Poslovni broj: Usž-4687/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Poljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak, Split, Domovinskog rata 61, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 18683136487, uz sudjelovanje zainteresirane osobe UD iz [adresa], radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1506/2025-11 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1506/2025-11 od 3. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I izreke, poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-371-01/24-13/593, URBROJ: 531-14-3-25-2 od 14. veljače 2025. te je točkom II. izreke prvostupanjske presude određeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Navedenim privremenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma te da započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojim je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50% prosječne najamnine iz točke I. izreke. Tim rješenjem također je utvrđeno da će se plaćanje iznosa prosječne najamnine u visini od 590,62 € odrediti posebnim rješenjem nakon što vlasnik stana površine 63,00 m[2] u kojem živi zaštićeni najmoprimac UD dostavi podatke o bankovnom računu.
2. Tužitelj u žalbi protiv točke II. izreke presude u bitnom navodi da nije onemogućio tuženika da koristi procesna ovlaštenja jer je mogao i u odgovoru na tužbu od tužitelja tražiti dostavu dokumentacije, ali je osporio tužbu i tužbeni zahtjev i generirao dodatne radnje. Tuženik je također mogao u upravnom postupku zatražiti dodatnu dokumentaciju, što nije učinio. Međutim, već u trenutku donošenja rješenja kao i trenutku podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni uvjeti za njegovo donošenje jer zainteresirana osoba UD nije nikad bio zaštićeni najmoprimac, a to je utvrđeno i pravomoćnom presudom od 19. srpnja 2007. Tužba i tužbeni zahtjev su i u interesu tuženika jer Republika Hrvatska sad nema nikakvih obveza prema UD. Traži da se preinači točka II. izreke i dosudi tužitelju traženi trošak, a podredno ukine točka II. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi odluke o postavljenom zahtjevu za trošak. Posebno ističe da ne traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporavanu presudu u dijelu osporavanom žalbom i u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
5. Prvostupanjski sud je osporenom presudom, povodom tužbe tužitelja, poništio rješenje tuženika. Ovo iz razloga jer je između tužitelja i zainteresirane osobe sklopljena sudska nagodba 27. ožujka 2025. te je zainteresirana osoba UD iselio iz predmetnog stana i odrekao se svih potraživanja. Tužitelj je na raspravi pred prvostupanjskim sudom dostavio ugovor o nagodbi koji je sklopio sa zainteresiranom osobom 27. ožujka 2025. i zapisnik o primopredaji nekretnine od 14. travnja 2025. o tužiteljevom preuzimanju predmetnog stana.
6. S obzirom na navedeno, tužitelj je uspio u predmetnom upravnom sporu. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužitelj nema pravo na naknadu troškova upravnog spora. Ovo iz razloga jer tužitelj, iako uredno pozvan, nije postupio po traženju tuženika i dostavio mu predmetnu nagodbu od 27. ožujka 2025. kojom su tužitelj i zainteresirana osoba razriješili sporne odnose na predmetnom stanu i u tom pogledu odrekli se uzajamnih potraživanja kao ni zapisnik o primopredaji 14. travnja 2025. Naime, tuženik je u zaključku istaknuo da je tek u tužbi kojom je pokrenuo predmetni upravni spor tužitelj istaknuo da je između njega i zainteresirane osobe pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u tijeku spor radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog stana, a koji je završen predmetnom nagodbom. Pri tom je prvostupanjski sud pravilno smatrao da je tužitelj nedostavljanjem te dokumentacije, iako pozvan zaključkom tuženika od 4. srpnja 2025. onemogućio tuženika da koristi svoja procesna ovlaštenja pa slijedom navedenog i prema ocjeni ovog Suda tužitelj nema pravo na naknadu troškova predmetnog upravnog spora.
7. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Čačić