Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R - 482/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Primorcu, odvjetniku u Primorac i partneri d.o.o. Odvjetničkom društvu iz Splita, Hrvatske bratske zajednice 2b, protiv tuženika-protutužitelja SPAR Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, zastupanog po punomoćniku Mihaeli Blažević, odvjetnici iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 37, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu te protutužbenog zahtjeva za sudski raskid radnog odnosa, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 15965/2021-61 od 9. lipnja 2025. na sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 15965/2021-61 od 9. lipnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca istog suda.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, broj otpravka OU-154/2021, od 05. srpnja 2021., a koji su ugovor tužitelj i tuženik sklopili dana 19. travnja 2021. za radno mjesto voditelj projekata ekspanzije te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto voditelj projekata ekspanzije, u roku od 15 dana dok je pod točkom III. naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2025. do isplate. Nadalje, pod točkom IV. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev da se odredi dan prestanka radnog odnosa tužitelja UH kod tuženika SPAR Hrvatska d.o.o. sa danom 09. kolovozom 2021. (st. 1.), da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom za naknadu plaća za razdoblje od 09. kolovoza 2021. pa nadalje (st. 2.) te da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2025. do isplate (st. 3.).
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode tuženika u cijelosti kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu uslijed skrivljenog ponašanja od 5. srpnja 2021. (čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu “Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZR-a), kao i sudski raskid radnog odnosa u smislu odredbe čl. 125 ZR.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama u kojima se ista pobija žalbom, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, kao i na žalbene navode koje ističe žalitelj, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik budući prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni stanju spisa.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju provedenih dokaza je utvrđeno:
- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. travnja 2021. na radnom mjestu voditelja ekspanzije projekata;
- da je Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, broj otpravka OU-154/2021 od 05. srpnja 2021. tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju jer da je kršio obveze iz radnog odnosa te je dopisom od 17. lipnja 2021. radnik pozvan na iznošenje obrane, a na isto je odgovorio dopisom od 18. lipnja 2021.;
- da iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelj 15. lipnja 2021. napustio filijalu odnosno svoje radno mjesto kroz vrata personalnog ulaza koja nisu pod nadzorom zaštitara, nakon čega je voditeljica interne revizije s vanjske strane provjerila pristup personalnom ulazu kroz koje je tužitelj napustio filijalu te je utvrdila da vrata nisu bila zaključana i nesmetano ih je otvorila s vanjske strane čime je ugrožena sigurnost filijale budući su treće osobe mogle neometano ući u filijalu. Nadalje, proizlazi da zaštitarka nije bila nazočna prilikom tužiteljevog napuštanja radnog mjesta kroz navedeni ulaz odnosno izlaz, a na vratima je jasno navedeno da izlaz nije dozvoljen bez nazočnosti zaštitara, a o čemu postoje jasno vidljiva obavijest i kad zaštitar nije na personalnom ulazu, radnici su dužni koristiti ulaz/izlaz preko info pulta te je navedenim postupcima radnik nemarno postupio te nije poštivao upute i procedure poslodavca vezano uz sigurnost i zaštitu imovine poslodavca čime je ugrozio sigurnost objekta i izbjegao eventualnu kontrolu prilikom napuštanja filijale. Zatim, proizlazi da je voditeljica neposredno nadređena tužitelju navela da nema saznanja da je radnik napustio radno mjesto odnosno tužitelj ju nije izvijestio o tome pa je pregledom evidencije uočeno da se tužitelj evidentirao „spitza“ karticom kao redoviti odlazak u 10.18 sati, a čime je prekršio odredbe kućnog reda vezane uz radno vrijeme i registraciju na spitza terminalu, u kojem je navedeno da je napuštanje ureda tijekom radnog vremena dopušteno samo uz odobrenje voditelja odjela i da se službeni odlazak tijekom radnog vremena mora evidentirati beskontaktnom karticom na špici. Isto tako, na upit gdje je bio, radnik je nadređenoj odgovorio da je bio kod geodeta i istraživao lokaciju u [adresa] iako nije imao radnih zadataka po kojem je trebao ići kod geodeta s time da je izostanak trajao 3 sata, a posebno je imao uputu da ne obavlja nikakve poslove vezano za istraživanje lokacija čime je počinio povredu obveza iz radnog odnosa koja se kvalificira kao nepoštivanje propisanog radnog vremena te nesavjesno i neodgovorno obavljanje posla, a ukoliko je i bio kod geodeta tada je postupio protivno uputi poslodavca da ne obavlja poslove vezano uz istraživanje lokacija tako da je u svakom slučaju izbivanje s radnog vremena samovoljno i neopravdano;
- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je 15. lipnja 2021. izvršena provjera radnikovih evidentiranja radnog vremena od travnja 2021. te je utvrđeno više propusta detaljno opisanih u odluci o otkazu, a iz čega proizlazi da radnik nema evidentirane službene odlaske i dolaske iako ih je prema odredbama Kućnog reda bio dužan evidentirati putem špica terminala jer se na špica terminalu 0180 službeni odlazak trebao evidentirati s dva pritiska na tipku službeni odlazak dok se redovni odlazak evidentirao jednim pritiskom na istu tipku pa u tom smislu poslodavac može prihvatiti da je radnik ponekad greškom jednom stisnuo tipku službeni odlazak umjesto dva puta te je to evidentirano ka redovni odlazak no neprihvatljivo je da radnik nikada nije evidentirao službeni dolazak nakon izbivanja s posla zbog službenih potreba, kao niti pauzu. Isto tako, radnik je u više navrata evidentirao odlazak oko 12 sati i ponovni dolazak nakon 13 sati što bi se moglo smatrati pauzom s nedopuštenim produživanjem od 12,00 do 13,00 sati. Također, proizlazi da za odjave u 12 sati ili nekoliko minuta nakon 12 sati koje su evidentirane 5 puta radnik nema opravdanje za službeni izlazak pa se te odjave mogu smatrati odlascima na pauzu, no radnik nije prijavio ponovni dolazak na posao do 13,00 sati već tek u 13,20 sati, tako da je navedenim propustima radnik počinio povrede obveza poštivanja radnog vremena;
- nadalje, iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je poslodavac izvršio usporedbu odlazaka s kalendarom službenih aktivnosti radnika, a u koji je dužan upisivati sve službene odlaske s posla, a isto tako službene aktivnosti je bio dužan navesti u tjednom izvještaju koji je dužan dostaviti nadređenoj radnici pa iz priložene tablice proizlaze utvrđene nepravilnosti na način da je u navedenim terminima radnik napustio radno mjesto bez odobrenja nadređenog voditelja i to u privatne svrhe. Također, proizlazi da u 4 navrata nema termin u kalendaru odnosno nema upisan terenski rad nego uredske poslove, a bio je odjavljen na terminalu tako da je iz svega navedenog razvidno da je radnik postupao nesavjesno i neodgovorno, ugrožavajući u velikoj mjeri interese poslodavca te nije poštivao radno vrijeme s time da ga je voditeljica [obrt] e-mail porukom dana 20.08.2020. i pisanim putem upozoravala da je dužan kalendar voditi ažurno te da se mora preklapati sa evidencijom radnog vremena i službenim dolascima i odlascima. Slijedom toga, radnik je počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje su navedene u Pravilniku o radu i to: čl. 48. st.1. toč. 2. Pravilnika o radu od 13.05.2019. - nepoštivanie propisanog radnog vremena, neopravdan i/ili samovoljan odlazak s posla prije kraja radnog vremena, zatim čl. 48. st. 1. toč. 11. Pravilnika o radu od 13.05.2019. - nepoštivanje odredbi Kućnog reda, odredbi radnih tehnika, odluka i procedura donesenih od strane Poslodavca, zatim čl. 50. st. 1. toč. 1. Pravilnika o radu od 13.05.2019. - ukoliko radnik i nakon usmene opomene ili pismenog upozorenja ponovno počini povrede radnog odnosa ili ponovno ne poštuje odredbe Pravilnika, te drugih pravilnika, radnih tehnika i procedura donesenih od strane Poslodavca, zatim čl. 50. st 1. toč. 11. Pravilnika o radu od 13.05.2019. - ukoliko radnik posao ne obavija savjesno, na vrijeme i odgovorno, te time u velikoj mjeri ugrožava bilo koji od Poslodavčevih interesa, nadalje, čl. 50. st. 1. toč. 12. Pravilnika o radu od 13.05.2019. - ukoliko radnik ne postupa prema izravnim napucima odgovorne osobe te ne slijedi dane instrukcije i savjete vezane uz posao i važeće procedure Poslodavca;
- također, proizlazi da je radnik dana 14.1.2021. već primio pisano upozorenje poslodavca o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza i to zbog istovrsnih povreda obveza iz radnog odnosa prema čl. 48. st. 1. toč. 11. i čl. 50. st. 1. toč. 12. Pravilnika o radu. Isto tako, nakon što je radniku dana 17.06.2021/godine uručen poziv na iznošenje obrane, radnik se povišenim tonom i uzrujanim glasom obratio neposredno nadređenoj osobi, Voditeljici ekspanzije regija [adresa], i pokušao ju razuvjeriti u njezine navode, govoreći joj da ne govori istinu, nakon čega je voditeljica zatražila da joj se u narednim danima omogući rad od kuće zbog uznemirenosti slijedom navedenog događaja, te zbog straha od reakcije radnika u slijedećim danima ako su sami u uredu, a čime je počinio i povredu iz članka 48. st. 1. točka 1. Pravilnika o radu od 13.05.2019. jer je verbalno uznemiravao drugog radnika, svoju nadređenu, te je vrijeđao njezino dostojanstvo i moralna shvaćanja;
- nadalje, iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da nakon što je tužitelju uručen poziv na iznošenje obrane, radnik je 18. lipnja 2021. otvorio bolovanje pa je iz doznake o bolovanju proizašla adresa radnika različita od adrese koju je prijavio poslodavcu: [adresa], a radnik je poslodavcu prijavio adresu: 21250 [adresa]., nakon čega je poslodavac prikupio dokaze iz kojih proizlazi da radnik živi na adresi u [adresa] najmanje od početka 2020., a ne na adresi koju je prijavio poslodavcu i na kojoj je prilikom obračuna place primjenjivao prirez od 0%, dok je u [adresa] prirez 8% tako da je zbog netočno prijavljene adrese radniku isplaćena viša neto placa na štetu države pa je poslodavac o navedenom obavijestio nadležnu Poreznu upravu, sve prema uputi Porezne uprave, a navedenim postupanjem radnik je počinio povredu iz članka 50. st.1. toka 24. Pravilnika o radu od 13.05.2019. kao i čl. 56. stavak 1. točka 24. Pravilnika o radu od 08.06.2021. jer je poslodavac da pogrešne podatke vezane uz radni odnos, radi čega je U isplaćena povećana plaća zbog niže stope prireza, a na štetu države. Nadalje, iz obrazloženja proizlazi i da je tužitelj 08.06.2021. u svoju osobnu korist pokusao iskoristiti odnos s radnicima poslovnog partnera poslodavca pa se ističe da je kontaktirao poslovnog partnera poslodavca, kojemu je dužnost, između ostalog i kontrolirati radnike poslodavca pa time i samog radnika, te je tražio da se potpisuju izjave koje bi trebale ekskulpirati radnika u odnosu na poslodavca i povrede koje je poslodavac stavio na teret radniku, a ovakvo postupanje, ne samo da predstavlja povredu gore citirane odredbe Pravilnika o radu, već predstavlja i pokušaj utjecaja na svjedoke te je svakako uzrokovalo gubitak povjerenja u radnika, osobito u kontekstu svih opisanih događaja;
- stoga iz odluke o otkazu proizlazi da kako je u pitanju više povreda obveza iz radnog odnosa, od kojih su pojedine kvalificirane kao osobito teške zbog kojih poslodavac može radniku izvanredno otkazati ugovor o radu, a pojedine kao povrede zbog kojih se može ugovor otkazati redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja, poslodavac je odlučio radniku otkazati ugovor o radu redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja, uzimajući pri tome u obzir sve povrede, kako one koje je radnik počinio u ponavljanju tako i one koje je počinio jednokratno, a posebno one koje je počinio nakon što mu je uručen poziv na iznošenje obrane što se posebno odnosi na davanje netočne adrese kao i pokušaj utjecaja na svjedoke i korištenje poslovnih partera sebi u korist , a imajući u vidu da je redoviti otkaz manje otegotan za radnika;
- da iz iskaza svjedokinje LH proizlazi da joj tužitelj nije najavio da će izlaziti izvan radnog mjesta, a pravilo je da se svaki izlazak u radno vrijeme ili najavi ili traži odobrenje voditelja ili se prethodno upiše u kalendar sastanaka, a nakon što se vratio na njen upit je odgovorio da je bio kod geodete i da je istraživao lokaciju u [adresa] iako mu je nekoliko dana prije rekla da ne radi nikakve aktivnosti upravo za tu lokaciju. Isto tako, proizlazi da nakon što je tužitelj dobio otkaz da je pronašla u uredu tužitelja dokumentaciju sa ponuđenim lokacijama koje nisu bile u zajedničkom serveru, a pravilima tvrtke svaka ponuđena lokacija se mora unijeti u server, a isto tako, nisu bile dobre reakcije poslovnih partnera na suradnju sa tužiteljem, u stvari neki su odbijali i raditi te su sve povratne informacije u odnosu na rad tužitelja bile loše;
- da iz iskaza svjedokinje ĆH proizlazi da je izvršila provjeru da li je tužiteljev izlazak povezan sa upisom u kalendar i onda je utvrdila pregledom tzv. „špice“ i upisa kalendara da se više puta desilo da tužitelj nema preklapanje izlazaka za vrijeme radnog vremena sa upisanim kalendarom kao i da je izlazio prije završetka radnog vremena. Isto tako, proizlazi da je tužitelj već dobio opomenu jer je utvrđeno da njegov upisani termin onaj gdje je zaista otišao, jer je zvala tog klijenta i koji je rekao da uopće nema dogovor sa tužiteljem te je tužitelju objasnila da se u kalendar može upisati svaka izmjena ukoliko se dogodi, ali on to nije poštivao i zbog toga je dobio opomenu.
8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja jer da tužitelj nije učinio povrede koje mu se stavljaju na teret odnosno da nisu takve povrede koje bi opravdavale odluku o otkazu. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije počinio povredu koja se odnosi na izostanak sa radnog mjesta bez obavijesti voditeljici, jer je poklonio vjeru iskazu tužitelja da su naveden sastanci bili najavljeni, a da svjedokinja LH potvrđuje da je tužitelj donio spornog dana neke dokumente, dok sud nije poklonio vjeru njenom iskazu u dijelu da joj nije rekao gdje ide, da nije imao zadatak vezan uz zemljište u [adresa], jer su ... UHV i RH potvrdili sastanak sa tužiteljem u svezi zemljišta, a što je posao tužitelja u svezi njegovog radnog mjesta. Zatim je utvrdio da je tužitelj počinio povredu kada se prilikom izlaska nije javio zaštitaru, ali da je poslodavac znao da radnici izlaze na personalni izlaz, jer im je to bliže zbog parkirališta, da se svi izlazi vide na kamerama, kao i da vrata koje su na tom izlazu nisu posebna, već obična vrata koja su tog dana bila u kvaru, odnosno nisu se zatvarala. Dakle, tužitelj je počinio povredu izlaska na navedeni izlaz bez da se javio zaštitaru, ali je poslodavac znao da radnici izlaze na taj način, i to je tolerirao, jer je u smjeni uvijek bio jedan zaštitar koji se ne može nalaziti na svim mjestima odjednom, a poslodavac nije smatrao da bi trebalo zaposliti više zaštitara ukoliko je takav izlaz dopušten isključivo uz nazočnost zaštitara pa da navedena povreda nije takva koju bi tužitelj činio sa namjerom kršenja obveza iz radnog odnosa, već je postupao u danim okolnostima kao i drugi radnici, a poslodavac je to do ovog slučaja tolerirao navedeno postupanje, pa sud smatra da ova povreda nije od takvog značaja koje bi trebalo rezultirati najtežom mjerom za tužitelja i da se ne radi se o takvom postupanju pri kojem bi tužitelj grubo zanemarivao pravila poslovanja tuženika, ne izvršavao i neopravdano odbijao radne zadatke, odnosno iste nemarno i nepravovremeno izvršavao.
9. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da iz dokaznog postupka proizlazi da razloge za otkaz poslodavac nije imao u ovom konkretnom slučaju, jer je baš suprotno, donio odluku o otkazu u pogledu povreda koje opisuje, a koje po stavu prvostupanjskog suda nisu od tolikog značaja za donošenje najteže mjere koja se može izreći radniku. Naime, točno je da radnik mora postupati po nalozima poslodavca i poštivati postupak evidencije ulaska i izlaska, no imajući u vidu da su svjedoci potvrdili da je dolazilo do krivih prijava u sistemu L, ali da se to rješavalo, sud je utvrdio da zbog takvog postupanja tužitelja nije došlo do povrede sigurnosnih mjera niti doveo poremećaja u poslovanju, te da se i drugi radnici postupali na identičan način a sve je to poslodavac znao i tolerirao.
10. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje u pogledu postupanja tužitelja da je povrijedio dostojanstvo kolegice LH jer je prilikom uručivanja poziva za obranu počeo na nju vikati da nije istina da joj se nije javio da izlazi van i da laže, a da se ona zbog toga osjećala uznemireno kao i vezano da je sa zaštitarima razgovarao i nudio im na potpisivanje izjave o načinima izlaska kroz personalni izlaz, da se radi o normalnoj ljudskoj reakciji na stresni događaj kao što je otkaz, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno posljedično tome odbija protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa.
11. Međutim, takva utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda se ne mogu prihvatiti, a i počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a izostala je i pravilna ocjena dokaza.
12. Najprije valja reći da iz iskaza svjedoka ĐH proizlazi da je isti izjavio da nije dozvoljeno izlaziti u tijeku radnog vremena na personalni ulaz te on to nikada nije radio jer imaju izlaze na kojima se evidentiraju sa karticom, a na uređaj se stisne gumb koji daje opcije za evidenciju izlaska, a isto tako je i sa vraćanjem u filijalu te ulaze na taj način na ulazna vrata gdje stoji taj uređaj, a uređaj se nije kvario odnosno možda je trebalo više puta prisloniti karticu, ali je evidencija bila uvijek moguća te je na dan 15. lipnja 2021. ulazio na personalni ulaz gdje je također bio aparat gdje su se morali evidentirati odnosno svaki ulaz i izlaz. Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj izašao dana 15.06.2021. na personalni izlaz, da se nije javio zaštitaru i da je godinama izlazio na taj izlaz kao i drugi radnici, što je u suprotnosti sa iskazom svjedoka danog na ročištu 31. svibnja 2022. čime je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
13. Nadalje, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se opisana postupanja tužitelja ne mogu smatrati značajnom povredom obveze iz radnog odnosa pri čemu nije odlučna činjenica da tuženik tužitelju nije otkazao izvanrednim otkazom budući da se redovnim otkazivanjem tužitelju ne ide na štetu tužitelja, jer isti ima pravo na određivanje otkaznog roka, što znači i pravo na primitak plaće, a čega kod izvanrednog otkaza ne bi bilo jer je izvanredni otkaz najteža sankcija budući da radni odnos prestaje odmah bez odrađivanja otkaznog roka.
14. Isto tako, valja napomenuti da je osnovna razlika između ta dva otkaza u težini povrede radne obveze, jer kada poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu to u pravilu čini radi osobito teške povrede odredaba ugovora o radu od strane radnika, odnosno njegovog skrivljenog ponašanja zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 116. ZR). Skrivljeno ponašanje radnika jedan je od razloga i za redovito otkazivanje ugovora o radu, međutim takvo (skrivljeno) ponašanje radnika ne podrazumijeva nužno teško kršenje obveze iz radnog odnosa. Upravo s obzirom na tu bitnu razliku (u težini povrede radne obveze), postoji i razlika u postupku koji prethodi otkazivanju, pa je tako poslodavac dužan prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja za slučaj nastavka kršenja tih obveza (članak 119. stavak 1. ZR), dok potreba takvog pisanog upozorenja ne postoji u slučajevima izvanrednog otkaza ugovora o radu.
15. Osim toga, potpuno su nejasni razlozi koje sud prvog stupnja u pobijanoj odluci iznosi u pogledu subjektivnog odnosa tužitelja prema ponašanju koje je prethodilo otkazivanju ugovora o radu. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda bi proizlazilo da se u postupanju tužitelja ne vidi namjera za kršenjem obveze iz radnog odnosa, što bi pretpostavljalo obvezu poslodavca da kod dokazivanja opravdanog razloga za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika, uvijek dokaže i najviši stupanj krivnje radnika. Takvo što ne proizlazi iz odredbe članka 115. stavak 1. ZR-a, s obzirom da se kao otkazni razlog navodi isključivo skrivljeno ponašanje radnika, koje pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već i nehaj, kao blažu vrstu krivnje.
16. Isto tako, nejasno je također obrazloženje pobijane odluke u dijelu u kojem se navodi da poslodavac nije dužan trpjeti ponašanje radnika koji se manifestira u stalnom kršenju obveza iz radnog odnosa, neovisno da li je zbog toga poslodavcu nastala šteta, ali da se takvo kršenje se mora sagledati u njegovoj ukupnosti, a što je izostalo u konkretnom slučaju. Pri tome valja napomenuti da za opravdanost razloga za otkaz nije nužno da je zbog takvog (skrivljenog) ponašanja radnika poslodavcu nanesena šteta. Za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa, pri čemu je potpuno neodlučno je li poslodavcu, zbog povrede obveza iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, nastala šteta ili ne.
17. Dakle, zaključci prvostupanjskog suda su nejasni i proturječni stanju spisa, a isto tako prvostupanjski sud je odluku donio na temelju iskaza samog tužitelja kojem je nekritički povjerovao u cijelosti zanemarivši pri tome ostale izvedene dokaze tijekom postupka. Naime, za odluku o otkazu i opravdanost te odluke bitno je ocijeniti cjelokupni odnos tužitelja kao radnika prema radu kao i sve detaljne navedene povrede koje proizlaze iz Odluke o otkazu, a pri ocjenjivanju ranijeg ponašanja radnika sagledava se i njegovo cjelokupno ponašanje i odnos prema radu odnosno uredno i savjesno izvršavanje radnih obveza. Isto tako, ranije povrede radnih obveza ne moraju biti istovrsne kao i one povrede koje se radniku stavljaju na teret u odluci o otkazu jer u suprotnom, kada bi radnik kršio različite obveze iz radnog odnosa i poslodavac bi ga stalno upozoravao ne bi nikada niti bili ispunjeni razlozi za otkaz skrivljenim ponašanjem, a niti je od utjecaja što je od prijašnjih upozorenja prošlo nekoliko godina. Naime, u konkretnom slučaju je trebalo utvrditi kršenje radnih obveza tužitelja i trajanje takvih povreda u određenom vremenskom razdoblju te je bilo potrebno utvrditi da li kod tužitelja postoji nevjerojatna upornost u neprihvatljivom ponašanju pa u vezi s time radi li se o povredama radne obveze i discipline koja predstavlja skrivljeno ponašanje i opravdava odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu radi otklanjanja štetnih posljedica koje za njega nastaju zbog takvog radnikovog ponašanja kojim se krše obveze iz radnog odnosa.
18. Isto tako, prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama vezano za tužiteljeve aktivnosti vezane za lokaciju u Makarskoj iako mu je nadređena djelatnica LH izričito rekla nekoliko dana prije da ne radi nikakve aktivnosti upravo za tu lokaciju, a vezano za otkazni razlog da je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja jer je navedene podatke koristio u privatne svrhe.
19. Slijedom svega navedenog, prvostupanjska presuda ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a isto tako su nejasni i proturječni razlozi prvostupanjskog suda da se razlozi za otkaz ne mogu smatrati dovoljno opravdanim razlogom za otkazivanje zbog skrivljenog ponašanja budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se radi o kršenju radne obveze za koje nije bilo opravdanja, jer se radi o neodgovornom i nesavjesnom postupanju tužitelja, kao i kršenju odredaba Pravilnika o radu i drugih akata poslodavaca kojih se tužitelj potpisivanjem Ugovora o radu obvezao poštivati.
20. Pri tome, valja napomenuti da ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranku iz tog ugovora, pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova već i vođenja računa o ugledu tuženika, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio utvrditi.
21. Slijedom navedenog, u obrazloženju pobijane presude izostali su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, stoga je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati. Isto tako, za sada se ne može niti ocijeniti opravdanost zahtjeva za sudskim raskidom radnog odnosa koji je postavljen u smislu odredbe čl. 125. ZR jer će se o njemu odlučivati tek ukoliko sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos
22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca (čl. 371. ZPP), a s obzirom na pogrešan stav i izostanak utvrđivanja svih relevantnih činjenica i okolnosti od prvostupanjskog suda.
23. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP), dok je odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
24. U ponovnom suđenju sud će postupiti u skladu sa izraženim pravnim shvaćanjem u ovoj odluci te otkloniti uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava provesti postupak u kojem će utvrditi sve odlučne činjenice relevantne za donošenje odluke. Također, prvostupanjski sud će u ponovnom postupku ponovno ocijeniti dokaze koji su izvedeni tijekom postupka te po potrebi provesti i ostale predložene dokaze nakon pri čemu će imati u vidu izražena stajališta ovog suda, nakon čega će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku na način da će opravdanost razloga za otkaz cijeniti isključivo kroz procesnopravne i materijalnopravne odredbe Zakona o radu kojima je reguliran postupak redovitog otkazivanja, uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
