima pogrešno primijenio odredbu čl. 502.n st. 5. ZPP-a i čl. 154. st. 2. ZPP-a, vodeći računa o tome da je tužitelj naknadu prvotno tražio i za period kada nije bio u radnom odnosu kod tuženika. Konačno, tužitelj je u tužbi propustio naznačiti vrijednost predmeta spora, iako tužitelj podneskom od 3. travnja 2025. naznačuje iznos od 1.369,16 eura. Predlaže preinačenje presude u skladu sa žalbenim razlozima, podredno njeno ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na novo suđenje.

2. Tužitelj pobija odluku o trošku sadržanu u pobijanoj presudi pod točkom IV. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i tužitelju dosuditi traženi trošak. Predlaže preinačenje odluke prihvaćanjem i tog dijela zahtjeva. Traži i trošak sastava žalbe od 312,50 eur.

3. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

4. Predmet spora u ovoj pravoj stvari je zahtjev tužitelja, zaposlenika tuženika na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca, za isplatu razlike plaće u visini od 25% u iznosu od 1.369,16 eura bruto sa zateznom kamatom. Ističe da je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 14. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ broj 5/1984.) bilo navedeno da su poslovi vatrogasca poslovi s posebnim uvjetima rada, dok je Uredbom Vlade RH od 5. prosinca 1994. propisana visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada 20% u čl. 4. st. 1. toč. 4. koja spominje poslove profesionalnih vatrogasaca, a koji dodatak tuženik nije isplaćivao ni u razdoblju od svibnja 2023. do rujna 2023., kako je tužitelj odredio tužbeni zahtjev 3., odnosno 11. travnja 2025.

5. Prvostupanjski sud pobijanom presudom ni postupkom koji je prethodio njenom donošenju nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koju ukazuje tuženik iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, budući da se tuženik ne žali na točku II. presude, nema nedostataka na koje ukazuje u smislu ocjene o predmetu spora iz točke 20. obrazloženja presude.

5.1. Također, nije sporna razlika na koju bi tužitelj imao pravo prema obračunu tuženika po visini, time ni visina zahtjeva koju je tužitelj postavio uređenim tužbenim zahtjevom, a koja jedina definira granice odlučivanja prvostupanjskog suda. Tužitelj samostalno disponira tužbenim zahtjevom, a time što je, u konačnici, za mjesec svibanj 2023. tražio manji iznos od pripadajućeg mu prema obračunu tuženika (čiji obračun prihvaća), kao i što je zatezne kamate tražio od kasnijih datuma od onih koji bi mu pripadali (prema dospijeću plaće), nije došlo do nedostataka zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati niti je izreka presude u suprotnosti s dostavljenom tablicom po tuženiku. Sud prvog stupnja odlučivao je u granicama postavljenog zahtjeva, u skladu s odredbom čl. 2. ZPP-a, iako je u zapisniku s pripremnog ročišta od 11. travnja 2025. pogrešno konstatirao da je tužitelj podneskom od 3. travnja 2025. kojim je odredio tužbeni zahtjev definirao razdoblje za koje traži naknadu od 16. srpnja 2023. do 30. rujna 2023. Naime, iz spomenutog podneska proizlazi prihvaćanje obračuna tuženika i određivanje tužbenog zahtjeva u skladu s njim, što znači za razdoblje od početka svibnja do konca kolovoza 2023., što je u skladu i s odlukom VSRH Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. prema kojoj je tuženik obračun i izvršio. Stoga, protivno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se temelje na izvedenim dokazima.

5.2. Tuženik neosnovano ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 186.b 1. i 2. i čl. 325.a ZPP-a. Nije od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude to što je sud prvog stupnja postupao po predmetnoj navedenoj stupnjevitoj tužbi protivno odredbi čl. 186.b ZPP-a, prije nego što je tužitelj odredio visinu tužbenog zahtjeva jer su do dana postavljanja određenog tužbenog zahtjeva razmijenjeni podnesci stranaka, stranke su se očitovale o visini spornog potraživanja, odnosno ostvareni su procesni ciljevi obje parnične stranke jer se glavna rasprava održala na temelju definiranih činjenica, pravnih elemenata spora i određene visine tužbenih zahtjeva i na istoj su izvedeni dokazi i raspravljalo se o rezultatima njihovog izvođenja.

5.2.1. Tužba u kojoj tužbeni zahtjev nije postavljen tako da može steći svojstvo ovršne isprave ima značenje podneska koji ne sadrži sve da bi se po njemu moglo postupiti, pa je sud prvog stupnja prema odredbama čl. 109. st. 1. i 2. ZPP-a morao pozvati tužitelja da tužbu ispravi, što nije učinio. Međutim, tužitelj je podneskom od 3. travnja 2025., odnosno 11. travnja 2025. postavio određeni tužbeni zahtjev pa se u smislu odredbe čl. 109. st. 3. ZPP-a smatra da je određeni zahtjev podnesen danom podnošenja tužbe. Prema tome, iako je sud prvog stupnja propustio pravilno postupiti u skladu s odredbama čl. 186.b i 325.a ZPP-a, taj propust nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude pa nije počinjena spomenuta bitna povreda postupka.

5.3. S time u vezi, prvostupanjski sud je pogrešno, rješenjem sadržanim u presudi, utvrdio da se tužba tužitelja smatra povučena za razdoblje od 13. studenog 2018. do lipnja 2021., 1. svibnja 2022. do 15. lipnja 2023. te 1. listopada 2023. do 1. studenog 2023. jer takav tužbeni zahtjev tijekom postupka nije ni postavljen, već se radilo o činjeničnim navodima tužitelja iznesenim tijekom postupku. Slijedom navedenog, nije bilo osnove primijeniti odredbu čl. 193. ZPP-a, ali ne iz razloga koje tuženik navodi u žalbi, već zbog razloga koje je utvrdio ovaj drugostupanjski sud. Zato je rješenje valjalo ukinuti bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovan postupak na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a (toč. I. izreke ovog rješenja).

5.4. Prvostupanjski sud, protivno žalbi tuženika, nije pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora na stupnjevitu tužbu. Naime, već je naznačeno da se tužba u ovoj pravnoj stvari ne može smatrati stupnjevitom tužbom, već tužbom po kojoj je sud mogao postupati kao da je podnesena 3., odnosno 11. travnja 2025., sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.369,16 eura (u skladu s odredbom čl. 109. st. 3. ZPP), slijedom čega je prema navedenom iznosu, kao određenom novčanom potraživanju naznačenom u tužbi, valjalo odlučiti i o zahtjevima stranaka za naknadu troška postupka.

5.5. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Između stranaka više nije sporno da je tužitelj radnik tuženika i to na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. lipnja 2022. te da je s radom započeo 1. srpnja 2022., na radnom mjestu vatrogasac; da je u spisu prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-73/2023, u kojem se radi o istovrsnoj parnici, pokrenut ogledni postupak, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. donio odluku u ovom postupku o pravnom pitanju koje glasi: "Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojemu razdoblju dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi ("Narodne novine" broj 63/2021.)?" i zauzeo sljedeće pravno stajalište: ''Dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi ("Narodne novine" broj 63/2021.) primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojemu slučaju se primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo.''; da je tuženik, uz podnesak od 31. ožujka 2025., dostavio tabelarni izračun visine razlike neisplaćene plaće tužitelju u razdoblju od svibnja do rujna 2023. vezi utuženog dodatka na plaću, nakon čega između stranaka više nije bila sporna ni visina potraživanja tužitelja u iznosu od 1.579,56 eura (s dospijećem svakako do 8. u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec), nakon čega je tužitelj (prihvativši takav obračun tuženika) uredio tužbeni zahtjev zatraženim iznosom od 1.369,16 eura, o kojem je prvostupanjski sud pravilno odlučio prihvativši ga u iznosu od 1.369,15 eura bruto s traženim zateznim kamatama, ujedno pravomoćno odbivši dio zahtjeva u iznosu od 0,01 eura; da je tuženik od 1. rujna 2023. tužitelju počeo isplaćivati spomenuti dodatak na plaću.

7. Ovaj sud prihvaća utvrđeno odlučno činjenično stanje, koje više nije ni sporno između stranaka. Zato tuženik neosnovano osporava pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica.

8. Prvostupanjski sud je na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja

9. Slijedom svega navedenog, a u skladu s navedenom presudom VSRH, tužitelju je priznato pravo na dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnog mjesta s posebnim uvjetima rada, i to počevši od 1. svibnja 2023. pa do 1. rujna 2023.pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda u pobijanom dijelu (toč. I. i III.).

9.1. Neosnovani su žalbeni razlozi tuženika u pobijanom dijelu odluke o trošku jer je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka imao u vidu okolnosti konkretnog slučaja u smislu čl. 502.n ZPP-a (koje navodi pod toč. 30., 30.1. i 31. obrazloženja, iako uz ocjenu o pravnoj naravi njegove tužbe, kakvom ju je ocijenio ovaj sud, a ne prvostupanjski sud smatrajući je stupnjevitom tužbom i odlukom o djelomičnom povlačenju tužbe) te je, pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a obvezao tuženika naknaditi tužitelju trošak postupka prema mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 128/2023., dalje Tarifa).

10. Tužitelj, s druge strane, osnovano ističe da mu je prvostupanjski sud za zastupanje na ročištu 19. travnja 2024. trebao dosuditi nagradu po Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova (200,00 eura) uvećano za pripadajući PDV, ukupno 250,00 eura, umjesto nagradu po Tbr. 9/5 Tarife (25 bodova, odnosno uz PDV 62,5 eura), jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari.

10.1. Neosnovano tužitelj smatra kako mu je prvostupanjski sud za trošak sastava podneska od 3. travnja 2025., trebao dosuditi nagradu po Tbr. 8/1 Tarife jer se tim podneskom očitovao na izračun tuženika i njime specificirao tužbeni zahtjev pa stoga smatra da mu pripada naknada (kao na očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka). Međutim, tim podneskom je tužitelj prihvatio izračun spornog potraživanja te ispravio svoju tužbu da bi sud po istoj mogao postupati pa mu je, stoga, prvostupanjski sud, nakon što mu je priznata nagrada za sastav tužbe za navedeni podnesak, pravilno dosudio nagradu po Tbr. 9/5 Tarife. Osim toga, neosnovano smatra kako mu je trebalo dosuditi i trošak sastava podneska od 2. travnja 2024. jer se radilo o nepotrebnom podnesku za vođenje parničnog postupka, budući da njime tužitelj dostavlja sudsku praksu i, načelno, ponavlja već navedeno tijekom postupka.

11. Slijedom navedenog, potvrđena je odluka o trošku, toč. IV. na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u dijelu kojim je zahtjev tužitelja odbijen za iznos od 562,50 eura s pripadajućom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačena odluka suda prvog stupnja i naloženo tuženiku da tužitelju plati preostali iznos od 187,50 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude. Ujedno je preinačeno i rješenje suda prvog stupnja kojim je tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištu objave presude, prema Tbr. 9/3 Tarife, budući da pravilnom primjenom spomenutog Tbr. tužitelju pripada za zastupanjs na tom ročištu 25 bodova, što uz PDV iznosi 62,50 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen preostali njegov zahtjev.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP-a jer je sa žalbom uspio s razmjerno neznatnim dijelom.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban za vođenje postupka, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a.

14. Tužitelj je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 33% pa mu je razmjerno tome, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom stadiju postupka u iznosu od 750,00 eura, dosuđen trošak sastava žalbe uz PDV u iznosu od 31,25 eur na temelju odredbe Tbr. 10/4, 46. i 54. Tarife.

U Puli 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić