Poslovni broj: Usž-4799/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1.) KĆ i 2.) OĆ, oboje iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Goranka Herljević, odvjetnica u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 7, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, Mike Tripala 6, Split, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja 1.) i 2.) protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-243/2025 od 9. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, Us l- 243/2025 od 9. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba tužitelja 1.) i 2.).

2. Tužitelji u pravodobno izjavljenoj žalbi osporavaju rješenje upravnog suda iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome citiraju dijelove obrazloženja osporenog rješenja upravnog suda te se pozivaju na odredbe Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o građevinskoj inspekciji kao i Naputka o načinu rada građevinske inspekcije. Zaključuju da iz tuženikovog odgovora na tužbu proizlazi da on nije imao saznanja o predmetnoj nelegalnoj gradnji iako su mu oni prijavu podnijeli dana 12. i 16. srpnja 2024. kao i pisani i usmeni prigovor zbog nepostupanja po navedenim prijavama od dana 24. rujna 2024. Prema odredbi članka 42. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, smatraju da je tuženik bio dužan postupiti po njihovim prijavama te ih pisano obavijestiti o poduzetim radnjama, a što je u konkretnom slučaju izostalo. To stoga jer je tuženik prešutno postupio po njihovim prijavama i obavio po službenoj dužnosti izvide prijavljene bespravne gradnje, a tek nakon podnošenja predmetne tužbe je i pokrenuo inspekcijski postupak i zatvorio gradilište postavljanjem službenog znaka. Zaključuju da nije razvidno da li je u konkretnom slučaju doneseno rješenje o obustavi građenja kojim bi bio konzumiran njihov tužbeni zahtjev. Naime, njima nije priznat status stranke u upravnom inspekcijskom postupku niti im je dostavljeno ikakvo rješenje ili obavijest od tuženika iako smatraju da kao suvlasnici sporne nekretnine trebaju kao stranke sudjelovati u predmetnom inspekcijskom postupku. Osim toga, smatraju da svakako imaju pravni interes sudjelovati kao zainteresirane osobe u predmetnom postupku. Zaključno predlažu ukinuti osporeno rješenje, odnosno isto preinačiti. Potražuju trošak sastava žalbe, uvećano za trošak PDV-a i zastupanja više osoba istodobno.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ocjenjujući osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog suda u smislu odredbe članka 134. stavak 1. te odredbe članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

5. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja 1.) i 2.) jer je prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora budući da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a. U obrazloženju osporenog rješenja, prvostupanjski sud pozvao se na odredbu članka 58. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI).

6. Odredbom članka 58. stavkom 2. ZDI-a propisano je da se zaprimljene predstavke u kojima su navedeni podaci o prijavitelju (ime i prezime te adresa stanovanja), a kojima se ukazuje na postupanja protivna propisima mogu koristiti kao povod za obavljanje inspekcijskog nadzora, dok iz stavka 3. iste odredbe proizlazi da ukoliko inspektor povodom zaprimljene predstavke obavi inspekcijski nadzor, podnositelja će u pisanom obliku obavijestiti o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji dana 12. srpnja 2024. putem sustava e-podnesak podnijeli tuženiku predstavku kojom upozoravaju na bespravnu rekonstrukciju građevine koja se izvodi na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dana 24. rujna 2024. usmeno na zapisnik kod tuženika izjavljena je požurnica vezana za ranije podnesenu prijavu. Tužba zbog šutnje uprave podnesena je prvostupanjskom sudu dana 11. veljače 2025.

8. S obzirom da iz citiranih odredbi ZDI-a proizlazi da nadležni građevinski inspektor mora obavijestiti podnositelja predstavke o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama, a što je u konkretnom slučaju sukladno utvrđenim činjenicama izostalo, to su tužitelji prije podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu zbog šutnje uprave trebali iskoristiti mogućnost podnošenja prigovora propisanog odredbom članka 42. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), a o kojem odlučuje čelnik tijela sukladno odredbi članka 122. ZUP-a kako pravilno navodi prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja.

9. Kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su tužitelji iskoristili navedenu pravnu mogućnost i podnijeli prigovor propisan odredbom članka 42. stavak 4. ZUP-a, već su nakon podnesene predstavke i požurnice tuženiku podnijeli tužbu prvostupanjskom sudu, to je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu tužitelja jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora. Drugim riječima, tužitelji nisu iskoristili redovan pravni put prije podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu, pa je tužbu trebalo odbaciti pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 3. ZUS-a.

10. Okolnost što se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu članka 46. stavak 1. točku 7., umjesto na točku 3. iste zakonske odredbe ne dovodi do drugačije odluke u konkretnom slučaju s obzirom da u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora, a tužitelji svojim žalbenim navodima niti nisu osporavali navedenu činjenicu, dok ostalim prigovorima nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda. Naime, tužitelji prigovorima istaknutim u žalbi dovode u pitanje pravilnost samog inspekcijskog postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti protiv bespravnih graditelja koje oni navode u svojoj predmetnoj predstavci bespravne gradnje, a što nije predmet ovog upravnog spora pokrenutog zbog šutnje uprave.

11. Imajući u vidu sve navedeno nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.

12. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora.

13. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a kao u točki I. izreke ovog rješenja, dok se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner