Poslovni broj: Usž-4614/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EZ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Zvonimir Hrgić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, Maksimirska 25, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, Ploče, Trg kralja Tomislava 16, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2853/2024 od 23. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2853/2024 od 23. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/24-02/987, urbroj: 443-02-03-20-24-01 od 28. listopada 2024. dok je prvostupanjskim rješenjem upravnog suda odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

2. Navedenim rješenjem tuženika u točki 1. izreke naloženo je tužitelju kao investitoru u roku od 90 dana od zaprimanja rješenja ukloniti dograđene dijelove postojeće građevine stambene namjene (građevina izgrađena prije 15. veljače 1968.) i to: dograđenu još jednu stambenu građevinu s istočne strane postojeće građevine, površine 1.470x600 cm, visine visokog prizemlja, s ravnom ab pločom iznad prizemlja, s vanjskim bazenom izvedenim na ploči iznad dograđenog prizemlja, dimenzija 650x440 cm i metalnu nadstrešnicu izvedenu iznad dograđenog prizemlja, izbetonirano vanjsko ab stepenište, L oblika, širine kraka 85 cm, za izlazak na ploču iznad dograđenog prizemlja, ogradni zid dužine 850 cm, visine 275 cm, izbetoniran s istočne strane dograđenog prizemlja te izbetonirano, jednokrako ab stepenište, širine kraka 115 cm za pristup na dograđeno prizemlje te izbetoniranu terasu ispred dograđenog prizemlja širine cca 195 cm, sve izgrađeno na čest. zem. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u [adresa], uz daljnja upozorenja tužitelju (točke 2. do 5. izreke).

3. U pravodobno podnesenoj žalbi tužitelj u cijelosti osporava prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ponavlja navod iz tužbe da je objekt površine 1.470x600 cm čije uklanjanje je naloženo rješenjem tuženika postojao kao pomoćni objekt prije 15. veljače 1968. i koji je rekonstruiran unutar istih gabarita, a o čemu se prvostupanjski sud u osporenoj presudi nije očitovao. Stoga je u tom dijelu izostalo valjano, potpuno i relevantno obrazloženje. Smatra da su rješenje tuženika kao i osporena presuda nejasni budući da iz njih nije vidljivo na čemu temelje zaključke o relevantnim činjenicama te u tom smislu upućuje na praksu Upravnog suda u Rijeci. Ističe da je na raspravi pred prvostupanjskim sudom dostavio i aerofotogrametrijski materijal DGU-a iz kojeg je vidljivo da je predmetni pomoćni objekt evidentiran na snimkama iz 1958. i 1966. godine kao i da je zatražio identifikaciju od nadležne DGU, međutim isto još nije zaprimio. Ističe da je prvostupanjski sud uz šturo obrazloženje odbio njegov tužbeni zahtjev, umjesto da je činjenice utvrdio provođenjem predloženih dokaza čije izvođenje je odbio. S obzirom da je dužnost suda da obrazloži svoj stav i shvaćanje o ključnim navodima stranke što je ujedno minimalni standard sudskog postupanja koji je obuhvaćen člankom 6. Europske konvencije, a što je u konkretnom slučaju izostalo, to ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Kako iz svega proizlazi da je objekt površine 1.470x600 cm postojao prije 1968. godine, zaključuje da je nezakonito naloženo njegovo uklanjanje. Osim toga, navodi da je nezakonito naloženo uklanjanje i preostalih građevina iz rješenja tuženika. Naime, stepenište je izvedeno radi lakšeg pristupa nekretnini, lakše povezanosti s „kominom“, dok je ograda izgrađena radi osiguranja nekretnine, odnosno potpore stabilnosti. Upućuje na odredbu članka 113. stavak 4. Zakona o državnom inspektoratu i zaključuje da bi se provođenjem naložene inspekcijske mjere ugrozio život ljudi i stabilnost objekta koji je izgrađen prije 1968. i koji i danas postoji u neizmijenjenom obliku. Poziva se na praksu ovog Suda u predmetu uklanjanja stubišta koje je služilo hotelu u protupožarne svrhe. Ističe da je prvostupanjski sud uzimajući u obzir pravo na pravično suđenje kao i pravo vlasništva tužitelja kao ustavnu kategoriju, trebao usvojiti njegov prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja spora. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu i rješenje upravnog suda te usvojiti tužbeni zahtjev kao i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe, a podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe uvećano za trošak PDV-a i sudske pristojbe na žalbu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska odluka pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka. Ovo stoga jer osporena odluka sadrži dostatno obrazloženje kao i ocjenu svih pravno relevantnih činjenica u konkretnom slučaju. Naime, sud nije dužan obrazlagati svaki navod tužitelja, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je udovoljeno po ocjeni ovog Suda. S tim u vezi, tužitelj neosnovano prigovara da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tužitelju kao investitoru u pravilno provedenom postupku naloženo uklanjanje bespravnih građevina opisanih rješenjem tuženika, izgrađenih na čest. zem. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u [adresa]. Rješenje tuženika doneseno je pozivom na odredbu članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18. i 117/21. i 67/23., dalje: ZDI)

8. Odredbom članka 113. stavak 1. točka 1. ZDI-a propisano je da građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Prema podacima iz predmetnog spisa proizlazi da je nadležni građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog pregleda utvrdio da je tužitelj kao investitor u rješenju tuženika opisane građevine izgrađene na čest. zem. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u [adresa], izgradio bez valjanog akta za gradnju, a o čemu je sastavljen zapisnik od 26. rujna 2024. te priložene fotografije predmetne gradnje uz isti. Podneskom od 18. listopada 2024. tužitelj se očitovao na dostavljeni zapisnik o provedenom inspekcijskom pregledu iz kojeg proizlazi da ne osporava činjenicu da je predmetne građevine izgradio bez valjanog akta za gradnju.

10. S obzirom da tužitelj niti u jednom trenutku, uključujući i žalbene navode, nije osporio činjenicu da je predmetne građevine izgradio bez važećeg akta za gradnju, odnosno bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, to prigovori koje iznosi u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Naime, sukladno odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19., dalje: ZOG) građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano, a čemu u konkretnom slučaju nesporno nije udovoljeno. Pri tome, pravno je irelevantno isticanje tužitelja kako objekt tlocrtne površine 1.470x600 cm predstavlja postojeću građevinu izgrađenu prije 15. veljače 1968. budući da osim paušalnog isticanja navedene činjenice nije dokazao vrijeme izgradnje navedene građevine u smislu odredbe članka 184. stavak 2. ZOG-a. Naime, činjenica što spisu predmeta prileži tek tužiteljev zahtjev za izdavanje uvjerenja o vremenu građenja predmetne građevine podnesen prije više mjeseci, nije dokaz u smislu odredbe članka 184. ZOG- a da se i radi o postojećoj građevini s obzirom da navedeni zahtjev može biti i negativno riješen, odnosno odbijen.

11. Nadalje, nije od utjecaja u konkretnom slučaju niti tužiteljev prigovor da je pogrešno utvrđeno da se radi o objektu stambene namjene budući da je riječ o pomoćnom objektu za koji mu ne treba akt za gradnju. Ovo stoga jer je odredbom članka 2. stavka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. i 155/23.) propisano da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to: cisterna za vodu i vodonepropusna septička, odnosno sabirna jama zapremine do 27 m³, vrtna sjenica, slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica, tlocrtne površine do 20 m², izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade, terasa uz postojeću zgradu u razini terena tlocrtne površine do 20 m² te spremnik za smještaj tipskih kontejnera za komunalni otpad. Kako iz fotografija priloženih uz zapisnik o inspekcijskom očevidu koji kao takav predstavlja javnu ispravu te dokaz u konkretnom slučaju, proizlazi da predmetni objekt, sve i da se radi o pomoćnom objektu, ne predstavlja niti jednu od navedenih pomoćnih građevina navedenih u citiranoj zakonskoj odredbi, a osim toga ima i površinu veću od 50 m2, te izgradnja istog nije moguća bez valjanog akta za gradnju.

12. Upućivanje na praksu ovog Suda te s tim u vezi, primjena odredbe članka 113. stavak 4. ZDI-a nije primjenjivo u konkretnom slučaju jer se ne radi o predmetu iste činjenične i pravne osnove, a kako je pravilno obrazložio i prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude.

13. Sud u smislu odredbe članka 49. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Stoga je i po ocjeni ovog Suda, tužitelj pravilno odbijen sa svojim dokaznim prijedlozima budući da se zakonita odluka u konkretnom slučaju mogla donijeti temeljem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta, prije svega uvidom u zapisnik s inspekcijskog očevida te priložene fotografije predmetne bespravne gradnje.

14. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda osnovano je tužitelj odbijen s prijedlogom za određivanje odgodnog učinka tužbe budući da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a. Naime, sukladno odredbi članka 103. stavak 1. ZDI-a građevinska inspekcija obavlja inspekcijske nadzore radi zaštite javnog interesa po službenoj dužnosti. Stoga se odgodni učinak tužbe u inspekcijskim postupcima, a o kakvom je riječ i u konkretnom slučaju, uvijek protivi javnom interesu, a slijedom čega niti žalbeni prigovori tužitelja ne mogu dovesti do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

15. Imajući u vidu sve navedeno nema osnove za usvajanje žalbe. 16. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

17. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kao u izreci presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner