Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

Gospić

Poslovni broj: K-132/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po predsjednici vijeća Dijani Tomašegović Nikolić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Katarine Tomac, u kaznenom predmetu protiv optužene IČ, zbog kaznenih djela iz članka 233. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) te članka 311. stavak 1. i 2. i članka 291. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 16+62/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj K-DO-89/11 od 22. svibnja 2014., nakon glavne i javne rasprave održane 15. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, CČ, optužene IČ i branitelja optužene Staše Stefanovića, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 15152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.),

optužena IČ, rođena MČ, zvana „ I“, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći MČ i ZČ rođene C, rođena **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, ekonomistica sa završenom srednjom ekonomskom školom, nezaposlena, udana, majka dvoje punoljetne djece, bez imovine, neosuđivana, nalazi se na slobodi

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

1. u razdoblju od 15. studenog 2010. do 6. veljače 2011. u Otočcu, kao voditeljica supermarketa i voditeljica superkonzuma u prodavaonici P-453 vlasništvo „Konzuma“ d.d. dio novca ostvarenog prodajom od dnevnog utrška u iznosu od 265.900,81 kunu zadržala za sebe, oštetivši time navedeno trgovačko društvo za naznačeni iznos,

dakle, protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, a vrijednost pronevjerenih stvari je velika,

2. dana 3. veljače 2011. u Otočcu, da bi prikrila djelo pod točkom 1. ispisala tri uplatnice o isplati gotovinskog utrška na iznose od 67.620,00 kuna, 52.440,00 kuna i 52.250,00 kuna, koje je potom preslikala, te na tu presliku preslikala pečat Privredne Banke Zagreb sa prethodno plaćane uplatnice, nakon čega je tako napravljene preslike triju uplatnica poslala putem telefaksa u Službu kontrole robno-materijalnog poslovanja „Konzum“ d.d. u Zagrebu kao dokaz o izvršenoj uplati dnevnog utrška,

dakle, izradila lažne javne isprave s ciljem da se takve isprave uporabe kao prave i lažne javne isprave uporabila kako prave,

3. u vremenu od 15. studenog 2010. do 6. veljače 2011. u istom svojstvu kao pod točkom 1. propustila voditi uredno stanje zaliha robe i ambalaže na skladištu kao i evidenciju prodane robe zbog čega je u naznačenom razdoblju u navedenoj prodavaonici nastao manjak robe i ambalaže u ukupnom iznosu od 390.458,45 kuna, za koji iznos je nastala šteta za „Konzum“ d.d.,

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi grubo povrijedila dužnost skrbi o imovinskim interesima pravne osobe koja se temelji na pravnom poslu i time prouzročila štetu toj pravnoj osobi a kaznenim djelom je prouzročena znatna imovinska šteta,

pa da bi time djelom pod točkom 1. počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom opisano u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11, djelom pod točkom 2. kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava

– krivotvorenjem isprave opisano u članku 311. stavku 1. i 2. KZ/97., a kažnjivo po članku 311. stavku 2. KZ/97. i djelom pod točkom 3. kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – nesavjesnim gospodarskim poslovanjem, opisano u članku 291. stavku 1. i 2. KZ/97., a kažnjivo po članku 291. stavku 2. KZ/97., uz primjenu članka 60. KZ/97.

II. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08. trgovačko društvo KONZUM plus d.o.o. iz Zagreba, Marija Čavića 1/a, OIB: 62226620908, upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optužene IČ te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, podnijelo je optužnicu broj: K-DO- 89/2011 od 26. ožujka 2012., koja je vraćena odlukom optužnog vijeća ovog suda radi dopune istrage te je ista optužnica nakon dopune dostavljena 22. svibnja 2014. protiv optužene IČ zbog počinjenja tri kaznena djela u stjecaju i to kaznenog djela protiv imovine – pronevjerom opisanog u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivog po članku 233. stavku 2. KZ/11., kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave opisanog u članku 311. stavku 1. i 2. KZ/97., a kažnjivog po članku 311. stavku 2. KZ/97. i kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – nesavjesnim gospodarskim poslovanjem, opisanog u članku 291. stavku 1. i 2. KZ/97., a kažnjivog po članku 291. stavku 2. KZ/97., uz primjenu članka 60. KZ/97. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Kov-96/2014-14 od 2. srpnja 2014.

2. Općinski sud u Gospiću donio je 21. travnja 2016. presudu poslovni broj: K - 55/2012-43, koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Kž - 496/16 od 17. studenog 2016. U ponovljenom postupku Općinski sud u Gospiću donio je 17. listopada 2019. presudu poslovni broj: K-228/2016-18.

3. U ovo predmetu rasprava je započela iznova pred novim vijećem nakon što je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-611/2020-7 od 16. ožujka 2021. ukinuta presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: K-228/2016-18. od 17. listopada 2019. te je predmet upućen Općinskom sudu u Gospiću na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim vijećem. Nakon toga, vijeće je još jednom izmijenjeno pa je zbog izmjene raspravnog vijeća rasprava ponovno započela iznova pred novim vijećem te je održana 15. prosinca 2025.

4. Trgovačko društvo Konzum plus d.o.o. podneskom od 30. srpnja 2019. postavilo je imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 656.359,26 kn (list 424 spisa), a podneskom od 26. studenog 2025. navedeno trgovačko društvo navodi da nije pravni sljednik trgovačkog društva Konzum d.d., nego je preuzeo njegovu imovinu i potraživanja temeljem nagodbe vjerovnika u postupku izvanredne uprave koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: St-1138/2017.

5. Očitujući se o optužbi i imovinsko pravnom zahtjevu optužena IČ očitovala se kako se ne smatra krivom i da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka te da u cijelosti osporava postavljeni imovinsko pravni zahtjev (list 535 spisa).

5.1. Očitujući se na podnesak trgovačkog Konzum plus d.o.o. (list 523-533 spisa), a u kojem to društvo argumentira zašto je ovlašteno potraživati imovinsko pravni zahtjev u ovom predmetu, branitelj optuženice je naveo da Konzum plus d.o.o. kao društvo koje je nastalo sukladno Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ br. 32/17.) ne predstavlja pravnog sljednika trgovačkog društva Konzum d.d. Naime, Fortenova grupa predstavlja pravnog sljednika društva Agrokor d.d. samo u smislu operativnog poslovanja novih investicija i budućih poslova. Navedeno je potvrđeno brojnim sudskim odlukama pa tako i odlukom Županijskog suda u Varaždinu Gž - 1176/2025. Naime, društvo Konzum plus d.o.o. nije preuze lo bilo kakve obveze već jedino i isključivo dio imovine i dospjela potraživanja društva Konzum d.d. Sukladno navedenom, Konzum plus d.o.o. ne predstavlja univerzalnog pravnog sljednika društva Konzum d.d.. U konkretnom postupku, potraživanje koje je istaknuo Konzum plus d.o.o. nije utvrđeno, te sukladno navedenom niti dospjelo, a niti je bilo utvrđeno bilo kakvom odlukom ili vjerodostojnom ili ovršnom ispravom na dan donošenja posebnog zakona odnosno 2017. godine. Sukladno godišnjem izvještaju za poslovnu godinu 2024. godinu društva Konzum plus d.o.o. nadzorni odbor i revizija društva utvrdila je da prema nagodbi Konzum d.d. je klasificiran kao neodrživo društvo pa je imovina prenesena na novoosnovano društvo Konzum plus d.o.o koji nije pravni sljednik i nije izložen potencijalnim obvezama. Stoga , sve potencijalne obveze koje nisu predmetom nagodbe ostale su unutar Konzuma d.d. Sukladno navedenoj analogiji, razvidno je da i sva potraživanja Konzum d.d., a koja nisu taksativno navedena u nagodbi, nisu prenesena na Konzum d.d. (list 534 – 535 spisa).

6. Tijekom dokazanog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani su iskaze svjedoka RČ (list br. 271-272, 344-345 spisa), UČ (list br. 272-273, 345-346 spisa), OČ (list br. 273-274 spisa), VČ (list br. 274-275 spisa), AČ (list br. 275-276 spisa), ĐČ (list br. 284-285 spisa), NČ (list br. 285 spisa), PČ (list br. 315 spisa), vještaka Damira Marića (list br. 329 spisa), vještaka Mladena Štefančića (list br. 329 - 330 spisa) i TČ (list br. 348 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičene (list br. 15-16 spisa), aneks ugovora o radu od 01.12.2010.g., aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.05.2006.g. i ugovor o radu na neodređeno od 01.ožujka 2006.g. (list br. 28-31 spisa), Pravilnik o radu Konzuma d.d. (list br. 37-67 spisa), preslika pologa dnevnog utrška od 15.11.2010.g. do 03.02.2011.g. (list br. 68 - 77 spisa), podaci o uplati gotovine (list br. 83-86 spisa), zapisnik o usklađenju inventure na dan 06.02.2011.g. (list br. 87 spisa), dnevno izvješće službe kontrole za 04.02.2011.g. (list br. 88 spisa), zapisnik o kontroli poslovne jedinice (list br. 89-90 spisa), preslike uplatnica (list br. 91-93 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičene kod istražnog suca (list br. 123 spisa), rješenje o provođenju istrage (list br. 126 -128 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka kod istražnog suca Nikoline Nikšić sada RČ (list br. 129-130 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka UČ (list br. 131 -132 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka VČ (list br. 133-134 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka AČ (list br. 135-136 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka DČ (list br. 137-138 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka ČČ (list br. 141 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka GČ (list br. 139-140 spisa), vještački nalaz financijskog vještačenja (list br. 150- 224 spisa), nalaz i mišljenje grafološkog vještaka (list br. 247 -252 spisa), rješenje o potvrđivanju optužnice (list br. 253-254 spisa), specificirani imovinskopravni zahtjev oštećenika (list br. 256 spisa), dopis Konzuma d.d. od 17.11.2015.g. s prilozima ugovora o prodaji i ugradnji video sustava zaštite te sporazumom o raskidu ugovora sa BČ (list br. 265-270 spisa), izjave dostavljene od optužene sa potpisima zaposlenika preslike (list br. 287-290 spisa) originali na stranici (335-337 spisa), zapisnici o usklađenjima inventure od 04.11.2007, 25.10.2009.g., 14.11.2010.g. (list br. 291-297 spisa), obavijest o knjiženju od 16.02.2010.g. (list br. 298 spisa), inventurni popisi nakon obavljenih inventura u razdoblju listopada i studenog 2010.g. za prodavaonicu Konzum Regija zapad (list br. 299-301spisa), fotografije otvorenog dijela skladišnog prostora sa paletama (list br. 301 -302 spisa), upute popisu imovine i obveza sa stanjem na dan 31. prosinca 2010.g.(list br. 303- 312 spisa), e-mailove upućene od strane optuženice nadređenima (list br. 313-314, 318-319 spisa), dopis Konzuma od 22. veljače 2016.g. (list br. 327, 333 spisa), podnesak Konzuma d.d. uz prilog preslika uplatnica (list br. 340-343 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije za optuženicu (list br. 422 spisa) i prekršajne evidnecije za optuženicu (list br. 423 spisa). Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze.

7. Ispitana na kraju dokaznog postupka optuženica je na raspravi 15. prosinca 2025. iskazala da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je iznijela na raspravi 26. siječnja 2016. i nema ništa za dodati (list 539 spisa). Uz suglasnost stranaka pročitana je obrana optuženice koju je iznijela prilikom ispitivanja na raspravi 26. siječnja 2016. (list 315-317 spisa), nakon čega nije bilo pitanja za optuženicu.

8. U svojoj obrani na raspravi 26. siječnja 2016. optuženica je iskazala u bitnome da kao poslovođa u Konzumu nije imala s novcem nikakve veze , da su to radile zamjenice, na način da je svaka vodila svoju smjenu, prva smjena je bila od 07,00 do 13,00 sati, a druga od 13,00 do 21,00 sati. Zamjenice su bile Nikolina Nikšić sada RČ i UČ, one su bile zadužene za predavanje novca na kraju svoje smjene. Zamjenice su imale obvezu, obzirom da dolaze prve na posao i da je ključ od sefa bio kod njih svako jutro opremiti osam blagajni pologom u visini od 1.000,00 kn, dakle svako jutro je trebalo imati polog od 8.000,00 kn. Nekoliko puta se znalo čuti da blagajnice komentiraju da je znalo nestati novca za polog. Nakon što se blagajna zaključi u odnosnu na dnevni utržak, blagajnice su bile te koje bi novac iz blagajne zajedno s ispisom predavale zamjenicama, odnosno onoj koja bi tada radila, s tim da je primopredaja bila u prostoriji koju su koristile zamjenice stoga nikada osobno nije zaprimala novac od blagajnica, a takva praksa postupanja je u svim Konzumima u Hrvatskoj. U odnosu na uplatnice koje su se ispisivale i temeljem kojih su predavani novci u Privrednu banku Zagreb sve do te tri sporne uplatnice bilo je u redu, s napomenom da su se te uplatnice iz banke vraćale protekom dva do tri dana i uglavnom bi ih donosile zamjenice kada bi išle rasitniti novac. Nadalje iskazuje da je dana 02. veljače 2011.g. otišla do Opće bolnice Gospić izvaditi nekakve nalaze , kada ju je nazvao gospodin FČ, pitajući je gdje se nalazi jer je on zajedno sa gospodinom ČČ u Konzumovoj prodavaonici u [adresa] i da su došli napraviti unutarnju kontrolu po nalogu gospodina ŠČ, nakon čega im se pridružila protekom pola sata. Nakon toga ju je telefonskim putem nazvala zamjenica UČ, rekavši da im se GČ prijeti i matletira i ubrzo nakon toga je i došla u dućan u [adresa]. FČ i ČČ su je izvijestili da prave unutarnju kontrolu po nalogu ŠČ, da ne znaju zašto, da u trgovini uvijek sve štima, a da je želi osobno uništiti ŠČ. Zatražili su na uvid sve uplatnice , što im je i omogućila, uplatnice je na pregled preuzeo gospodin ČČ, dok je ona sa gospodinom M, po njegovu pozivu, izašla na kavu. Dok su bili na kavi, ustanovilo se da nedostaju nekakve uplatnice, ali da to nije bitno, da sve štima do dana kada im je kontrola naređena. Po povratku u Superkonzum , čula je da je po nalogu zamjenice Nikoline Nikšić blagajnica VČ otkucavala nekakve cigarete koje su nedostajale na parcijalnoj inventuri, za koje nije niti znala da nedostaju, da ju je tada dočekao i pripremljen zapisnik, koji je trebala potpisati, koji zapisnik je potpisala, nakon što su joj rekli da u zapisniku piše da je sve u redu i da to ovjeri svojim potpisom , tako da isto nije niti pročitala. U pogledu uplatnica koje su naveli da nedostaju , zatražili su da se iste dostave faksom, na što je rekla zamjenicama da to proslijede faksom, da bi se UČ ponudila da će to riješiti. Nakon što je rekla UČ da faksom dostavi uplatnice za Zagreb, a koja je i obećala da će isto uraditi, 04. veljače 2012.g. ponovno dolaze FČ i ČČ, navodeći da su im te uplatnice dostavljene, ali da nešto ne štima pa su došli to i vidjeti na što je pozvala UČ da te iste uplatnice gospodi pokaže, obzirom da ih je ona i poslala. Po tom su Z i ČČ otišli rekavši da će doći kasnije, a naknadno je čula da su išli u kontrolu u Gospić te da će uplatnice pogledati naknadno. Istog toga dana radno vrijeme je provela sa inspekcijom Hacapa i sa njima završila negdje oko 16,00 sati, da bi po tom otišla na kavu i kući. Istog dana oko 19,00 sati ju je nazvala zamjenica UČ i izvijestila da je došao faks i da će primopredaja trgovine biti sutra i to joj nikako nije bilo jasno, pa se vratila odmah na posao da vidi o čemu se radi. Nakon preuzimanja papira, sva u šoku vratila se kući i isto pokazala suprugu. Optužena u svojoj obrani je navela da joj je ŠČ, regionalni direktor i njoj osobno nadređeni, nakon jednog sastanka rekao da trebaju razgovarati u četiri oka. U tom razgovoru rekao joj je da bi htio ići s njom na kavu, na što mu je ona odgovorila da na kavu može ići uvijek, a on joj je na to rekao da on od nje traži više od kave. Tada mu je pokušala objasniti da je njoj u životu najvažnija obitelj, na što joj je odgovorio „zapamtiti ćeš me“ pa stoga smatra da je ovaj postupak protiv nje upravo iz tih razloga. U pogledu skladišta, ističe da je samo dio skladišta bio pokriven kamerom, dok ostalo dvorište sa paletama i ambalažom nije bilo pokriveno nadzorom. Sveukupno su imali pet nadzornih kamera u dućanu. Postojale su i dvije lažne kamere, od čega je jedna bila u blizini kancelarija, a druga s pogledom na skladište. Robu u skladištu su preuzimale zamjenice i to pretežno prije podne i u zadnje vrijeme se znalo događati da te robe fali. Nekad se znalo desiti da je poslano manje robe nego što piše, ali se sve to na kraju vodilo na glavnoj inventuri. Sjeća se da je jednom napravila nadzor s zamjenicom na robi koja je pristigla u skladište i tada je sve štimalo. Ključeve od skladišta su imale zamjenice , obzirom da su dolazile prve, ali se često znalo desiti da skladišni prostor dvorišta nije zaključan. Sve što se nalazilo na skladištu, bilo je stavljeno „na izvolite“. Službeno je zatražila da se postave kamere, dostavljala je izvješća o krađama kako policiji tako i nadređenima, ali joj nikada nisu pomogli riješiti taj problem da bi po njenom odlasku postavili trideset nadzornih kamera. Navodi da na inventuri koja je provođena, a u svrhu primopredaje nisu joj čak dali da razgovara, nije smjela izaći bez dopuštenja iz prostorija, bio joj je oduzet privatni i poslovni mobitel. Sjeća se da je u jednom trenutku ušla predsjednica inventurne komisije i rekla da joj na voću i povrću nedostaje 70.000,00 kn , što nikako nije bilo moguće, jer su neposredno prije toga imali parcijalnu inventuru koja je pokazala manjak od samo 600,00 kn. Ustanovilo se da je bio sporan grah za kojeg su utvrdili da ga nema, međutim, pronađen je u vrećama po 25 kg. Ističe da je robnih zaliha bilo u vrijednosti preko pet milijuna kuna i da je bilo u skladištu prilično raštrkano, a njezin osobni dojam je bio da baš nitko nema previše volje tu inventuru provesti kako treba. Nakon toga joj se ponovno obratila predsjednica inventurne komisije izvijestivši da je došlo do pogreške u informatici, da nisu povučeni podaci da će se to naknadno uskladiti, da bi se po tome pojavio problem s kozmetikom koja čak nije niti brojana i tada je shvatila da inventura neće biti stvarno stanje trgovine. U nedjelju u noćnim satima joj je i pozlilo te je zatražila od ĆČ da joj vrati mobitel, da bi potom nazvala supruga koji ju je odvezao kući, gdje je popila tablete za smirenje i zaspala. Iako je obećala da će se vratiti sutra u jutro na primopredaju trgovine , zbog zdravstvenih razloga, završila je najprije kod obiteljske liječnice, a potom kod psihijatra u bolnici Gospić, gdje se i danas liječi i ide na redovne kontrole. Od svih tih radnji je doživjela slom. Prije odlaska je rekla da neće potpisati inventuru jer ista nije provedena kako treba. Nitko joj nije pomagao, snalazila se kako je znala i umjela, nadređene je redovno obavještavala o svemu, pa tako i o Play stationu , za koji je utvrđeno da je nestao, da bi se naknadno utvrdilo da ga je uzela UČ koja je kasnije to i platila, da li samostalno ili je prikupljala novac ne može se očitovati. Inventuru nije potpisala do danas, da bi protekom dva dana nazvala gospođu koja je preuzela trgovinu SČ, a sve kako bi uzela svoje osobne stvari . Ista joj je rekla da ima zabranu ulaska u Konzum, sve dok ne potpiše inventuru. U pogledu inventure, zadnje godišnje koja je obavljena 14. studenog 2010. , gdje je nakon usklađivanja utvrđen manjak od 60.000,00 kn, zadnja parcijalna inventura na voću i povrću, početkom siječnja 2011. ukazala je na manjak od 600,00 kn. U pogledu inventure koja je obavljena od strane nadređenih i koja je obavljena izvanredno, osim što joj nisu nikada dostavljene inventurne liste, nije joj bilo dozvoljeno niti kretanje i komuniciranje sa bilo kim. Dužnost poslovođe, mora priznati, nikada joj nije bila pojašnjena niti joj je dostavljeno na koji način treba postupati. Nije joj bilo jasno da u cijeloj Hrvatskoj zamjenice predaju novac za poslovođe, a ispada da je ona morala raditi to osobno. Tako je ona kao poslovođa brinula o djelatnicima, ispunjavala liste narudžbe, provjeravala uplatnice dnevnog utrška, radila povrat robe , ako se radilo o višku robe. Sjeća se, da su u smjeni dobili naputak da povlače dnevni utržak , zbog velikih krađa iz prometa i kako joj nije jasno da te tri uplatnice nedostaju, nikada ih nije vidjela. Nikada nije rekla da su uplatnice krivotvorene, kao niti da bi se dnevni utržak uplaćivao u manjim iznosima s odgodom od dva do tri dana. Z ilić FČ je nije prisilio da potpiše, krivo se izrazila, već navodi da je bila u zabludi da tom zapisniku piše kako je sve u redu, pa je to naivno i potpisala. Vjeruje da je ŠČ želi uništiti zbog odbijanja nemoralne ponude, jer je poznat po tome da kad njega u nečemu odbiješ, nastradaš. Odgovorno tvrdi da nije mogao nastati toliki manjak na inventuri, jer inventura prvenstveno nije obavljena kako treba, jer je nemoguće da nastane toliki manjak u tako kratko vrijeme od godišnje do izvanredne inventure. Zamjenica UČ je došla iz trgovine iz Rijeke sa Škurinja već kao zamjenica i nije mogla utjecati da li će ona biti zamjenica ili ne , dok je osobno dala prijedlog za Nikolinu Nikšić za koju joj se činilo da bi njih dvije mogle surađivati. Sjeća se , da se jednom prilikom direktoru ŠČ požalila na UČ, na što joj je on rekao da šuti i radi svoj posao. U odnosu na bilježnicu , koja se vodila za posuđene novčane iznose, mora priznati da za istu nije znala sve do rasprave na sudu, ali zna da je postojao smeđi rokovnik, u koji se upisivalo kada bi zaposlenici na dug uzeli nekakve kućne potrepštine, gdje je bio priložen i račun da bi oni isto platili na plaći, a račun se izdao na temelju bar kodova koji su bili u rokovniku. Istaknula je također da je problem i manjak sa paletama koji je namirila na način da je ispod cijene kupila za osobna novčana sredstva palete u protuvrijednosti 800,00 kn , jer joj je na skladištu falilo nekakvih stotinjak, ali se ne može sjetiti od koje je osobe kupila da ju predloži za svjedoka. Sjeća se da je zamjenica UČ primila tri do četiri Play stationa , s tim da se ispostavilo da jedan nedostaje, a nakon čega je održala sastanak, da se pronađe taj koji nedostaje, jer je slučajno jedan kupac bio zainteresiran pa se ispostavilo da su drugi prodani, a da na stanju treba biti još jedan, međutim nije se mogao pronaći, pa se javila zaposlenica AČ da ona zna tko krade i da isti neće platiti i tada prijavila njoj osobno da ga je ukrala UČ, zamjenica. UČ je suočila s činjenicama i izvijestila nadređene, međutim, Play station je naknadno plaćen, a da li ga je platila sama ili uz pomoć drugih zaposlenika ne zna. Postojao je manjak i na suhomesnatom i to poprilično velikog iznosa do 15.000,00 kn, što joj nije bilo jasno, jer kupci nisu mogli ukrasti toliko, da bi naknadno kasnije saznala da je nakon njenog otkaza BČ voditeljica toga odjela dobila otkaz zbog krađa. U pogledu zamjenice UČ, optužena je istaknula da je još jednom prisvojila i iznos od 900,00 kn na način da je donijela para blok, koji je ispisan par dana prije nego što je isti predala, a nakon što je bilo dogovoreno da neće zaprimati velike iznose pet ambalaže , gdje je ponovno saslušanjem svih utvrđeno da je to UČ, koja je po tome iznos i vratila, ona obavijestila nadređene, no međutim nije se dogodilo ništa. Odgovorno tvrdi da nije nikada posuđivala iznos, a pri tome se nije potpisivala u bilježnicu posuđenih iznosa , jer je njena plaća zadovoljavala njene potrebe, ali je svakako vlastitim sredstvima plaćala manjkove u Konzumovom dućanu.

8.1. Nakon pročitanog iskaza optužene, optužena je izjavila da nema ništa za dodati, a pitanja joj nisu postavljana.

9. Obzirom je optužena svoju obranu iznijela na kraju dokaznog postupka, nakon što su izvedeni svi dokazi u ovom predmetu, sud je tek nakon njezine obrane, imajući u vidu činjenični opis optužnice, mogao zaključiti koje su činjenice sporne u ovom predmetu, dakle koje je činjenice potrebno utvrđivati.

10. U ovom postupku nije sporno da je optužena IČ u kritično vrijeme bila poslovođa u prodavaonici Konzum P-453 u [adresa], da je internom kontrolom obavljena inventura kojom je utvrđen manjak dnevnog utrška, robe i ambalaže i da postoje tri krivotvorene uplatnice.

10. Sporno je je li optuženica za sebe zadržala dio dnevnog utrška u iznosu od 265.900,81 kn, je li optuženica krivotvorila uplatnice na način opisan u optužnici te je li optuženica, kao poslovođa, propustila voditi uredno stanje zaliha robe i ambalaže na skladištu kao i evidenciju prodane robe, zbog čega je nastao manjak u iznosu od 390.458,45 kn.

11. Obzirom da je sud zaključio koje su činjenice sporne, u nastavku obrazloženja biti će analizirani oni dokazi koji se odnose na sporne činjenice i na temelju kojih su te sporne činjenice utvrđivane.

12. Svjedok Nikolina Nikšić sada RČ, ispitana kod istražnog suca 30. rujna 2011., iskazala je da je optuženoj IČ bila zamjenica, da je kao obvezu imala zaprimiti robu, provjeriti stanje robe, popuniti police marketa proizvodima zajedno s drugim djelatnicima te ovisno o smjeni u kojoj je radila zaprimiti i prebrojiti utržak. Utržak se predavao djelatnicima zaštitarske službe i to utržak od cijelog dana. Postupak je bio takav da su promet najprije prebrojavali blagajnici, zatim ponovno zamjenici uz prisutnost blagajnica te uz utržak ispunjavali uplatnicu sa iznosom prometa dopodnevne i popodnevne smjene te ga predavali službi „Sokol Marić“. Služba „Sokol Marić“, po preuzimanju vrećice na kojoj su bila dva identična broja , jedan broj bi zadržavali na vrećici, a drugi bi se lijepio u posebnu bilježnicu. Optužena IČ je znala preuzeti utržak ukoliko bi netko od zamjenika u dopodnevnoj smjeni bio na godišnjem, ali nikada nije sama predavala utržak službi „Sokol Marić“. U pravilu je iznos novca koji se predavao navečer uvijek štimao, no znalo se dogoditi da bi zamjenica iz dopodnevne smjene izvijestila svjedokinju da utršku nedostaje nekada 500,00 kn, a nekada 1.000,00 kn , uz obrazloženje da je optužena uzela određeni iznos gotovine i da će sutra biti vraćen. Svjedokinja je istaknula da se, prije zaključenja blagajne i prije kraja smjene, tokom dana znalo od strane blagajnica donijeti novac u ladicu koja je bila kod administratora u uredu, uz napomenu da se ladica nije zaključavala, ali da se o svakoj predaji blagajnica na kraju smjene vodila posebna evidencija. Blagajnicama je ponekad znalo nedostajati 50,00 do 100,00 kn. U pogledu nedostatka ambalaže svjedokinja je iskazala da nema posebnih saznanja, čula je da su nedostajale palete, da su brigu o ambalaži vodili skladištari, a da je znala čuti od šefice, sada optužene, da je tražila da se ambalaža iskontrolira i prebroji. Iskazala je da joj ništa nije poznao o krivotvorenim uplatnicama, da joj je poznato da su neke nedostajale i da je za njih šefica IČ iskazala da se nalaze u banci te da će ih faksirati slijedeći dan. Ona i kolegica zamjenica su na kraju radnog dana bile te koje su ispunjavale uplatnice s utrškom i predavale to službi „Sokol Marić“, a za ono što je nedostajalo iz prethodnog dana i za što joj je bilo rečeno da je uzela IČ sutradan bi se sakupili novci ponovno ispunila uplatnica te bi se to predalo u banku i to su radile zamjenice. U odnosu na ambalažu još je navela se ista skladištila u Konzumovom dvorištu, koje je ograđeno, međutim, samo je povremeno zaključavano, a ključeve su imali i pekari koji su dolazili rano u jutro i dovozili robu. Video nazor unutar prodavaonice je bio prilično slab. Krađe u dućanu su se događale, nakon čega bi poslovođa IČ pozvala policiju, koja bi sačinila zapisnik o ukradenoj robi, ali kako se radilo o vrijednosti manjoj od 2.000,00 kn, policija nije poduzimala ništa već bi se taj zapisnik samo faksirao u centralu u Zagreb. Poslovođa IČ je znala , radi izbjegavanja internih krađa između zaposlenika, dozvoliti da zaposlenici uzmu robu koja im je potrebna i da to plate po primitku plaće i to se sve evidentiralo i zaposlenici bi izmirili dugove. Osobno je znala vidjeti i biti prisutna kada bi IČ znala uzeti novac iz dnevnog utrška i staviti ga sebi u torbu, ali nikada to nije prijavila nikome, a manjak se gomilao kroz duži period, jer bi IČ uzimala novac koji se nije mogao namiriti slijedećeg dana pa se s obzirom na manji promet izmirivao slijedeća dva dana, pa se tako umjesto jedne uplatnice znalo događati da imaju dvije do tri, a sve kako bi se pokrio manjak. Te uplatnice su po nalogu poslovođe ispunjavale njih dvije zamjenice. Za sporne uplatnice je saznala na inventuri, od strane predstavnika Konzuma, odnosno da nedostaju tri uplatnice na cca. 60.000,00- 70.000,00 kn. Te uplatnice nije vidjela niti zna tko ih je ispunjavao niti zna tko je iste nosio u banku. Koliko zna, uplatnice u centralu je faksirala upravo IČ. Svjedokinja iskazuje da inventuri nije bila prisutna optužena IČ , kako prebrojavanju robe i utrška tako i pregledavanju dokumentacije.

12.1. Na raspravi 26. studenog 2015.g. svjedokinja je dodala da se zbog straha za svoj posao nikad nije obratila kontroli za postupanje optužene IČ , kao i da ih je ista uvjerila da ima vezu u internoj kontroli, a osim nje i drugi su se bojali za svoj posao. Svjedokinja je iskazala, da je situacija u manjku robe bila unaprijed poznata, pa je optužena to znala rješavati kupovinom paleta. Svjedokinja je uvijek bila u dopuštenom manjku, što je objasnila rizikom i kalom, jer je to način rješavanja dopuštenog manjka. Sjeća se i da su po nalogu optužene prikrivali manjkove i na odjelu suhomesnatih proizvoda, za koje se nakon nekog vremena pregledom nadzornih kamera utvrdila da je isti manjak pravila BČ i tu ističe da su nadzorne kamere, odnosno broj nadzornih kamera povećan tek nakon što je optužena IČ dobila otkaz. Nikada osobno svjedokinja nije vidjela da bi UČ stvorila manjak, ali je to čula od drugih zaposlenika. Zna da je optužena izvještavala regionalnog direktora EČ za manjak robe i paleta. Svjedokinja je iskazala da se inventure provede parcijalno i godišnje i da se sav manjak inventure pripisuje poslovođi pa se znalo dogoditi, da optužena izdaje naredbe kao npr. njoj osobno za vrijeme obavljanja inventure, a koje naredbe nisu u skladu s pravilnikom ili nekim drugim propisima, sve u svrhu umanjenja manjka pa tako npr. na paletama bi se upisalo da nedostaje manji broj nego što stvarno nedostaje pa bi se do slijedeće inventure to pokušalo pribaviti, ali s vremenom je postalo nemoguće. Prostor skladišta nije bio pokriven nadzornim kamerama i ne može reći tko je uzeo palete, iz tog prostora ih je mogao uzeti bilo tko, jednostavno su nedostajale. Zamjenici su vodili posebnu bilježnicu s manjkovima i iznosima novca koji nedostaju. Tako je i osobno u jednoj situaciji posudila 200,00-300,00 kn od dnevnog utrška i to je uredno vratila. Iskazuje da je to bilo u dogovoru s poslovođom. Poslovođa IČ je bila ta koja je ispunjavala uplatnice ako zamjenica nije bilo. Bilježnica s manjkovima nalazila se u uredu u ladici i za vrijeme inventure neposredno prije otkaza optužene i u to vrijeme je nitko nije otuđio, a gdje se nalazi danas ne zna.

12.2. Svjedokinju je sud ponovno pozvao na raspravu 17. ožujka 2016.g. gdje je odgovarala na pojedina pitanja i u bitnome iskazala da nikada nije podigla nikakav kredit u kritično vrijeme, a da bi isti novac dala optuženoj IČ te da nije faksirala te tri sporne uplatnice u centralu Konzuma. Koliko se sjeća , to je radila optužena. Nakon predočenja preslika spornih uplatnica iskazala je da je moguće da je na zadnjoj uplatnici na stranici 250. spisa njen potpis, jer se ona tako potpisivala, jer su ponekada znale unaprijed ispunjavati uplatnice u vidu općih podataka , a u konačnici je uplatnicu potpisivala osoba koja je novac predala. Iskazala je da su u istoj bilježnici vodili dnevni promet i iznos koji bi netko posudio, da se ta bilježnica nalazila u uredu od administratora koji je ujedno i ured zamjenica poslovođe i ne sjeća se da je ikada itko zatražio tu bilježnicu na uvid. Sudjelovala je u inventuri koja je obavljena po internoj kontroli zajedno i sa kolegicom UČ, nije osobno čula da je netko zabranio optuženoj IČ pristup inventuri, ali je sve ukazivalo na to , jer je ona trebala zajedno s gospođom SČ i s njom usklađivati stvarne viškove i manjkove. Smatra bitnim dodati da je optužena IČ u kritično vrijeme imala povjerenja u zaposlenicu BČ koja je bila zadužena za odjel delikatesa , za koju se naknadno ispostavilo da je bila sklona krađama, čak je i uhvaćena u krađi robe, isto tad nije niti osporavala i da je zbog toga u konačnici dobila sporazumni otkaz. Iskazala je da se u njenoj smjeni, za cijelo vrijeme dok je bila zamjenica u Konzumu, nije dogodilo da bi blagajnicama nedostajalo novca, a naknadno je saznala da u smjeni koju bi vodila UČ je blagajnicama znalo nedostajati novca i to upravo na način da kada bi blagajnice otišle na marendu ili sl. zamjenica UČ je znala kucati račune za koje nije položen novac, pa bi blagajnice opreza radi znale upisivati zadnji račun koji su kucale prije napuštanja blagajne jer bi se manjak pripisivao njima. Sjeća se da joj je to ispričala blagajnica TČ.

13. Svjedokinja UČ ispitana kod istražnog suca dana 30. rujna 2011. iskazala je da je bila zamjenica optužene IČ, da je sve radila po njenom nalogu, da se novac nakon preuzimanja s blagajne brojao navečer, pravila se specifikacija, ispisivala uplatnica, sve stavljalo u vrećicu i takva vrećica se pečatila i predavala službi „ HČ“ s tim da se jedan primjerak ispisanog slipa uplatnice stavljao u bilježnicu u koju se potpisivao i djelatnik „Sokol Marić“ koji je preuzeo novac. Iskazala je da joj je optužena IČ znala reći da iz utrška izdvoji 500,00 kn, koje bi izdvojila i stavila u ladicu, a jednom se radilo i o 4.000,00 kn, koji novac je optuženoj trebao za registraciju vozila. Rekla joj je da će taj iznos vratiti i stavila bi ga u torbu. Novac koji bi uzela optužena IČ su sljedećeg dana namirivali iz dnevnog utrška od tog dana. Tog drugog dana uplatnice bi ispisivala ili ona, kolegica zamjenica, administratorica, a ponekad i sama optužena IČ. Ovisno o tome koja je bila slobodna, ta bi nosila novac u banku. Na uplatnici se uvijek ispisivao iznos koliko je novca doista i bilo u vrećici koja se predavala. Novac je ostavljan u ladici u kancelariji koju je koristila administratorica JČ. Inventure su prema iskazu svjedokinje rađene često, a mjesečno bi se znalo dogoditi da nedostaje npr. 5 čokolada koje bi optužena IČ podmirila iz vlastitih novčanih sredstava. I ona osobno je znala plaćati, ali ne zna čijim novcem. Manjak se skenirao i o tom se izvještavalo direktora ŠČ pa je isti znao zvati i slati upite IČ. Ne radi u Super Konzumu od travnja 2011.g.

13.1. Ispitana na raspravi 26. studenog 2015.g., svjedokinja je u cijelosti ostala pri iskazu danom kod istražnog suca, s tim da je dodala da joj je optuženica bila nadređena i da je ponekada trebala određenu svotu novca koju bi posudila pa je na kraju dana uplaćivan novac umanjen za taj iznos, no s vremenom se nakupilo pa je sve završilo kontrolom iz Zagreba. U početku je optužena uzimala manje iznose novca i rijetko, ali pred kraj, u zadnje vrijeme, radilo se o velikim iznosima koje je trebalo namirivati, uzimala je sve češće pa se i svjedokinja sama pogubila u toj situaciji, koliko je novaca trebalo umanjiti, odnosno povećati što ju je opterećivalo. Ne zna ništa o tri uplatnice koje su navodno faksirane u Zagreb . Bio je to dogovor šefice i kontrole. Svoj odnos s optuženom IČ opisala je dobrim i privatno i poslovno za vrijeme dok su radile u Konzumu, a danas taj odnos više ne može biti dobar pa upravo i zbog ovoga. Sjeća se kako bi se ponekad utvrdio veći manjak zbog krađa pa su taj manjak znali namirivati ponekad i sami, a isto tako je i šefica optužena IČ namirivala manjak. Koliko joj je poznato Nikolina Nikšić sada RČ je podigla nekakav kredit koji novac je dala optuženoj za namirenje duga. Jedno vrijeme je KČ vraćala taj novac, nakon toga više ne zna. Sjeća se razgovora kada je saznala od Nikoline Nikšić da je ona za IČ podigla kredit od 50.000,00 kn jer optužena više nije mogla vraćati novac u komadu, ali ne zna da li su ti novci ikada uplaćeni. Optužena nju nikada nije pitala da joj pomogne financijski. Sjeća se da su se palete nalazile u skladištu u kojem nije bilo nadzora i da je skladištar bio taj koji je kontrolirao koliko paleta fali. U bilježnicu koja se vodila za posuđene iznose su upisivale posudbe njih tri misleći pri tome na sebe, kolegicu Nikolinu Nikšić sada RČ i sada optuženu IČ, a ostaje mogućnost da je ponekad upisivala i administratorica. U bilježnicu su se upisivali samo iznosi , nije bilo potrebno upisivati tko je posudio jer nitko drugi osim optužene nije posuđivao bar koliko ona zna. 2010.g. je bila sudužnik suprugu za stambeni kredit koji je bio veliki i u tom razdoblju su ga redovno podmirivali, što je danas malo teže jer je nezaposlena. Nikada nije uplaćivala veći mjesečni iznos od onoga koji je imala za mjesečnu ratu. Navodi da je šefica, optužena, znala razgovarati sa skladištarima o manjku u paletama, dok s njima nije razgovarala nikada o tome. Poznaje osobu imenom BČ i zna da je radila na delikatesama, ali o toj osobi više ne zna ništa.

13.2. Ponovno je svjedokinja pozvana na raspravu 17. ožujka 2016.g. kako bi odgovorila na još neka pitanja gdje je prvenstveno nakon predočavanja dvije preslike spornih uplatnica iskazala da se na istima radi o njenom potpisu i njenom rukopisu, jer se ona u konačnici potpisuje prezimenom UČ. Nadalje je navela da se ne može sjetiti da li joj je optužena dala nalog i da li je ona faksirala sporne uplatnice , jer je prošlo puno vremena. Iskazala je da su se uplatnice znale i bjanko popuniti, odnosno naknadno je upisan iznos i osoba koja je predala novac. Pozna blagajnicu imena TČ i koliko se sjeća s njom nije imala nikakvih nesporazuma. Vodila se bilježnica s popisima dnevnog utrška i ne sjeća se da bi u istu išta upisivali osim iznosa dnevnog utrška. Tu je i posebno upitana zašto je različito iskazivala na raspravama u pogledu vođenja bilježnica, na što je ista rekla da se ne može očitovati, da pretpostavlja da nije razumjela pitanje. U pogledu inventure koja je obavljana nakon naredbe unutarnje kontrole, sjeća se da se komentiralo da inventura nije dobro napravljena, da su manjkovi veliki pa kao takvi su nastali zbog „ho ruk“ provedene inventure koja je maksimalno iscrpila ljude tri dana i tri noći. Po njenom osobnom mišljenju inventura nije dobro pripremljena niti je u konačnici dobro odrađena. Ne zna ništa o Play stationu koji je nestao, kao ni o plastičnoj ambalaži za koju ispitivana i u Konzumu u Zagrebu. Na kraju je iskazala da uplatnice jesu preslika, ali po svemu viđenom ona je svojim rukopisom uplatnice popunila i iste potpisala.

14. Svjedok OČ iskazao je da je bio zaposlenik interne kontrole i obavljao kontrolu u trgovini Konzum u [adresa], gdje je IČ bila poslovođa. Sjeća se da je kontrolirao dnevni utržak i da se ispostavilo da su uplatnice krivotvorene. Kontroli je bio prisutan osobno direktor FČ gdje je sastavljen zapisnik, u kojem se optužena očitovala da je dnevni utržak uplaćivan u umanjenom iznosu, a drugi dio s odgodama od dva do tri dana, da je uplatnice faksirala, da su iste krivotvorene i taj je zapisnik optužena potpisala. Sjeća se da je dva dana poslije toga obavljena inventura, da su bili prisutni osim zaposlenika prodavaonice Konzuma ljudi iz Zagreba, Senja i Rijeke i kako je inventura prošla vidljivo je iz ovog postupka. Uplate na navodno krivotvorenim uplatnicama su bile od 50.000,00 do 60.000,00 kn po svakoj uplatnici. Za sve uplate dnevnog utrška odgovoran je isključivo poslovođa i one se trebaju obrađivati svakodnevno u punom iznosu. Koliko se sjeća, iz računovodstava koje prati stanje uplata je bilo primijećeno da nešto nije u redu, a pri prvoj kontroli direktor Z nije bio zadovoljan odgovorima koje mu je dala poslovođa, a niti zatečenim stanjem, a problem im je bio obrazložen tehničkom prirodom posla pa je obećano da će se iste dostaviti faksom čim prije. Za rad prodavaonice odgovoran je isključivo prema ugovoru o radu poslovođa i isti odgovara i za materijalno i financijsko stanje prodavaonice. Ne može se očitovati kakav je ugovor imala optužena i je li taj ugovor istekao prije obavljene kontrole. Prema mišljenju svjedoka i pravilu Konzuma, poslovođa se smatra odgovornim, čak iako je svoje poslove preraspodijelio na druge zaposlenike. Ne zna tko je potpisao uplatnice, vidio ih je samo jednom, ali zna da optuženica nije potpisala inventuru, odnosno nije bila prisutna da bi supotpisala i ne može se očitovati da li je zatražila kontrolu inventure. Sjeća se da je došlo do problema brojanja graha kada se utvrdio neki manjak, ali da je na intervenciju optužene taj grah pronađen. Po tome je svjedok objasnio da se inventura provodi u više faza ljudi se rasporede po skladištima, po odjelima broje artikle i stavljaju brojčane oznake na papiriće ispod svih tih artikala, a prethodno im je obrazloženo kako će se provesti inventura. Greške su moguće, ali su isto tako popravljive u daljnjem tijeku procesa inventure. Nakon brojanja ide skeniranje svih artikala i nakon što se sve skenira puštaju se tzv. pred inventurne liste. Druga faza je ponovna kontrola po tim pred inventurnim listama i to na način da sad tu kontrolu vrše dvije osobe jedan iz prodavaonice i jedna osoba izvana, sve se to ponovno broji, vrše se ispravci ako postoji eventualna greška i nakon toga se liste zaključuju. Kada je sve gotovo, radi se zaključak inventure, uspoređuju se viškovi i manjkovi, ali se ista ne zaključuje, sve dok se još jednom ne provjeri kontrola viškova i manjkova. U pravilu, poslovođa kaže da je suglasan sa obavljenom inventurom i tada se ona zaključuje, ali kako poslovođe nije bilo, a prodavaonica se trebala skoro otvoriti, zaključili su inventuru bez prisutnosti poslovođe. Optuženica je u svakom trenutku mogla zatražiti kontrolu inventure. Optuženici je bilo slabo za vrijeme provođenja inventure, koliko se sjeća nije baš dobro izgledala, misli da je čak odlazila i doktoru, ali joj osobno nije pružao pomoć , za druge se ne mogu očitovati. Nije mu poznato da bi netko zaključene inventurne liste dostavljao optuženoj naknadno, nije mu poznato niti da bi netko zvao na telefon optuženu da dođe potpisati zaključne inventurne liste, odnosno da dođe objasniti bilo kakav pronađeni manjak, on osobno zna da nije i ne zna da li je idućih dana optužena dolazila u prodavaonicu Konzuma u [adresa]. Svjedok je iskazao da se nakon obavljene inventure obavlja i knjigovodstveno usklađivanje i nakon što se odbije tzv. rizik i kalo dobije se stvarni manjak, ukoliko ga je bilo. U zaključku inventure je sve što je rađeno u pogledu iste, radi se u četiri primjerka i to u ovom konkretnom slučaju primopredaje inventure, dakle, jedan ide internoj kontroli, jedan knjigovodstvu, jedan osobi koja predaje prodavaonicu i jedan primjerak osobi koja prima prodavaonicu. U konkretnom slučaju ne može tvrditi da je primjerak optuženoj i uručen toga dana nakon dovršene inventure, obzirom da je nije bilo, pretpostavlja da nije, a je li joj dostavljen naknadno, on to ne može znati, jer je bio zadužen samo u ovoj fazi postupka, dalje predmet nije pratio. Isti svjedok ispitan je i kod istražnog suca 18. listopada 2011.g. gdje je u bitnome iskazao isto, osim što je bitno za istaknuti da je direktor FČ bio taj koji je sastavio zapisnik, a koji je potpisala optužena, direktor i on kao kontrolor.

15. Svjedokinja VČ, ispitana kod istražnog suca 30. rujna 2011., iskazala je da je radila na poslovima blagajnice u Konzumu P-453, da kao blagajnik nikada nije bila oštećena, da joj je na kraju njene smjene blagajna uvijek štimala i da nema nikakvih saznanja o manjcima u odnosu na dnevne utrške. Sjeća se da je znala ponekad od strane zamjenica biti poslana u banku kako bi predala novac sa cifrom koji je pisao na uplatnici i po tome bi tu uplatnicu vratila jednoj od zamjenica. Zbog upute i mogućnosti veće pljačke, novac iz blagajne znali su predati i prije završetka smjene, ukoliko bi bile veće količine novca u blagajni, da bi se taj iznos pribrojio iznosu na kraju smjene onom koji se predavao. Sjeća se da je postojao video nadzor kako u dućani tako i u skladištu, s tim da nema saznanja kada i po čijem nalogu je video nadzor pojačan. Sjeća se negdje oko 13. siječnja 2011.g. zamjenica Nikolina Nikšić je došla na blagajni tražila da otkuca račun za suhomesnatu robu i nešto cigareta po tom je došla i šefica IČ da otkuca još računa za cigarete i radilo se negdje o sveukupnom iznosu od 8.000,00 do 8.500,00 kn, s tim da nije mogla otkucati sve što je od nje traženo te je upućena da otkuca na nekoj drugoj blagajni pa je tako otkucala na blagajni kolegice R tu se radilo o iznosu od 500,00 do 600,00 kn. Sjeća se da je, kada je otkucala te račune, vidjela da se radi kontrola po blagajnama, a prethodno nije znala razlog zbog kojeg se traži da otkuca te račune. Znalo se događati da su npr. za Dom za umirovljenike u Brlogu znali otkucati proizvode i dati račun, a isti bi naknadno bio plaćen.

15.1. Na raspravi 26. studenog 2015. svjedokinja je ostala pri iskazu danom kod istražnog suca, s tim da je dodala, da je tek naknadno saznala zašto se od nje tražilo da otkuca račune i objašnjeno joj je da će svakako ti računi biti i podmireni i mora priznati da joj je to bilo malo neobično. Na sastancima , koje je optužena IČ redovito održavala, nikada nije tražila da se radi nešto što je protivno zakonu. Sjeća se da je razgovarala s gospodinom Z koji ju je pitao za kucanje tih računa, nakon čega se rasplakala i sve mu priznala, a on joj je rekao da ispriča sve što zna i tako sačuva svoj posao. Nije joj poznato da bi postojao nekakav dogovor da zaposlenici mogu kupovati na dug niti je to koristila, čak su im zamjenice pregledavale stvari na izlasku, kada bi završile smjenu. Čula je da nedostaju neke palete u skladištu, a taj prostor su kontrolirali skladištari, s tim da je taj prostor danas pod video nadzorom, a ne može se očitovati da li je i kako bilo prije. Isto tako je nešto čula o podizanju kredita Nikoline Nikšić sada RČ, a vezano uz manjak u prodavaonici, ali ništa nije vidjela pa se ne može precizno očitovati. Ključeve od skladišta su imale optužena i njene zamjenice, obzirom su dolazile prve.

16. Svjedokinja AČ, ispitana kod istražnog suca 30. rujna 2012., iskazala je da je u Konzumu radila na poslovima blagajnika i neposredno nadređene bile su joj Nikolina Nikšić sada RČ i UČ, kojima je predavala utržak, kada bi završile smjenu, a samo iznimno, kada nije bilo zamjenica, predavala bi ga izravno optuženoj IČ. O krivotvorenju uplatnica nema nikakvih saznanja. Osobno je nikada nije oštetila IČ prilikom njezinog rada. Znalo se eventualno dogoditi da krivo naplati novac od kupca, pa je manjak u blagajni sam nadoknađivala, eventualno nekada morala skladištarima iz blagajne dati 100,00 kn za troškove nabavke plina, ali to je bilo po naredbi IČ i to se evidentiralo kako kod KČ tako i kod zamjenica. Događalo se da je na traženje poslovođe IČ znala više puta predati novac i prije zaključenja blagajne, a sve kako bi se u slučaju pljačke smanjila mogućnost nastanka velike štete, ali je na kraju dana moralo sve štimati. Sjeća se da je jedan put IČ telefonskim putem diktirala na blagajni šifre proizvoda, a radi se o suhomesnatim proizvodima , jer je bila velika narudžba za nekakvu svadbu samo se ne može sjetiti na koji iznos. Nikada optužena IČ nije zatražila od nje bilo kakvo kucanje računa koji bi ukazivali na protupravnu radnju. To je u više navrata od nje tražila UČ. Prisustvovala je inventurama koje su vršene u dućanu i nikada nije od nje zatraženo nešto što nije u skladu s propisima. U odnosu na kritični period 2011. , naknadno je poboljšan video nadzor na način da je postavljeno više kamera, ali u trgovin i, dok se kod skladišta nije promijenilo ništa.

16.1. Ispitana na raspravi 26. studenog 2015. dodala je, da joj je priča o manjku nešto poznata, da je falilo gotovine i robe i da je zbog toga i rađena primopredajna inventura, ali na koji način je došlo do tih manjkova ne zna. Onaj put kada je kucala račun po naredbi IČ za svadbu, isto joj je IČ i obrazložila da će gospodin to doći i platiti, dok joj zamjenica UČ ništa nije obrazlagala i sjeća se da je jednom kucala račun u visini negdje oko 5.000,00 kn, a kasnije je UČ na njenoj blagajni kucala sama, ne zna koliki su bili računi koje je kucala ni je li novac položen naknadno uz te račune. Sada, kada bolje razmisli, svjesna je protupravnih radnji kucanja na blagajni, ali je vjerovala da isto može opravdati pozivajući se na naredbe poslovođe i zamjenice. Poznata joj je BČ, jer je radila s njima u Konzumu i koliko je čula, dobila je otkaz zbog uzimanja stvari koje nije plaćala, no osobno to nikada nije vidjela. U pogledu zamjenice UČ bio je problem u povratu plastične ambalaže u visini od 900,00 kn , koje joj je isplatila nakon što joj je dala papirić na kojim je pisalo 1800 staklenih boca . Nakon što je nazvala optužena IČ i pitala ju kome je isplatila i koji je datum na papiriću očitovala se da je isplatila UČ koja je zatim nakon 15 minuta došla stornirati račun i vratila 900,00 kn. Sjeća se situacije i sa Play stationom, koji je nestao i rečeno je da se mora platiti, a sjeća se da je novac sabirala UČ zamjenica i da je dala osobno prilog od 100,00 kn. Poznato joj je da je postojala mogućnost da zaposlenici uzmu nešto na dug i plate nakon što dođe plaća osobno to nije koristila, ne zna tko je. Nije prigovarala zamjenicama niti poslovođi iz razloga što se bojala za svoj posao i posao joj je trebao.

17. Svjedokinja ĐČ iskazala je da je u kritično vrijeme u Konzumovoj prodavaonici radila kao administrator i dijelila je prostorije s zamjenicama poslovođe. Novac od dnevnih utržaka zaprimale su zamjenice Nikolina Nikšić sada RČ i UČ. Svjedokinja je najčešće napuštala prostoriju jer je bila gužva, prostorija je mala, a poslovođa IČ je imala posebnu prostoriju. Sjeća se da su novac stavljale u ladicu koja je bila pod ključem i ključ su imale zamjenice i optužena IČ. Ne zna je li se vodila kakva posebna bilježnica sa novčanim iznosima. Sjeća se da je bilo postavljenih kamera, ali koliko se sjeća , nije ih bilo u dvorištu, već su bile raspoređene po marketu i možda u skladištu. Ne zna da li je bilo provala u dvorište u kojem je bila skladištena vanjska ambalaža, ali zna da su ključeve od dvorišta imali pekar i djelatnici Tiska. Njeno radno mjesto je bilo mjesto administratora, radila je narudžbe, povrat robe i slično, dakle, sve što je imalo doticaj sa knjigovodstvom. Novac se znao tijekom dana povlačiti iz blagajne , kako bi bilo što manje novca u blagajni, zbog upozorenja na krađe. Nikad se nije dogodilo da bi za vrijeme inventure njoj osobno optužena naredila da treba upisati nešto drugačije od onog što je predano, a unosila je podatke, nakon što su pregledani od poslovođe, u sustav. Ne zna kako bi se inventura mogla lažirati. Nakon što je optužena dobila otkaz, svjedokinja je maknuta s mjesta administratora u market i to, protekom cca mjesec dana, bez nekakvog obrazloženja. Nema saznanja je li rađen ispravak inventure iz veljače 2011.g. Sjeća se da je jednom prilikom osobno iskoristila mogućnost da uzme robu na dug do plaće, obzirom je imala smrtni slučaj. Odnosi u kolektivu su bili svakakvi, kao i svugdje, sjeća se da se komentiralo od strane blagajnica da bi kod predaje novca zamjenici UČ uvijek falilo novca, dok je u odnosu na zamjenicu Nikolinu sve dobro funkcioniralo. Sjeća se da je falilo paleta u vanjskom skladištu i da je iste šefica nabavljala prije glavne inventure. Poznaje BČ koja je radila na dodjelu delikatesa i koja je dobila otkaz zbog navodnih krađa u marketu.

18. Svjedok NČ iskazao je da je radio kao skladištar u [adresa] u prodavaonici od Konzuma, da je u inkriminirano vrijeme vanjska ambalaža u skladištu bila u kontejnerima, a palete vani u dvorištu i nije postojao niti noćni čuvar niti nadzorna kamera. Koliko se sjeća, nije bilo provala, a ključeve su imale optužena IČ i zamjenice Nikolina Nikšić sada RČ i UČ. Ne zna tko je otvarao dvorište, uglavnom, kada bi on došao na posao već je dvorište bilo otvoreno. Navodi da mu nikada optužena nije naložila, rekla ili naredila nešto što ne bi bilo u skladu s zakonom. Stanje u skladištu su pregledavali skladištari, o tome se vodila evidencija, ali ne zna da bi inventurom bio utvrđen veliki manjak za 2010., odnosno za 2011. godinu. Sjeća se da je nedostajalo paleta, taj problem se nije rješavao, ali se ne može očitovati na koji su način nestajale. Najčešće su sumnjali da su ih odvezli kamioni, koji bi dovozili robu u skladište pa su zbog toga odlučili kontrolirati istovar, tako da istovaru bude prisutan barem jedan iz skladišta. Odnos s optuženom IČ kao poslovođom i njenim zamjenicama, po njegovoj osobnoj procjeni, bio je dobar. U Konzumu je dao otkaz i to sporazumni, prvenstveno zbog male plaće.

19. Svjedokinja TČ iskazala je da je u kritično vrijeme bila zaposlenica Konzuma sa povremenim radom na blagajni, da joj je poslovođa bila optužena IČ, a zamjenice UČ i Nikolina Nikšić. Obzirom da nije često radila na blagajni, prije nego bi napustila blagajnu, znala je pogledati zadnji račun koji je otkucala pa joj se tako jednom dogodilo da je pri zaključenju blagajne vidjela da ima na blagajničkoj traci otkucan njoj nepoznat račun, dakle, ne sjeća se da bi bilo kupaca koji su kupili dječje čarapice, na što je odmah posumnjala da će joj faliti novca u blagajni, o čemu je izvijestila pri predavanju dnevnog utrška zamjenicu UČ koja joj je, nakon što je zamolila jednu kolegicu da izađe, rekla da je to njen račun i da ga je ona kucala, a za isti ne zna da li je ikada podmiren. Nakon toga događaja zamolila je poslovođu da je premjesti u drugu smjenu zamjenice Nikoline Nikšić, što je optužena i učinila, ne pitavši zašto je to potrebno. Ponekad je u blagajni znao nedostajati novac do visine od 100,00 kn, koje je naknadno sama podmirivala. Novac su predavale samo zamjenicama, zajedno s ispisom blagajničke trake i nakon prebrojavanja bi otišli. Ne zna gdje se upisivao zbroj predanog novca. Zna samo da, ako bi postojao manjak, trebalo ga je podmiriti odmah. Sjeća se da je nestao Play station, za kojeg joj nije jasno kako je nestao, ali su skupljali po 100,00 kn. Sjeća se da je sudjelovala u inventurama koje su bile, ali nikada nije znala da li je market u konačnici nakon inventure u manjku ili je u konačnici sve u redu. Nakon povratka s godišnjeg čula je da je BČ dobila otkaz, jer nešto nije radila kako treba. Optužena IČ kao poslovođa njoj kao zaposlenici nikad nije naložila da nešto učini što ne bi bilo u skladu s pravilima u prodavaonici. Nije znala da se roba može uzeti na dug niti je isto bilo kada koristila.

20. Svjedok PČ, iskazao je da je zaštitar zaposlen u „Sokol Marić“ i objasnio je proceduru preuzimanja gotovog novca u maloprodajnim centrima. Što se tiče primopredaje novca u Konzumu, iskazao je da se ona vršila na način da Konzum ima bilježnicu u koju se upisuje predaja novca, tu se potpisuje osoba koja je predala novac kao zaposlenik Konzuma i djelatnik koji je zaprimio novac. Postupak je isti i u kritično vrijeme i danas. Obzirom da djelatnici „Sokol Marića“ dobiju nalog po kojem postupaju te preuzmu brojeve vrećica sukladno mjestima gdje trebaju preuzeti novac isti se nakon preuzimanja novca u tim vrećicama odnosi u banku i deponira u dnevni noćni trezor. Na nalog se potpisuje djelatnik koji je primio novac i Konzum isti ovjerava potpisom djelatnika te je na nalog upisan broj vrećica i brojevi vrećica. Obzirom da je on zaštitarima u to vrijeme bio nadređeni, istom je bilo bitno da se novac preuzme i preda po proceduri. Nije mu bilo važno tko predaje novac niti mu je to kao nadređenom obveza, dok Konzum ima svoje pravila koja određuju tko predaje novac.

21. Svjedokinja DČ ispitana kod istražnog suca 18. listopada 2011. iskazala je da je u trgovačkom društvu Konzum d.d. zaposlena kao viši pravnik za radno pravo, a za prve podatke o radu IČ saznala je kad je direktor područja kontrolinga ŽČ dostavio izvještaj s utvrđenim nepravilnostima te je zatražio da se protiv IČ pokrene postupak izvanrednog otkaza ugovora o radu, a sve temeljem dokumentacije o provedenoj kontroli, koju je izvršila Služba kontrole robno materijalnog poslovanja u području kontrolinga. Osobno je 09. veljače 2011.g. uputila brzojav IČ na njenu adresu te je dana 10. veljače 2011.g. negdje iza 13,00 sati došla u prostorije Konzuma, gdje ju je ispitivala na okolnosti utvrđenog manjka gotovine cca. 265.900,00 kn i manjka robe i ambalaže te se sjeća da je sve ukupno manjak iznosio 625.000,00 kn i još nešto sitno. Ispitala je istu i na okolnosti krivotvorenja uplatnica te ne polaganja gotovinskog utrška i manjka robe i ambalaže koji je nastao kao manjka u prodavaonicama. O svemu je sastavljen zapisnik koji ima negdje oko 6 stranica od kojeg je jedan primjerak uručila i optuženoj. Zapisnik je stavljen u pravnoj službi Konzuma uz prisutnost još četvero pravnika koji su sve čuli, a jedan je čak bio prisutan i pri potpisivanju i uručivanju zapisnika. Kontrola od strane LČ i OČ je bila prije nego se isti zapisnik sačinio. Navedeni zapisnik je optužena popisala bez primjedbi. Tijekom sastavljanja zapisnika IČ je u cijelosti bila upoznata sa sadržajem zapisnika i na temelju istog je dala svoju obranu. IČ je tada svjedokinji priznala da je uzimala gotovinu i na taj način podmirivala manjkove od ranije dok je krivotvorenje isprava priznala kod Službe kontrolinga materijalnog stanja. Preuzimanje novca od strane zaštitarske službe je svjedokinja obrazložila kao i prethodno navedeni svjedok (da se ne ponavlja već napisano), ali ono što je bitno jest da je svjedokinja iskazala da se gotovina isključivo polagala na račun banke i nije se smjela korist iti za pokrivanje nekakvih manjkova. Prema iskazu svjedokinje, IČ se nikada za pomoć nije obratila pravnoj službi u svezi manjkova, krađa i sl., a je li se obraćala nekom drugome ne zna. Svjedokinja iskazuje da je IČ odgovorna za poslovanje prodavaonice Konzuma br. 453 u [adresa]. Nakon što je donijeta odluka o otkazu podignuta je i kaznena prijava.

22. Svjedok FČ, ispitan pred istražnim sucem 18. listopada 2011., iskazao je da je u kritično vrijeme 2010. do 01.07.2011. bio na mjestu direktora Službe kontrole robno materijalnog poslovanja. Sjeća se da je bio u kontroli u [adresa] u Konzumovoj prodavaonici 453 i obzirom da su nedostajale tri uplatnice u pologu gotovinskog utrška, a navodno su ostale u Privrednoj banci nije mogao izvršiti točno gotovinsko polaganje utrška pa je sljedećeg dana 03. veljače 2011.g. zatražio da se isto dostavi putem faksa i tog dana je i dostavljeno koliko se sjeća osam uplatnica. Sjeća se da je posumnjao u tri uplatnice jer nisu imale otisak stroja koji obično u bankama ima pa je provjerio u knjigovodstvu i utvrdio da nisu imali evidentirane tri navodne uplate. 04.02.2011. je otišao u [adresa] s ciljem da napravi kontrolu točnosti polaganja dnevnog utrška. Koliko se sjeća, radilo se o uplatnicama za dane 28., 29. i 30.2. 2011.g. Kada je zatražio da mu se pokažu original uplatnice, IČ mu je rekla da je iste krivotvorila. Koliko se sjeća jedna je bila na 65.000,00 kn, a dvije na 52.000,00 kn. Tom prilikom je napravio i zapisnik u kojem je naveo da je IČ krivotvorila te tri uplatnice i takve mu dostavila u Zagreb faksom. Svjedok je naveo da je optuženica priznala krivotvorenje, a isto je potpisala u prisustvu kontrolora OČ. Kontrolor OČ je tad utvrdio da se radi o ukupno manje uplaćenom utršku od oko 305.000,00 kn. Dana 06. veljače 2011. je bila zakazana primopredajna inventura, na kojoj je svjedok bio predsjednik, gdje je nakon usklađenja imao informaciju da je manjka robe i ambalaže oko 360.000,00 kn i to za razdoblje od tri do četiri mjeseca od inventure do inventure, a nakon usklađivanja gotovinskog utrška ispalo je da je nakon usklađenja uplaćeno manje oko 265.000,00 kn. Svjedok iskazuje da je isključiva odgovornost za uplate dnevnog utrška gotovine na poslovođi, odnosno na voditelju prodavaonice, u ovom slučaju IČ, a da se uplate vrše svaki dan nakon završene smjene, odnosno zatvaranja trgovine, te najzad početkom slijedećeg dana. Primijećeno je u kontroli da optužena IČ cijepa te uplate na više uplatnica, na kojem opet nije ukupan iznos dnevnog prometa zbog čega je teško pratiti poslovanje trgovine. IČ se nikada nije obratila u svezi problema u prodavaonici, vezano uz krađe, otpis robe ili kalo robe. Manjkovi i odstupanja uplate prometa nisu mogli nastati niti kao manjak eventualne krađe ili otpisa robe, a da bi to bilo podmirivano iz dnevnog prometa. Svjedok je istaknuo da je u svakoj prodavaonici priznata takozvana stopa rizika, a koja se odnosi na sitne krađe, na kalo, ne zna koliko je to iznosilo u prodavaonici gdje je optužena bila poslovođa, ali se prilikom svake inventure takav rizik prizna. Napominje se da ovaj svjedok pred istražnim sucem nije ispitan kontradiktorno niti je kontradiktorno ispitan kasnije u postupku.

23. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Mladena Štefančića proizlazi da vještačenjem, u odnosu na manjak u prodavaonici, nije bilo moguće utvrditi na koji način je nastao manjak robe i ambalaže. Manjak robe načelno može nastati na dva načina i to prodajom robe bez evidentiranja, posljedičnim zadržavanjem novca od prodane robe, što bi značilo da se roba proda kupcu, ne evidentira na blagajni, a utrženi novac zadrži i tu se pojavi manjak jer zaprimanje novca nije evidentirano i drugi način je otuđenje robe što bi značilo da je roba fizički otuđena, pa se pojavi manjak u robi jer zaprimanje novca nije evidentirano. U konkretnom slučaju vještak zaključuje, kako se vjerojatno radi o neposrednom otuđenju robe, ali se vještačenjem ne može utvrditi kako je do toga došlo. U svakom slučaju u poslovanju prodavaonice po inventuri s danom 06. 02.2011.g. utvrđeni manjak u iznosu 390.458,45 kn od čega je 333.751,23 kn manjka u robi, a 56.707,22 kn manjak u ambalaži. Okolnosti, dakle nastanka manjka, vještačenjem se ne može utvrditi kao što se ne može utvrditi niti da je nastao propustom osumnjičene. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju također naveo da iz dokumentacije oštećenika (u preslikama) proizlazi kako su po istoj dijelom, naknadno, mijenjani podaci, a ista sadrži i manja odstupanja i nesuglasja. U takvim konkretnim slučajevima, načelno, vještak je razrješenju pristupio na način po kojem rezultat ne ide na štetu optuženici.

23.1. U pogledu polaganja dnevnog utrška, vještak zaključuje da nije bilo moguće utvrditi na koji način je polagan dnevni utržak što tijekom postupka nije do kraja i nedvojbeno razjašnjeno, a u okviru vještačenja nisu utvrđene nikakve nove okolnosti. U svakom slučaju od ukupno ostvarenog utrška u razdoblju od 01. do 05. 02. 2011.g. u iznosu od 391.098,81 kn, dio u iznosu od 768,00 kn je uplaćen posredno kroz otkup ambalaže, dio u iznosu od 124.430,00 kn je uplaćen na žiro-račun, a dio u iznosu od 265.900,81 kn nije položen na žiro-račun oštećenika. Zaključno, okolnosti i razlozi ne polaganja utrška po stajalištu vještaka ne mogu se utvrditi.

23.2. Vještak Mladen Štefančić ispitan je i na raspravi 23. veljače 2016.g. gdje je u cijelosti ostao pri nalazu i mišljenju te dodao da je iz dokumentacije jasno vidljivo da je utržak sve do 01.02.2011.g. uredno uplaćivan, da bi se desilo kratko zakašnjenje, ali bi polog u konačnici bio uplaćen, dok je vidljivo samo da u pet dana odnosno od 01.02. do 05. 02. postoji razlika i polog utrška nije u cijelosti uplaćen. Vještak je iskazao da je sačinio nalaz i mišljenje pod pretpostavkom vjerodostojne dokumentacije stoga se ograđuje od nekih eventualnih propusta koji mu nisu bili poznati. U pogledu vođenja uredno stanja zaliha robe i ambalaže u skladištu kao i evidenciju prodaje robe poslovođa može isto utvrđivati samo inventurom, donosno provjeriti stanje, a nikako to ne može urednim vođenjem knjiga jer postoji stvarno i knjižno stanje, a koliko je utvrdio, proučavajući dokumentaciju nije pronašao da bi se knjige vodile neuredno niti da bi bilo propusta. Smatra da je teško uzeti novac od dnevnog utrška, obzirom da je to vrlo dobro organiziran sustav jer u pravilu koliko je robe prodano toliko mora biti i novca. Moguće je samo da netko dnevni utržak ne položi u stvarnom iznosu, odnosno zadrži ga za sebe. Koliko se sjeća iz dokumentacije, polog je polagan jednokratno nakon završetka druge smjene, a protokol postupanja kod polaganja utrška nije mogao utvrditi, jer koliko se sjeća, to nije uvijek radila ista osoba. U pogledu utvrđivanja kako je nastao manjak robe i ambalaže vještak Mladen Štefančić se očituje da je to moguće samo na način kada bi svaki dan i cijela prodavaonica bila pokrivena nadzornim kamerama jer bi se na taj način provjeravalo kako je netko nešto uzeo, a nije platio, u suprotnom to nikako nije moguće drugačije utvrditi.

24. Iz pisanog nalaza i mišljenja grafološkog vještaka iz Centra „Ivan Vučetić“ Damira Marića vidljivo je da su mu za vještačenje dostavljena tri naloga za plaćanje, odnosno uplatnice o predaji utrška u formi crnobijele kopije te da je trebao utvrditi je li skriptor naloga, odnosno spornih potpisa na nalozima optužena IČ. Vještak je utvrdio da su sporni podaci i potpisi izrazito slabo vidljivi i dostavljeni u crnobijelim kopijama telefaks poruka, izrazito su slabe kvalitete, odnosno sporni podaci i potpisi su izrazito slabo vidljivi ili uopće nisu vidljivi, pa je uspoređujuće sporni ili nesporni materijal, a u svrhu identifikacije skriptora utvrdio da isti postupak usporedbe nije moguće provesti.

24.1. Ispitan na raspravi 23. veljače 2016.g. vještak se očitovao da bi se u eventualnom dopunskom nalazu i mišljenju mogao očitovati u nekakvoj najnižoj varijanti stupnja vjerojatnosti zbog spornog materijala koji je ograničavajući jer se radi o lošim fotokopijama. U svakom slučaju, u spornom materijalu koji je dostavljen na vještačenje, ne može se utvrditi je li optužena skriptor istog, ali ukoliko bi se uzeli nesporni potpisi svih osoba koji su ispunjavali uplatnice, možda bi se moglo ukazati na osobu, koja je u najnižem stupnju vjerojatnosti mogući skriptor. Ukoliko bi se nabavio kvalitetniji sporni materijal, odnosno bolje preslike ili originali moglo bi se utvrditi više činjenica.

25. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2006.g. vidljivo je da su isti sklopili Konzum d.d. Zagreb kao poslodavac i optužena IČ kao zaposlenik za poslove zamjenika voditelja Super marketa (list 30-31 spisa), dok je iz Anex-a I istog tog ugovora sklopljenog 15.05.2006.g vidljivo da optužena IČ postaje voditelj Super marketa (list 29 spisa), a iz Anexa II ugovora od 01.12.2010.g. vidljivo je da je istim ugovorom o radu optužena postala voditelj Super Konzuma.

26. Iz Pravilnika o radu vidljive su obveze voditelja Super Konzuma; odgovara direktoru regije, da je odgovoran za rad zamjenika voditelja, administratora, samostalnog referenta knjigovodstava prodavaonica, samostalnog bilanciste-kontera, voditelja svih odjela (list 66-67 spisa). Pod opisom poslova, između ostalog, upravlja procesom ulaza i izlaza robe u prodavaonici, odgovoran je za rezultate svih inventura, inventarizacija i kontrola u prodavaonici itd. Istim Pravilnikom članak 80. određeno je da su radnici kojima su roba, ambalaža, novac povjereni na čuvanja (voditelj skladišta, skladištari, voditelje hipermarketa, voditelj superkonzuma, voditelj i supermarketa, voditelji velproa, poslovođe, zamjenici poslovođe, voditelji odjela blagajni, prodavači blagajnici, blagajnici, vozači, dostavljači i sl.) odgovorni za štetu nastalu uslijed manjka, ukoliko nisu poznati uzroci štete niti se to može utvrditi iz dokumentacije o kretanju robe, ambalaže, novca ili druge dokumentacije (list 62-63 spisa).

27. Iz pologa dnevnog utrška (list 68-77 spisa) utvrđeno je da se radi o preslikama bilježnice pologa dnevnog utrška od 15.11.2010. do 03.02.2011 ., iz kojeg je vidljivo da je u 11. i 12. mjesecu 2010.g. redovito upisivan polog dnevnog utrška dnevnog utrška pa da bi tako manjak na kraju 11. mjeseca 2010. bio 731,49 kn , dok bi u 12. mjesecu 2010. manjak na kraju mjeseca iznosio 604,00 kn. U pogledu mjeseca siječnja 2011. vidljivo je da u konačnici manjak na kraju mjeseca iznosi 104.684,77 kn te da za prva tri dana mjeseca veljače 2011.g. manjak iznosi 191.274,23 kn , što sveukupno čini manjak prema navedenom popisu od 303.959,00 kn.

28. Prema podacima o uplati gotovine (list 83-86 spisa) od Konzuma d.d. vidljivo je da je u izvještaju polog godine počev od datuma 15.09.2010. do 15.12.2010. u odnosu na razlike o prijavama i uplatama u cca. razlike par tisuća kuna, ali se radi o iznosima razlike od 9.000,00 kn do 75.000,00 kn , odnosno cca. 76.000,00 kn da bi prema podacima iz mjeseca siječnja najednom se ta razlika uplaćenog i prijavljenog drastično povećala pa se radi o iznosima cca. za mjesec siječanj po tjednima cca. 240.000,00 kn. Da bi u konačnici u zadnjem tjednu od 02.02. do 09.02. 2011. se radilo o razlici od 265.981,00 kn.

29. Iz zapisnika o usklađenju inventure na dan 06.02.2011. vidljivo je da je zadnja inventura bila na dan 14.11.2010. gdje su primopredajno utvrđeni prijevremeni podaci i to manjak u robi u visini 291.096,99kn, dok u ambalaži manjak iznosi 57.826,52 kn. Iz istog zapisnika je nadalje vidljivo da isti nije potpisan od strane odgovorne osobe pri tome se misli na IČ, kao niti od osobe koja je izvršila usklađenje IĆ (list 87 spisa).

30. Iz dnevnog izvješća službe kontrole na dan 04.02.2011. proizlazi da je prema knjigovodstvenoj evidenciji sa sitnim novcem utvrđeno da nedostaje 309.749,00 kn, odnosno kada se oduzme uplata od 03.02.2011. proizlazi da je utvrđeni manjak položenog dnevnog utrška 303.959,00 kn te je nadalje vidljivo da su kontrolu obavili kontrolor OČ i direktor FČ (list br. 88 spisa).

31. Iz zapisnika o kontroli poslovne jedinice (list 87-90 spisa) vidljivo je da je datum kontrole bio 04.02.2011.g. te da se radilo o kontroli polaganja dnevnog utrška gdje iz nalaza proizlazi da je 02.02.2011.g. obavljena kontrola poslovanja prodavaonice te nije provjeravana točnost uplatka utrška iz razloga što je IČ rekla da se posljednje uplate nalaze u poslovnici banke. Da su tri uplatnice, za koje je utvrđeno naknadno da su krivotvorene, dostavljene putem telefaksa 03.02.2011.g. s tim da u zapisniku stoji da IČ, ovdje optuženica, potvrđuje da je navedeno krivotvorenje uplatnica počinila ona iz razloga što je imala manjak gotovine tj. gotovinskog utrška. Kontrolom točnosti polaganja utrška za razdoblje od 15.11.2010. , od godišnje inventure, zaključno sa 03.02.2011. dnevni utržak uplaćivan je sa zakašnjenjem od 5 dana pa je umjesto s jednom uplatnicom uplaćivan nekoliko dana s većim brojem uplatnica, tako da je kontrolom utvrđeno da ostvarenom kontrolom od godišnje inventure pa do kontrole nedostaje gotovine u visini od 303.959,00 kn. Nadalje, iz zapisnika proizlazi da je IČ kao voditeljica izjavila da taj novac nije uzela za sebe već je istim novcem podmirivala manjkove robe po parcijalnim inventurama, a djelomično manjak i na godišnjoj inventuri. Proizlazi da je iskazala da je i tim novcem platila i manjak nastao otuđenjem Euro-paleta. Zapisnik je potpisan od optužene CĆ, OČ i LČ.

32. Nadalje, na spis kao dokaz priložene su sporne uplatnice sa datumom 28.01.2011., 29.01.2011. i 30.01.2011. Iako je sud zatražio oštećenika ukoliko posjeduje bolje preslike da iste dostavi, oštećenik je dostavio uplatnice iste kvalitete (list 834-343 spisa). Radi se o uplatama utrška i to od 28.01.2011. na iznos od 67.620,00 kn, od 29.01.2011. na iznos od 52.440,00 kn te 31.01.2011. na iznos od 52.250,00 kn. Važno za napomenuti je da sud nije mogao pribaviti bolje preslike ni originale spornih uplatnica.

33. Iz dopisa oštećenika Konzuma d.d. proizlazi da je u svibnju 2011.g. izvršio povećanje video nadzora u prodavaonici P-453 s tim da je povećan broj kamera što su potvrdili i dostavljanjem ugovora između tvrtke Skylink d.o.o. i Konzuma te da je radni odnos sa BČ prestao sporazumno putem sporazumnog raskida ugovora o radu s utvrđenim danom prestanka radnog odnosa (list br. 265 -270 spisa).

34. Iz izjava sa potpisima zaposlenika (list 287-290 i 335-337 spisa) vidljivo je da su zaposlenici Konzuma potpisali izjavu da su imali saznanja da je UČ uzela račun od povratne ambalaže i zatražila isplatu za ambalažu koju nije predala, da je za svoje novce optuženica više puta kupovala palete koje se uporno kradu te da nikad nije kao voditeljica izdavala naredbe koje bi bile u suprotnosti pravilniku te da je uvijek zahtijevala pošteni rad.

35. Iz pregledanih fotografija paleta vidljivo je da su skladištene u otvorenom prostoru.

36. Iz zapisnika o usklađenju inventure gdje se navodi dug od 61.686,47 kn, zapisnika o usklađenju inventure na dan 04.11.2007. i 25.10.2009.g. i tablice sa Konzumovim prodavaonicama Regija Zapad, gdje su navedene sve inventure po svim prodavaonicama sa utvrđenim manjkovima, vidljivo je da te prodavaonice imaju manjkove u sličnim iznosima.

37. Iz elektroničke pošte vidljivo je da se optužena IČ obraćala nadređenima tražeći povećani broj nadzornih kamera, kao i da je prigovorila obavljenoj primopredajnoj inventuri tvrdeći da nije provedena kako treba i obrazlažući da se doista ne osjeća krivom.

38. Iz Uputa o popisu imovina i obveza sa stanjem na dan 31. prosinca 2010. vidljivo je kako inventuru provodi prema uputama inventurna komisija. popis ambalaže se istovremeno obavlja s popisom robe na zalihe na posebnim listama u dva primjerka po obavljenom popisu i ovjeri od strane za komisije za popis i dogovorne osobe te pečatom poslovne jedinice, jedan primjerak ostaje odgovornoj osobi, a jedan odjelu knjigovodstva. Tijekom popisa komisija je dužna putem odgovorne osobe upoznati se sa prostorijama u kojima se čuva roba i ambalaža, ukoliko dnevni utržak nje predan iz određenih razloga komisija će prije početka popisa u suradnji s poslovođom izbrojiti novac, specificirati novac te upisati u zapisnik na predviđeno mjesto, a poslovođa je dužan odmah ispunit uplatnicu za polog dnevnog utrška i novac odmah predati, a na isti način postupa se sa čekovima i karticama. Područni voditelji su dužni osigurati dovoljan broj skenera, a skeniranjem artikala izlistavaju se kontrolne liste popisa koje se kontroliraju i ostaju u prodavaonici i nakon održane inventure. Popis ambalaže obavlja se istovremeno sa popisom robe na zalihi na posebnim listama. Roba se tada broji uobičajenim redoslijedom i na način da se ispred pobrojanog artikla postavi cedulja sa sitnim brojevima tri zadnja broja koda i zaokruženim brojem komada. Cedulja sa skeniranim artiklima označava se flomasterom što je znak da je artikl unesen u skener. Nakon svih učitavanja izlistava se kontrolna inventurna lista, ambalaže se ponovno kontrolira redom skeniranja, utvrđuju se eventualne razlike, a komisija koja kontrolira liste označava kontrolirani artikl tako da skida postavljene ceduljice. Razlika u količini upisuje se u red gdje je izlistan artikl, a artikli koji su greškom preskočeni popisuju se na kraju kontrolne liste. Izmjene na listi potpisuju se od predsjednika komisije ispravci količina unose se u program te se objedinjavaju podaci koji se mogu izlistati i kontrolirati odnosno nakon toga se obrađuju viškovi i manjkovi. Popisano i učitano stanje na inventuri je ujedno i početno stanje. Nakon obavljenog popisa dovršava se zapisnik u tri primjerak sastavlja se izvještaj o popisu od čega je popisni materijal bitno dostaviti original knjigovodstvu prodavaonice i jedan primjerak odgovornoj osobi. Isto vrijedi i za popis robe na zalihama u skladištu koji prema dokumentu započinje 02.01.2011. , kao i na trgovačkoj robi na zalihi u veleprodajnim centrima koji započinje 01.10.2010. Važno za napomenuti je postupak za ispravak inventure koja se može zahtijevati u roku od 7 dana od inventure, ispravak kontrole može zatražiti poslovođa, a inventura mora biti potpisana od strane poslovođe, a uz isti je potrebno priložiti dokaze i za ispravak kao robne kartice prije i poslije obavljene inventure, preslike inventurnih lista i sl. Ove su upute date kao obvezne i odstupiti se može ukoliko to odobri središnja inventurna komisija za potpis o čemu je ista dužna izvijestiti direktora Društva.

39. Iz izvoda KE za optuženu (list 422 spisa) i PE za optuženu (list 423 spisa) i prekršajne evidencije vidljivo je da optužena nije kazneno osuđivana ni prekršajno kažnjavana.

40. Dopunsko vještačenje potpisa optužene i svjedokinja RČ i UČ u postupku nije provedeno, obzirom je obrana ranije tijekom postupka odustala od tog dokaznog prijedloga jer su spomenute, ispitane u svojstvu svjedoka, ustvrdile da su ispunile i popisale sporne uplatnice, a sud ga nije odlučio provesti, obzirom se grafološki vještak očitovao da o skriptoru uplatnica može dati mišljenje u najnižem stupnju vjerojatnosti, jer su preslike u jako lošem stanju.

41. U odnosu na spornu činjenicu je li optužena za sebe zadržala, dakle, pronevjerila novac od dnevnog utrška i u kojem iznosu sud je analizirao i cijenio nalaz vještaka Mladena Štefančića, obranu optuženice i iskaze svjedoka Nikoline Nikšić sada Sekiz, UČ, OČ, VČ, AČ, ĐČ, TČ i DČ.

41.1. Vještak Mladen Štefančić u svom je nalazu i mišljenju zaključio da nije bilo moguće utvrditi na koji je način polagan dnevni utržak niti okolnosti i razloge ne polaganja dnevnog utrška. Ispitan na raspravi naveo je da smatra da je teško uzeti novac od dnevnog utrška, obzirom da je to vrlo dobro organiziran sustav jer u pravilu koliko je robe prodano, toliko mora biti i u novcu pa je moguće samo da netko dnevni utržak ne položi u stvarnom iznosu, odnosno zadrži ga za sebe. Iz toga proizlazi da sud na temelju nalaza i mišljenja ovog vještaka nije mogao utvrditi je li optuženica pronevjerila novac i u kojem iznosu.

41.2. Optuženica je u svojoj obrani navela da su zamjenice Nikolina Nikšić sada RČ i UČ bile zadužene za predavanje novca na kraju svoje smjene, da su blagajnice novac iz blagajne zajedno s ispisom predavale zamjenicama, da se primopredaja novca odvijala u prostoriji koju su koristile zamjenice, stoga nikada osobno nije zaprimala novac od blagajnica. Kada je nestao Playstation, zaposlenica AČ je prijavila da ga je ukrala zamjenica UČ. U pogledu zamjenice UČ, optužena je istaknula da je ta zamjenica još jednom prisvojila iznos od 900 kn na način da je donijela para blok, koji je ispisan par dana prije, a nakon što je bilo dogovoreno da neće zaprimati velike iznose pet ambalaže, gdje je ponovno utvrđeno, saslušanjem svih da je to UČ, koja je potom iznos i vratila.

41.3. Svjedok Nikolina Nikšić sada RČ različito je iskazivala prilikom tri ispitivanja. Prvi put, pred istražnim sucem navela je da je kao zamjenica, ovisno o smjeni u kojoj je radila, imala obvezu prebrojiti utržak, koji se onda predavao djelatnicima zaštitarske službe i to utržak od cijelog dana. Promet su najprije prebrojavali blagajnici, a zatim zamjenici uz prisutnost blagajnica te uz utržak ispunjavali uplatnicu sa iznosom prometa dopodnevne i popodnevne smjene te ga predavali službi „ HČ“. Optuženica je znala preuzeti utržak ukoliko bi netko od zamjenika u dopodnevnoj smjeni bio na godišnjem, ali nikada nije sama predavala utržak službi „Sokol Marić“. U pravilu je iznos novca koji se predavao navečer uvijek „štimao“, no znalo se dogoditi da bi zamjenica iz dopodnevne smjene izvijestila svjedokinju da utršku nedostaje nekada petsto, a nekada tisuću kuna, uz obrazloženje da je optuženica uzela određeni iznos gotovine i da će sutra biti vraćen. Iskazala je i da su prije kraja smjene, tijekom dana blagajnice znale donijeti novac iz blagajne u ladicu koja se nije zaključavala, a koja je bila kod administratora u uredu. Ona i kolegica zamjenica su ispunjavale uplatnice s utrškom i predavale zaštitarskoj službi, a za ono što je nedostajalo od prethodnog dana i za što joj je bilo rečeno da je uzela IČ, sutradan bi se sakupio novac, ponovno ispunila uplatnica i to bi se predalo u banku, a to su radile zamjenice. Osobno je znala vidjeti i biti prisutna kada bi optuženica uzela novac od dnevnog utrška i stavila ga sebi u torbu, ali nikada to nije prijavila, a manjak se gomilao kroz duži period, jer bi optuženica uzimala novac koji se nije mogao namiriti sljedećeg dana pa se namirivao u sljedeća dva dana pa se tako umjesto jedne uplatnice znalo događati da imaju dvije do tri. Ispitana prvi puta na raspravi pred sudom, svjedokinja je rekla da nije vidjela da bi UČ stvorila manjak, ali je to čula od drugih zaposlenika. Zamjenici su vodili bilježnicu s manjkovima i iznosima koji nedostaju pa je tako i svjedokinja u jednoj situaciji posudila dvjesto do tristo kuna od dnevnog utrška i to uredno vratila. Ta se bilježnica nalazila u uredu u ladici i bila je tamo za vrijeme inventure, a gdje se nalazi danas, ne zna. Ispitana pred sudom drugi puta, svjedokinja je navela da nikada nije podigla nikakav kredit, a da bi novac dobiven kreditom dala optuženici. Iskazala je da u njenoj smjeni, za cijelo vrijeme dok je bila zamjenica u Konzumu, se nije dogodilo da bi blagajnicama nedostajalo novca, a naknadno je saznala da u smjeni koju bi vodila UČ je blagajnicama znalo nedostajati novca, jer bi zamjenica UČ, dok su blagajnice bile na marendi ili slično, kucala račune za koje nije položen novac pa bi blagajnice opreza radi upisivale zadnji račun koji su kucale prije napuštanja blagajne, jer bi se manjak pripisivao njima, a to joj je ispričala blagajnica TČ.

41.4. Svjedokinja MĆ također je ispitana tri puta, jednom pred istražnim sucem i dva puta na raspravi i također je različito iskazivala. Prilikom ispitivanja pred istražnim sucem rekla je da je sve radila po nalogu optuženice, da se novac nakon preuzimanja s blagajne brojao navečer, radila se specifikacija, ispisivala uplatnica, sve se stavljalo u vrećicu, koja se pečatila i predavala zaštitarskoj službi. Iskazala je da joj je optuženica znala reći da iz utrška izdvoji petsto kuna, koje bi izdvojila i stavila u ladicu, a jednom se radilo i o četiri tisuće kuna, koji novac je optuženoj trebao za registraciju vozila. Rekla joj je da će taj iznos vratiti i stavila bi ga u torbu, a taj novac bi namirivali sljedeći dan iz utrška toga dana. Novac je ostavljan u kancelariji koju je koristila administratorica JČ. Ispitana prvi puta na raspravi, svjedokinja je navela da je optuženica ponekada trebala određenu svotu novca, koju bi posudila pa je na kraju dana uplaćivan novac umanjen za taj iznos, ali se vremenom nakupilo pa je sve završilo kontrolom iz Zagreba. U početku je optuženica uzimala manje iznose novca, a pred kraj sve češće velike iznose pa se i svjedokinja pogubila u toj situaciji, koliko je novaca trebalo umanjiti, odnosno povećati. Koliko joj je poznato, Nikolina Nikšić, sada RČ je podigla kredit za optuženicu u iznosu od 50.000,00 kn i taj novac je dala optuženici za namirenje duga, ali ne zna je li taj novac ikada uplaćen. U bilježnicu su upisivale optuženica i zamjenice, a postoji mogućnost da je upisivala i administratorica. Upisivali su se samo iznosi, jer nije bilo potrebe da se upisuju imena, jer nitko drugi, osim optužene, nije posuđivao. Kada je drugi puta ispitivana na raspravi, svjedokinja je iskazala da poznaje blagajnicu TČ i koliko se sjeća s njom nije imala nikakvih nesporazuma. Vodila se bilježnica s popisima dnevnih utržaka i ne sjeća se da bi u istu išta upisivali, osim iznosa tih utržaka. Upitana da objasni razliku između tog i ranijeg iskaza u pogledu upisivanja u bilježnicu, odgovorila je da se ne može očitovati, da pretpostavlja da nije razumjela pitanje.

41.5. Svjedok OČ iskazao je da je za sve uplate dnevnog utrška odgovoran isključivo poslovođa i one se trebaju obrađivati svakodnevno u punom iznosu i po njegovom mišljenju poslovođa se smatra odgovornim i ako je svoje poslove preraspodijelio na druge zaposlenike.

41.6. Svjedokinja VČ ispitana je dva puta. Prilikom prvog ispitivanja kod suca istrage rekla je da kao blagajnik nikada nije bila oštećena, da joj je na kraju smjene blagajna uvijek „štimala“ i da nema nikakvih saznanja o manjku u odnosu na dnevne utrške. Sjeća se da je oko 13. siječnja 2011. zamjenica ZĆ došla na blagajnu i tražila da otkuca račun za suhomesnatu robu i nešto cigareta, potom je došla i šefica IČ da otkuca još računa za cigarete u iznosu sveukupno oko osam tisuća do osam tisuća petsto kuna, s tim da nije mogla otkucati sve što je od nje traženo te je upućena da otkuca na nekoj drugoj blagajni pa je tako otkucala na blagajni kolegice R iznos od petsto do šesto kuna. Sjeća se da je za vrijeme kucanja tih računa vidjela da se radi kontrola po blagajnama, a prethodno nije znala razlog zbog kojeg se traži da otkuca te račune. Znalo se događati da su za Dom umirovljenika u Brlogu otkucali proizvode i dali račun, a isti bi bio naknadno plaćen. Ispitana na raspravi, svjedokinja je ostala kod ranijeg iskaza, ali je dodala da joj je bilo obećano da će ti računi biti podmireni. Na sastancima, koje je optuženica redovito održavala, nikada nije tražila da se radi nešto nezakonito. Nije joj poznato da bi postojao nekakav dogovor da zaposlenici mogu kupovati na dug niti je to isto koristila. Nešto je čula o podizanju kredita Nikoline Nikšić, vezano uz manjak, ali ništa nije vidjela pa se o tome ne može precizno očitovati.

41.7. Svjedokinja AČ, blagajnica, prilikom ispitivanja kod istražnog suca iskazala je da je dnevni utržak predavala zamjenicama, a samo iznimno, kad nije bilo zamjenica, optuženici. Znalo se dogoditi da pogrešno naplati kupcu pa bi taj manjak svjedokinja sama nadoknađivala. Događalo se da je novac po uputi optuženice predavala i prije zaključenja blagajne, da bi se u slučaju krađe smanjila mogućnost nastanka velike štete, ali je na kraju dana moralo sve štimati. Sjeća se da je jednom optuženica telefonskim putem diktirala na blagajni šifre suhomesnatih proizvoda, zbog velike narudžbe za svadbu. Nikada optuženica nije od nje tražila bilo kakvo kucanje računa koji bi ukazivali na protupravnu radnju, nego je to od svjedokinje u više navrata tražila UČ. Prisustvovala je inventurama i nikada od nje nije zatraženo nešto što nije u skladu s propisima. Prilikom ispitivanja na raspravi dodala je da ne zna kako je došlo do manjkova, ali onaj put kad je kucala račun po naredbi optuženice za svadbu, optuženica joj je rekla da će kupac to doći platiti, dok joj zamjenica UČ ništa nije obrazlagala i sjeća se da je jednom kucala račun u visini negdje oko pet tisuća kuna, a kasnije je UČ na njezinoj blagajni kucala sama, ne zna koliki su bili računi koje je kucala ni je li novac položen naknadno uz te račune. U pogledu zamjenice UČ bio je problem u povratu plastične ambalaže u visini od devetsto kuna, koje joj je isplatila nakon što joj je dala papirić na kojem je pisalo 1800 staklenih boca. O tome je telefonski izvijestila optuženu pa je petnaest minuta nakon toga UČ došla stornirati račun i vratila devetsto kuna. Sjeća se situacije s Play stationom, koji je nestao i da je novac za njega sakupljala UČ. Nije prigovarala zamjenicama niti poslovođi za razloga što se bojala za svoj posao i posao joj je trebao.

41.8. Svjedokinja ĐČ, administrator, iskazala je da je dijelila prostoriju sa zamjenicama, da je optuženica imala posebnu prostoriju, da su novac od utržaka zaprimale zamjenice Nikolina Nikšić i UČ, koje su novac stavljale u ladicu koja se zaključavala, a ključ su imale zamjenice i optuženica. Novac se znao tijekom dana povlačiti iz blagajne, kako bi bilo što manje novca u blagajni za slučaj krađe. Nikada se nije dogodilo da bi joj za vrijeme inventure optuženica naredila da treba upisati nešto drugačije od onoga što je predano, a unosila je podatke, nakon što su pregledani od poslovođe, u sustav i ne zna kako bi se inventura mogla lažirati. Sjeća se da je jednom prilikom osobno iskoristila mogućnost da uzme robu na dug do plaće, jer je imala smrtni slučaj. Sjeća se da se komentiralo od strane blagajnica da bi kod predaje novca zamjenici UČ uvijek nedostajalo novca, dok je u odnosu na zamjenicu Nikolinu sve dobro funkcioniralo.

41.9. Svjedokinja TČ iskazala je da je povremeno radila na blagajni pa bi, prije nego bi napustila blagajnu, znala pogledati zadnji račun koji je otkucala pa joj se tako jednom dogodilo da je pri zaključenju blagajne vidjela da je na blagajničkoj traci otkucan njoj nepoznat račun o čemu je izvijestila zamjenicu UČ prilikom predaje dnevnog utrška, koja joj je, nakon što je zamolila jednu kolegicu da izađe, rekla da je to njen računi da ga je ona kucala, a za isti ne zna je li ikada podmiren. Nakon tog događaja, zamolila je poslovođu da je premjesti u smjenu zamjenice RČ. Ponekad je u blagajni znao nedostajati novac do visine od sto kuna, koje je svjedokinja sama nadoknadila. Novac su predavale samo zamjenicama, zajedno s ispisom blagajničke trake i nakon prebrojavanja bi otišli. Ne zna gdje se upisivao zbog predanog novca, samo zna da, ako bi postojao manjak trebalo ga je podmiriti odmah. Optuženica joj nikada nije naložila da nešto učini što ne bi bilo u skladu s pravilima u prodavaonici. Nije znala da se roba može uzeti na dug niti je isto bilo kada koristila.

41.10. Svjedokinja DČ navela je da je ona u prisutnosti još četvero pravnika pravne službe Konzuma ispitivala optuženicu o manjku gotovine, robe i ambalaže te da joj je optuženica priznala da je uzimala gotovinu i na taj način podmirivala manjkove od ranije.

41.11. Svjedok FČ, pred istražnim sucem izjavo je da je isključiva odgovornost za uplate dnevnog utrška na poslovođi, a da se uplate vrše svaki dan nakon završene smjene, odnosno zatvaranja trgovine, najkasnije početkom sljedećeg dana, da je prilikom kontrole primijećeno da optuženica „cijepa“ te uplate na više uplatnica, na kojem opet nije ukupan iznos dnevnog prometa, zbog čega je teško pratiti poslovanje trgovine.

41.12. Cijeneći iskaze svjedoka, sud je povjerovao iskazima svjedoka VČ, AČ, ĐČ i TČ, jer su iskazivale vjerodostojno, logično, jasno, detaljno i suglasno o bitnim okolnostima. Tako su svjedokinje AČ, ĐČ i TČ suglasno navele da se dnevni utržak predavao zamjenicama, s tim da je svjedokinja TČ dodatno iskazala da se utržak predavao optuženici, iznimno, kad nije bilo zamjenica. Svjedokinja ĐČ dijelila je prostoriju sa zamjenicama, a iz njezinog iskaza proizlazi da su zamjenice stavljale novac u ladicu, koja se zaključavala, a ključ su imale zamjenice i optuženice. Nadalje, VČ, AČ i TČ, u svojim su iskazima detaljno opisale situacije u kojima je zamjenica UČ od njih tražila da na blagajni otkucaju račune za robu koja nije plaćena. Navedeno potvrđuje i iskaz ĐČ koja je rekla da su blagajnice komentirale da je prilikom predaje novca zamjenici UČ uvijek falilo novca, a kod zamjenice RČ je sve dobro funkcioniralo. Svjedoci VČ i AČ u svojim iskazima opisale su svaka po jednu situaciju, u kojoj je optuženica od njih tražila da na blagajni otkucaju račune koji nisu plaćeni, a svjedok VČ opisala je jedan događaj u kojemu je to od nje tražila druga zamjenica Nikolina Nikšić sada RČ.

41.13. Sud nije povjerovao iskazima svjedokinja Nikoline Nikšić sada RČ i UČ, u dijelu u kojem su u suprotnosti s iskazima svjedoka VČ, AČ, ĐČ i TČ, jer su iskazivale kontradiktorno unutar svog iskaza, mijenjale su iskaz, a njihovi iskazi kontradiktorni su međusobno i iskazima svjedoka kojima je sud povjerovao. Tako je svjedokinja Nikolina Nikšić prvo izjavila da je znala vidjeti i biti prisutna kada bi optuženica uzela novac iz dnevnog utrška i stavila ga sebi u torbu pa se onda to namirivalo u sljedećeg dana, da bi nakon tog u drugom ispitivanju na raspravi izjavila da u njenoj smjeni, za cijelo vrijeme dok je bila zamjenica, se nije dogodilo da bi na blagajnama nedostajalo novca, a naknadno je saznala da u smjeni koju bi vodila UČ je blagajnicama znalo nedostajati novca jer je UČ, dok su blagajnice bile odsutne kucala račune za koje nije položen novac, a to joj je ispričala TČ. Nadalje, UČ je prilikom prvog ispitivanja na raspravi izjavila da je postojala bilježnica u koju su se upisivale posudbe i to samo iznosi, jer je novac posuđivala samo optuženica, da bi prilikom drugog ispitivanja rekla da se vodila bilježnica s popisima dnevnog utrška, a da je prvi puta drugačije iskazivala jer nije razumjela pitanje. Glede međusobne kontradiktornosti njihovih iskaza, Nikolina Nikšić sada RČ je u svom iskazu negirala da bi digla bilo kakav kredit za optuženicu, a UČ je u svom iskazu opisivala da je Nikolina Nikšić podigla kredit i to sa svrhom da optuženica naknadi manjak. U odnosu na ove dvije svjedokinje valja naglasiti da su obje, pogotovo UČ, a što proizlazi iz iskaza svjedoka koje sud cijeni vjerodostojnima, kompromitirane u smislu da iz iskaza ostalih svjedoka proizlazi da su bile u mogućnosti otuđiti utržak, jer je predavan jedino njima, da su, UČ čak u više navrata, tražile od blagajnica da otkucavaju račune za robu koja nije plaćena. Stoga, ovaj sud cijeni da su Nikolina Nikšić i UČ iskazivale neistinito, a sve u cilju izbjegavanja vlastite odgovornosti.

41.14. Sud iskaz svjedoka OČ ocjenjuje vjerodostojnim, međutim ovaj svjedok nema saznanja o spornim činjenicama je li optuženica otuđila novac od utrška i zadržala ga za sebe i u kojem iznosu, a njegove ocjene i tumačenja odgovornosti optuženice kao poslovođe u smislu internih pravila poslodavca nisu relevantne. U odnosu na svjedokinju DČ valja naglasiti da iz njezinog iskaza proizlazi da je ona u funkciji neke vrste istražnog organa poslodavca ispitivala optuženicu. Zbog toga, njezini navodi o tome što joj je optuženica po kazivanju ta svjedokinja priznala, ne mogu biti dokaz kojim bi se išlo na štetu optuženice, jer bi time ozbiljno bila narušena prava obrane. Naime, svjedok DČ ni je ovlašteno tijelo za ispitivanje osumnjičenika, optuženica tijekom tog ispitivanja nije upozorena na svoja prava niti joj je omogućeno da se pred tijelima poslodavca brani u prisutnosti branitelja. Međutim, valja napomenuti, da sve kada bi se i moglo uzeti u obzir da je optuženica rekla DČ da je uzimala gotovinu i na taj način podmirivala manjkove, iz toga bi proizašlo da je optuženica tim novcem nadoknadila manjak, a nije ga zadržala za sebe. U odnosu na iskaz svjedoka ĆČ valja istaći da taj svjedok nije ispitan kontradiktorno pa se, poštujući knfrontacijsko načelo, na njegovom iskazu ne može temeljiti presuda.

41.15. U odnosu na obranu optuženice u dijelu u kojem je iskazivala o okolnostima vezanim uz manjak utrška, sud je optuženici povjerovao da su zamjenice bile zadužene za predavanje novca na kraju svoje smjene, da se novac zajedno s ispisima predavao zamjenicama i da je primopredaja bila u prostoriji koju su koristile zamjenice, jer je taj dio iskaza u suglasnosti s iskazima svjedoka VČ, AČ, ĐČ i TČ. Sud nije povjerovao obrani optužene da njoj nikada nije predan utržak, jer je isto u suprotnosti s iskazom svjedoka AČ, koja je iskazala da bi iznimno, kada nije bilo zamjenica, utržak blagajnice predale optuženici. Naime, logične su i životne situacije u kojima se može dogoditi da su obje zamjenice odsutne, a u takvim situacijama jedino je logično da se utržak predaje optuženici, kao poslovođi.

41.16. Nakon provedene analize, sud zaključuje da na temelju izvedenih dokaza nije moguće na izvjestan i pouzdan način zaključiti da je optužena u inkriminiranom periodu zadržala za sebe utržak u iznosu od 265.900,81 kunu.

42.

U odnosu na spornu činjenicu je li optužena ispisala tri uplatnice o isplati gotovinskog utrška na iznos od 67.620 kuna, 52.440,00 kuna i 52 250 kuna, te ih potom preslikala pa na tu presliku preslikala pečat banke sa prethodno plaćene uplatnice te preslike uplatnica poslala telefaksom u Službu kontrole robno - materijalnog poslovanja Konzuma d.d., kao dokaz o izvršenoj uplati, sud je analizirao obranu optuženice, sporne uplatnice, pisani nalaz i mišljenje grafološkog vještaka, iskaz grafološkog vještaka Damira Marića i iskaze svjedoka Nikoline Nikšić sada RČ, UČ, OČ, VČ, DČ i ĆČ.

42.1. Optuženica je u svojoj obrani na raspravi 26. siječnja 2016. iskazala je da je u odnosu na uplatnice koje su se ispisivale i temeljem kojih je novac predavan u Privrednu banku Zagreb do tri sporne uplatnice bilo sve u redu, da su se uplatnice iz banke vraćale protekom dva do tri dana i uglavnom su ih donosile zamjenice kada bi išle usitniti novac. Kad je došla kontrola, naveli su da nedostaju uplatnice i zatražili su da ih se dostavi faksom, na što je ona zamjenicama rekla da to proslijede faksom, a to se ponudila učiniti UČ. Nakon toga su ponovno u kontrolu došli FČ i OČ, koji su rekli da su im uplatnice dostavljene, ali da nešto „ne štima“ pa je ona pozvala UČ da im pokaže uplatnice, jer ih je UČ poslala pa su FČ i OČ otišli rekavši da će doći kasnije, a naknadno je čula da su išli u kontrolu u Gospić pa će uplatnice pogledati naknadno. Ona je kao poslovođa provjeravala uplatnice dnevnog utrška i nije joj jasno da te tri uplatnice nedostaju i nikada ih nije vidjela. Nadalje je izjavila da nikada nije rekla da su uplatnice krivotvorene, kao iti da bi se dnevni utržak uplaćivao u manjim iznosima s odgodom od dva do tri dana. Zapisnik je potpisala jer je bila u uvjerenju da u zapisniku piše da je sve u redu.

42.2. Na spis su kao dokaz priložene sporne uplatnice sa datumom 28.01.2011., 29.01.2011. i 30.01.2011. Iako je sud zatražio oštećenika ukoliko posjeduje bolje preslike da iste dostavi, oštećenik je dostavio uplatnice iste kvalitete (list 834-343 spisa). Radi se o uplatama utrška i to od 28.01.2011. na iznos od 67.620,00 kn, od 29.01.2011. na iznos od 52.440,00 kn te 31.01.2011. na iznos od 52.250,00 kn. Važno za napomenuti je da sud nije mogao pribaviti bolje preslike ni originale spornih uplatnica. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka grafološkog vještaka proizlazi da su sporni podaci i potpisi na analiziranim uplatnicama izrazito slabo vidljivi i dostavljeni u crno bijelim kopijama telefaks poruka, izrazito su slabe kvalitete, slabo su vidljivi ili uopće nisu vidljivi pa je uspoređujući sporni i nesporni materijal, a u svrhu identifikacije skriptora, postupak usporedbe nemoguće provesti. Na raspravi 23. veljače 2016. vještak je iskazao da bi se u eventualnom dopunskom nalazu i mišljenju mogao očitovati u nekakvoj najnižoj varijanti stupnja vjerojatnosti zbog spornog materijala koji je ograničavajući jer se radi o lošim fotokopijama pa se ne može utvrditi je li optuženica skriptor, ali ako bi se uzeli potpisi svih osoba koje su potpisivale uplatnice, možda bi se moglo ukazati na osobu koja je u najnižem stupnju vjerojatnosti mogući skriptor. Ako bi se nabavio kvalitetniji sporni materijal, odnosno bolje preslike ili originali, moglo bi se utvrditi više činjenica. Obzirom sud, a kao što je to navedeno, nije uspio pribaviti bolje preslike uplatnica, nije imalo smisla provoditi dopunsko vještačenje, jer se istim ne bi moglo ništa novo i pouzdano utvrditi.

42.3. Iz iskaza Nikoline Nikšić sada RČ kod istražnog suca razvidno je da je ista tom prilikom iskazala da joj ništa nije poznato o krivotvorenim uplatnicama, da joj je poznato da su neke nedostajale i da je za njih optuženica iskazala da se nalaze u banci te da će ih faksirati sljedeći dan. Ona i kolegica zamjenica su na kraju radnog dana bile ispunjavale uplatnice s utrškom i predavale ih zaštitarskoj službi. Umjesto jedne uplatnice, znalo se dogoditi da imaju dvije tri, kako bi se pokrio manjak. Uplatnice u po nalogu poslovođe ispunjavale dvije zamjenice. Za sporne uplatnice je saznala na inventuri, od strane predstavnika Konzuma, odnosno da nedostaju tri uplatnice, koje nije vidjela niti zna tko ih je ispunjavao niti zna tko je iste nosio u banku, a koliko zna uplatnice je u centralu faksirala optuženica. Nakon što su joj na raspravi 17. ožujka 2016. predočene preslike spornih uplatnica, iskazala je da je moguće da je na uplatnici na listu 250 spisa njezin potpis, jer se ona tako potpisivala, jer su ponekad znale uplatnice unaprijed ispunjavati u vidu općih podataka, a u konačnici je uplatnicu potpisivala osoba koja je novac predala.

42.4. Svjedokinja UČ je kod istražnog suca 30. rujna 2011. iskazala da se nakon prebrojavanja novca s blagajni i specifikacije, ispisivala uplatnica, a na uplatnici se ispisivao iznos novca koji je doista bio u vrećici koja se predala zaštitarima „Sokol Marića“. Ispitana na raspravi 26. studenog 2015. iskazala je da ne zna ništa o tri uplatnice koje su navodno faksirane u Zagreb po dogovoru optuženice i kontrole. Međutim, na raspravi 17. ožujka 2016., a nakon što su joj predočene dvije preslike spornih uplatnica, ova je svjedokinja iskazala da se na istima radi o njezinom potpisu i rukopisu, jer se ona potpisuje prezimenom UČ te je nastavno navela da e ne može sjetiti je li joj optuženica dala nalog i je li ona faksirala sporne uplatnice, jer je prošlo puno vremena. Iskazala je da su se uplatnice i bjanko popunjavale, odnosno naknadno je upisan iznos i osoba koja je predala novac. Na kraju je iskazala da uplatnice jesu preslika, ali po svemu viđenom, ona je svojim rukopisom uplatnice popunila i iste potpisala.

42.5. Svjedok OČ u svom je iskazu naveo da su postojale navodno krivotvorene uplatnice, da je obećano da će uplatnice biti dostavljene faksom, ne zna tko je potpisao uplatnice koje je vidio samo jednom.

42.6.

Svjedokinja VČ, prilikom ispitivanja kod istražnog suca, navela je da je ponekad od strane zamjenica bila poslana u banku kako bi predala novac sa cifrom koji je pisao na uplatnici i po tome bi tu uplatnicu vratila jednoj od zamjenica.

42.7. Svjedokinja DČ, prilikom ispitivanja kod istražnog suca, navela je da je ona optuženicu ispitivala na okolnost krivotvorenja uplatnica te da je optuženica krivotvorenje isprava priznala kod Službe kontrolinga materijalnog stanja.

42.8.

Svjedok FČ, prilikom ispitivanja kod istražnog suca, naveo je da su nedostajale tri uplatnice u pologu gotovinskog utrška, da je zatražio da se iste dostave putem faksa i dostavljene su i to osam uplatnica. Sjeća se da je posumnjao u tri uplatnice jer nisu imale otisak stroja koji obično ima u bankama pa je provjerom u knjigovodstvu utvrdio da nemaju evidentirane te uplate, a koliko se sjeća, radilo se o uplatnicama za dane 28., 29. i 30.2.2011. Kada je zatražio da mu pokažu original uplatnice, IČ mu je rekla da je iste krivotvorila i to je potvrdila potpisom zapisnika.

42.9. Sud je analizirajući dokaze na okolnost je li optuženica krivotvorila tri sporne uplatnice, cijenio naprijed pobrojane dokaze. Sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke, kako onaj u pisanom nalazu tako i onaj prilikom iskaza na raspravi, stručnim, detaljnim, jasnim, stručnim i profesionalnim te je zaključio da se, a kao što je iskazano u vještačenju, grafološkim vještačenjem ne može sa dovoljnom razinom vjerojatnosti, a kamoli sigurnosti, utvrditi da bi optuženica krivotvorila sporne uplatnice. Glede iskaza svjedoka Nikoline Nikšić sada RČ i UČ, valja napomenuti da su obje svjedokinje prvo negirale da su uopće znale ili vidjele sporne uplatnice, da bi prilikom zadnjeg ispitivanja na raspravi promijenile svoj iskaz i Nikolina Nikšić sada RČ iskazala je da je moguće da se na jednoj od spornih uplatnica nalazi njezin potpis, a UČ je iskazala da uplatnice jesu preslika, ali po svemu viđenom ona je svojim rukopisom uplatnice popunila i iste potpisala. Analizom i ocjenom iskaza ovih dviju svjedokinja sud je zaključio da su njihovi iskazi nevjerodostojni u dijelu u kojemu navode da nisu imale saznanja o krivotorenim uplatnicama, jer su u više prilika različito iskazivale te iako su prvobitno negirale bilo kakva saznanja o spornim uplatnicama, a kasnije na istima prepoznale svoj rukopis i potpise. Po ocjeni ovog suda, ove svjedokinje su mijenjale iskaz i neuvjerljivo iskazivale, jer su nastojale izbjeći svoju odgovornost, obzirom su, a kako je to već ranije zaključeno u odnosu na manjak dnevnog utrška, same bile kompromitirane. U odnosu na iskaze svjedoka VČ i OČ, sud je nakon analize zaključio da ti svjedoci nemaju relevantnih saznanja o tome tko je ispunio i potpisao sporne uplatnice. U odnosu na iskaz svjedoka FČ, valja istaknuti da je svoj iskaz taj svjedok dao pred istražnim sucem, da prilikom ispitivanja nisu bili nazočni optuženica i branitelj pa sud zaključuje da se radi o nekonfrontiranom iskazu, na kojemu se ne može temeljiti sudska odluka. Sud nije prihvatio iskaz DČ, u dijelu koji se odnosi na krivotvorenje uplatnica, jer je iz iskaza evidentno da ta svjedokinja o tome nema vlastitih saznanja, nego saznanje o tome da je optuženica navodno priznala krivotvorenje uplatnica, crpi iz informacija dobivenih od službe kontrole. Obzirom sud nije prihvatio iskaz ĆČ, koji je bio ta kontrola, nije mogao prihvatiti ni iskaz DČ, pogotovo stoga što osim ĆČ, nema niti jednog drugog dokaza, koji bi potvrdio da je optuženica zaista priznala krivotvorenje isprave i potpisala zapisnik o kontroli, nakon što ga je pročitala i nakon što joj je objašnjeno što piše u tom zapisniku. S tim u vezi, posebno se ističe da su svjedokinje RĆ i Nikolina Nikšić, nakon predočavanja, na spornim uplatnicama prepoznale svoj rukopis, kao što je ranije obrazloženo. Zbog toga je sud u ovom dijelu povjerovao optuženici da je potpisala zapisnik o kontroli, misleći da je sve u redu, jer nije logično da bi netko priznao krivotvorenje, ako na uplatnicama nije njegov rukopis.

42.10. Zaključno, na temelju izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi optuženica krivotvorila uplatnice, a za što ju se tereti točkom 2. optužnice.

43. U odnosu na spornu činjenice je li optuženica, kao poslovođa, propustila voditi uredno stanje zaliha robe i ambalaže na skladištu kao i evidenciju prodane robe, sud je analizirao obranu optuženice, Pravilnik o radu Konzuma d.d., iskaz vještaka Mladena Štefančića, iskaze svjedoka Nikoline Nikšić sada RČ, UČ, OČ, VČ, AČ, ĐČ, NČ, TČ, DČ, dopis Konzuma d.d., izjave sa potpisima zaposlenika, fotografije paleta i elektroničku poštu koju je optuženica poslala svojim nadređenima.

43.1. Iz Pravilnika o radu Konzuma d.d. proizlazi da voditelj Super Konzuma odgovara direktoru regije, odgovoran je za rad zamjenika voditelja, administratora, samostalnog referenta knjigovodstava prodavaonica, samostalnog bilanciste-kontera voditelja svih odjela, upravlja procesom ulaza i izlaza robe u prodavaonici, odgovoran je za rezultate svih inventura, invertarizacija i kontrola u prodavaonici, a radnici kojima su roba, ambalaža, novac povjereni na čuvanje odgovorni su za štetu nastalu uslijed manjka ukoliko nisu poznati uzroci štete niti se to može utvrditi iz dokumentacije o kretanju robe, ambalaže, novaca ili druge dokumentacije.

43.2. U svojoj obrani optuženica je navela da je samo dio skladišta bio pokriven kamerom, dok preostali dio dvorišta sa paletama i ambalažom nije bio pokriven nadzorom. Sveukupno su imali pet nadzornih kamera u dućanu, postojale su i dvije lažne kamere, od kojih je jedna bila u blizini kancelarija, a druga s pogledom na skladište. Sve što se nalazilo na skladištu, bilo je stavljeno „na izvolite“. Službeno je zatražila da se postave kamere, dostavljala je izvješća o krađama kako policiji, tako i nadređenima, ali joj nikada nisu pomogli riješiti taj problem , da bi po njezinom odlasku postavili trideset nadzornih kamera. Nitko joj nije pomagao, snalazila se kako je znala i umjela, nadređene je redovito obavještavala o svemu pa i o krađi Play stationa, dužnost poslovođe nikada joj nije bila pojašnjena niti joj je dostavljeno na koji način treba postupati. Nije joj bilo jasno da u cijeloj Hrvatskoj zamjenice predaju novac za poslovođe, a ispada da je ona to morala raditi osobno. Kao poslovođa, brinula je o zaposlenicima, ispunjavala liste narudžbe, provjeravala uplatnice dnevnog utrška, radila povrat robe, ako se radilo o višku. Zamjenica UČ došla je trgvine iz Rijeke i optuženica nije mogla utjecati na njezin izbor za zamjenicu. Sjeća se da se direktoru ŠČ požalila na UČ, na što joj je o rekao da šuti i radi svoj posao. Problem manjka na paletama, podmirila je na način da je sama o svom trošku kupila palete. Postojao je i manjak na suhomesnatom, za koji je naknadno saznala da je voditeljica tog odjela, BČ, nakon odlaska optuženice, dobila otkaz zbog krađe.

43.3. Svjedokinja Nikolina Nikšić sada RČ, prilikom ispitivanja kod istražnog suca, iskazala je da je kao zamjenica imala obvezu zaprimiti robu, provjeriti stanje robe, popuniti police te ovisno o smjeni zaprimiti i prebrojati utržak. U pogledu nedostatka ambalaže nema neposrednih saznanja, čula je da nedostaju palete, brigu o ambalaži su vodili skladištari, a znala je čuti od optuženice da se ambalaža iskontrolira i prebroji. Ambalaža se skladištila u Konzumovom ograđenom dvorištu, koje je samo povremeno zaključavano, a ključeve su imali i pekari koji su dolazili rano ujutro i dovozili robu. Video nadzor unutar prodavaonice je bio prilično slab. Krađe su se događale, a optuženica je radi toga zvala policiju i obavještavala o tome centralu u Zagrebu. Prilikom ispitivanja na raspravi 26. studenog 2015. ova svjedokinja izjavila je da se sjeća da su o nalogu optužene prikrivani manjkovi na odjelu suhomesnatih proizvoda te da se nakon nekog vremena pregledom nadzornih kamera utvrdilo da je taj manjak napravila BČ, a da je broj nadzornih kamera povećan tek nakon što je optuženica dobila otkaz. Inventure se provode parcijalno i godišnje što je optuženica dobila otkaz. Inventure se provode parcijalno i godišnje sav manjak inventure se pripisuje poslovođi pa se znalo dogoditi da optužena izdaje naredbe koje nisu u skladu s pravilnikom u svrhu umanjenja manjka, npr. na paletama bi se upisalo da nedostaje manji broj nego što stvarno nedostaje pa bi se to do sljedeće inventure pokušalo pribaviti, ali s vremenom je postalo nemoguće. Prostor skladišta nije bio pokriven nadzornim kamerama i ne može reći tko je uzeo palete, jer ih je mogao uzeti bilo tko, jednostavno su nedostajale. Zna da je optužena izvještavala regionalnog direktora EČ za manjak robe i paleta.

43.4. Svjedokinja UČ, ispitana na raspravi 26. studenog 2015., iskazala je da se sjeća da su se palete nalazile u skladištu u kojem nije bilo nadzora i da je skladištar bio taj koji je kontrolirao koliko paleta fali te da je optuženica sa skladištarima razgovarala o manjku paleta, a ne s ovom svjedokinjom.

43.5. Svjedok OČ iskazao je da je za rad prodavaonice odgovoran prema ugovoru o radu poslovođa i isti odgovara za financijsko i materijalno stanje prodavaonice. Poslovođa se smatra odgovornim, čak i ako je svoje poslove preraspodijelio na druge zaposlenike.

43.6. Svjedokinja VČ, ispitana na raspravi 26. studenog 2015. iskazala je da je optuženica redovito održavala sastanke i da na tim sastancima nikad nije tražila da se radi nešto što je protivno zakonu. Svjedokinja je čula da nedostaju neke palete u skladištu, taj prostor su kontrolirali skladištari, s tim da je taj prostor u vrijeme ovog iskaza pod video nadzorom, a ne može se očitovati je li tako bilo i prije. Ključeve od skladišta su imale optuženica i njezine zamjenice, obzirom da su dolazile prve.

43.7. Svjedokinja AČ, prilikom iskaza kod istražnog suca, izjavila je da je prisustvovala inventurama koje su vršene u dućanu i nikada od nje nije zatraženo nešto što nije u skladu s propisima. U odnosu na kritični period 2011. naknadno je poboljšan videonadzor na način da je postavljeno više kamera, ali u trgovini, dok se kod skladišta nije ništa promijenilo.

43.8. Svjedokinja ĐČ sjeća se da je bilo postavljenih kamera, ali koliko se sjeća, nije ih bilo u dvorištu, već su bile raspoređene po marketu i možda u skladištu. Ne zna da li je bilo provala u dvorište u kojem je bila skladištena vanjska ambalaža, ali zna da su ključeve od dvorišta imali pekar i djelatnici Tiska. Nikad se nije dogodilo da bi za vrijeme inventure njoj osobno optužena naredila da treba upisati nešto drugačije od onog što je predano, a unosila je podatke, nakon što su pregledani od poslovođe, u sustav. Ne zna kako bi se inventura mogla lažirati . Sjeća se da je falilo paleta u vanjskom skladištu i da je iste šefica nabavljala prije glavne inventure. Poznaje BČ koja je radila na dodjelu delikatesa i koja je dobila otkaz zbog navodnih krađa u marketu.

43.9. Svjedok NČ iskazao je da je radio kao skladištar u [adresa] u prodavaonici od Konzuma, da je u inkriminirano vrijeme vanjska ambalaža u skladištu bila u kontejnerima, a palete vani u dvorištu i nije postojao niti noćni čuvar niti nadzorna kamera. Koliko se sjeća, nije bilo provala, a ključeve su imale optužena IČ i zamjenice Nikolina Nikšić sada RČ i UČ. Ne zna tko je otvarao dvorište, uglavnom, kada bi on došao na posao već je dvorište bilo otvoreno. Navodi da mu nikada optužena nije naložila, rekla ili naredila nešto što ne bi bilo u skladu s zakonom. Stanje u skladištu su pregledavali skladištari, o tome se vodila evidencija, ali ne zna da bi inventurom bio utvrđen veliki manjak za 2010., odnosno za 2011. godinu. Sjeća se da je nedostajalo paleta, taj problem se nije rješavao, ali se ne može očitovati na koji su način nestajale. Najčešće su sumnjali da su ih odvezli kamioni, koji bi dovozili robu u skladište pa su zbog toga odlučili kontrolirati istovar, tako da istovaru bude prisutan barem jedan iz skladišta.

43.10. Svjedokinja TČ iskazala je joj je optuženica nikada nije naložila da nešto učini što ne bi bilo u skladu s pravilima u prodavaonici.

43.11. Svjedokinja DČ iskazala je da se optuženica nikada za pomoć nije obratila pravnoj službi u svezi manjka i krađa, a je li se obratila nekome drugome, ne zna te da je optuženica odgovorna za poslovanje prodavaonice.

43.12. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Mladena Štefančića proizlazi da se vještačenjem ne može utvrditi da je manjak nastao propustom optuženice. Ispitan na raspravi, taj je vještak iskazao da se uredno vođenje stanja zaliha robe i ambalaže u skladištu kao i evidenciju prodaje robe poslovođa može utvrđivati samo inventurom, a ne urednim vođenjem knjiga jer postoji stvarno i knjižno stanje , a proučavajući dokumentaciju nije pronašao da bi se knjige vodile neuredno niti da bi bilo propusta. U pogledu utvrđivanja kako je nastao manjka robe i ambalaže, vještak Mladen Štefančić se očitovao da je to moguće samo na način kada bi svaki dan cijela prodavaonica bila pokrivena nadzornim kamerama, jer bi se na taj način provjeravalo je li netko nešto uzeo, a nije platio, u suprotnom to nikako nije moguće utvrditi.

43.13. Pregledom fotografija paleta utvrđeno je da su iste skladištene u otvorenom prostoru.

43.14. Čitanjem elektroničke pošte koju je optuženica nadređenima, utvrđeno je da je od njih tražila povećani broj kamera.

43.15. Čitanjem dopisa Konzuma d.d. s prilozima utvrđeno je da je Konzum d.d. u svibnju 2011. povećao broj nadzornih kamera u prodavaonici u kojoj je optuženica bila ranije poslovođa te da je radni odnos sa BČ prestao sporazumno.

43.16. Iz izjava zaposlenika s potpisima proizlazi da su zaposlenici koji su potpisali izjavu imali saznanja da je optuženica za svoj novac kupovala palete koje se kradu te da nikad nije izdavala naredbe koje su bile suprotne pravilniku i da je uvijek zahtijevala pošten rad.

43.17. Sud obranu optužene, u dijelu u kojemu je iskazivala o nedostatnom video nadzoru u trgovini, skladištu i dvorištu, posljedičnim krađama o kojima je izvještavala policiju i nadređene, cijeni vjerodostojnom i istinitom, jer je iskazivala okolnosno, životno i logično, a njezin je iskaz u tom dijelu u suglasnosti s iskazima svjedoka Nikoline Nikšić, sada RČ, UČ, AČ, UĆ i NČ. U odnosu na svjedoke Nikolinu Nikšić i UČ, sud je ocijenio u ovom dijelu njihove iskaze vjerodostojnima, jer su u suglasju s obranom optuženice i iskazima svjedoka AČ, UĆ i NČ. Obranu optužene u dijelu koji se odnosi na pokrivenost video nadzorom te da je tražila od nadređenih postavljanje boljeg videonadzora potvrđuje njezina poruka elektroničke pošte kojom od nadređenih traži povećani broj nadzornih kamera. Sud je pročitani dopis Konzuma d.d., a u kojemu se navodi da je u svibnju 2011., dakle, nakon odlaska optuženice s mjestu poslovođe, povećan video nadzor, doveo u vezu s obranom optužene, njezinim traženjem povećanja broja nadzornih kamera, iskazima naprijed spomenutih svjedoka i posebice iskazom vještaka Mladena Štefančića u kojemu je naveo da se razlog manjka može utvrditi jedino da je cijela prodavaonica bila pod video nadzorom i zaključio da je logično objašnjenje da je uzrok manjka krađa. Posebice kada se uzme u obzir da vještak Štefančić nije utvrdio da bi se knjige vodile neuredno ni da je bilo propusta. Je li krađa jedini uzrok manjka, nije bilo moguće utvrditi na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka niti je bilo moguće na temelju provedenog dokaznog postupka utvrditi tko je krao palete i ambalažu. Međutim, indikativno je da je Konzum d.d., nakon odlaska optuženice, ipak postavio bolji video nadzor, iz čega se kao logičan zaključak nameće da je i Konzum d.d. shvatio su krađe, u najmanju ruku, jedan od uzroka manjka.

44.17. Glede odgovornosti optuženice, uvjeta u kojima je radila kao poslovođa sud obranu optužene da joj nitko nije pomagao, da se snalazila kako je znala i umjela, da je nadređene obavještavala o svemu, da joj nije bilo pojašnjeno što bi trebala raditi kao poslovođa, cijeni logičnom i životnom i zato joj je povjerovao. Ovdje valja napomenuti da je s obzirom na popis poslova i odgovornosti poslovođe navedenih u Pravilniku o radu, a u uvjetima u kojima poslodavac nije osigurao video nadzor, upitno kako bi te zadatke svladavala i visoko obrazovana osoba i to da radi i sve nadzire 24 sata dnevno sedam dan u tjednu, a kamoli netko kao optuženica sa srednjom stručnom spremom. Zbog svega navedenog, nije utvrđeno da bi manjak robe i ambalaže nastao propustom optuženice da uredno vodi stanje zaliha robe i ambalaže na skladištu kao i evidenciju prodane robe. Štoviše, ovaj sud smatra da je poslodavac, Konzum d.d. trebao pravovremeno postaviti video nadzor i prilikom zapošljavanja i određivanja poslova i odgovornosti pojedinog radnog mjesta, voditi računa o realnim sposobnostima zaposlenika i mogućnostima koje im je pružio za obavljanje poslova za koje su zaduženi. Što se tiče iskaza svjedoka DČ i OČ o tome da je optuženica kao poslovođa odgovorna za poslovanje dućana, ovaj sud njihova mišljenja ne smatra bitnima, jer sud odgovornost ne procjenjuje na temelju internih pravila nekog trgovačkog društva, nego u konkretnom slučaju na temelju objektivnih okolnosti kakve bi vrijedile za bilo koju prosječnu osobu. Dakle, po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir činjenicu da je optuženica obavještavala nadređene, policiju, tražila postavljanje nadzornih kamera kojih nije bilo dovoljnom broju, optuženica nije grubo povrijedila dužnost skrbi o imovinskim interesima Konzuma d.d.

45. Kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom opisano u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11. čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretne stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni na radu, a vrijednost pronevjerene stvari je velika. Kako je već gore detaljno i argumentirano obrazloženo, a na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka nije dokazano da je optuženica protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, i to na način opisan u činjeničnom opisu točke 1. optužnice.

46. Kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave opisano u članku 311. stavku 1. i 2. KZ/97. čini onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava, ili tko lažnu ili preinačenu ispravu uporabi kao pravu ili je nabavi radi uporabe, a kazneno djelo je počinjeno glede javne isprave. Kako je već gore detaljno i argumentirano obrazloženo, a na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka nije dokazano da je optuženica izradila lažne isprave s ciljem da se takve isprave uporabe kao prave i lažne javne isprave uporabila kao prave i to na način opisan u činjeničnom opisu točke 2. optužnice.

47. Kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - nesavjesnim gospodarskim poslovanjem opisano u članku 291. stavku 1. i 2. KZ/97. čini odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja kršenjem zakona ili drugog propisa o poslovanju očito nesavjesno posluje ili koja grubo povrijedi dužnost skrbi o imovinskim interesima pravne osobe koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i time prouzroči štetu toj pravnoj osobi, a kaznenim djelom je prouzročena znatna imovinska šteta ili je prouzročen stečaj pravne osobe. Kako je već gore detaljno i argumentirano obrazloženo, a na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka nije dokazano da je optuženica kao odgovorna osoba u pravnoj osobi grubo povrijedila dužnost skrbi o imovinskim interesima pravne osobe koja se temelji na pravnom poslu i time prouzroči štetu toj pravnoj osobi, a kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta i to na način opisan u činjeničnom opisu točke 3. optužnice.

48.

Slijedom svega navedenog, a na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud nije nedvojbeno utvrdio da je optuženica počinila kaznena djela stavljena joj na teret optužbom.

49. Stoga je sud optuženu IČ na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. oslobodio optužbe za kaznena djela za koja ju se teretilo, jer nije dokazano da je počinila ta kazneno djelo.

50. Obzirom je sud optuženicu oslobodio optužbe, na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08. trgovačko društvo KONZUM plus d.o.o. iz Zagreba, Marija Čavića 1/a, OIB: 62226620908, upućeno je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Budući da je optuženica oslobođena optužbi, sud nije mogao dosuditi imovinski pravni zahtjev pa nije utvrđivao niti spornu činjenicu je li Konzum plus d.o.o. oštećenik u ovom postupku.

51. Budući da je optuženica oslobođena optužbe, u smislu odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Gospiću, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća kao sudac pojedinac:

Dijana Tomašegović Nikolić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u pisanom obliku i tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Gospiću na broj: K-DO-89/2011

2. Optužena IČ

3. Branitelj optuženice Staša Stefanović, odvjetnik iz Zagreba

4. Punomoćnik Konzuma Plus d.o.o., odvjetnik Marko Šebalj iz Zagreba