Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-435/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ČĐL, izvjestiteljice i ČĐ, članice, u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srečku Posavcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA KONTROLA ZRAČNE PLOVIDBE d.o.o. iz Velike Gorice, Rudolfa Fizira 2, OIB: 33052761319, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kos & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-78/2020-34 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HRVATSKA KONTROLA ZRAČNE PLOVIDBE d.o.o. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-78/2020-34 od 1. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju HĐ na ime nagrade za ostvarene rezultate u poslovnoj godini 2019. bruto iznos od 1.446,72 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 723,36 EUR–a od 1. ožujka 2020. pa do isplate te na iznos od 723,36 EUR–a od 17. srpnja 2020. pa do isplate, kao i pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.071,70 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 78/2020-34 od 1. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku HRVATSKA KONTROLA ZRAČNE PLOVIDBE d.o.o. isplatiti tužitelju HĐ na ime nagrade za ostvarene rezultate u poslovnoj godini 2019. bruto iznos preko 1.446,72 EUR–a do 1.706,78 EUR–a (za iznos od 260,06 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos preko 723,36 EUR–a do 853,39 EUR–a (na iznos od 130,03 EUR–a) od 1. ožujka 2020. pa do isplate te na iznos preko 723,36 EUR–a do 853,39 EUR–a (na iznos od 130,03 EUR–a) od 17. srpnja 2020. pa do isplate, kao i pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu preko 2.071,70 EUR–a do 2.390,45 EUR–a (za iznos od 318,75 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja HĐ za isplatu bruto iznosa od 260,06 EUR–a na ime nagrade za ostvarene rezultate u poslovnoj godini 2019., zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 130,03 EUR–a od 1. ožujka 2020. pa do isplate te na iznos od 130,03 EUR–a od 17. srpnja 2020. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja HĐ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 318,75 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. ožujka 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju HĐ naknaditi tuženiku HRVATSKA KONTROLA ZRAČNE PLOVIDBE d.o.o. trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 46,88 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika HRVATSKA KONTROLA ZRAČNE PLOVIDBE d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 335,62 EUR–a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime nagrade za ostvarene rezultate u poslovnoj godini 2019. bruto iznos od 1.706,78 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 853,39 EUR–a od 1. ožujka 2020. pa do isplate te na iznos od 853,39 EUR–a od 17. srpnja 2020. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.390,45 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. ožujka 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.262,50 EUR–a (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i II. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 382,50 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 15. prosinca 2022. (list 135 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Vatroslava Zovka, stalnog sudskog vještaka za financije, javne financije, računovodstvo i informatiku od 22. srpnja 2021. (list 46-47 spisa), da mu tuženik na ime nagrade za ostvarene rezultate tuženika u poslovnoj godini 2019. isplati bruto iznos od 1.706,78 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 853,39 EUR–a od 1. ožujka 2020. pa do isplate te na iznos od 853,39 EUR–a od 17. srpnja 2020. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.390,45 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da je tužitelj radio kod tuženika od 1990. godine pa do 15. veljače 2020., kada je otišao u mirovinu,

- da je u čl. 7. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, koji je 3. travnja 2019. sklopljen između tužitelja, kao radnika i tuženika, kao poslodavca navedeno da će poslodavac radniku za obavljene poslove isplaćivati plaću, povećanu plaću, naknadu plaće i dodatke na plaću u skladu s Kolektivnim ugovorom te da će mu isplaćivati i ostala materijalna prava u skladu s Kolektivnim ugovorom,

- da je odredbama Kolektivnog ugovora tuženika (u daljnjem tekstu: KU) ugovoreno, između ostalog:

- da je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno na temelju ugovora o radu, KU–a, Pravilnika o radu ili drugog propisa u novcu ili u naravi isplaćuje radniku za obavljeni rad. (čl. 36. st. 1.),

- da se osnovna plaća radnika utvrđuje u odnosu na kriterije: vrste i značaja poslova i zadataka radnog mjesta; stupnja stručne spreme predviđene za radno mjesto; stupnja odgovornosti radnog mjesta; raznovrsnosti sadržaja poslova radnog mjesta; te uvjeta rada radnog mjesta kako je određeno Pravilnikom o organizaciji, a da se sastoji od: osnovnog koeficijenta radnog mjesta, operativnog dodatka radnog mjesta i vrijednosti koeficijenta (čl. 37. st. 1.),

- da je osnovna mjesečna plaća umnožak vrijednosti koeficijenta radnog mjesta i zbroja osnovnog koeficijenta radnog mjesta i operativnog dodatka radnog mjesta (ukupnog koeficijenta radnog mjesta) navedenih u Tarifnom dijelu KU–a (čl. 37. st. 2.),

- da je za utvrđivanje osnovne plaće potrebno i radno iskustvo. (čl. 38. st. 1. t. a),

- da se radniku za svaku punu navršenu godinu radnog staža kod poslodavca povećava osnovna plaća za 0,75% (čl. 47. st. 1.)

- da se radniku za svaku punu navršenu godinu radnog staža kod prethodnog poslodavca povećava osnovna plaća za 0,50 % (čl. 47. st. 2.),

- da je ukupno povećanje osnovne plaće po osnovi navršenih godina radnog staža zbroj postotaka iz čl. 47. st. 1. i 2. KU–a, a da najviše može iznositi 18% osnovne plaće radnog mjesta (čl. 47. st. 3.),

- da radnicima pripada pravo na nagradu za ostvarene rezultate poslodavca u poslovnoj godini ukoliko poslodavac, u odnosu na Plan poslovanja usvojen od strane Skupštine poslodavca za predmetnu godinu, ostvari minimalno 2% veću dobit nakon oporezivanja te veći broj kontroliranih operacija ili veći broj ukupnih obračunskih jedinica (čl. 56. st. 1.),

- da radnicima pravo na nagradu za ostvarene rezultate poslodavca u poslovnoj godini pripada u iznosu od 15% dobiti nakon oporezivanja ostvarene u godini u kojoj su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. st. 1. KU–a (čl. 56. st. 2.),

- da radniku pripada udio u nagradi iz čl. 56. st. 1. i 2. KU–a koji odgovara omjeru radnikovog ukupnog koeficijenta radnog mjesta pomnoženog s brojem punih mjeseci rada kod poslodavca u godini u kojoj su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. st. 1. KU–a prema zbroju ukupnih koeficijenata radnih mjesta kod poslodavca pomnoženog s brojem 12. (čl. 56. st. 3.),

- da će se nagrada za ostvarene rezultate poslodavca u poslovnoj godini isplatiti radnicima u dva dijela, od kojih prvi dospijeva u ožujku koji slijedi nakon godine u kojoj su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. st. 1. KU–a, dok drugi dio dospijeva u roku od 30 dana od dana usvajanja godišnjeg financijskog izvješća poslodavca od strane

Skupštine poslodavca (čl. 56. st. 4.),

- da je 17. lipnja 2020. održana 48. sjednica Skupštine tuženika, a na kojoj je donesena Odluka o usvajanju Godišnjih financijskih izvješća za 2019. te Izvješća neovisnog revizora za 2019.,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja od 22. srpnja 2021. koje je vještak izradio na okolnost visine nagrade za ostvarene rezultate tuženika u poslovnoj godini 2019., a koja tužitelju pripada sukladno odredbama iz čl. 56. KU–a, proizlazi:

- da je prilikom izračuna potraživanja tužitelja korišten ukupni koeficijent radnog mjesta tužitelja, i to na način da koeficijent za prvih 9 mjeseci iznosi 11,89, dok za preostala 3 mjeseca iznosi 11,65,

- da su navedeni koeficijenti dobiveni zbrojem osnovnog koeficijenta radnog mjesta, koeficijenta operativnog dodatka i koeficijenta minulog rada, kako to proizlazi iz obračunskih listi za tužitelja te zbrojem ukupnih koeficijenata radnih mjesta kod tuženika,

- da se, kako bi se utvrdio novčani iznos nagrade na koju tužitelj ima pravo, prvo morao utvrditi poslovni rezultat tuženika za 2019. godinu u odnosu na Plan poslovanja usvojen od strane Skupštine tuženika za predmetnu godinu,

- da potraživanje tužitelja s naslova neisplaćenog udjela u nagradi za ostvarene rezultate tuženika u poslovnoj godini 2019. iznosi ukupno 1.706,78 EUR– a[1] (12.859,70 kn) bruto, s time da prvi dio nagrade u iznosu od 853,39 EUR–a (6.429,85 kn) bruto dospijeva 1. ožujka 2020., dok drugi dio nagrade u iznosu od 853,39 EUR–a (6.429,85 kn) bruto dospijeva 17. srpnja 2020.,

- da iz dopunskog pisanog očitovanja od 23. siječnja 2023. koje je vještak dao u odnosu na tuženikove navode da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju ukupni koeficijent radnog mjesta tužitelja neosnovano uvećao za navršene godine radnog staža proizlazi:

- da je vještak prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja koristio svu raspoloživu dokumentaciju koja prileži spisu, pa tako i IP1 obrazac tužitelja koji je dostavljen uz tužiteljev podnesak od 7. siječnja 2020., iz kojeg je vidljivo da je tuženik obračunavao tužitelju minuli rad tijekom isplate plaće, zbog čega je i u pisanom nalazu i mišljenju obračun izrađen na identičan način,

- da je tuženik predložio da vještak izradi dopunu pisanog nalaza i mišljenja od 22. srpnja 2021., imajući pri tome u vidu da, sukladno odredbi iz čl. 37. st. 2. KU–a, ukupni koeficijent radnog mjesta predstavlja (samo) zbroj osnovnog koeficijenta radnog mjesta i operativnog dodatka, odnosno da nagradu za ostvarene rezultate tuženika u poslovnoj godini 2019. obračuna na način da ukupni koeficijent radnog mjesta za 9 mjeseci iznosi 10,08 (za svaki mjesec) i 9,87 za preostala 3 mjeseca,

- da iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja od 14. travnja 2023. koji je vještak izradio na prijedlog tuženika proizlazi:

- da potraživanje tužitelja s naslova neisplaćenog udjela u nagradi za ostvarene rezultate tuženika u poslovnoj godini 2019. iznosi ukupno 1.446,72 EUR–a (10.900,31 kn) bruto, s time da prvi dio nagrade u iznosu od 723,36 EUR–a (5.450,16 kn) bruto dospijeva 1. ožujka 2020., dok drugi dio nagrade u iznosu od 723,36 EUR–a (5.450,16 kn) bruto dospijeva 17. srpnja 2020.

8. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve u smislu navedenih odredaba KU–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka od 22. srpnja 2021. kao istinit jer je vještak po nalogu suda sve navedeno izračunao nakon uvida u relevantnu i nespornu dokumentaciju, odnosno jer je isti izrađen stručno i objektivno, s time da je primjedbe tuženika vještak svojim očitovanjem argumentirano otklonio,

- da iz obračunskih listi za 2019. godinu proizlazi da se koeficijent tužitelja sastoji od osnovnog koeficijenta radnog mjesta, koeficijenta operativnog dodatka i koeficijenta minulog rada koji je zbrojen te ukupno iznosi za 9 mjeseci 11,89, odnosno 11,65 za 3 mjeseca,

- da kod obračuna osnovne plaće tužitelja ukupni koeficijent radnog mjesta tužitelja uključuje i koeficijent po osnovi minulih godina radnog staža sukladno odredbama iz čl. 47. KU–a, u svezi čl. 56 KU–a,

- da je, slijedom toga, zahtjev tužitelja za isplatu nagrade za ostvarene rezultate tuženika u poslovnoj godini 2019. u ukupnom bruto iznosu od 1.706,78 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, osnovan.

9.1. Međutim, uzimajući u obzir:

- da se udio radnika u nagradi za ostvarene rezultate tuženika u poslovnoj godini iz čl. 56. st. 1. i 2. KU–a, sukladno odredbi iz čl. 56. st. 3. KU–a, računa prema omjeru radnikovog ukupnog koeficijenta radnog mjesta pomnoženog s brojem punih mjeseci rada kod poslodavca u godini u kojoj su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. st. 1. KU–a prema zbroju ukupnih koeficijenata radnih mjesta kod poslodavca pomnoženog s brojem 12.,

- da se osnovna plaća, sukladno odredbi iz čl. 37. st. 1. KU–a, sastoji od osnovnog koeficijenta radnog mjesta, operativnog dodatka radnog mjesta i vrijednosti koeficijenta te da je osnovna mjesečna plaća, sukladno odredbi iz čl. 37. st. 2. KU–a, umnožak vrijednosti koeficijenta radnog mjesta te zbroja osnovnog koeficijenta radnog mjesta i operativnog dodatka radnog mjesta (ukupnog koeficijenta radnog mjesta) navedenih u Tarifnom dijelu KU–a,

pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da kod obračuna osnovne plaće tužitelja ukupni koeficijent radnog mjesta tužitelja uključuje i koeficijent po osnovi minulih godina radnog staža tužitelja sukladno odredbama iz čl. 47. KU–a, u svezi čl. 56 KU– a, a kako to tuženik u svojim daljnjim žalbenim navodima pravilno ističe.

9.2. Naime, iz odredaba iz čl. 56. st. 3. i čl. 37. st. 1. i 2. KU–a jasno proizlazi da se kod izračuna ukupnog koeficijenta radnog mjesta koeficijent po osnovi minulih godina radnog staža ne primjenjuje prilikom zbrajanja osnovnog koeficijenta radnog mjesta i operativnog dodatka radnog mjesta.

10. Prema tome, trebalo je u konačnici prihvatiti dopunski pisani nalaz i mišljenje vještaka od 14. travnja 2023. i naložiti tuženiku da tužitelju na ime nagrade za ostvarene rezultate u poslovnoj godini 2019. isplati (samo) bruto iznos od 1.446,72 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 723,36 EUR–a od 1. ožujka 2020. pa do isplate te na iznos od 723,36 EUR–a od 17. srpnja 2020. pa do isplate, dok je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 260,06 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na (preostali) iznos od 130,03 EUR–a) od 1. ožujka 2020. pa do isplate te na (preostali) iznos od 130,03 EUR–a) od 17. srpnja 2020. pa do isplate trebalo odbiti kao neosnovan.

11. Nadalje, osnovani su i preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on pobija odluku prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke (pobijane) presude, a kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.390,45 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

12.1. Prvenstveno valja reći da se, suprotno mišljenju tuženika, na sve parnične radnje koje su u prvostupanjskom postupku poduzete do 4. studenog 2022. kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,32 EUR–a (10,00 kn), a da se tek od 5. studenog 2022., kada je stupila na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 126/22), kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 2,00 EUR–a (15,00 kn).

12.2. Pri tome tuženiku valja ukazati da je odredbom iz Tbr. 52. t. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

12.3. Kako u vrijeme donošenja odluke o trošku parničnog postupka u ovom predmetu (1. ožujka 2024.) više nije bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjivao iznos od 1,32 EUR–a, već Tarifa na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 2,00 EUR–a, tako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je i na parnične radnje koje je tužitelj poduzeo od 5. studenog 2022. pa nadalje kao vrijednost boda primijenio upravo iznos od 2,00 EUR–a.

13.1. S obzirom na to da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (isplata) uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 1.446,72 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 1.706,78 EUR–a, odnosno u omjeru od 85%, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 92,50% (100% + 85% = 185%; 185% ÷ 2 = 92,50%), dok je tuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 7,50%.

13.2. Nakon što se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 85%.

14. Kada se trošak parničnog postupka koji je tužitelju nastao zastupanjem po odvjetniku, a koji je pravilno utvrđen u ukupnom iznosu od 2.125,00 EUR–a u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 3., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23), stavi u konačan omjer u kojem je tužitelj uspio u sporu (85%), vidljivo je da tužitelju na ime troška parničnog postupka koji mu je nastao zastupanjem po odvjetniku pripada iznos od 1.806,25 EUR–a, a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška provođenja financijskog vještačenja od 265,45 EUR–a, koji je bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu visine istog, iz čega dalje proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 2.071,70 EUR–a (1.806,25 EUR– a + 265,45 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. ožujka 2024., kada je prvostupanjska odluka donesena pa do isplate koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 318,75 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

16. U pogledu zahtjeva tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 382,50 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 70,00 EUR–a, valja reći da tuženik, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 1.706,78 EUR–a, da je sa žalbom uspio u konačnom iznosu od 260,06 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 1.706,78 EUR–a, dakle u omjeru od 15% te da nije dokazao da je sudsku pristojbu zaista i platio, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe sukladno navedenom omjeru u konačnom iznosu od 46,88 EUR–a (15% od 312,50 EUR–a), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 335,62 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25 i 151/25), u svezi čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac