Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-566/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, IŠN, izvjestiteljice i IŠ, članice, u pravnoj stvari tužiteljice KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Opća županijska bolnica Požega iz Požege, Osječka 107, OIB: 40589450667, zastupanog po punomoćniku Petru Kaniću, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, zastupanog po punomoćnici ĐŠ, mag. iur. zaposlenoj kod umješača, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-9/2024-82 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice KŠ kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-9/2024-82 od 12. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice KŠ te ukida rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-9/2024-82 od 12. lipnja 2025. kojim nije dopuštena preinaka tužbe koju je tužiteljica učinila podneskom od 13. listopada 2021. i podneskom od 21. veljače 2025., bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odbija se žalba tužiteljice KŠ kao neosnovana te potvrđuje rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom IV. izreke presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-9/2024-82 od 12. lipnja 2025. u pobijanom dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 520,36 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 141,83 EUR–a od 16. prosinca 2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 2.059,99 EUR–a te za isplatu zateznih kamata iznad dosuđenog dijela (točka III. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.394,25 EUR–a u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa (točka IV. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe koju je tužiteljica učinila podneskom od 13. listopada 2021. i podneskom od 21. veljače 2025.

2. Protiv navedene presude, pod točkom III. izreke te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa, kao i protiv navedenog rješenja, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se presuda i rješenje preinače na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda, u dijelu u kojem ju tužiteljica pobija, potvrdi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 21. veljače 2025. (list 387-388 spisa) sukladno dopunskom pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 28. siječnja 2025. (list 373-378 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. travnja 2015. pa do 30. studenog 2017. (osim za prosinac 2015., siječanj, veljaču, ožujak, lipanj i rujan 2016. te kolovoz 2017.), a koja je nastala zbog neplaćenog prekovremenog rada, neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, isplati ukupan bruto iznos od 2.580,35 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu te prvostupanjsko rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati jer je izreka presude i rješenja razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda i rješenje temelje te jer sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju ista upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i prvostupanjskog rješenja te postupka koji im je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.

8.1. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, pravilno utvrdio u bitnom:

- da je postupak u ovom predmetu pokrenut stupnjevitom tužbom od 2. svibnja 2020. u smislu odredbe iz čl. 186.b st. 3. ZPP–a koja je sadržavala zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime razlike plaće, a koja je nastala zbog neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, isplati mjesečne iznose čija će se visina utvrditi provođenjem financijsko–knjigovodstvenog vještačenja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva Podružnice gradske bolnice Pakrac, Odjela za ginekologiju i porodništvo te da je njezin rad bio organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo),

- da je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje od strane Dajane Hart, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, a čiji je zadatak bio da na temelju podataka iz spisa predmeta izradi nalaz i mišljenje iz kojih će biti vidljivo je li tužiteljica u razdoblju od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018. primala plaću s dodacima na posebne uvjete rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te naknadu plaće za vrijeme bolovanja i godišnji odmor na osnovnu plaću za prekovremeni rad, kao i da, ukoliko nije, izvrši obračun ukupne plaće i naknade plaće tužiteljice sa svim dodacima i od ukupno utvrđenog mjesečnog iznosa odbije ukupan mjesečni iznos plaće koji je tužiteljici isplaćen za svaki pojedini mjesec,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 15. kolovoza 2021. (list 127-133 spisa) proizlazi:

- da u obračunskim listama isplate plaće tužiteljice za razdoblje od travnja 2015. pa do siječnja 2018. nema obračunatog i isplaćenog nijednog prekovremenog sata rada,

- da je prema evidencijama rada (šihtericama) tužiteljica određene mjesece imala manjak ili višak radnih sati, dok je isplata plaće uvijek bila prema punom mjesečnom fondu sati, bez iskazanih manjkova ili viškova,

- da tužiteljica u nijednom mjesecu u kojem postoji višak odrađenih sati rada nije zakinuta po osnovi dodataka za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću, blagdanom za koje prema Kolektivnom ugovoru ima pravo na uvećanu plaću jer je uvijek taj višak odrađenih sati rada oduzet od sati redovnog rada koji je najmanje plaćen, bez ikakvih dodataka, dok su dodaci za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću ili blagdanom isplaćeni,

- da je u odnosu na prekovremeni rad koji je ostvaren na blagdan ili drugi neradni dan koji pada na „standardni“ radni dan od ponedjeljka do petka primijenjen Zaključak br. 153 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. prosinca 2015.,

- da sukladno odredbama KU zdravstva na odrađene sate prekovremenog rada manje isplaćena bruto plaća tužiteljice za razdoblje od travnja 2015. pa do prosinca 2017. iznosi 2.613,08 kn (346,82 EUR–a[1] ) bruto,

- da se vještak podneskom od 29. rujna 2021. (list 187-189 spisa) dopunski pisano očitovao na prigovore koje je tužiteljica iznijela u podnesku od 13. rujna 2021. (list 142-145 spisa) na način:

- da je u svom osnovnom nalazu naveo da je tuženik ispravno obračunavao tužiteljici uvećanja plaće ovisno o tome jesu li odrađeni sati rada bili subotom, nedjeljom blagdanom, u drugoj smjeni ili je to bio rad noću, što je utvrdio usporedbom svih obračunskih lista tužiteljice i evidencije rada odnosnog mjeseca,

- da je u dopuni nalaza obračunao bruto plaću tužiteljici za sve sate rada koji joj nisu obračunati niti isplaćeni i koji se prema odrađenim satima iz evidencije radnog vremena smatraju prekovremenim radom te se prema KU–u isplaćuju uvećano za 50%, kao i pripadajuće dodatke na odrađene prekovremene sate rada, i u skladu s tim dobio nove iznose bruto plaće koja je tužiteljici trebala biti isplaćena,

- da je prema tim novim iznosima bruto plaća preračunao naknade za godišnji odmor i bolovanje koje su tužiteljici trebale biti isplaćene,

- da, kada se gleda utuženo razdoblje, prekovremeni sati rada nisu obračunati na platnoj listi, nisu plaćeni, niti je po njima mogla biti uvećana bruto plaća koja je služila za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora (prosjek plaće prethodna tri mjeseca) i naknade za bolovanje,

- da je u siječnju 2019. tužiteljici obračunato i isplaćeno 68 sati prekovremenih sati rada u ukupnom iznosu od 3.765,41 kn (499,76 EUR–a) bruto te da prema podacima dostavljenima od tuženika tih 68 sati predstavlja kumulirani saldo prekovremenih sati iz prethodnih razdoblja,

- da je prema uputi suda u posebnoj tablici Preraspodjela viška/manjka radnih sati prikazano kretanje salda viška/manjka odrađenih sati tužiteljice kroz utuženo razdoblje, iz koje tablice se vidi da je ista malo bila „u plusu“, a malo „u minusu“, da bi na kraju utuženog razdoblja ostao saldo od 18 sati prekovremenog rada koji nije bio iskorišten niti plaćen (da je tužiteljica radila u sistemu preraspodjele radnog vremena),

- da se vještak na ročištu od 26. siječnja 2022. (list 263-264 spisa) dopunski usmeno očitovao na način:

- da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te očitovanja na prigovore iz podneska od 30. rujna 2021.,

- da o pitanju primjene preraspodjele radnog vremena odlučuje sud,

- da je u siječnju 2019. tužiteljici obračunato i isplaćeno 68 sati prekovremenih sati rada, a da je prema podacima dostavljenima od tuženika tih 68 sati zapravo neplaćeni kumulirani saldo prekovremenih sati iz prethodnih razdoblja,

- da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir Zaključak 153. Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, dok Zaključak 148. nije uzeo u obzir,

- da je u tablici izračuna viška, odnosno manjka radnih sati utvrđivao razliku između stvarno odrađenih sati rada iz evidencije radnog vremena tužiteljice u odnosu na isplaćene sate rada iz platnih lista tužiteljice, ne gledajući pritom propisani mjesečni fond radnih sati,

- da u mjesečni fond sati ulazi umnožak radnih dana u mjesecu puta sedam sati te da su u sklopu mjesečnog fonda sati i dani blagdana koji padaju u periodu od ponedjeljka do petka, dakle mjesečni fond radnih sati je umnožak radnih dana puta sedam, bez blagdana,

- da tužiteljica u nijednom mjesecu u kojem postoji višak odrađenih sati rada nije zakinuta po osnovi dodataka za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću, blagdanom za koje prema kolektivnom ugovoru ima pravo na uvećanje plaće,

- da je tijekom postupka provedeno dopunsko financijsko vještačenje od strane istog vještaka, čiji je zadatak bio:

- da dopuni pisani nalaz i mišljenje od 15. kolovoza 2021. i 29. rujna 2021. na način da dostavi podatke o mjesečnom fondu radnih sati tužiteljice u razdoblju od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018. (redovnih sati rada i prekovremenih sati rada), podatke o tome jesu li tužiteljici plaćeni svi ostvareni prekovremeni sati rada i podatke o tome jesu li tužiteljici za utuženo razdoblje plaćeni dodaci za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate rada u istom razdoblju te je li tužiteljici za isto razdoblje isplaćena naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad,

- da dostavi podatke o tome je li tužiteljica za odrađene prekovremene sate za utuženo razdoblje koristila slobodne dane i je li tužiteljica u utuženom periodu odrađivala manjak sati rada iz razdoblja prije utuženja,

- da prilikom izrade dopunskog nalaza i mišljenja vodi računa o tome je li u dijelu utuženog razdoblja od 1. lipnja 2015. pa do 20. prosinca 2015. primijenjen Zaključak 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno je li za razdoblje od 21. prosinca 2015. pa do 30. studenog 2017. primijenjen Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u odnosu na prekovremeni rad ostvaren na blagdan i drugi neradni dan koji pada na radni dan,

- da iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 28. siječnja 2025. (list 373- 378 spisa) proizlazi u bitnom:

- da je vještak prilikom izrade dopunskog nalaza i mišljenja uzeo u obzir da je do 21. prosinca 2015. bio na snazi Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora,

- da tužiteljica nema evidentiran nijedan prekovremeni sat rada u obračunskim listama za utuženo razdoblje,

- da je u određenim mjesecima, u kojima je tužiteljica imala manjak odrađenih sati rada, u obračunskim listama plaće korištena šifra obračuna 1462–nadopuna satnice ili šifra 1931 ili 1137, pod kojim šiframa se u dane kada ista nije radila upisivao određeni broj sati kao da je radila, čime je popunjavan manjak odrađenih sati određenog mjeseca, dok je isplata plaće tužiteljici uvijek bila kao da je radila puni mjesečni fond sati sa svim pripadajućim dodacima,

- da se tek na kraju odnosnog mjeseca, nakon što su se unijeli svi odrađeni sati rada tužiteljice, moglo vidjeti je li taj mjesec odrađen manjak ili višak sati,

- da je, ukoliko je u određenom mjesecu tužiteljica imala određeni manjak sati rada, isplata plaće bila kao da je radila puni fond sati, a da je tuženik na taj način u svojoj evidenciji umanjivao kumulirani višak sati iz prethodnog razdoblja,

- da bi, ukoliko bi u toj evidenciji saldo došao na nulu, to značilo da je tužiteljica kroz slobodne dane iskoristila sav odrađeni višak sati,

- da se vještak na ročištu od 3. travnja 2025. (list 411 spisa) dopunski očitovao na način:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala manjak sati rada, i to 195 sati, a da je u istom razdoblju imala i višak sati rada, i to 269 sati,

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju za prekovremene sate rada koristila slobodne dane, odnosno da je u istom razdoblju iskoristila 195 sati rada kao slobodne dane, tako da je na kraju ostao saldo za utuženo razdoblje od 74 prekovremena sata rada,

- da je tužiteljici u siječnju 2019. isplaćeno 68 sati prekovremenog rada koji predstavlja kumulirani saldo iz prethodnog razdoblja te da joj se tijekom 2019. i 2020. godine pa nadalje isplaćuju prekovremeni sati rada,

- da se vještak podneskom od 13. travnja 2025. (list 436 spisa) dopunski očitovao na način:

- da je dao izračun dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje na 74 prekovremena sata rada,

- da dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada iznosi 404,72 EUR–a, a da dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje iznosi 115,64 EUR–a, što zbrojeno iznosi 520,36 EUR–a,

- da se ne može očitovati o tome kolika bi bila vrijednost naknade za godišnji odmor i bolovanje jer je saldo od 74 sata viška na kraju utuženog razdoblja kumulirani saldo iz prethodnih razdoblja, tako da se ne može utvrditi kojem bi mjesecu korištenja godišnjeg odmora/bolovanja isti pripadao.

8.2. Ovdje valja napomenuti da je tužiteljica podneskom od 21. veljače 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev sukladno dopunskom pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 28. siječnja 2025. na način da joj tuženik na ime razlike plaće koja je u utuženom razdoblju nastala ne samo zbog neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, već i zbog neplaćenog prekovremenog rada, isplati ukupan bruto iznos od 2.580,35 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio presudu i rješenje poslovni broj Pr-9/2024-82 od 12. lipnja 2025., obrazlažući svoju odluku pod točkom III. izreke presude, kao i samo rješenje, na način:

- da je tužiteljica podneskom od 13. listopada 2021., kao i podneskom od 21. veljače 2025., kojim je ona konačno postavila tužbeni zahtjev, uz prvotno utužene dodatke za posebne, odnosno otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi zatražila i isplatu prekovremenih sati rada, čime je povećala tužbeni zahtjev i ujedno preinačila tužbu u smislu odredbe iz čl. 191. st. 1. ZPP–a,

- da preinaka tužbe nije dopuštena u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu prekovremenih sati rada, budući da je do preinake tužbe došlo nakon zaključenja prethodnog postupka, a kojoj preinaci su se tuženik i umješač na strani tuženika protivili u smislu odredbe iz čl. 190. st. 3. ZPP–a,

- da je, budući da nije dopuštena preinaka tužbe kojom je tužiteljica uz zahtjev iz tužbe radi isplate dodataka na prekovremene sate rada zatražila i isplatu prekovremenih sati rada, a da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala 74 prekovremena sata rada, od kojih je tužiteljici u siječnju 2019. isplaćeno 68 prekovremenih sati rada, sud dosudio tužiteljici na ime dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje iznos od 520,36 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da se prema nalazu i mišljenju vještaka te očitovanju istog od 12. travnja 2025. nije mogla utvrditi vrijednost naknade za godišnji odmor i bolovanje jer je saldo od 74 sata viška na kraju utuženog razdoblja kumulirani saldo iz prethodnih razdoblja, tako da se ne može utvrditi kojem bi mjesecu korištenja godišnjeg odmora/bolovanja isti pripadao, slijedom čega je tužiteljici dosuđena zatezna kamata koja teče od zadnjeg utuženog mjeseca,

- da je zbog navedenog prihvaćen zahtjev tužiteljice u bruto iznosu od 520,36 EUR– a, dok je njezin zahtjev za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 2.059,99 EUR–a, kao i zahtjev za isplatom zateznih kamata iznad dosuđenog iznosa, odbijen kao neosnovan.

10. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužiteljici na ime razlike plaće za utuženo razdoblje, osim bruto iznosa od 520,36 EUR–a koji joj je, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dosuđen pod točkom I. izreke presude, ne pripada još i preostali dio zatraženog iznosa od 2.059,99 EUR–a, kao ni zatezne kamate iznad dosuđenog dijela.

11.1. Naime, sukladno dopunskom očitovanju vještaka te obračunu razlike plaće koji su sadržani u podnesku od 13. travnja 2025., tužiteljici na ime razlike plaće za utuženo razdoblje, a koja je nastala zbog neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu, pripada konačan iznos od 520,36 EUR–a (404,72 EUR–a + 115,64 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11.2. Pri tome valja dodati da je dopunsko očitovanje vještaka koje je, zajedno s obračunom razlike plaće, sadržano u podnesku od 13. travnja 2025. dano sukladno odredbi iz čl. 258. st. 1. ZPP–a, dakle savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, kao i da tužiteljica, iako se na ročištu od 14. svibnja 2025., na kojem je zaključena glavna rasprava, protivila dopunskom očitovanju vještaka te obračunu razlike plaće koji su sadržani u podnesku od 13. travnja 2025., nije predložila da se vještak (ponovno) dopunski očituje na okolnosti koje su za tužiteljicu i dalje bile sporne.

12. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom osporava pravilnost dopunskog očitovanja vještaka te obračuna razlike plaće koji su sadržani u podnesku od 13. travnja 2025.,

13.1. Međutim, osnovani su daljnji žalbeni navodi tužiteljice da za donošenja rješenja kojim nije dopuštena preinaka tužbe koja je učinjena podneskom od 13. listopada 2021. i podneskom od 21. veljače 2025. nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 190. ZPP–a, u svezi čl. 191. ZPP–a, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a.

13.2. Tužiteljica je podneskom od 13. listopada 2021., kao i podneskom od 21. veljače 2025. kojim je konačno postavila tužbeni zahtjev, uz prvotno utužene dodatke za posebne, odnosno otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, zatražila i isplatu prekovremenih sati rada, čime je ista povećala tužbeni zahtjev i ujedno preinačila tužbu u smislu odredbe iz čl. 191. st. 1. ZPP–a, i to nakon zaključenja prethodnog postupka, a kojoj preinaci su se protivili tuženik i umješač na strani tuženika.

14.1. S obzirom na to da je pod točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 2.059,99 EUR–a koji je ona potraživala zbog neplaćenog prekovremenog rada, iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio o iznosu za koji je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev i ujedno preinačila tužbu, time više nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 190. ZPP–a, u svezi čl. 191. ZPP–a za donošenje odluke o preinaci tužbe u tome dijelu.

14.2. Prema tome, pogrešno je prvostupanjski sud postupio kada je donio rješenje kojim nije dopuštena preinaka tužbe koja je učinjena podneskom od 13. listopada 2021. i podneskom od 21. veljače 2025., a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a.

15. Na kraju valja reći i da su neosnovani preostali žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona osporava rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa, budući da je isto doneseno pravilnom primjenom odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, dok je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 369. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a, u svezi čl. 368. st. 1. ZPP–a kao i pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac