Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1217/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koje zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević& partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-567/2023- 16 od 11. veljače 2025. godine, dana 23. prosinca 2025. godine,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-567/2023-16 od 11. veljače 2025. godine i rješava:
„Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti podnesen po tuženiku.“
II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Zlataru oglasio se mjesno nenadležnim (stavak I. izreke) i odlučio da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci (stavak II. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbama čl. 46. i 48. ZPP.
5. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 46. i člankom 48. ZPP- a, i s njom u vezi pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a na što opravdano ukazuje tužitelj.
6. Naime, prema zajedničkim odredbama o nadležnosti sadržanim u odredbi članka 15. stavku 2. ZPP-a, o sudskoj nadležnosti (apsolutna, stvarna, mjesna) i neovisno o stadiju postupka u kojem se ispituje, sud u pravilu odlučuje s obzirom na činjenično stanje u vrijeme podnošenja tužbe sudu i po propisima koji važe u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 28. kolovoza 2023. podnio tužbu protiv tuženika, predmet spora je vezivanje glavnice anuiteta kredita za valutu CHF i restitucijski zahtjev za isplatu, kao posljedica nepoštenosti (ništetnosti) tih odredbi Ugovora o kreditu broja [broj kredita], da je prebivalište tužitelja u vrijeme podnošenja predmetne tužbe u Zagrebu, da je tužba podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, ali je nadležnost za postupanje u ovom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, delegirana Općinskom sudu u Zlataru, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, temeljem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj SU-IV-223/23-6 od 25. rujna 2023. (list 1 do 3 spisa), pa je predmet ustupljen tom sudu.
8. Nadalje, iz podneska tužitelja (list 187- 192 spisa) kojim se isti očitovao na prigovor mjesne nenadležnosti tuženika i odgovor na tužbu proizlazi da smatra da je odredba čl. 14. Ugovora o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci ništetna jer tužitelj nije mogao utjecati na njen sadržaj, te je odredba uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnopravnost na štetu tužitelja, čije je prebivalište u [adresa], te bi isti morao putovati u Rijeku. Tuženik se u odnosu na navedeni podnesak očitovao (list 230- 242 spisa), smatrajući da se o nepoštenoj ugovornoj odredbi može raspravljati samo u kontradiktornom postupku, da odredba nije nepoštena, a kad bi i bila nepoštena opet bi po članku 46. i 48. ZPP bio nadležan Općinski sud u Rijeci.
9.1. Sporazum o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora, a to je Općinski sud u Rijeci, je jasna i razumljiva, a u skladu je s odredbom čl. 70. ZPP.
9.2. Međutim, prema ocjeni ovog suda, sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci otežava se pravo tužitelja kao potrošača ostvariti svoja prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
10. Odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03- dalje: ZZP) koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta, te time ostvari pogodnost i bitno smanji troškove, da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona (suprotno načelu savjesnosti i poštenja) uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.
11. Naime, za tužitelja, čije je prebivalište u [adresa] i koji je za ovaj predmet uzeo punomoćnika za zastupanje čija je pisarnica sa sjedištem u [adresa], cijeneći udaljenost od prebivališta tužitelja do [adresa] i potrebu ulaganja dodatnog vremena, očito je da bi financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u Rijeci mogli utjecati na tužiteljevu inicijativu za vođenje ove parnice, odnosno odvratiti ga od ostvarivanja svojih prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno od njegovog prava na pristup sudu, koji je zajamčen čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).
12. U tom smislu, ovaj sud smatra da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti nepoštena odredba ugovora, a obzirom na odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP.
13. U vrijeme odlučivanja o mjesnoj nadležnosti (veljača 2025.) bila je na snazi odredba članka 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16- dalje: ZPK), koja je procesne naravi i primjenjuje se od 30. rujna 2015. u svim postupcima u kojima se o nadležnosti odlučuje nakon 30. rujna 2015., a među kojima je i predmetni postupak s obzirom da je 28. kolovoza 2023. podnesena tužba, prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište (stavak 1.), a od koje odredbe se može odstupiti samo sporazumom sklopljenim nakon nastanka spora (stavak 4. točka 1.).
14. Po ocjeni drugostupanjskog suda, na što opravdano ukazuje tužitelj, a suprotno odluci prvostupanjskog suda o mjesnoj nenadležnosti, pogrešno utemeljenoj na općem pravilu o mjesnoj nadležnosti za pravnu osobu (članak 48. stavak 1. ZPP-a), za postupanje u predmetnoj parnici je mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, odnosno Općinski sud u Zlataru, na koji sud je prenesena nadležnost u navedenom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, budući da je nesporno prebivalište tužitelja (potrošača) u vrijeme podnošenja tužbe protiv tuženika na području Općinskog građanskog suda u Zagrebu i da niti jedna od stranaka ne navodi da bi nakon što je spor nastao bio postignut sporazum o mjesnoj nadležnosti i da se ne nalaze razlozi da se u nedostatku opće nacionalne odredbe o mjesnoj nadležnosti za suđenje u sporovima nastalim u povodu potrošačkog kreditiranja, kakav je i predmetni, potrošaču koji pokreće sudski postupak uskrati pravo izbora mjesne nadležnosti suda njegovog prebivališta po odredbi čl. 19. I ZPK- a, s obzirom da ta odredba nije iznimka od pravila međunarodnog prava, odnosno propisa Republike Hrvatske o međunarodnoj nadležnosti, kako je u biti tumači prvostupanjski sud, već je treba shvatiti kao pravilo koje upućuje na mjesnu nadležnost suda na području kojeg potrošač ima prebivalište, neovisno o njegovom državljanstvu i državi u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen.
15. Svako drugačije tumačenje odredbe članka 19. l ZPK-a dovodi ne samo do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese, već i do ograničavanja u ostvarivanju prava u duhu i smislu prava zajamčenih odredbama članka 14. stavkom 2., člankom 16. stavkom 2. i člankom 26. Ustava.
16. Pored toga i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gr 1-143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu navedene odredbe čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju 2009. mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a koja odredba se primjenjuje neovisno o tome kad je nastao Ugovor o kreditu, već ovisno o tome kad je postupak pokrenut pred sudom a u konkretnom slučaju postupak je pokrenut 28. kolovoza 2023. godine.
17. U svezi navedenog, napominje se i da je na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj dana 8. lipnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje se, između ostalog, osniva i na rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1-143/19 od 11. prosinca 2019. prema kojem se odredba čl. 19. I. st. 1. ZPK gdje se propisuje da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenut postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna stranka ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, primjenjuje na sve sporove koji nastaju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPK ("Narodne novine", br. 102/15), a koji je u primjeni od 30. rujna 2015., jer se radi o procesnoj odredbi.
18. Stoga je, uvažena žalba tužitelja i preinačeno prvostupanjsko rješenje tako što je odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zlataru, za postupanje u predmetnoj parnici, podnesen po tuženiku, odnosno odlučeno kao u stavku I. izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).
19. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3.
ZPP (toč. II. izreke ovog rješenja).
U Zagrebu 23. prosinca 2025. godine
Sutkinja:
Vlatka Fresl Tomašević
