REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-1630/2020-57
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐA, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 25. veljače 2020., broj KO-DO- 3076/2020, nakon javne rasprave održane 1. rujna 2025., 20. listopada 2025. i 17. prosinca 2025, u prisutnosti savjetnice općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu, Katarine Belančić i optužene ĐA, **.**.2025. objavio je i 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
optužena ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer Đ i F rođene R, rođena **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], i na adresi TD Reg id Zagreb, [adresa], državljanka Republike Hrvatske, voditeljica financija i prodaje, neudana, bez djece, osuđivana, vodi se drugi kazneni postupak.
k r i v a j e
što je
u razdoblju od 25. studenog 2019. do 2. prosinca 2019. u Zagrebu, u nakani da se okoristi djelatnicima hotela navela da će podmiriti troškove boravka i druge troškove koje učini iako stvarne namjera da to učini nije imala pa je tako:
- 25. studenoga 2019. u Zagrebu, Kneza Branimira br. 29, došla u hotel "Canopy by Hilton", vlasništvo trgovačkog društva "Zagreb City Hotels" d.o.o., djelatnicima istog hotela navela kako će u istom hotelu boraviti nekoliko dana, a nakon čega će, po odlasku, podmiriti troškove boravka te druge troškove koje učini u hotelu, temeljem čega su joj djelatnici istog hotela, ne sumnjajući u njezinu nakanu i omogućili boravak u istom hotelu do 2. prosinca 2019. godine, a nakon čega je napustila hotel ne podmirivši troškove boravka u iznosu od 7.980,00 kn, a koji iznos je zadržala za sebe te za isti iznos oštetila trgovačko društvo "Zagreb City Hotels" d.o.o.,
- 2. prosinca 2019. godine, u Zagrebu, Kralja Držislava br. 5, došla u hotel "Le Premier", djelatnicima istog hotela navela kako će u istom hotelu boraviti više dana, kao i da će usluge spavanja i druge usluge hotela uredno i podmiriti, pa kada su djelatnici istog hotela, ne sumnjajući u njezine namjere i omogućili joj boravak u istom hotelu, u istom je boravila do 13. prosinca 2019. godine, nakon čega je napustila hotel ne plativši usluge korištenja sobe te druge hotelske usluge u iznosu od 17.045,81 kn, koji iznos je zadržala za sebe, te za isti iznos oštetila hotel "Le Premier",
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, dovela nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu tuđe imovine nešto učini,
čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 52. KZ/11.
te se optužena ĐA za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 52. KZ/11.
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE
Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08.) oštećenom trgovačkom društvu Le Premier d.o.o., Ulica kralja Držislava 5, Zagreb, OIB: 56624772586, dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.262,36 eura te se nalaže optuženoj ĐA uplatiti taj iznos oštećeniku u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.
Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećenom trgovačkom društvu Zagreb City Hotels, Ulica grada Vukovara 269a, Zagreb, OIB: 97128502425 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.059,12 eura te se nalaže optuženoj ĐA uplatiti taj iznos oštećeniku u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.
Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženoj ĐA u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 600,00 eura.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 4. ožujka 2020. optužnicu broj KO-DO-3076/2020, protiv optužene ĐA, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11.
1.1. Oštećenici su podnijeli imovinskopravne zahtjeve.
2. Pozvana da se očituje o optužbi optužena ĐA je izjavila da se ne smatra krivom za kaznena djela koje joj se stavljaju na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao informativni račun "Canopy Zagreb City Centre" od 24. prosinca 2019. (list 5 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00153560 od 12. prosinca 2019. (list 6 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta V. policijske postaje PUZ-a, broj 511-19-31/3-1999/19 od 12. prosinca 2019. uz DVD snimku (list 7 spisa), račun broj 67-1 hotela "Le Premier" od 13. prosinca 2019. (list 15 – 19 spisa), imovinskopravni zahtjev "Zagreb City Hotels" od 5. prosinca 2019., imovinskopravni zahtjev oštećenika od 17. veljače 2020., ispitao je svjedoke FA, RA, OA i AA, te je izvršio uvid u prekršajnu i kaznenu evidenciju za optuženika. Optužena ĐA je ispitana na kraju dokaznog postupka.
4. U svojoj obrani optužena ĐA je navela da misli da u ovoj situaciji ništa nije transparentno i da su se hoteli mogli drugačije naplatiti, da je bila onemogućena da plati račune jer joj hoteli nisu dali nikakvu drugu opciju plaćanja. U to vrijeme radila je u svojoj agenciji za nekretnine i marketing koja je imala ured u Zagrebu i Rijeci, vodila je jedan veliki investicijski projekt, a radila je i na predsjedničkim izborima koji su tada bili u tijeku. U vezi s tim projektom smatra je da je i trgovačko društvo Zagreb City Hotels d.o.o. pretendiralo na kupnju jednog luksuznog hotela čiju je prodaju vodila te da su preko nje zapravo htjeli doći do nekih informacija. U uredu u Zagrebu ostavila je svoje stvari te je bila odsutna oko tri i pol tjedna, za koje vrijeme je boravila u [adresa]. Nakon što se vratila u Zagreb, nije mogla ući u svoj ured koji se nalazio u prostoru u najmu te je o tome obavijestila policiju, a ured je bio prazan i njezine stvari se više tamo nisu nalazile, zbog toga je odlučila odsjedati u tim hotelima dok se ne riješi situacija s ulaskom u ured i povratom njezinih stvari. U to vrijeme odjavila je svoje kartice, što je bio razlog zbog kojeg nije mogla podmiriti trošak boravka u tim hotelima. U te hotele inače je zalazila, pa ju je čudio neprijateljski stav koji su zauzeli prema njoj i podnijeli kaznenu prijavu, jer se radilo o očitom nesporazumu i nije imala namjeru izbjeći plaćanje računa. Isti problem imala je i u hotelu Esplanade, zbog čega je također bio vođen kazneni postupak, gdje je priznala krivnju i odradila rad za opće dobro, a o tome se nije raspravljalo na sudu, što je smatrala pogrešnim jer se i tada radilo o nesporazumu te su je dali i u medije. U vezi njezina boravka u ta dva hotela u odnosu na koje je podignuta optužnica navela je da joj je i u prvom i u drugom hotelu kartica bila odbijena iz razloga koje je objasnila. U prvom hotelu dala je i polog, koji se međutim nije spominjao u iskazu svjedoka. Navela je da hoteli inače imaju problema s naplatom i da njezin slučaj nije jedini takav problem. Nakon njezina odlaska iz hotela Canopy kontaktirao ju je gospodin VA, no obavijestila ga je da, ako je podnesena kaznena prijava, da će se raspraviti na sudu te je očekivala da joj dostave potvrdu da prijava nije podnesena kako bi mogla podmiriti taj trošak. U vrijeme njezinih boravaka u hotelima njezina poslovna i politička aktivnost bila je vrlo intenzivna , te je sve to nalikovalo na neku kriminalističku seriju te je vjerovala da će sud riješiti slučaj na način na koji ga treba riješiti jer nije bilo mjesta kaznenom progonu. Istaknula je da se osjećala oklevetano podnošenjem kaznene prijave iz jedinog razloga da hotel naplati učinjeni trošak, pri čemu se radilo o hotelima u kojima je sa svojim klijent ima ostavila značajan iznos novca.
5. Iz iskaza svjedoka OA proizlazi da je prema svom sjećanju negdje 2019. godine, svakako prije pandemije koronavirusa, bio zaposlen u hotelu Premijer kada ga je nazvao kolega s recepcije i rekao da ima problem s naplatom usluge u hotelu za jednu gospođu, a nazvao ga je jer je u to vrijeme direktor bio odsutan. Riječ je bila o trošku noćenja, hrane i pića u trajanju od tri ili pet dana. Stoga se spustio do recepcije te je porazgovarao s tom gospođom, koja je vrlo nalik osobi koja se nalazi u sudn ici, te ju je pitao može li netko za nju platiti učinjene troškove i može li ponuditi neku garanciju da će te troškove podmiriti, jer je inače ne može pustiti iz hotela. Nakon toga otišao je u svoj ured, a kolega s recepcije ga je nakon otprilike sat do dva ponovno nazvao i rekao da je gospođa otišla iz hotela dok je on bio zauzet s drugim gostima na recepciji. Naveo je da se sjeća da su iz jednog drugog hotela, pri čemu nije siguran je li bila riječ o Palacu ili Astoriji, dobili informaciju da su također imali problema s naplatom troškova od iste te gospođe. Prema njegovu sjećanju, rezervaciju su dobili preko booking.com te je bilo naznačeno da će se plaćanje izvršiti na recepciji. U takvim situacijama uobičajeno je da gost dade garanciju plaćanja na način da recepcionar napravi autorizaciju putem kartice ako gost nije ostavio polog u gotovini. Naveo je da ne zna što je u konkretnom slučaju učinjeno, što je gospođa obećala učiniti niti na koji je način trebala garantirati plaćanje, niti se sjeća imena recepcionara jer je isti ubrzo otišao s tog radnog mjesta zbog drugih problema u radu, kojih detalja se ne sjeća. Kada je bolje razmislio, prisjetio se da su ti troškovi učinjeni tijekom Adventa 2019. godine, dakle prije pandemije. Naveo je da ne zna je li optuženica prilikom prijave u hotel dala iznos od 500,00 do 600,00 kuna koji bi pokrivao jedno noćenje, te je dodao da se tim iznosom u hotelu Premijer nije moglo platiti ni jedno noćenje u vrijeme Adventa jer su tada cijene iznosile od 1.200,00 kuna pa na više. Praksa u hotelu nije bila pokretanje ovršnih postupaka na temelju izdanih računa, ali je istaknuo da odluku o tome donosi viši menadžment, čiji on nije bio član. Naveo je da se od gosta uvijek traži da netko za njega donese novac ili da pruži neko drugo osiguranje, te da se gosta ne pušta iz hotela bez takve garancije. Račun u hotelu formirao se na temelju ugovorene cijene iz rezervacije te se uvećavao za sve dodatne troškove tijekom boravka, koji su se evidentirali na sobu. Istaknuo je da se gostu prilikom pružanja svake usluge jasno daje do znanja cijena, a pri odjavi mu se prezentiraju svi troškovi te ima pravo prigovora, te je siguran da je u konkretnom slučaju postupljeno na isti način. Naveo je da u slučaju neplaćanja računa gost i dalje ima mogućnost podmiriti dug, ali da je praksa da se gosta ne pušta iz hotela bez odgovarajuće garancije plaćanja. Nakon što je svjedoku predočen dio iskaza od 17. veljače 2020., naveo je da je sve točno kako je tada izjavio, uključujući način rezervacije, duljinu boravka te činjenicu da je optuženica boravak produživala više puta, kao i da je 13. prosinca 2019. zamoljena da podmiri račun koji je premašio 17.000,00 kuna, ali nije imala valjanu karticu niti gotovinu. Pojasnio je da se nevaljanom karticom smatra ona koja ne prolazi na POS uređaju zbog nedostatka sredstava. Prema njegovom sjećanju, u konkretnom slučaju radilo se o dvije kartice koje su bile provlačene u njegovoj prisutnosti, ali su obje bile odbijene, unatoč višekratnim pokušajima. U vrijeme kada je optuženica napustila hotel popunjenost je bila veća od 80% jer je bio Advent, te je u hotelu bilo vrlo prometno , iako su na recepciji bila dva djelatnika, pretpostavio je da su obojica bili zauzeti s gostima, što je omogućilo optuženici da napusti hotel, pod čime misli na povećan broj gostiju i intenzitet rada, jer recepcioneri moraju biti vrlo pažljivi zbog visokih iznosa naplate, pa ne mogu pratiti sva kretanja u prostoru recepcije, koji je velik. Naveo je da se ne sjeća da je optuženica rekla da izlazi iz hotela kako bi provjerila stanje kartice i da će troškove podmiriti u gotovini, te da nema saznanja da je to rekla kolegi na recepciji, pri čemu je naglasio da njemu to sigurno nije rekla.
5.1. Iz iskaza svjedoka RA proizlazi da je bio voditelj recepcije u hotelu Canopy by Hilton, gdje je u to vrijeme na recepciji bilo zaposleno između 10 i 14 osoba kojima je bio nadređen. Kada je nastao problem s optuženom ĐA, na recepciji je radio kolega VA. Naveo je da se ne sjeća točnih detalja u vezi s boravkom optužene ĐA u hotelu, već samo da nešto nije bilo plaćeno, ali ne zna točne razloge kako je došlo do tog neplaćanja. Također je naveo da ne zna je li uzeta garancija za njezin boravak, iako se garancija inače uvijek uzima, na način da gost daje kreditnu karticu ili polog. Istaknuo je da postoji mogućnost da se gostu dopusti boravak i bez predane kreditne kartice, ali je u tom slučaju dužan to učiniti u roku od 24 sata, te se u ovoj situaciji očekivalo da optužen ica donese karticu. Dodao je da se ne može prisjetiti što se točno dogodilo s optuženom ĐA i njezinim boravkom, da je bio kontaktiran u vezi s tim događajem, ali se ne sjeća detalja. Naveo je da se ne sjeća je li bila riječ o pogrešci u naplati ili je optuženica odbila platiti boravak u hotelu. Pojasnio je da postoji procedura u slučaju kada gost ne plati usluge u hotelu te se o tome obavještava policija. Naveo je da nije pio kavu s optužen icom niti ju je vidio u hotelu. Ponovio je da ga je kontaktirao kolega FA u vezi naplate boravka te da se drugih detalja ne sjeća.
5.2. Iz iskaza svjedoka VA proizlazi da zna zbog čega je pozvan na sud te da je riječ o događaju od prije nekoliko godina, kada je radio kao recepcionar u hotelu Canopy. Naveo je da mu je poznato ime optužene ĐA, za koju je radio prijavu u hotel te je od nje zatražio kreditnu karticu radi predautorizacije, što je uobičajeni postupak pri prijavi gosta. Ta kartica nije bila važeća, a radilo se o kartici koja je bila unesena prilikom rezervacije putem booking.com. Naveo je da je potom zatražio od ĐA drugu karticu, no ona je izjavila da drugu karticu nema jer je bila žrtva krađe te su joj oduzete kartice i drugi dokumenti. Prisjetio se da je prijava u hotel bila početkom tjedna, u ponedjeljak ili utorak, te da je optužen ica imala rezervaciju od oko sedam dana, a rekla je da će donijeti karticu u petak kada riješi problem s krađom. Iako nije smio dopustiti boravak bez garancije, naveo je da je izašao u susret optuženici te joj dopustio boravak u hotelu. Nakon nekoliko dana, kako optuženica nije donijela karticu, ostavio joj je poruku u sobi te ju je zaustavio na recepciji kako bi riješili problem, no ona je rekla da se sve odugovlači i da nema drugu karticu. Naveo je da je tada uočio da se skupio trošak od nekoliko tisuća kuna po osnovi smještaja i boravišne pristojbe, bez dodatnih troškova, te je o tome obavijestio svog nadređenog RA, od kojeg je dobio opomenu. Naveo je da je ĆA u njegovoj prisutnosti također tražio od optužen ice kreditnu karticu, što je on vidio i čuo, te je nakon toga optuženica napustila hotel nakon što joj je rečeno da će biti obaviještena policija jer nije imala kreditnu karticu. Istaknuo je da nije bila riječ o grešci u naplati jer optuženica nije postupila po njegovom traženju da preda važeću kreditnu karticu, što je od nje tražio više puta. Naveo je da je zbog toga što joj je izašao ususret dobio pismenu opomenu te mu je napredovanje na radnom mjestu bilo odgođeno za gotovo pola godine. Taj trošak i dalje nije podmiren te je on platio jedan manji dio zbog vlastitog propusta, a taj iznos je, prema njegovu sjećanju, bio manji od 1.000,00 kuna. Naveo je da hakerski napad iz 2021. godine, u kojem su nestali podaci računalnog sustava, nema veze s nepodmirenim troškom optužen ice jer o svemu postoje pisani tragovi.
5.3. Svjedok AA naveo je da zna zbog čega je pozvan na sud te da mu je poznato ime optužene ĐA, koja je koristila usluge jednog od tri Hilton hotela u Zagrebu na adresi [adresa], u vrijeme kada je on bio direktor sigurnosti za sve hotele u društvu. Naveo je da ga je krajem 2019. godine nazvao kolega s recepcije i rekao da ima problema s naplatom usluga od optužen ice, te je on rekao da joj treba uskratiti daljnje pružanje usluga jer je iznos narastao, a nije bilo garancije plaćanja. Naveo je da je optuženica nekoliko dana uzastopno tvrdila da je opljačkana i da su joj ukradene kartice te da ne može podmiriti troškove, zbog čega su joj odgađali plaćanje dok je ulijevala određeno povjerenje da će dug podmiriti. Istaknuo je da povjerenje ovisi o okolnostima, primjerice ako gost navede da će netko drugi donijeti novac, ali da se ono gubi ako se plaćanje odgađa bez valjanog razloga. Naveo je da je VA bio zaposlenik recepcije koji je s njom komunicirao i vjerovao da će podmi riti troškove te uvažavao njezine razloge, a da je ĆA bio voditelj recepcije u to vrijeme. Naveo je da ga je ĆA obavijestio o problemu te da su napravili internu provjeru boravka i naplate kako bi utvrdili jesu li nešto propustili, nakon čega je optuženici otkazan boravak, o čemu je bila obaviještena te je potom pokupila stvari i napustila hotel. Optužena ĐA je prema njegovu sjećanju, boravila u hotelu četiri do pet dana, ne zna pod kojim uvjetima je dogovoren boravak, ali je uobičajeno uzeti podatke za sustav i garanciju plaćanja. Naveo je da je očito uzeto u obzir njezino objašnjenje o krađi kartica i drugim problemima, zbog čega je plaćanje bilo odgođeno , da mu je poznato da je kolega na recepciji pokušao autorizirati dvije ili tri kartice, ali iste nisu prolazile, te da je to učinjeno i prije otkazivanja boravka , te se o plaćanju razgovaralo tijekom cijelog boravka optužene, od dolaska do odlaska. Nakon što mu je predočen raniji iskaz iz veljače 2020., naveo je da je tada imao svježije sjećanje te da je točno da je optuženica predočila jednu Visa debitnu karticu koja je bila odbijena, da nije ponudila druge kartice niti drugo rješenje naplate, već je samoinicijativno napustila hotel bez čekanja policije. Naveo je da pretpostavlja da je kartica provjeravana već pri prijavi, nakon čega je optužen ica počela objašnjavati da su joj kartice ukradene, da je se komunikacija s optuženicom odvijala na recepciji te da je, nakon što joj je rečeno da mora podmiriti dug ili će joj boravak biti uskraćen, ona okrenula se i napustila hotel, iako joj je prethodno rečeno da će biti pozvana policija. Naveo je da su u razgovoru na recepciji vjerojatno bili prisutni ĆA i VA, dok je on sudjelovao kao podrška putem telefona ili e-maila. Naveo je da se ne sjeća je li optuženica dala objašnjenje zbog čega boravi u hotelu ako su joj stvari ukradene. Naveo da je u konkretnom slučaju imao zadnju riječ o tome hoće li se gostu otkazati smještaj ili će mu se omogućiti daljnji boravak unatoč nepodmirenom dugu.
6. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je optužena ĐA odsjela u hotelu Le Premier 25. studenoga 2019. i hotelu Canopy by Hilton 2. prosinca 2019. te da nije podmirila troškove smještaja i drugih troškova i to iznos od 7.980,00 kuna trgovačkom društvu Zagreb City Hotels d.o.o. te iznos od 17.045,81 kuna hotelu Le Premier.
6.1. Sporno je da li je optužena ĐA prilikom rezervacije smještaja u tim hotelima imala namjeru podmiriti troškove smještaja i druge troškove.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi ocjena je ovog suda je optužena ĐA počinila kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.
8. Naime, ocjenom iskaza ispitanih svjedoka, i to svjedoka OA u odnosu na boravak optuženice u hotelu Le Premier te svjedoka O, VA i Magazin u odnosu na boravak optuženice u Hotelu Canopy by Hilton, čije iskaze sud prihvaća jer niti jedan razlog ne upućuje da su isti zainteresirani da lažno terete optuženicu, te ocjenom obrane optužene ĐA, sud smatra da optužena ĐA nije imala namjeru podmiriti troškove smještaja u dvama hotelima u kojima je odsjela. Naime ni njezina obrana nije dosljedna jer neplaćanje smještaja obrazlaže na više različitih načina i to jer joj hoteli nisu ponudili drugi način plaćanja, jer su joj kartice ukradene, jer je trgovačko društvo Zagreb City Hotels d.o.o. htjelo od nje doći do informacija o nekom projektu, jer je riječ o nesporazumu, jer hoteli i inače imaju poteškoća s naplatom troškova. Međutim ti razlozi prema ocjeni ovog suda su u cijelosti neprihvatljivi jer nemaju nikakve veze s činjenicom da optužena ĐA nije podmirila troškove smještaja, niti je ponudila ikakvo jamstvo za plaćanje troškova smještaja, već se udaljila iz hotela Canopy by Hiltoin kad je obaviještena da će zaposlenici pozvati policiju, nakon čega je odsjela u drugom hote lu Le Premier, u kojem također nije podmirila troškove smještaja i druge usluge, pri čemu nije ponudila nikakvu garanciju plaćanja, niti karticu niti gotovinu, te je napustila hotel, iskoristivši zauzetost recepcionera, što proizlazi iz iskaza svjedoka OA. I da su optuženici doista ukradene kartice i druge isprave tijekom njezinog boravka u Rijeci, kako tvrdi u svojoj obrani, pri čemu je neživotno i nelogično da je u uredu ostavila kartice koje koristi za plaćanje te otišla na višetjedni put u Rijeku, pri čemu je kartica koju je imala u posjedu u više navrata odbijena u oba hotela, što su potvrdili ispitani svjedoci, a što ne osporava ni optuženica, koja tvrdi da joj nisu ponuđene druge opcije plaćanja , optužena ĐA nije ponudila nikakvu drugu opciju plaćanja što je za očekivati od savjesnog i poštenog građanina i gosta koji odsjeda u hotelima više kategorije. Naprotiv nakon što joj je smještaj otkazan i to nakon više dana korištenja smještaja i pruženog povjerenja od djelatnika hotela unatoč nepostojanju bilo kakve garancije, ista je bez objašnjenja napustila oba hotela ne plativši smještaj i to u iznosu od više tisuća kuna koji iznos u vrijeme počinjenja kaznenog djela prema općem znanju i iskustvu u iznosu nije bio neznatan. Pritom, ni iz obrane optuženice niti iz iskaza svjedoka ne proizlazi da je optužena ĐA nakon odlaska iz hotela izrazila volju da podmiri učinjene troškove, već ista naprotiv smatra da je podnošenjem kaznene prijave njoj učinjena šteta, da se netočno tvrdu da nije htjela platiti smještaj, čime je oklevetana, jer je inače koristila usluge tih hotela, očito ispuštajući iz vida da je oba hotela napustila bez znanja djelatnika hotela, dakle potajno, iskoristivši priliku zauzetošću zaposlenika hotela, ne mareći da je obaviještena policija, ne ostavivši nikakav polog niti neku drugu garanciju plaćanja. Uzimajući u obzir da iz obrane optuženice proizlazi da je istu situaciju imala i u hotelu Esplanade nakon ovih slučajeva, što proizlazi i iz izreke presude ovog suda broj K-334/2021, te da je prije ovih slučajeva ista proglašena krivom zbog istovjetnog postupanja u hotelu u Opatiji i hotelu u Rijeci, što proizlazi iz izreka presuda Općinskog suda u Rijeci (K-585/2018 i K-905/2028), to je očito da se optužena ĐA koristi prokušanom metodom izbjegavanja plaćanja hotelskog smještaja iskorištavajući povjerenje zaposlenika hotela. Stoga sud izvan svake sumnje zaključuje da optužena ĐA nije imala nikakvu namjeru platiti smještaj u hotelima Canopy by Hilton i Le Premier već je zaposlenike obaju hotela uvjerila da će smještaj platiti te ih u tom uvjerenju održavala istovremeno koristeći usluge hotela, te se potom iz istih udaljila, neplativši smještaj i ne ostavivši ikakvu garanciju.
9. Optužena ĐA je u vrijeme počinjenja kaznenog djela svjesna da neće platiti usluge smještaja i to želi, čime je postupala s izravnom namjerom, te je svjesna da takovo postupanje nije dopušteno jer u svojoj obrani iznosi različita opravdanja zbog kojih hotelske usluge nije platila. Ubrojivost optuženice nije tijekom ovog postupka dovedena u pitanje. Nije utvrđen ni jedan ispričavajući razlog.
10. Stoga su u postupanju optužene ĐA ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijavare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.
11. Iako se optuženoj ĐA stavlja na teret počinjenje dvaju kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., sud je ista označio kao jedno produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. uzimajući u obzir da je kazneno djelo na štetu hotela Le Premier počinjeno nakon odjave iz hotela Canopy by Hilton, da je riječ o hotelima u Zagrebu, na udaljenosti manjoj od jednog kilometra, pri čemu je optužena ĐA zaposlenike obaju hotela na isti način uvjerila da će platiti usluge jer joj je kartica ukradena, te je naposlijetku oba hotela napustila bez znanja djelatnika hotela. Stoga su radnje optužene ĐA dio njezine produljene namjere jer je optuženica nakon počinjenja jedne od radnji koja ulazi u sastav produljenog djela, stvorila novu odluku da ponovi takvu radnju, slijedom čega je riječ o više namjera koje se sukcesivno stvaraju na način da se svaka novostvorena namjera nastavlja na staru odnosno riječ je o ponavljanju odluka o djelu njegovim ostvarenjem "korak po korak" (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2013. broj I Kž-88/2013. i od 4. lipnja 2013. broj I Kž-888/2011-4). Stoga su obje radnje, oba dovođenja u zabludu djelatnika hotela da joj omoguće smještaj bez stvarne namjere da taj smještaj i plati rezultat ponovljene odluke optužene ĐA da na opisani način osigura smještaj, u čemu je i uspjela, oštetivši dva hotela za više tisuća kuna.
12. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optužene ĐA za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11 ., a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.
12.1. Olakotnim je sud optuženoj ĐA cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela od gotovo šest godina.
12.2. Otegotnim je cijenjeno da optužena ĐA višestruko pravomoćno osuđivana i to čak u četiri navrata zbog istovrsnog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., pri čemu je u čak tri navrata svojim prijevarnim postupanjem osigurala smještaj u hotelima visoke kategorije neplativši isti, iz čega proizlazi upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u postupanju optužene ĐA da si na prijevaran način priskrbi korist u obliku noćenja i drugih usluga u hotelima. Pritom je ista kazneno djelo za koje je proglašena krivom u ovom kaznenom predmetu počinila nakon pravomoćnosti presuda Općinskog suda u Rijeci (K-585/2018 i K-905/2018), i to netom nakon isteka roka provjeravanja po jednoj presudi odnosno u roku provjeravanja po drugoj presudi, iz čega je očito da vođenje tih postupaka i izricanje uvjetnih osuda nije ostvarilo nikakav odvraćajući učinak na optuženu ĐA, jer se ista ponovno upustila u činjenje ovih kaznenih djela i to na istovjetan način. K tome je optužena ĐA u jednom mjesecu (prosinac 2019.) oštetila svojim postupanjem čak tri hotela u Zagrebu i to u blagdansko vrijeme, kada je potražnja za smještajem pa time i cijene smještaja visoka, izabirući pritom hotele visoke kategorije. Te okolnosti kao i obrana optuženice tijekom ovog kaznenog postupka ukazuju na potpunu odsutnost bilo kakve kritičnosti prema svom postupanju , jer smatra da je podnošenjem kaznenih prijava njoj pričinjena šteta.
12.3. Imajući u vidu da je za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, sud je optuženici izrekao kaznu zatvora u trajanju 1 godine, uzimajući u obzir utvrđene otegotne i olakotne okolnosti . Sud smatra da se jedino izricanjem bezuvjetne kazne zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju odnosno da se ukaže optuženoj ĐA da je njezino postupanje neprihvatljivo, da je svrha i blažih kazni kao što je uvjetna osuda upozoriti optuženika da se činjenje kaznenih djela osuđuje, a ne da se time potiče činjenje kaznenih djela, jer se počinitelju ionako neće ništa loše dogoditi izricanjem uvjetne osude. Ovakva kazne je ujedno primjerena da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
13. Člankom 158. stavkom 2. ZKP/08. je propisano da sud u presudi kojom optuženika proglašava krivim može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomično, a za ostatak ga uputiti u parnicu. Iz podataka u spisu proizlazi da je oštećeno trgovačko društvo Zagreb City Hotels d.o.o. i trgovačko društvo Le Premier d.o.o. postavilo imovinskopravne zahtjeve u iznosu od 1.059,12 eura odnosno 2.262,36 eura, što su oštećenici potkrijepili računima koji se nalaze su spisu na kojima su specificirane usluge koje su pružene optuženoj ĐA, slijedom čega postoji pouzdana osnova za dosuđenje imovinskopravnih zahtjeva. Stoga su oštećenicima dosuđeni imovinskopravni zahtjevi te je naloženo optuženoj ĐA te iznose isplatiti oštećenicima u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.
14. Ovdje valja navesti da je člankom 3. stavkom 2. KZ/11. propisano da izmijeni li se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, primijeniti će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Stoga je sud u konkretnom slučaju primijenio KZ/11 uključujući izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama" 126/19. Iako su na snagu stupile i izmjene i dopune nakon počinjenja ovog kaznenog djela objavljene u "Narodnim novinama" broj 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. istima nisu zahvaćene odredbe primijenjene u ovom kaznenom predmetu, pa sud njihovu primjenu nije ni razmatrao u skladu s načelom primjene blažeg zakona iz članka 3. stavak 2. KZ/11.
15. Konačno, kako je člankom 148. stavak 1. ZKP/08. propisano da je optuženik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, ako ga sud proglasi krivim, sud je optuženoj ĐA naložio platiti paušalnu svotu u iznosu 600,00 eura, imajući u vidu složenost i trajanje ovog kaznenog postupka i raspon paušalnog iznosa propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj 145/11.) ministra pravosuđa, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Naime, ocjena je ovog suda se plaćanjem troškova kaznenog postupka neće dovesti u pitanje uzdržavanje optužene ĐA, imajući u vidu da je riječ prema vlastitom kazivanju o visokoobrazovanoj osobi i voditeljici financija i prodaje, za koju nema zapreka da ostvaruje zaradu.
16. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. prosinca 2025.
Sudac:
Iva Kero
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-3076/2020
2. Optuženi ĐA, [adresa] i [adresa]
3. Oštećenom trgovačkom društvu Zagreb City Hotels, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269a
4. Oštećenom trgovačkom društvu Le Premier d.o.o., Ulica kralja Držislava 5, Zagreb
5. U spis
