Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-704/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Amandi Snoj, u pravnoj stvari tužiteljice: AM (ranije A), E, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, Antuna Vrančića 5, protiv tuženika: Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika , izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2964/2020-98 od 25. svibnja 2023., dana 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2964/2020-98 od 25. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 836,15 eur / 6.300,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 20. travnja 2011. do isplate, nenovčanu imovinsku štetu (tuđa pomoć) u iznosu od 55,48 eur / 418,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja tj. od 25. svibnja 2023. do isplate i imovinsku štetu (izgubljena zarada u iznosu od 67,82 eur / 511,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2011. do isplate. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.345,88 eur / 17.675,00 kn sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Predlaže istu preinačiti sukladno žalbi uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja je posljedica štetnog događaja od 6. travnja 2011. godine.

5. Prvostupanjski sud je analizom provedenih dokaza utvrdio slijedeće:

- da se štetni događaj zbio dana 6. travnja 2011. u Gradskom autobusu registarski broj [registarska oznaka] vlasništvo Erste Steirmarkisches leasing d.o.o., na korištenju kod ZET, u kojem je tužiteljica stajala u zglobnom dijelu autobusa i držala se za rukohvat kad je autobus naglo zakočio pri čemu je ona pala i zadobila tjelesnu ozljedu;

- autobus je osiguran kod tuženika policom automobilske odgovornosti (list 15 spisa);

- s obzirom na naglo kočenje autobusa i postojanje ozljede koju je tužiteljica navedenog dana u štetnom događaju zadobila utvrđena je uzročno posljedična veza obzirom na nalaz prometnog vještaka (list 144 – 145 spisa) i liječnika vještaka, te iskaz tužiteljice koji je u cijelosti prihvaćen;

- da je uvidom u spis prekršajnog suda u Sesvetama Pp-1- P-1295/11 pravomoćnom presudom tog suda okrivljena EM kao zakonska zastupnica malodobnog AMŽ proglašena krivom što je dopustila da njen maloljetni sin dana 6. travnja 2011. godine bez nadzora upravlja biciklom biciklističkom stazom sa koje je skrenuo u lijevo na kolnik 144. brigade Hrvatske vojske u Sesvetama i pri tome naletio na zadnji desni bočni dio autobusa ZET kojim je upravljao ŠM koji je u trenutku naleta naglo zakočio pri čemu je došlo do pada tužiteljice;

- da je s obzirom na naglo kočenje autobusa i postojanje ozljede koju je tužiteljica navedenog dana u štetnom događaju zadobila, utvrđena uzročno posljedična veza s obzirom na nalaz prometnog vještaka (list 144 – 145 spisa) i liječnika vještaka (list 159 do 161 spisa), te iskaz tužiteljice koji je u cijelosti prihvaćen;

- da kočenje opisano u spisu je bilo potencijalno opasno za putnike koji su stajali, a nisu se čvrsto držali ili su pretili ili su slabije fizičke snage, te da uslijed naleta bicikla na bočni dio autobusa nije došlo do promjene brzine autobusa, odnosno sudar bicikla nije u uzročnoj vezi sa padom tužiteljice, nego je to naglo kočenje autobusa (nalaz prometnog vještaka);

- da postoji isključiva odgovornost tuženika, kao osiguratelja prijevoznika – ZET – autobusa za štetni događaj, a koja se očitovala u naglom kočenju vozača autobusa, dok tuženik nije dokazao razloge za oslobođenje od odgovornosti;

- da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje donjeg dijela leđa radi čega je učinjena RTG obrada i CT snimanje, a koja povreda je u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom;

- prema nalazu liječnika vještaka kod tužiteljice je bol jačeg intenziteta trajala pola dana, srednje jakog intenziteta dva dana, slabijeg intenziteta četrnaest dana;

- takozvani primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačeg intenziteta trajao je dva dana, srednje jakog intenziteta četiri dana, slabijeg intenziteta 15 dana. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna ukupno 19 sati i to dva sata dnevno tijekom sedam dana po ozljeđivanju, a potom jedan sat dnevno slijedećih 5 dana.

- da je razlika između očekivane plaće tužiteljice i primljene mjesečne naknade plaće s osnove privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) u utuženom razdoblju (travanj 2011.) ukupan nesporan iznos od 67,82 eur / 511,00 kn);

- da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti temeljem čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi s čl. 1046. i 1100. istog Zakona, a temeljem čl. 1095. ZOO da joj pripada i pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, te naknada za izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja, i to pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 836,15 kn / 630,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbenog zahtjeva (od 20. travnja 2011.), naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 55,48 eura / 418,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja, izgubljena zarada u iznosu od 67,82 eura /511,00 kn) sa zateznim kamatama od 16. travnja 2011.

6. Ocjenjujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ocjenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje žalba, jer presuda sadrži neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama i u odlučnim činjenicama ne postoje proturječnost između što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati, a nisu počinjeni ni ostale povrede iz te norme na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP u svezi čl. 467. st. 1. ZPP.

7. Isto tako sud prvoga stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava glede glavnog zahtjeva i pripadajućih kamata, zakonito odlučio kao u izreci pobijane prvostupanjske presude (toč. I.).

8. Na navode žalbe stoga valja odgovoriti da je sud prvoga stupnja pravilno otklonio prigovor nedostataka pasivne legitimacije tuženika (točka 16. i 17. obrazloženja), u bitnome obrazlažući da u situaciji u kojoj nije sporno da je tužiteljica bila putnica u autobusu kojim je prouzročena šteta, da je prilikom pada u autobusu pretrpjela ozljede, to postoji odgovornost tuženika kao osiguratelja u smislu čl. 22. st. 1. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. br. 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje u tekstu ZOOP).

9. Naime, materijalno pravno shvaćanje tuženika o njegovoj pasivnoj legitimaciji i u vezi s tim neodgovornosti za utuženu štetu, koje ponavlja u žalbi, utemeljeno je na pogrešnom tumačenju relevantnih odredbi ZOOP koji se primjenjuje na konkretnu činjeničnu podlogu tužbe kao lex specialis u odnosu na opći propis obveznog prava, ZOO.

9.1. ZOOP u svom članku 2. st. 1. točke 1. i 2. propisuje obvezna osiguranja u prometu, pa tako osim osiguranja vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti) kakvo osiguranje je sklopio tuženik s vlasnikom autobusa u kojem je tužiteljica stradala, navodi i osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja za koje osiguranje tuženik tvrdi da nije sklopljeno, kao što nije sporno.

9.2. Člankom 22. stavkom 1. ZOPP propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, a stavkom 2. istog članka da su tim ugovorom pokrivene štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta, dok je u članku 23. ZOOP propisano tko nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti (isključenje iz osiguranja), a sukladno tim odredbama proizlazi da je tužiteljica treća osoba u konkretnom slučaju. To stoga što ne ulazi u krug osoba iz čl. 23. ZOOP-a. Uz to treba reći da se prema odredbi članka 1069. stavak 4. ZOO trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik ni neovlašteni korisnik motornog vozila niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila, te da i iz citirane odredbe ZOO također proizlazi da tužiteljica u ovom predmetu ima status treće osobe.

9.3. U takvim okolnostima činjenica da tuženik sa vlasnikom autobusa nije sklopio obvezno osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja nije odlučna. Ovo jer tuženik za štetu nastalu tužiteljici kao trećoj osobi odgovara kao osiguratelj koji je s vlasnikom autobusa sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti temeljem članka 22. stavka 1. i 2. ZOOP. Stoga je i sud prvoga stupnja, ocijenivši da je tuženik na temelju sklopljenog ugovora o osiguranja od automobilske odgovornosti obvezan naknaditi štetu nastaloj tužiteljici, pravilno primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika.

9.4. Pri tome se tuženika, a s obzirom na praksu sudova na koju se poziva u vezi ovog pitanja, upućuje i na shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3200/16-2 od 31. kolovoza 2021., kojom odlukom je odgovoreno na ovo sporno pitanje na način kako je to prethodno navedeno.

10. Slijedom iznesenog neosnovano tuženik smatra da je za razrješenje spora mjerodavna odredba odgovornosti prijevoznika za sigurnost putnika (čl. 697 ZOO) odnosno da bi u konkretnom slučaju bio odgovoran vlasnik autobusa, jer prema odredbama čl. 1063. i 1064. ZOO u vezi s čl. 921. ZOO osiguratelj (konkretno tuženik) odgovara za štetu u vezi s opasnom stvari isto kao i vlasnik stvari. Kako je autobus bio osiguran sukladno čl. 22. st. 1. ZOOP, to vlasnik autobusa odgovara solidarno sa osigurateljem, što znači da oštećenik može tužiti oba solidarna dužnika odjednom ili svakog posebno i protiv svakog od njih ishoditi pravomoćnu presudu o naknadi cijele štete ili tražiti od svakog samo dio štete, time da se može namiriti samo od jednog od njih.

11. Neosnovan je i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe koji je tuženik isticao tijekom postupka, kao i sada u žalbi. Podnošenjem tužbe zastara se prekida (čl. 241. ZOOP). Kako tužiteljica zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove veću novčanu svotu na ime naknade štete, tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare prvobitnog zahtjeva podnošenjem kojeg je došlo do prekida zastare (tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-231/04 od 10. ožujka 2004. Rev-1102/15-2 od 7. srpnja 2015.), pa zastara nije nastupila, a zatezna kamata na preinačeni dio teče od podnošenja tužbenog zahtjeva.

12. U odnosu na žalbene navode da je vozač autobusa poduzeo kočenje jer mu se dijete na biciklu zabilo u bok autobusa, "što je prisililo vozača na naglo kočenje", da kočenje radi izbjegavanja sudara "ne može biti zabranjeno niti protupravno", te da "ne može predstavljati štetni događaj", kao i da protiv vozača autobusa nije vođen prekršajni postupak, valja reći da isti ne mogu biti predmet razmatranja u ovom postupku, jer se odnose na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda zbog kojih se žalba u ovom sporu male vrijednosti ne može podnositi (čl. 467. st. 1. ZPP).

13. Neosnovani su i navodi žalbe glede visine dosuđene naknade neimovinske štete. Ovo jer i po shvaćanju ovoga suda utvrđene činjenične okolnosti o kojima je ovisila odluka o ovom dijelu tužbenog zahtjeva, koje su utvrđene medicinskim vještačenjem, kao i okolnosti nastanka i vrste samog štetnog događa, koje proizlaze iz provedenih dokaza, opravdavaju iznos pravične novčane naknade neimovinske štete koji je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio, pravilno utemeljujući odluku u ovom dijelu na čl. 1100. st. 1. ZOO.

14. Odluka o tijeku zakonskih zateznih kamata pravilno je utemeljena na čl. 1086. ZOO i čl. 12. st. 4. ZOOP, odnosno pravilno je zatezna kamata priznata od podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da sukladno čl. 154. st. 1. ZPP ima pravo naknade učinjenog troška postupka.

16. I visina tog troška, koji tuženik određeno niti ne osporava, odmjerena je sukladno čl. 155. ZPP obzirom na svaku pojedinačnu utvrđenu odvjetničku radnju učinjenu u postupku (specificiranu u toč. 27 obrazloženja), te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) kao i obzirom na učinjeni materijalni trošak (trošak medicinskog vještačenja, te trošak plaćenih sudskih pristojbi na presudu i žalbu).

17. Shodno navedenom, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. ove presude. Budući tuženik sa žalbom nije uspio to nema pravo naknade troška žalbenog postupka (toč. II. izreke ove presude).

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

Sudac:

Amanda Snoj