Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4013/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda, Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZS, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6226/2018-56 od 25. kolovoza 2025., 22. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Preinačava se dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 6226/2018-56 od 25. kolovoza 2025. i rješava:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 475,00 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2025., pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 475,00 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2025., pa do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj: 148/111 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Prvostupanjski sud naložio je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP uzimajući u obzir djelomični uspjeh stranaka u postupku.
6. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja i postupka mu je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
7. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka te je u podnesku od 8. siječnja 2021. postavio zahtjev za isplatom iznosa od 34.944/10 kn/4.637,88 EUR-a,
- da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe,
- da je prvostupanjskom presudom poslovni broj P-6226/2018-29 od 26. srpnja 2021. utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke 29. ožujka 2007. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa koje će se mijenjati u skladu s Odlukom banke, te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 34.944/10 kn/4.637,88 EUR-a[1] te naknadi parnični trošak u iznosu do 16.812,50 kn/2.231,40 EUR-a,
- da je presudom ovog suda poslovni broj Gž-902/2022-9 od 7. svibnja 2024. odbijena žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari i za trošak postupka u iznosu od 15.250,00 kn/2.024,02 EUR-a, te je preinačena u dijelu odluke o trošku na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.562,00 kn/207,38 EUR-a,
- da je pravomoćnom dopunskom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P- 6226/2018-38 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 8.623,53 kn/1.144,54 EUR-a.
8. Pobijanim rješenjem o trošku prvostupanjski sud dosudio je tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 425,00 EUR-a.
9. U predmetnom slučaju radi se o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže.
10. Prema pravnom shvaćanju koje je Sud Europske unije izrazio u predmetu C- 244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“
11. Proizlazi dakle da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška.
12. Ovaj sud napominje da je ukidnim rješenjem od 18. prosinca 2024. ovaj sud izrazio stav da je o troškovima postupka potrebno odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP odnosno da je potrebno utvrditi uspjeh svake parnične stranke u postupku, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
13. U međuvremenu se ustalila sudska praksa vezano uz troškove postupka u slučaju djelomičnog uspjeha potrošača u parnici. U situaciji kad je potrošač u cijelosti uspio u parnici u pogledu osnove, a djelomično u pogledu visine, pri čemu je do djelomičnog povlačenja tužbe odnosno smanjenja tužbenog zahtjeva došlo uslijed zastare, a u trenutku podnošenja predmetne tužbe nije postojala stabilna sudska praksa u vezi zastare restitucijskih zahtjeva u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe slijedom čega je zahtjev na utvrđenje ništetnosti uz restituciju po osnovi ugovorne promjenjive kamatne stope u odnosu na koju je tužbeni zahtjev odbijen nije bio nerazuman, niti previsoko postavljen, niti lišen sadržaja, jer je tužitelj imao opravdane razloge zbog kojih nije mogao predvidjeti konačni ishod spora, pa stoga imajući u vidu načelo djelotvornosti prava EU nije u skladu s istim da se tužitelju naloži snašanje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni temeljem nepoštene ugovorne odredbe, jer ishod postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima može odvratiti potrošača od ostvarivanja navedenog prava. Stoga je ovaj sud odstupio od ranije izraženog stava da o troškovima postupka valja odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.
14. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsko rješenje.
15. Kako je tužitelj uspio sa žalbom to mu je tuženik dužan naknaditi trošak žalbe (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023) i to po Tbr. 10.4 Tarife u iznosu od 62,50 EUR-a te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 19,19 EUR-a odnosno ukupno 81,69 EUR-a
U Zagrebu 22. prosinca 2025.
Sutkinja
Gordana Držaić
