REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1494/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Anić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene DČ, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2 u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., dalje: KZ/11.), u povodu privatne tužbe NČ od 7. srpnja 2021. s ispravkom od 23. travnja 2024., nakon održane javne rasprave u prisutnosti opunomoćenice privatne tužiteljice, odvjetnice CČ, optužene DČ i njezinog branitelja, odvjetnika Frane Bobinca, 18. prosinca 2025. objavio je, a 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e:

Optužena DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći D i N rođene C, rođena **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju psiholog, zaposlena u trgovačkom društvu Budi svoj d.o.o., s plaćom oko 1.100,00 €, u izvanbračnoj zajednici s ŠČ, majka djeteta rođenog 2018., suprug zaposlen u trgovačkom društvu Lush manufaktura, s plaćom oko 1.400,00 €, nije vlasnica nekretnina niti vrjednijih pokretnina, suprug je vlasnik stana i vozila, kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana

k r i v a  j e

što je

točno neutvrđenog dana u vremenskom razdoblju između 23. ožujka do 13. travnja 2021. godine u Zagrebu u namjeri da NČ prikaže nasilnom, nekompetentnom, neprikladnom da predstavlja dječji vrtić „Srednjaci“, čak osobom koja bi se mogla osvećivati na djeci, Pravobraniteljici za djecu, DČČ te Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade–Zagreb, Voditeljici Odjela za predškolski odgoj i obrazovanje MČ, podnijela prijavu u kojoj je neistinito i tendenciozno prikazala svoj razgovor s tužiteljicom koji se dana 23. ožujka 2021. godine, oko 16,30 sati odvijao u javnom prostoru na igralištu i parku pored DV Srednjaci, pri tom joj prijeteći prijavom, koju prijetnju je i ostvarila, a u kojoj prijavi je neistinito navela da je tužiteljica „počela vrijeđati roditelje u prisutnosti malodobne djece te bez pristanka roditelja slikati/snimati putem mobitela“, da je „iskalila bijes i frustraciju na roditelje u prisustvu djece“, da se „njezin bijes nesuvislo povećavao“, da se „nastavila izderavati… te prijetiti da će nas sve prijaviti“, pri tom molila da joj se zaštiti identitet jer se „brine kako bi se ova prijava mogla odraziti na moje dijete koje pohađa vrtić“, koja prijava s navedenim neistinitim sadržajem je dalje proslijeđena Agenciji za odgoj i obrazovanje, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Samostalnom sektoru prosvjetne inspekcije i Gradskom uredu za obrazovanje, svjesna da će zbog takvih navoda tužiteljica imati probleme s nadređenima i da će joj biti narušen profesionalni i društveni ugled, kojima se privatna tužiteljica o svemu morala naširoko očitovati te kojim je neistinitim tvrdnjama o navodnom „vrijeđanju roditelja u prisutnosti malodobne djece“ a naročito jasnim aluzijama na neetičnost, nestručnost, povredu obveze zaštite podataka zloupotrebom “prikupljenih snimaka“, o osvetoljubivosti koja bi mogla biti usmjerena na djecu-korisnike predškolskog programa u ustanovi kojom rukovodi, kao i neosnovanim optužbama da se u vrtiću u jeku pandemije „epidemiološke mjere ne poštuju“

dakle,

pred drugim za nekoga iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može štetiti njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, a djelo je postalo pristupačno većem broju osoba

čime je

počinila kaznena djelo protiv časti i ugleda – kleveta, opisano po čl. 149 st. 1. i 2. KZ/11., kažnjivo po čl. čl. 149. st. 2 KZ/11.

te se na temelju čl. 149. st. 2. u vezi čl. 42. KZ/11. optuženici

izriče

novčana kazna od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa u visini od po 36,67 (trideset šest eura i šezdeset sedam centi) € što ukupno iznosi 1.466,67 (jednu tisuću četiri stotine šezdeset šest eura i šezdeset sedam centi) €.

Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11. optuženica je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11. novčana kazna će se prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije ukoliko ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu.

Na temelju čl. 43. st. 2. KZ/11. može se donijeti odluka o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro uz pristanak optuženice ukoliko se novčana kazna ne može u roku od tri mjeseca ni prisilno naplatiti.

Na temelju 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25; dalje: ZKP/08.) optuženica je dužna naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tri stotine) € te joj se nalaže da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude uplati u državni proračun iznos od 300,00 €

Na temelju 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. toč. 7. ZKP/08. optuženica je dužna naknaditi nužne izdatke privatne tužiteljice te nagradu i nužne izdatke njezine opunomoćenice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica NČ je putem svojih opunomoćenika dana 7. srpnja 2021. podnijela i dana 23. travnja 2024. izmijenila privatnu tužbu protiv optužene DČ zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

2. Optužena DČ pozvana da se očituje o osnovanosti optužnog akta s izmjenom navela je da se ne smatra krivom.

3. U obrani od 7. listopada 2025. optužena DČ je navela (list 145- 146. spisa) da je 23. ožujka 2021. bila u parku u blizini vrtića zajedno s nekoliko roditelja iz iste odgojne skupine, a njihova djeca su se igrala u tom parku, dok su za to vrijeme oni, roditelji razgovarali držeći razmak. U jednom trenutku je došla privatna tužiteljica i počela se izderavati da se oni u vrtiću ubijaju od posla, a da oni, roditelji krše mjere. Na to je reagirao jedan roditelj, no privatna tužiteljica je nastavila govoriti u istom smislu. Potom je taj roditelj rekao, a dopušta da se radilo i o nekom drugom roditelju, da se u vrtiću krše mjere jer se tijekom blagdana spajaju po tri odgojne skupine. Na to je privatna tužiteljica uzela mobitel te je s njim napravila snimku ili fotografiju, nije sigurna, nakon čega je privatna tužiteljica sjela u svoje vozilo i otišla. Roditelji su bili zapanjeni i zgroženi takvim njezinim postupkom. Ona (optuženica) je radi zaštite svog djeteta podnijela prijavu koju je poslala Agenciji za odgoj i obrazovanje te dječjoj pravobraniteljici. Na tu prijavu nikada nije dobila odgovor. Ona (optuženica) nije pričala s odgajateljicama svog djeteta o ovom događaju od 23. ožujka 2021. jer nije imala primjedbi na vrtić. U međuvremenu je imala nekakve zdravstvene probleme te je za nju ova priča bila time završena. Nije imala nikakvu lošu namjeru nego je njezin cilj bila zaštita svog djeteta. Na upit što je podrazumijevala pod tim da je ovom prijavom htjela zaštititi svoje dijete, optuženica je navela da je pri tome mislila na aktivnosti privatne tužiteljice na društvenim mrežama jer ni je znala što će privatna tužiteljica učiniti sa snimkom koju je sačinila te nije htjela da bude objavljen izgled njenog djeteta. Uvidom u fotografije koje su priložene u spisu, ona je uočila da se na njima jasno vidi lice njenog djeteta. Niti prije ovog događaja, a niti nakon ovog događaja, nije imala nikakvu komunikaciju s privatnom tužiteljicom osim na sudu. Na upit kako je ponašanje privatne tužiteljice utjecalo na njeno dijete i na drugu djecu, optuženica je navela da je to sve bilo uznemiravajuće i da nije primjereno tako se ponašati pred djecom. Na predočenje navoda iz anonimne prijave koja se nalazi na listu 4. spisa i prema kojoj postoje dokazi proslijeđeni u prilogu o kršenju epidemioloških mjera, optuženica je navela da je ova rečenica iz prijave pogrešno interpretirana budući da je spominjući dokaze podrazumijevala spajanje grupa tri odgojne skupine iz siječnja 2021., o čemu su dobili elektronsku poruku od odgojiteljice. Na upit na koji konkretan način je ovakvom prijavom htjela zaštiti svoje dijete, optuženica je navela da je podnošenjem ove prijave nadležnim institucijama štitila i svoje dijete vjerujući da će nadležne institucije reagirati. Na predočenje navoda iz njene prijave prema kojima je privatna tužiteljica reagirala na roditelje i na traženje da objasni na koji način je njeno dijete bilo ugroženo, optuženica je objasnila da je njoj bila sporna snimka odnosno fotografija njenog djeteta i htjela je saznati što će biti s tom snimkom te je ponovno istaknula da oni, roditelji nisu te zgode kršili mjere. Na ponovni upit kako je htjela prijavom štititi svoje dijete, optuženica je ponovila da je htjela spriječiti objavu snimke. Nije se kasnije obraćala, niti interesirala kod institucija što je s njezinom prijavom jer je imala zdravstvenih problema koji su je zakupili, a ništa se nije događalo. Na upit je li od privatne tužiteljice tražila snimku, optuženica je odgovorila da nije i da je podnošenjem prijave s njene strane ta priča za nju bila završena. Na predočenje navoda iz prijave prema kojima je ona tražila da njezin identitet bude zaštićen budući da je brine kako bi se prijava mogla odraziti na njeno dijete i da objasni taj svoj navod iz prijave, optuženica je navela da ona nije htjela da dođe do neugodnosti unutar vrtića i da dođe do promjene njenog odnosa s odgajateljicama njenog djeteta. Na upit je li u ožujku ili travnju 2021. došlo do promjene u tretmanu njenog djeteta u vrtiću, optuženica je rekla da o tome nema saznanja. Na upit objavljuje li ona fotografije svog djeteta na Facebook-u optuženica nije htjela odgovoriti. Na upit da li se te zgode u dva navrata obratila privatnog tužiteljici na parkiralištu, optuženica je odgovorila da nije. Na daljnji upit je li ona došla do vozila privatne tužiteljice i fotografirala je, optuženica je rekla da se ona toga više ne sjeća, a u mobitelu nema fotografija koje bi se odnosile na taj događaj. Na upit jesu li fotografije djece bilo gdje objavljene, optuženica je odgovorila da nisu koliko je njoj poznato. Njoj nije poznato da bi privatna tužiteljica prije ili poslije ovog događaja bilo gdje objavljivala slike djece. Međutim , privatna tužiteljica ima neprimjerene objave na Facebooku u smislu govora mržnje i objavljivanja neprimjerenih komentara pa joj je tako poznato da je 2018. na Facebooku objavila anonimnu prijavu jednog roditelja.

3.1. U dopuni obrane od 15. prosinca 2025. optuženica je dodala (list 152. spisa) da njezin „Facebook“ profil nije pod njezinim imenom i prezimenom, ali da ona načelno nije protiv fotografiranja te se nikada nije protivila fotografiranju svog djeteta u vrtiću. Njoj je bilo sporno fotografiranje od strane privatne tužiteljice jer ne zna što je privatna tužiteljica namjeravala s tim fotografijama time da je ona prije događaja koji je predmet postupka objavila na Facebooku jednu prijavu protiv nje. Nije problem fotografiranje djeteta u kontroliranim uvjetima, no smatra problematičnim objavljivanje fotografija djece uz govor mržnje pa je to bio razlog njezine reakcije. Ona nije sigurna što bi bilo s fotografijama koje je fotografirala privatna tužiteljica pod pretpostavkom da nije podnijela prijavu, a u kontekstu činjenice da je privatna tužiteljica na svom profilu govorila i protiv njenog odvjetnika, a što ilustrira način ponašanja privatne tužiteljice.

4. Iz obrane optuženice proizlazi da ista ne osporava objektivne okolnosti djela opisanog u činjeničnom opisu, dakle mjesto, vrijeme, sadržaj prijave i adresate. Iz obrane se može zaključiti da optuženica osporava neistinitost svoje prijave te dalje ističe da je njezin cilj prilikom slanja prijave bio zaštititi njezino dijete jer se bojala da bi slika njezinog djeteta mogla biti objavljena, a potom je pojasnila da se bojala da bi slika bila objavljena na društvenim mrežama privatne tužiteljice uz govor mržnje.

5. U smislu čl. 421. st. 1. toč. 2. i toč. 4. ZKP/08. odbijeni su kao nevažni i usmjereni na odugovlačenje dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem svjedokinje AČ i svjedokinje ČČ budući da je na iste okolnosti već ispitana svjedokinja SČ i nema potrebe za daljnje ispitivanje svjedoka na iste okolnosti, o kojima su također iskazivale privatna tužiteljica u svom iskazu te optuženica u svojoj obrani. Odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog da se od vrtića Srednjaci pribave podaci je li postupljeno u skladu sa smjernicama Agencije za odgoj i obrazovanje od 5. svibnja 2021. s obzirom da se navedene smjernice ne odnose na događaj koji je predmet postupka nego su načelne naravi (upućuju na suradnju i komunikaciju s roditeljima). Odbijen je i dokazni prijedlog za ispitivanje BČ, odgojiteljice djeteta optuženice, na okolnost komunikacije i suradnje optuženice s vrtićem i odgojiteljima s obzirom da ta okolnost nije od odlučne važnosti za kaznenu odgovornost optuženice, a niti je sporna.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinju, privatnu tužiteljicu NČ (list 122-124. spisa) i svjedokinju SČ (list 139-140. spisa).

7. Uz suglasnost stranaka je pročitao anonimnu prijavu s lista 4 spisa, dopis pravobraniteljice za djecu od 12. travnja 2021. s lista 5 spisa, dopis pravobraniteljice za djecu od 10. lipnja 2021. s lista 6 spisa, očitovanje na anonimnu prijavu Dječjeg vrtića od 14. travnja 2021. s lista 7-8 spisa, dopunu očitovanja od 19. travnja 2021. s lista 10-12 spisa, dopis pravobraniteljice za djecu od 12. travnja 2021. s anonimnom prijavom s lista 50-51 spisa, korespondenciju elektroničkom poštom između Agencije za odgoj i obrazovanje i Dječjeg vrtića s lista 52-53 spisa i s lista 54-58 spisa, očitovanje na anonimnu prijavu roditelja od 19. travnja 2021. lista 59 -61 spisa, dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja sa zapisnikom od 20. listopada 2021. s lista 62-65 spisa, elektronsku poruka Agencije za odgoj i obrazovanje od 21. travnja 2021. s lista 66-67 spisa, dopunu očitovanja na anonimnu prijavu od 28. travnja 2021. s lista 68 -72 spisa, izvješće o stručno savjetodavnoj pomoći Agencije za odgoj i obrazovanje s lista 76-79 spisa, upute za odgojitelje od 01. rujna 2020. s lista 80 spisa, upute za roditelje od 01. rujna 2020. s lista 81 spisa, organizaciju rada od 1. travnja 2021. s lista 82-86 spisa, razgledao je fotografije s lista 88-89 spisa, pročitao je elektronsku poruku od 23. ožujka 2021. s lista 101 spisa, ispis s Facebooka s lista 102-106 spisa, izmjenu odluke o epidemiološkim mjerama od 26. veljače 2021. s lista 128 spisa, internetski članak s portala Indeks.hr od 24. listopada 2018. s lista 129-130 spisa, internetsku prepiska i objave s Facebooka na listu 131-133 spisa, ispis s Interneta od 30. ožujka 2018. s lista 136-137 spisa. Na kraju dokaznog postupka je pročitao izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu.

7.1. Svjedokinja NČ je u svom iskazu od 23. svibnja 2025. (list 122- 124. spisa) navela da je od 1995. pa do ožujka 2024. bila ravnateljica Dječjeg vrtića Srednjaci na adresi [adresa]. Od ožujka 2020. pa otprilike do kraja 2021. su bile na snazi ekstremne mjere zatvaranja zbog epidemije covida, a koje je vrtić morao provoditi 24 sata dnevno te na dnevnoj bazi podnositi izvještaje Gradskom uredu za obrazovanje i sport, Epidemiološkoj službi na Trešnjevci, Stožeru Civilne zaštite, pedijatrima djece koja pohađaju vrtić, roditeljima i zaposlenicima vrtića. Također su bili dužni voditi evidencije o svim oboljelima i njihovim kontaktima te i o tome dostavljati izvješća Gradskom uredu za obrazovanje i sport, Epidemiološkoj službi na Trešnjevci, Stožeru Civilne zaštite, pedijatrima djece koja pohađaju vrtić, roditeljima oboljele djece i njihovim kontaktima i odgajateljima skupina u kojima je bilo zaraze covidom. Ona i njezin stručni tim u vrtiću su morali organizirati rad vrtića koji se odvijao u dva objekta u kojima su bile po jedna voditeljica objekata, a sa ciljem poštivanja svih mjera. Daljnji problem u cijeloj toj situaciji je bio izostanak odgajatelja koji su oboljeli ili su bili u samoizolaciji zbog kontakata s oboljelim osobama. Dvorište vrtića je također bilo pregrađeno platnenim pregradama radi toga da djeca iz različitih grupa ne bi dolazila u međusobni kontakt. 23. ožujka 2021. ona je izašla s posla i uputila se prema svom vozilu i tada je u obližnjem parku primijetila grupu roditelja i djece te im je prišla i rekla im da se oni u vrtiću "ubijaju" radi provođenje epidemioloških mjera. Jedina od prisutnih koja joj se obratila je bila optuženica i tada je optuženica prigovorila da se grupe spajaju zajedno po 3 grupe i da o tome ima dokaze. Ona (svjedokinja) joj je na to objasnila da imaju 11 grupa, odnosno neparan broj i da zbog toga moraju spajati grupu od 3 grupe, kao i da će će fotografirati roditelje i djecu koji se nalaze u javnom parku i to sa ciljem da se vrtić zaštiti pod pretpostavkom da se pogorša epidemiološka situacija u vrtiću. Nakon toga je napravila 3 fotografije kao dokaz da roditelji ne poštuju mjere. Optuženica je nakon toga nju fotografirala 2 puta nakon što je prišla njenom vozilu, a ona (svjedokinja) se nalazila u vozilu. Smatra da nema nikakve zapreke za niti jedno od ovih fotografiranja budući da se radilo o javnim mjestima. Optuženica je tada rekla da će je prijaviti Ministarstvu. Svjedokinja je također istaknula da djeca, koja su bila okupljena oko roditelja, nisu bila izložena nikakvoj traumi i stresu, a kako je to optužnica kasnije navela u svojoj prijavi. Otprilike 10-ak dana nakon tog događaja ona je od Pravobraniteljice za zaštite djece dobila informaciju da je optuženica poslala anonimnu prijavu Agenciji za odgoj i obrazovanje, Ministarstvu znanosti i obrazovanja - Samostalni sektor prosvjetne inspekcije i Gradskom uredu za obrazovanje. U toj prijavi je bilo navedeno da se podnosi anonimno radi zaštite djeteta prijavitelja, a u čemu je sadržana aluzija da bi se ona (svjedokinja) ili odgajatelji u vrtiću neprimjereno ponašali prema djetetu zbog te prijave. Zaključila je da je tu anonimnu prijavu podnijela upravo optuženica jer joj se jedino optuženica obratila u toj situaciji koju je opisala, a i sama je dva puta rekla da će podnijeti prijavu Ministarstvu protiv nje. U travnju iste godine je u vrtić došla prosvjetna inspekcija i utvrdila je da je tada ona (svjedokinja) reagirala kao građanka izvan vrtića. Iz izvješća koje je podnijela prosvjetna inspekcija je vidljivo da nisu nađene nikakve nepravilnosti, niti da su poduzete bilo kakve mjere. Istaknula je da je tada isključivo reagirala radi zdravlja djece i poštivanja epidemioloških mjera. U nalazu je također navedeno da se pritužba odnosi na događaj izvan vrtića i izvan radnog vremena pa se oni na to ne mogu očitovati. Vezano za tvrdnju optuženice da se spajaju i po 3 grupe djece, svjedokinja je navela da je to točno, ali da je razlog za to neparan broj grupa. Voditeljica BČ koja je sastavljala raspored i organizaciju rada grupa je o takvom spajanju obavještavala roditelje, a to je sve obavljano zbog teške situacije koju je opisala na početku iskaza. Dodala je da je nešto prije ovog događaja u parku bila u tijeku samoizolacija 3 kuhara vrtića te su onda obroke pripremale pomoćne kuharice i glavna sestra, a to ističe radi ilustracije teške situacije u vrtiću. Nove i neplanirane situacije su tada bile svakodnevne i njoj je žao što roditelji nisu poštivali epidemiološke mjere. Niti jedna od institucija kojima je dostavljena prijava protiv nje, nije poduzela nikakve konzekvence prema njoj. Na upit kakav je protokol pod pretpostavkom da roditelj ima kakav prigovor, svjedokinja je navela da se takav roditelj prvo obraća odgojitelju skupine, a daljnja instanca je stručni tim i ravnatelj. Vezano za ovaj događaj, optuženica se nije obratila voditeljici grupe. Obavijest o spajanju grupa je bila izvješena u prostoru vrtića, a u to vrijeme se niti jedan roditelj nije žalio na spajanje grupa. Dijete optuženice se nalazi na fotografijama koje je tada snimila. U početku komunikacije je prvo rekla da moli da se roditelji i djeca raziđu i nakon toga je napravila 3 fotografije sa ciljem da se zaštiti u slučaju pogoršanja epidemiološke situacije u vrtiću. Ona (svjedokinja) se nije približavala osobama koje su se tamo nalazile jer je ostala na distanci, a optuženica je prišla njoj tako da se izdvojila i došla na udaljenost od 3 metra radi razgovora. Nakon što je ušla u vozilo, optuženica je bila na udaljenosti od otprilike 4 metra. Nakon ovog događaja u parku, ona (svjedokinja) nije smatrala da je potrebno bilo što poduzimati u vrtiću. U to vrijeme vrtić su obilazili komunalni redari , a vezano za ovaj događaj nije dobila prijavu komunalnog redara, niti suca za prekršaje. Mjere koje su poduzimali u vrtiću su prvenstveno bilo usmjerene na prevenciju i to korištenjem medicinskih maski, držanjem distance, dezinfekcijom prostora. Spajanje grupa je bilo nužno zbog izostanka i bolovanja odgajatelja pri čemu su se uvijek spajale iste grupe. Kćer optuženice je pripadala u jednu od grupa koja se spajala s druge dvije grupe na ovaj način kako je opisala time da optuženica nije prethodno prigovarala spajanju grupa. Brojem djece u takvim grupama nije povrijeđen pedagoški standard. Vrtić je imao dopuštenje stožera za ovo spajanje grupa te su u vrtiću pazili, također sukladno preporuci stožera, da su u spojenim grupama uvijek isti odgajatelji, osim ako to nije bilo moguće pri čemu su i testirali odgajatelje. Na upit je li imala smjernice stožera za reakciju u parku, svjedokinja je odgovorila da je ona tada reagirala kao građanka. Na predočenje fotografije s lista 88. spisa i upit da li osobe na toj fotografiji poštuju propisani razmak, svjedokinja je odgovorila da u to vrijeme uopće nije bilo dozvoljeno okupljanje ljudi, niti njihovo zadržavanje. Njena komunikacija te zgode je bila glasna zbog toga što je držala distancu, ali ona tom prilikom nikoga nije vrijeđala, niti se derala. Na daljnji upit da li poznaje roditelje koji se nalaze na fotografiji na listu 88. spisa, svjedokinja je rekla da su to roditelji djece iz vrtića time da ona roditelje zna, iako ne svakoga poimence te dopušta da se radilo o roditeljima iz iste odgojne skupine , no tada uopće nije bilo dopušteno okupljanje. Na upit koliko su se roditelji u parku dugo zadržavali, svjedokinja je rekla da je između 16 i 16,30 sati najveća frekvencija dolaska roditelja po djecu, time da ona sa svog prozora ne vidi park koji se vidi na fotografiji, ali je zaključila da su se roditelji ondje nalazili 30 do 45 minuta. Na upit je li istinit navod prijave da je ona počela vrijeđati roditelje u prisutnosti malodobne djece te bez pristanka roditelja slikati putem mobitela, svjedokinja je odgovorila da nije upućivala uvrede, a slikanje je zabranjeno jedino u prostorima vrtića. Na daljnje predočenje prijave prema kojoj se njezin bijes nesuvislo povećavao i da se nastavila izderavati i prijetiti roditeljima da će ih sve prijaviti, svjedokinja je rekla da ona tada nije bila bijesna. Ona smatra da je ovakva anonimna prijava zbog koje se morala očitovati raznim institucijama i zbog koje je došlo do dolaska inspekcije u vrtić , već samo po sebi narušenje profesionalnog i društvenog ugleda. Prvi puta u životu je podnijela privatnu tužbu, a smatra posebno problematičnim navod iz anonimne prijave optuženice da bi se nešto moglo dogoditi njezinom djetetu. Odgojiteljice djeteta optuženice, koje su do tada bile zadovoljne suradnjom s optuženicom kao roditeljicom, su takođe r bile jako iznenađene tom tvrdnjom da bi se moglo nešto dogoditi njezinom djetetu, a (svjedokinja) smatra da se ta rečenica odnosi i na odgajatelje u vrtiću. Tijekom 29 godina njenog rada nije bilo prijava protiv nje osobno, iako je bilo žalbi roditelja koji su bili nezadovoljni jer im dijete nije bilo upisano u vrtić. Ona na svom Facebook profilu nije objavljivala nikakve prijave.

7.2. Svjedokinja SČ je u svom iskazu od 8. srpnja 2025. (list 139- 140. spisa) navela da poznaje optuženicu jer su njihova djeca išli u istu odgojnu skupinu u dječjem vrtiću Srednjaci i to u razdoblju od 2019. do rujna 2021. Privatnu tužiteljicu NČ ne poznaje osobno, ali zna iz isprava da je ona bila ravnateljica dječjeg vrtića Srednjaci. Pod tim podrazumijeva da privatnu tužiteljicu nikada nije osobno upoznala time da je cijelu stručnu službu viđala u prolazu, ali bez znanja tko bi bio u kojoj funkciji. Koliko se sjeća, nikada nije bila prisutna niti jednom događaju kojem je bila prisutna privatna tužiteljica. Potom se svjedokinja ispravila i rekla da je bila prisutna situaciji slikanja djece u dječjem parku. Te zgode su ona (svjedokinja) i druge mame iz vrtića zajedno stajale u dijelu dječjeg parka te je prišla ravnateljica i slikala je djecu, a ona i druge mame su se upitno pogledale. Nakon toga je ravnateljica NČ prišla njihovoj grupi i pitala ih je zašto se okupljaju tijekom mjera dok u vrtiću skupine moraju biti odvojene. Također je rekla da odgojitelji krvare obavljajući svoj posao i prigovorila im što se oni okupljaju izvan vrtića. Ne sjeća se točnog datuma tog događaja, ali dopušta da je to bilo u veljači 2021. Nakon što je obavljala fotografiranje, privatna tužiteljica se okrenula i otišla. Na upit kako je doživjela ponašanje privatne tužiteljice, svjedokinja je odgovorila da joj nije bila jasna svrha fotografiranja djece. Nju je također zasmetao nastup privatne tužiteljice jer je isti bio optužujući prema njima koji su se okupili. Osim navedenog, ne smatra da je nešto bilo problematično u cijeloj situaciji. Koliko se može sjetiti, tada su bile na snazi epidemiološke mjere i koliko se sjeća, nije bilo zapreke da ljudi borave zajedno na vanjskom prostoru, dok su u zatvorenim prostorima bile na snazi mjere. Ne sjeća se koje konkretne mjere su bile na snazi u tom trenutku. Njih u grupi, koji su stajali u jednom dijelu parka, je bilo četiri ili pet, a ne može procijeniti koliko je bilo ukupno osoba u parku. Bilo je dosta roditelja s djecom u tom parku, a oni koji su se skupili u grupi, svi su bili iz iste vrtićke skupine. Djeca su trčala uokolo i nisu mogli kontrolirati kretanje sve djece time da su se okupili odrasli čija djeca su išla u istu vrtićku skupinu. Na traženje da opiše kako je doživjela ponašanje privatne tužiteljice, svjedokinja je odgovorila da se ona tada pitala zašto privatna tužiteljica dolazi i slika njihovu djecu, a njezin ton je bio iznerviran. Na predočenje fotografije s lista 88. spisa, svjedokinja je navela da se ona nalazi na toj fotografiji i to tako da je ona treća osoba s desna od osoba koje su u prvom planu fotografije te u ruci drži dječji ruksak. Na toj fotografiji prepoznaje AČ, ČČ koja je čuvala malog BČ i optuženicu. Na upit može li prepoznati neko od djece koja se nalaze u prvom planu, svjedokinja je navela da prepoznaje Š, M, A iz Ježića, a jedno dijete ne može prepoznati. Grupa u kojoj se nalazila se stala bliže vrtiću time da je park golem. Na upit jesu li tada održavali distancu, svjedokinja je odgovorila: „pa prilično“. Ne sjeća se da bi tada bila izrečena bilo kakva prijetnja u smislu nekakve prijave. Ne sjeća se da bi optuženica imala te zgode bilo kakvu komunikaciju s ravnateljicom. Misli da one dvije nisu imale nikakvu konverzaciju, a dopušta mogućnost da je ona (svjedokinja) tada rekla da su to djeca iz iste vrtićke skupine. Ravnateljica tada nije dala objašnjenje zbog čega ona fotografira. U to vrijeme, kao i uvijek, spajale su se vrtićke skupine i to obično dvije, a moguće iznimno i tri. Dijete optuženice nije odlazilo u vrtić onda kada je bilo spajanja skupina. Optuženica je poštivala epidemijske mjere unutar vrtića i izvan vrtića. Na upit je li netko krenuo za ravnateljicom nakon što se ona uputila prema svom autu , svjedokinja je odgovorila da se toga ne sjeća. Ne sjeća se da je netko od roditelja rekao ravnateljici da će je prijaviti nadležnim institucijama. Ona (svjedokinja) nije prijavila stručnoj službi ponašanje ravnateljice. Nije se kod ravnateljice interesirala o razlozima spajanja grupa niti je s bilo kime o tome razgovarala, a prilikom upisa djece u vrtić su bili upoznati o nužnosti spajanja grupa za blagdane i slične situacije. Nju to nije smetalo iako zna da je neke roditelje to zasmetalo. Ravnateljica je prilikom snimanja držala mobitel u zraku i pretpostavlja da je htjela uhvatiti širi kadar. Sjeća se da su putem maila oni kao roditelji dobivali obavijesti od vrtića o mjerama koje se poduzimaju zbog epidemije. Njezin osobni stav je da su te mjere u vrtiću bile previše rigorozne. U njihovoj vrtićkoj skupini „Medvjedići“, koliko se može sjetiti, nije bilo veće zaraze covidom.

8. Iz priloženih isprava proizlazi slijedeća kronologija događaja:

-24. listopada 2018. je objavljen članak na portalu Indeks.hr u kojem se kritizira obilježavanje Dana kruha u Dječjem vrtiću Srednjaci uz nazočnost svećenika (list 129- 133. spisa) jer se time krši sekularnost države i diskriminiraju djeca, a povod za članak je anonimna prijava koja je objavljena na Facebook stranici „Ateisti i agnostici Hrvatske“ na što je reagirala ravnateljica vrtića NČ putem internetske prepiske.

-1. rujna 2020. Dječji vrtić Srednjaci je donio upute za odgojitelje vezano za ponašanje tijekom pandemije (list 80. spisa). Istoga dana je Dječji vrtić Srednjaci donio upute za roditelje vezano za ponašanje tijekom pandemije (list 81. spisa)

-26. veljače 2021. je donesena Odluka o izmjenama Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja (list 128. spisa)

-23. ožujka 2021. je privatna tužiteljica snimila fotografije (list 88-89. spisa) iz kojih je vidljivo da se na velikoj površini parka nalaze brojne odrasle osobe i djeca , od kojih su brojna on vrtićke dobi. Roditelji u prvom planu fotografija se međusobno drže međusobne udaljenosti od cca 1,5 metara, no djeca se (razumljivo s obzirom na dob) ne drže distance. U pozadini se također vide osobe koje ne poštuju mjere socijalne distance.

-12. travnja 2021. je pravobraniteljica za djecu DČČ uputila dopis (list 5. i 4. spisa) Agenciji za odgoj i obrazovanje, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, samostalnom sektoru prosvjetne inspekcije i Gradskom uredu za obrazovanje u kojem se navodi da je ured pravobraniteljice za djecu zaprimio prijavu te se pozivaju adresati dopisa da provjere navode iz prijave i poduzmu mjere iz svoje nadležnosti. Uz dopis je dostavljen tekst prijave u kojem je, pored ostalog, navedeno da se prijava podnosi protiv ravnateljice dječjeg vrtića Srednjaci NČ koja je 23. ožujka 2021. u 16,30 h prilikom odlaska sa svog radnog mjesta počela vrijeđati roditelje u prisutnosti malodobne djece te bez pristanka roditelja slikati/snimati putem mobitela, da je iskalila bijes i frustraciju na roditelje u prisustvu djece, da se njezin bijes nesuvislo povećavao, da se nastavila izderavati… „te prijetiti da će nas sve prijaviti“. U toj prijavi se moli da se zaštiti identitet prijavitelja jer se brine kako bi se ova prijava mogla odraziti na njezino dijete koje pohađa vrtić.

-14. travnja 2021. je ravnateljica Dječjeg vrtića Srednjaci, NČ sastavila očitovanje (list 7-9. spisa) na anonimnu prijavu koje je adresirano na Gradski ured za obrazovanje. U očitovanju ista navodi da je tom prilikom reagirala kao građanka jer se usudila ukazati prisutnim osobama na potrebu stalnog i trajnog pridržavanja svih mjera opreza proglašenih zbog epidemije corone. Osporila je korištenja grubih ili uvredljivih riječi, koje bi bile navedene u prijavi. Potvrdila je da je tada DČ, s kojom je jedino razgovarala, rekla da nije u redu da se djeca drže na okupu zajedno s djecom iz drugih grupa i djecom koja nisu iz vrtića u parku gdje prolaze drugi građani. Dalje je navedeno da se obratila prisutnim roditeljima upozorivši ih da se zadržavanjem na igralištu i parku kad se miješaju djeca iz svih grupa i iz kvarta dovode u pitanje same mjere i njihov učinak. Najavila je da će za slučaj potrebe napraviti snimku te situacije za slučaj ako se u vrtiću pojave simptomi korone u danima koji slijede. Dalje je navedeno da je posebno zgrožena tvrdnjom iz prijave da bi se prijava mogla odraziti na dijete prijaviteljice koja pohađa vrtić jer se time aludira na moguću odmazdu na štetu djeteta od strane zaposlenika vrtića.

-19. travnja 2021. je Agencija za odgoj i obrazovanje uputila zahtjev za hitnim očitovanjem na anonimnu prijavu NČ putem elektroničke pošte (list 52 -53. spisa) te je isti dan ravnateljica Dječjeg vrtića Srednjaci, NČ sastavila očitovanje (list 10-12. spisa) na anonimnu prijavu koje je adresirano na Agenciju za odgoj i obrazovanje koje je potpuno istog sadržaja kao ono od 14. travnja 2021. Isti dan je NČ sastavila svoje očitovanje (list 73-75. spisa) na anonimnu prijavu koje je adresirano na Č za djecu koje je potpuno istog sadržaja kao ono od 14. travnja 2021.

- 5. svibnja 2021. Agencija za odgoj i obrazovanje je sastavila izvješće o stručno - savjetodavnoj pomoći Dječjem vrtiću Srednjaci iz Zagreba (list 76-79. spisa) u kojem je navedeno da se predlaže jasnoća uloga tj. da se uvijek jasno naglasi sugovorniku/roditelju iz koje se uloge nastupa kako ne bi došlo do krivog tumačenja i zaključka. Predloženo je stručnom timu provjera očekivanja pojedinih roditelja, prema vlastitoj procjeni, da ne bi došlo do daljnjih nesporazuma, možebitno pretpostavki o uporabi fotografija. Dalje je navedeno da Agencija nema razloga sumnjati u dobre namjere ravnateljice tj. da je reagirala iz brige za zaštitu mjera Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

-21. travnja 2021. je Agencija za odgoj i obrazovanje uputila zahtjev (list 66. spisa) NČ da dopuni svoje očitovanje u vezi toga što je poduzeto na dobrobit djeteta i u svrhu uspostave djelatne suradnje s roditeljima odgojno-obrazovne skupine koju spominje, nje s roditeljem kojeg spominje, a u okviru svoje nadležnosti.

-28. travnja 2021. je NČ dopunila svoje očitovanje Agenciji za odgoj i obrazovanje (list 68-72. spisa). U dopuni je dodatno objasnila pojedine navode svog prvotnog očitovanja.

-21. listopada 2021. sastavljen je zapisnik inspekcijskog nadzora provedenog od strana Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora prosvjetne inspekcije, Službe prosvjetne inspekcije (list 63-65. spisa). U zapisniku je navedeno da se događaj na koji se roditelji pritužuju dogodio izvan prostorija i radnog vremena vrtića te kao takav nije u nadležnosti prosvjetne inspekcije. Nepravilnosti koje su nađene se odnose na cjelovitost dokumentacije u pogledu dosjea zaposlenika vrtića (nisu u vezi s prijavom).

-na listu 102.-106. i 120. spisa se nalaze internetski komentari NČ (kao građanke) u kojima ista iznosi svoje mišljenje o situaciji u Gazi vezano za ratno stanje, ubijanje životinja, o Eurosongu i homoseksualnoj populaciji, o promoviranju lova djeci u vrtiću, o pirotehnici i njenoj štetnosti za djecu, životinje, starije ljude i osobe s PTSP- om, itd.

-na listu 157-175. se nalazi ispis sadržaja s Facebook profila optuženice na kojima su fotografije njezinog djeteta

9. Analizirajući sve provedene dokaze sud je prihvatio u bitnome kao istinit iskaze svjedokinja NČ i SČ jer su u bitnome međusobno sukladni te su potkrijepljeni ispravama i rezultatima inspekcijskog nadzora. Prihvaćeni su navodi svjedokinje NČ da njeno ponašanje 23. ožujka 2021. oko 16:30 h u parku pored vrtića nije sadržavalo iskaljivanje bijesa na roditelje, nesuvislo povećavanje bijesa, izderavanje, verbalnu agresiju i prijetnje prema roditeljima s obzirom da svjedokinja SČ, koja je bila nazočna tom događaju nije primijetila takvo ponašanje privatne tužiteljice, nego je samo rekla da je privatna tužiteljica bila iznervirana. Nadležne institucije nisu utvrdile nepravilnosti u postupcima privatne tužiteljice te zgode.

9.1. Prihvaćene su kao istinite sve isprave službenog karaktera jer sud nije imao razloga za sumnju u njihovu istinitost i autentičnost. Prihvaćeni su kao autentični sadržaji objavljeni na Facebook profilima jer nitko nije osporavao njihovu autentičnost.

9.1. Nisu prihvaćeni navodi optuženice u kojima ista osporava kazneno djelo jer su suprotni drugim izvedenim dokazima i zaključku suda. Optuženica je tako navela da su roditelji bili zgroženi ponašanjem privatne tužiteljice 23. ožujka 2021., a na iste okolnosti i na traženje da objasni kako je doživjela ponašanje privatne tužiteljice, svjedokinja SČ je navela da joj nije bila jasna svrha fotografiranja djece; da ju je zasmetao nastup privatne tužiteljice jer je isti bio optužujući prema njima koji su se okupili, ali da, osim navedenog, ne smatra da je nešto bilo problematično u cijeloj situaciji. Sud nije prihvatio tvrdnju optuženice da je njezina namjera prilikom podnošenja prijave bila zaštita svog djeteta, da nije htjela da privatna tužiteljica objavi na društvenim mrežama sliku njenog djeteta uz govor mržnje, kao i da je htjela spriječiti objavu snimke. Naime, pod pretpostavkom da je to bila jedina namjera optuženice, to je jednostavno mogla postići upućivanjem elektroničke poruke vrtiću sa zahtjevom da se vodi računa o zaštiti identiteta fotografirane djece. Osim toga, u priloženim objavama NČ na društvenim mrežama, sud nije našao da bi bile priložene slike koje bi se ticale njenog rada kao ravnateljice vrtića, nego se mahom radi o njezinim osobnim komentarima na razne teme pa takve objave ne upućuju da je ista ranije objavljivala na društvenim mrežama slike vezane za vrtić i djecu. Nadalje, optuženica u spornoj prijavi navodi da je zabrinuta i zbog potencijalnog prosljeđivanja slika i nepotrebnog izlaganja djece koju je cijela situacija uznemirila, iako su u spis priložene brojne fotografije njenog djeteta koje ona sama objavljuje na društvenim mrežama što je vidljivo iz fotografija na listu

spisa, što znači da sama izlaže javnosti izgled svog djeteta. Nastavno, u prijavi se navodi da je privatna tužiteljica vrijeđala roditelje, a optuženica u svojoj obrani nije konkretizirala niti jednu uvredu koju bi privatna tužiteljica izgovorila drugim roditeljima ili njoj osobno. Stoga je sud zaključio da su tvrdnje optuženice, u kojima osporava počinjenje kaznenog djela i ističe da je razlog prijave bila zaštita njenog djeteta, neutemeljene i usmjerene na neosnovano otklanjanje kaznene odgovornosti, a o čemu će još biti riječi u daljnjem dijelu ove odluke prilikom analize dokaza i utvrđenja činjenica.

10. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je na nedvojbeni način utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo na način kako je to opisano u činjeničnom supstratu izreke ove odluke.

11. U postupku nije bilo sporno da je optuženica točno neutvrđenog dana u vremenskom razdoblju između 23. ožujka do 13. travnja 2021. godine u Zagrebu, Pravobraniteljici za djecu, DČČ te Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade - Zagreb, Voditeljici Odjela za predškolski odgoj i obrazovanje MČ, podnijela prijavu u kojoj je prikazala svoj razgovor s tužiteljicom koji se dana 23. ožujka 2021. godine, oko 16,30 sati odvijao u javnom prostoru na igralištu i parku pored DV Srednjaci, a u kojoj prijavi je navela da je tužiteljica „počela vrijeđati roditelje u prisutnosti malodobne djece te bez pristanka roditelja slikati/snimati putem mobitela“, da je „iskalila bijes i frustraciju na roditelje u prisustvu djece“, da se „njezin bijes nesuvislo povećavao“, da se „nastavila izderavati… te prijetiti da će nas sve prijaviti“, pri tom molila da joj se zaštiti identitet jer se „brine kako bi se ova prijava mogla odraziti na moje dijete koje pohađa vrtić“ , koja prijava s navedenim neistinitim sadržajem je dalje proslijeđena Agenciji za odgoj i obrazovanje, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Samostalnom sektoru prosvjetne inspekcije i Gradskom uredu za obrazovanje. Naime, optuženica je potvrdila da je poslala navedenu prijavu i sadržaj te prijave, a to isto proizlazi iz same prijave (u okviru elektroničke poruke koji je pravobraniteljica za djecu poslala Agenciji za odgoj i obrazovanje, prosvjetnoj inspekciji i Gradskom uredu za obrazovanje na listu 50. i 51. spisa) te iz korespondencije između MČ iz Gradskog ureda za obrazovanje i privatne tužiteljice te koresponedncije između Agencije za odgoj i obrazovanje te privatne tužiteljice.

12. Analizom činjeničnog opisa privatne tužbe sud je zaključio da bi kazneno djelo klevete iz čl. 149. KZ/11. mogle predstavljati slijedeće tvrdnje o privatnoj tužiteljici jer se njihova istinitost ili neistinitost može utvrditi, a mogle bi izazvati prezir i negaciju kod osoba kojima su dostupne:

-„počela vrijeđati roditelje u prisutnosti malodobne djece te bez pristanka roditelja slikati/snimati putem mobitela“,

-da je „iskalila bijes i frustraciju na roditelje u prisustvu djece“,

-da se „njezin bijes nesuvislo povećavao“, da se „nastavila izderavati… te prijetiti da će nas sve prijaviti“,

- pri čemu je optuženica molila da joj se zaštiti identitet jer se „brine kako bi se ova prijava mogla odraziti na moje dijete koje pohađa vrtić“

12.1. Naime, iz tih izjava bi proizlazilo da je privatna tužiteljica nasilna, nekompetentna, neprikladna da predstavlja dječji vrtić „Srednjaci“, da je njezino ponašanje neprimjereno, da ista nije u stanju kontrolirati svoju ljutnju jer ju izražava na neadekvatan način na javnom mjestu i u nazočnosti malene djece, a također da je privatna tužiteljica takva osoba koja je u stanju osvećivati se na djetetu zbog postupaka roditelja tog djeteta koji joj ne odgovaraju.

12.2. Te sve tvrdnje mogu izazvati prezir i osudu prema privatno j tužiteljici od strane osoba kojima su postale poznate jer prikazuju privatnu tužiteljicu u krajnje nepovoljnom svjetlu.

12.3. Prema odredbi iz čl. 149. KZ/11 kazneno djelo klevete čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili prenese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita. Iz takvog zakonskog opisa proizlazi da se kazneno djelo klevete može počiniti samo s izravnom namjerom, a s kojom namjerom počinitelj postupa kada je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće ili je siguran u njihovo ostvarenje (čl. 28. st. 2. KZ/11). Prema tome, povezujući zakonsku definiciju izravne namjere s bitnim obilježjima kaznenog djela klevete, proizlazi da subjektivni element tog kaznenog djela postoji kada počinitelj zna za neistinitost činjenične tvrdnje koju iznosi za drugoga te je pritom svjestan da se radi o činjeničnoj tvrdnji koja može naškoditi časti i ugledu. Nije nužna namjera klevetanja odnosno namjera povrede časti i ugleda.

12.4. Sud je zaključio da sporne tvrdnje optuženice nisu istinite budući da, osim navoda optuženice u prijavi i njenoj obrani, nema drugih dokaza koje bi ukazivale na ponašanje privatne tužiteljice opisano u prijavi. Sud je također našao da optuženica osjeća animozitet prema privatnoj tužiteljici zbog ideoloških razilaženja i da je to bio njezin motiv za podnošenje ovakve prijave.

12.5. Vezano za ponašanje privatne tužiteljice svjedokinja SČ je navela da je bila prisutna situaciji slikanja djece u dječjem parku; te zgode su ona (svjedokinja) i druge mame iz vrtića zajedno stajale u dijelu dječjeg parka te je prišla ravnateljica i slikala je djecu, a ona i druge mame su se upitno pogledale; nakon toga je ravnateljica NČ prišla njihovoj grupi i pitala ih je zašto se okupljaju tijekom mjera dok u vrtiću skupine moraju biti odvojene, da odgojitelji krvare obavljajući svoj posao, a da se oni okupljaju izvan vrtića, a na upit kako je doživjela ponašanje privatne tužiteljice, svjedokinja je odgovorila da joj nije bila jasna svrha fotografiranja djece; nju je također zasmetao nastup privatne tužiteljice jer je isti bio optužujući prema njima koji su se okupili, a osim navedenog, ne smatra da je nešto bilo problematično u cijeloj situaciji. Dakle, svjedokinja nije potkrijepila sporne tvrdnje o privatnoj tužiteljici,

12.6. Iz fotografija na listu 88. i 89. spisa je vidljivo da je fotografiran cijeli prostor parka s okolnim zgradama i da se radi o fotografijama koje prikazuju panoramu i daleku perspektivu, a da nisu usmjerene na pojedine osobe, a pogotovo nisu usmjerene na dijete optuženice koje je samo jedno od sedmero djece koja se vide u prvom planu (list 88 spisa), pored brojne djece koja se vide u daljini. Iz fotografija je također vidljivo da se osobe u parku ne pridržavaju socijalne distance i da se u neposrednoj blizini optuženice nalaze tri djeteta. Objašnjenje optuženice za takvo ponašanje da su međusobno kontaktirala djeca iz iste grupe nije prihvatljivo imajući u vidu da je nemoguće kontrolirati kretanje male razigrane djece i kontakte te djece s drugom djecom u parku, na širokom otvorenom prostoru koji se vidi na fotografiji. Navedene fotografije prikazuju nepridržavanje mjera zaštite od zaraze , dakle rizično te neprihvatljivo ponašanje u okolnostima epidemije, za koje su odgovorni roditelji djece. Spajanje grupa u vrtiću nije opravdanje za takvo ponašanje roditelja djece u parku (prikazano je na fotografijama) koje predstavlja namjerno i neodgovorno ponašanje, koje se moglo jednostavno izbjeći, za razliku od spajanja grupa koje je bilo nužno da bi vrtić mogao funkcionirati. Stoga je sud prihvatio objašnjenje privatne tužiteljice da je fotografirala tu situaciju radi eventualnog otklanjanja odgovornosti vrtića pod pretpostavkom izbijanja zaraze u vrtiću. Sud je također prihvatio njezin navod da je ona reagirala na tu situaciju jer zbog takvog rizičnog ponašanja roditelja može propasti sav trud djelatnika vrtića u sprečavanju zaraze i pridržavanju zahtjevnih epidemioloških mjera. Također je logično da je ista bila uzrujana zbog takve situacije te je razumljivo da je podigla glas, no nema dokaza da se ista ponašala neprimjereno u količini koja je opisana u prijavi optuženice i koja bi nadmašila opravdanu uzrujanost u konkretnoj situaciji.

12.7. Sud je također zaključio iz obrane optuženice i objava na društvenim mrežama koje je obrana priložila u spis da je pozadina anonimne prijave protiv optuženice ideološke naravi s obzirom da je optuženica u svojoj obrani spomenula aktivnosti privatne tužiteljica na društvenim mrežama koje naziva govor mržnje. Naime, u spis je priložen članak koji je 24. listopada 2018. objavljen na portalu Indeks.hr u kojem se kritizira obilježavanje Dana kruha u Dječjem vrtiću Srednjaci uz nazočnost svećenika (list 129-133. spisa) jer se time krši sekularnost države i diskriminiraju djeca, a povod za članak je anonimna prijava koja je objavljena na Facebook stranici „Ateisti i agnostici Hrvatske“ na što je reagirala ravnateljica vrtića NČ putem internetske prepiske. Nadalje, na listu 105. spisa se nalazi objava privatne tužiteljice vezano za pripadnike LGBTQ populacije (list 105. spisa) u kojoj ih ista naziva sotonama koje truju svijet, gologuzim nedefiniranim likovima, nakazama, nebinarnim sotonama i bolesnicima. Stoga sud zaključuje da se optuženica ne slaže sa stajalištima privatne tužiteljice (od kojih su neka doista neprihvatljiva i neprimjerena) i da ju je htjela diskreditirati kroz neutemeljenu prijavu koja je predmet ovog postupka.

13. Sporna prijava je upućena Pravobraniteljici za djecu i Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade – Zagreb te po prirodi stvari nema sumnje da je svakako više osoba koje su zaposlene u tim tijelima pročitalo klevete na račun privatne tužiteljice s obzirom da je prijava prosljeđivana na daljnje adresate te je traženo očitovanje od privatne tužiteljice. Time je ostvaren kvalifikatorni element ovog kaznenog djela u smislu st. 2. čl. 149. KZ/11. da je kleveta postala pristupačna većem broju osoba, čega je optuženica bila svjesna i to je htjela.

14. Optuženica je bila svjesna neistinitog sadržaja svojih navoda i da isti mogu naškoditi časti i ugledu privatne tužiteljice te je htjela tako postupati pa je kazneno djelo klevete prema privatnoj tužiteljici počinila s izravnom namjerom prvog stupnja iz čl. 28. st. 2. KZ/11. Optuženica je bila svjesna da će zbog takvih navoda tužiteljica imati probleme s nadređenima i da će joj biti narušen profesionalni i društveni ugled, kojima se privatna tužiteljica o svemu morala naširoko očitovati te kojim je neistinit im tvrdnjama o navodnom „vrijeđanju roditelja u prisutnosti malodobne djece“ , a naročito jasnim aluzijama na neetičnost, nestručnost, povredu obveze zaštite podataka zloupotrebom “prikupljenih snimaka“, o osvetoljubivosti koja bi mogla biti usmjerena na djecu-korisnike predškolskog programa u ustanovi kojom rukovodi, kao i neosnovanim optužbama da se u vrtiću u jeku pandemije „epidemiološke mjere ne poštuju“. Optuženica se rukovodila svojim osobnim osjećajima animoziteta i namjere nanošenja štete privatnoj tužiteljici.

15. Sud je dalje bio dužan provjeriti da li se u nekoj od izjava nalazi vrijednosni sud te je zaključio da se radi jedino o činjeničnim tvrdnjama čija istinitost ili neistinitost se može provjeriti i da ne sadržavaju vrijednosni sud. Stoga sud nije dalje provjeravao i je li bilo razloga za isključenje protupravnosti u smislu čl. 148.a KZ/11. koja propisuje da nema kaznenog djela iz članka 147. ovoga Zakona ako je počinitelj obilježja ostvario u znanstvenom, stručnom, književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju dužnosti propisane zakonom, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, u novinarskom poslu ili obrani nekog prava, a to je učinio u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih razloga. Dakle, kod kaznenog djela klevete ne može postojati razlog za isključenje protupravnosti što je vidljivo iz dikcije odredbe čl. 148.a. KZ/11.

16. Ovaj sud je razmotrio sporne tvrdnje i sa stanovišta odredbi Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.; u daljnjem tekstu: Ustav) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija) s obzirom da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama zahtijeva i tu vrstu analize.

16.1. Ova materija je regulirana čl. 16. Ustava koji propisuje „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju." i čl. 38. Ustava koji propisuje: „Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu ... govora i javnog nastupa …“ Mjerodavne odredbe Konvencije se nalaze u čl. 10. koji propisuje slobodu izražavanja na način: „(1) Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. (...) i (2) Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni ... radi zaštite ugleda ili prava drugih“

16.2. Dakle, s jedne strane postoji jamstvo slobode mišljenja i iznošenja misli propisano čl. 38. st. 1. i 2. Ustava te čl. 10. Konvencije, a s druge strane postoji ograničenje te slobode ili prava razmjerno naravi potrebe propisano u čl. 16. st. 2. Ustava. Dovodeći u vezu ta dva suprotstavljena prava, sud je zaključio da je u ovoj situaciji potrebna intervencija suda kažnjavanjem optuženice-

16.3. Naime, u okolnostima u kojima sporne izjave mogu utjecati na ugled, čast, dostojanstvo ili prava privatnog tužitelja, taj odnos suprotstavljanih vrijednosti potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je potrebno postići pravičnu ravnotežu tih prava. Stoga je i u balansiranju ova dva prava Europski sud za ljudska prava u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke postavio kriterije koji služe kao temelj ocjene je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između ova dva sukobljena prava: a) doprinos debati od javnog interesa; b) koliko je osoba o kojoj je riječ poznata u javnosti; c) tema; d) prijašnje ponašanje osobe o kojoj je riječ; e) sadržaj, forma i posljedica spornog teksta; f) okolnosti pod kojima je autor došao do spornih informacija.

a) Je li prijava doprinijela raspravi o pitanju od javnog interesa?

Sporni sadržaj može biti pitanje javnog interesa jer se njime propituje primjerenost postupanja ravnateljice dječjeg vrtića koja izvan radnog vremena, ali vezano za svoju funkciju, reagira na kršenje epidemioloških mjera od strane roditelja djece koji pohađaju njezin vrtić, a koje kršenje mjera se može negativno odraziti na zaposlenike i štićenike te ustanove.

b) Koliko je privatni tužitelj poznat u javnosti?

Privatna tužiteljica nije poznata široj javnosti, ali kao ravnateljica vrtića je poznata u svojoj sredini u kojoj ima i određeni utjecaj kroz svoju funkciju. Stoga je dužna pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku, no takva kritika treba biti primjerena, utemeljena na stvarnosti i odnositi se na njezin rad u vrtiću i u radno vrijeme, a što sve nije bio slučaj.

c) Tema prijave optuženice:

Optuženica je u svojoj prijavi opravdanu uzrujanost ravnateljice vrtića zbog kršenja epidemioloških mjera izvan vrtića htjela prikazati kao neprimjereno i agresivno ponašanje te na taj način izazvati probleme privatnoj tužiteljici kod nadležnih institucija. d) Prijašnje ponašanje privatne tužiteljice - osobe o kojoj je riječ;

U spis nisu priloženi nikakvi dokazi koji bi upućivali na ranije problematično ponašanje privatne tužiteljice, niti u svojstvu ravnateljice vrtića, a niti kao privatne osobe. Njezini istupi na društvenim mrežama se ne mogu načelno karakterizirati kao govor mržnje (osim u objava o Eurosongu i LGBTQ populaciji). Sve druge objave koje je obrana priložila u spis se ne mogu smatrati neprimjerenima jer u njima privatna tužiteljica izražava negativan stav prema ratnim zbivanjima u Gazi (Izrael) koja najteže pogađaju djecu; prema ubijanju i mučenju životinja; prema neodgovornom odnosu prema okolišu koji rezultira izumiranjem životinja; prema neprihvatljivosti promoviranja lova (dakle, usmrćivanja životinja iz „sportskih“ razloga) u vrtiću i prema pirotehnici koja izaziva veliku štetu. Dakle, privatna tužiteljica se, osim stava o LGBTQ populaciji, u većoj mjeri zalaže za humane i općeprihvaćene vrijednosti civiliziranog društva pa u tom smislu ne zaslužuje animozitet kojeg osjeća optuženica, niti se može smatrati da je optuženica mogla biti isprovocirana objavama privatne tužiteljice.

e) Sadržaj, forma i posljedica spornog intervjua;

Optuženica je svoju prijavu poslala na relevantne adrese za koje je znala da će rezultirati posljedicama za privatnu tužiteljicu. Iz traženja očitovanja od strane Gradskog ureda za obrazovanje (list 54. spisa) je vidljivo da su navodi prijave shvaćeni kao istiniti jer se traži očitovanje privatne tužiteljice na okolnost njenog ponašanja koje je ondje, a prije bilo kakve provjere, kvalificirano kao „neprimjereno“ i „neprofesionalno ponašanje u nazočnosti djece“. Prema tome, privatna tužiteljica je već time pretrpjela štetu jer su bez ikakvog prethodnog preispitivanja njeni postupci dobili štetnu kvalifikaciju od strane Gradskog Ureda za obrazovanje. U traženju dopunskog očitovanja od strane Agencije za odgoj i obrazovanje (list 66-67. spisa) je također vidljivo da su navodi prijave shvaćeni kao istiniti te se traži dodatno očitovanje, što znači da joj je ugled kod tih institucija bio narušen. Osim toga, samom činjenicom potrebe opravdanja i otklanjanja istinitosti navoda prijave, privatna tužiteljica je također pretrpjela štetu jer je morala ulagati trud i vrijeme u svoju obranu.

f) okolnosti pod kojima je autor došao do spornih informacija :

Optuženica je bila svjesna svog kršenja epidemioloških mjera te je morala imati više razumijevanja za opravdanu reakciju privatne tužiteljice na takvo kršenje (koja reakcija je u konačnici bila usmjerena i na zaštitu zdravlja njenog djeteta), a ne zloupotrijebiti uzrujanu reakciju privatne tužiteljice za obračune s njom putem institucija.

16.4. Dakle, ponašanje optuženice ne uživa zaštitu slobode govora i po kriteriju Axel Sovih pravila pa postoje opravdani razlozi za miješanje suda u takvu slobodu izražavanja i za kažnjavanje optuženice.

17. Sud je iz činjeničnog opisa izostavio okolnosti koje ne predstavljaju obilježja kaznenog djela, i to navod „čime je teško narušen tužiteljičin ugled dugogodišnje djelatnice u toj ustanovi u trajanju od ukupno 40 godina staža osiguranja i renome uspješne ravnateljice dječjeg vrtića Srednjaci tijekom punih 23 godine“, 18. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženice, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11.

18.1. Olakotna okolnost je obiteljski život, kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost, što znači da nema dokaza o ranijem problematičnom ponašaju optuženice.

18.2. Otegotna okolnost je veći broj neistinitih tvrdnji. Sud nije optuženici kao olakotno vrednovao njezinu profesiju jer bi osoba njezine struke (psiholog) trebala imati višu razinu svijesti i senzibiliteta o nedopustivosti ponašanja za koje je proglašena krivom u ovom postupku, nego prosječna osoba.

18.3. Za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11. je propisana novčana kazna do 500 dnevnih iznosa.

18.4. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti koje se tiču djela i počiniteljice, te imajući u vidu stupanj ugroženosti povrijeđenog dobra, kao i dovodeći u ravnotežu olakotne i otegotne okolnosti te propisanu kaznu, sud je optuženici odmjerio kaznu u visini od 40 dnevnih iznosa što je u blizini donje granice propisane kazne za djelo iz čl. 149. st. 2. KZ/11.

18.5. Sud je dnevni iznos odmjerio uvažavajući prihode optuženice koja prima plaću od 1.100,00 €, što znači da dnevni iznos predstavlja svotu od 36,67 €. Tu valja napomenuti da obitelj ima i druge prihode jer joj je suprug zaposlen. Obitelj također ima imovinu jer je suprug vlasnik stana i vozila.

18.6. Stoga novčana kazna ukupno iznosi 1.466,67 €. Sud smatra da će se takvom sankcijom kod okrivljenice postići svrha kažnjavanja, te da će se istom u dovoljnoj mjeri utjecati na nju da shvati štetnost i neprihvatljivost svoga ponašanja, te da više ne čini kaznena djela, te da će se istom u dovoljnoj mjeri ukazati i svima ostalima na štetnost i neprihvatljivost takvog ponašanja i na pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

18.7. Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11. sud je odredio da je optuženica izrečenu novčanu kaznu dužna platiti u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude, što predstavlja maksimalni rok propisan zakonom, a sud ga je tako odredio da bi se optuženici pružila objektivna i realna mogućnost za ispunjenje obveze.

18.8. Na temelju imperativne norme iz čl. 43. st. 1. KZ/11. novčana kazna će se prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije ukoliko ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu.

18.9. Na temelju čl. 43. st. 2. KZ/11. može se donijeti odluka o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro ukoliko se novčana kazna ne može u roku od tri mjeseca ni prisilno naplatiti.

19. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženica je dužna nadoknaditi trošak postupka u vidu paušalne svote od 300,00 € iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. Pri određivanju paušalne svote sud je vodio računa da je optuženica razmjerno dobrog imovnog stanja jer ostvaruje plaću od 1.100,00 €, suprug dobiva plaću od 1.400,00 €, a oni dvoje uzdržavaju jedno dijete. Suprug je vlasnik stana i vozila. Imajući u vidu trud kojeg je sud morao uložiti i provođenje ovog postupka te njegovu složenost, sud je odredio paušalni trošak od 300 €. Optuženica je u mogućnosti naknaditi taj trošak bez ugrožavanja svoje egzistencije i egzistencije osoba koje je dužna uzdržavati.

19.1. Optuženica je dužna trošak platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a protekom tog roka presuda u odnosu na troškove postaje ovršna. U slučaju da optuženica ne ispuni obvezu u tom roku, presuda će se dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu na naplatu putem ovrhe u skladu sa čl. 181. st. 4. i 5. ZKP/08.

20. Sukladno imperativnoj normi, optuženica je dužna platiti nužne izdatke privatne tužiteljice te nagradu i nužne izdatke njezine opunomoćenice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, nakon što budu zaprimljeni podaci o tim troškovima.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025.

Sudac:

Ivona Horvatić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Privatna tužiteljica NČ

2. opunomoćenica odvjetnica CČ

3. optužena DČ

4. branitelj, odvjetnik Frane Bobinac uz zapisnik

5. u spis