Poslovni broj: Usž-3839/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VODOVOD – VIR d.o.o., Vir, Ulica Franje Tuđmana 27A, zastupan po direktoru BT, a on po opunomoćenicima Ivanu Luetiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu OD WAHL & Partneri d.o.o., Miramarska cesta 24 i odvjetnicima Odvjetničkog društva Primorac i partneri d.o.o., Split, Trg hrvatske bratske zajednice 2b, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, radi poništenja rješenja o ukidanju važećeg akta o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje te prijenosa korištenja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s postojećih isporučitelja vodnih usluga VODOVOD – VIR d.o.o., odlučujući o prijedlogu tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe – žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2151/2025-4 od 10. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2151/2025-4 od 10. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, klasa: UP/I- 325-07/25-09/7, urbroj: 517-05-3-1-25-14 od 23. srpnja 2025. godine. Navedenim rješenjem je tužitelju na dan 23. rujna 2025. godine ukinuto rješenje o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne odvodnje po rješenju od 21. veljače 2017., o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe po rješenju od 21. veljače 2017., te na dan 23. rujna 2025. po sili zakona tužitelju prestaje status javnog isporučitelja vodnih usluga, prestaje mu pravo isporučivati vodne usluge, kao i pravo naplaćivati cijenu vodne usluge i naknadu za razvoj te se gospodarska cjelina za pružanje vodnih usluga postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga tužitelja prenosi na korištenje, bez naknade na Vodovod d.o.o., Zadar, kao društva preuzimatelja uz utvrđenje daljnjih pravnih posljedica tog pripajanja.
2. Tužitelj je protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga, smatrajući pogrešnom odluku prvostupanjskog suda koji je utvrdio da je odgoda izvršenja protivna javnom interesu jer je Vlada RH utvrdila da je u javnom interesu provesti reformu komunalnih usluga. Smatra da javni interes treba promatrati objektivno i višedimenzionalno te sagledati učinak rješenja na korisnike komunalnih usluga ukoliko korisnici neće dobiti adekvatnu komunalnu uslugu. Sud je izbjegao provesti valjanu pravnu analizu, pri čemu nije imao u vidu učinak odluke na imovinska prava pravnih osoba, ovdje tužitelja komunalnih usluga koji su godinama iz lokalnih proračuna financirali razvoj vlastite mreže i ulagali u znanje i iskustvo svojeg kadra. Ističe da je bio aktivna stranka u pregovorima o pripajanju i nudio različita rješenja, o čemu se sud nije očitovao, već samo navodi obveze iz zakona u pogledu pripajanja, pri čemu je izostalo valjano obrazloženje presude. Prvostupanjski sud po tužitelju nepotpuno utvrđuje činjenično stanje, konstatirajući da je pripajanje svih komunalnih društava trebalo provesti do 15. siječnja 2024. godine, koja konstatacija nije točna obzirom da sam tuženik u rješenju navodi da je krajnji rok za ispunjenje reformskog pokazatelja određeno kao zadnje tromjesečje 2024. godine pa je tako Ministarstvo obavijestilo sve javne isporučitelje vodnih usluga da je naknadni primjereni rok za pripajanje na uslužnom području 31. prosinca 2024. godine, pa je krajnji rok bio 31. prosinca 2024. godine. Ističe da je 15. studenog 2024. poslao potpuni tekst novog društvenog ugovora i druge dokumentacije Vodovodu Zadar pa je tako sa svoje strane poduzeo radnje koje je u tom trenutku mogao poduzeti, a što sud ignorira. Tužitelj nije u mogućnosti samostalno provesti pripajanje, već je potrebna volja i aktivnost druge strane, o čemu se sud ne očituje. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o pripajanju niti o prijenosu poduzeća niti je to razvidno iz osporenog rješenja koje mora biti precizno (izreka), što ovdje nije slučaj, već su prepisane stavke članka 94. stavak 4. i 5. Zakona o vodnim uslugama. Ukidanje mogućnosti rada tužitelju, a bez stvarne sposobnosti Vodovoda Zadar da sustav operativno i tehnički preuzme, stvara se ozbiljan rizik od nefunkcioniranja sustava, što može ugroziti javno zdravlje i sigurnost građana te dovesti do znatne materijalne štete. Tužitelj je učinio vjerojatnim da će nastati šteta koja bi se teško mogla popraviti iako sud utvrđuje da tužitelj nije to učinio vjerojatnim, koji zaključak je pogrešan. Da bi stvar bila gora, tužitelj će ostati vlasnikom sve imovine, ali će prestati dobivati prihode za svoje poslovanje jer bi ono provedbom trebalo prijeći na Vodovod Zadar, što će tužitelja dovesti u stečaj i likvidaciju, do nemogućnosti pružanja usluge vodoopskrbe i odvodnje građanima na njegovom području, a nije jasno ni tko će platiti radnike tužitelja. Navedena šteta se može teško popraviti. Pravnom subjektu se upravnim aktom oduzima pravo vršiti jednu djelatnost radi koje je registriran, a da za njega nastaje nenadoknadiva šteta u vidu izgubljenih prihoda i vremena koje se po svojoj prirodi ne može vratiti. Predlaže odrediti odgodni učinak tužbe, odgoditi izvršenje rješenja tuženika do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema podacima spisa predmeta dostavljenih Sudu proizlazi da je u konkretnom slučaju tužitelj podnio prvostupanjskom upravnom sudu tužbu protiv rješenja tuženika, klasa: UP/I-325-07/25-06/7, urbroj: 517-05-3-1-25-14 od 23. srpnja 2025. godine, kojim se tužitelju radi reorganizacije vodokomunalnog sektora propisane Zakonom o vodnim uslugama ("Narodne novine", broj: 66/19.) ukidaju važeći akti o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje te se prenosi korištenje gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s tužitelja kao postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga na Vodovod d.o.o., Zadar, kao društvo preuzimatelja. Tužitelj je tužbom ujedno predložio i odgodu izvršenja rješenja tuženika sukladno odredbi članka 42. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), koji prijedlog je odbijen ovdje osporenim rješenjem prvostupanjskog suda. U svom prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe, odnosno odgodom izvršenja rješenja tuženika, tužitelj je naveo razloge koje ponovno ističe i u žalbi protiv ovdje osporenog rješenja prvostupanjskog suda.
6. U obrazloženju osporenog rješenja prvostupanjski upravni sud se pozvao na odredbu članka 42. stavak 1. ZUS-a, kojeg i citira, a prema kojem je propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). Stoga, proizlazi da prvostupanjski upravni sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi Zakona.
7. Imajući u vidu da se rješenjem, čiju odgodu izvršenja tužitelj traži, provodi reorganizacija vodokomunalnog sektora po sili zakona, odgoda izvršenja navedenog rješenja bi bila, i prema ocjeni ovog Suda, protivna javnom interesu, kako to pravilno navodi prvostupanjski upravni sud. Naime, prema rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-II/3548/2023 od 4. lipnja 2024., zakonodavac ima pravo i obvezu odrediti način na koji se vode, kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku (članak 52. stavak 1. Ustava RH), mogu upotrebljavati i iskorištavati, a osobito ako se radi o upotrebi i korištenju voda u djelatnosti javne vodoopskrbe (osobito s gledišta osiguranja njihove zdravstvene ispravnosti) i javne odvodnje (osobito s gledišta njihovog pročišćavanja otpadnih voda do njihove ekološke prihvatljivosti). Obzirom da pružanje vodnih usluga ostaje u samoupravnom djelokrugu jedinica lokalne samouprave, a Zakonom o vodnim uslugama se određuje širi teritorijalni okvir za pružanje vodnih usluga (uslužno područje, članak 7. Zakona o vodnim uslugama) i institucionalni oblik putem kojeg se te djelatnosti obavljaju (jedan javni isporučitelj vodnih usluga na uslužnom području, članak 8. stavak 1. citiranog Zakona), prijenos korištenja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s tužitelja kao postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga na Vodovod d.o.o., Zadar kao društva preuzimatelja, nužna je za postizanjem cilja reorganizacije vodokomunalnog sektora.
8. Sukladno svemu navedenom nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari žalbeni navodi tužitelja o nepopravljivoj šteti koja bi se očitovala u nemogućnosti daljnjeg obavljanja djelatnosti koja je tužitelju jedini izvor prihoda, na koje se, otklanjajući njihovu osnovanost, detaljnim i argumentirano obrazloženim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud. Navedene razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, obzirom da su ti razlozi utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa i na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.
9. Pritom treba reći da se prvostupanjski upravni sud opširno očitovao o svim mjerodavnim odredbama Zakona o vodnim uslugama (članak 88. stavak 1.) prema kojem su se svi postojeći javni isporučitelji vodnih usluga na uslužnom području dužni pripojiti javnom isporučitelju vodnih usluga koji je društvo kapitala, koje je određeno Uredbom iz članka 7. stavak 6. ovog Zakona kao društvo preuzimatelj, a društvo preuzimatelj je dužno prihvatiti pripajanje u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe iz članka 7. stavak 6. tog Zakona. Neprijepornim proizlazi da je Zakon stupio na snagu 18. srpnja 2019. godine (a Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je Zakon u skladu s Ustavom Republike Hrvatske). Odredbom članka 32. Uredbe o uslužnim područjima ("Narodne novine", broj: 70/23.) su određena uslužna područja, njihove granice i društva preuzimatelji (odredba članka 1. Uredbe), te je stavkom 3. navedenog članka određeno da je društvo preuzimatelj na uslužnom području 30 Vodovod d.o.o., Zadar (Uredba je na snazi od 15. srpnja 2023. godine). Stoga pravilno obrazlaže prvostupanjski upravni sud da su nakon stupanja na snagu Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine", broj: 66/19.), koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019. te nakon stupanja na snagu Uredbe o uslužnim područjima ("Narodne novine", broj: 70/23,), koja je stupila na snagu 15. srpnja 2023. godine, stvorene zakonske pretpostavke za pristup provedbi državne reforme u području komunalnih usluga te isto tako da se na terenu između pružatelja komunalnih usluga samostalno i dobrovoljno izvrši pripajanje društava preuzimatelja (sukladno članku 88. stavak 1. Zakona o vodnim uslugama) na način kako je to predviđeno Uredbom o uslužnim područjima.
10. Nadalje, sukladno članku 88. stavak 1. citiranog Zakona pripajanje društava – pružatelja komunalnih usluga trebalo je provesti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe (15. srpnja 2023. godine), odnosno pripajanje tih komunalnih društava je stoga trebalo provesti do 15. siječnja 2024. godine.
11. Točni su navodi tužitelja da tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je krajnji rok za ispunjenje određeno zadnje tromjesečje 2024. godine te da je tuženik obavijestio sve javne isporučitelje vodnih usluga o naknadnom roku za pripajanje na uslužnom području do 31. prosinca 2024. godine. Međutim, isto tako navodi da se tužitelj nije pripojio društvu preuzimatelju u propisanom, a niti u naknadno određenom roku (utvrđeno na temelju uvida tuženika u sudski registar). Poradi navedenog, tuženik je donio osporeno rješenje pozivom i u skladu s odredbom članka 94. Zakona o vodnim uslugama.
12. Prvostupanjski upravni sud ne osporava tvrdnju tužitelja da su u konkretnom slučaju poduzimane određene aktivnosti vezane za postupak pripajanja predmetnih društava – vodnih isporučitelja, ali tijekom 2024. i početkom 2025. godine, međutim da isti postupak nije pravovremeno dovršen (do 15. siječnja 2024. godine).
13. Obzirom na sve naprijed navedeno i utvrđeno, trebalo je, na temelju odredbe članka 116. stavak 1., a u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 18. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
