REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-19/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Školskog sindikata Preporod, Zagreb, Šubićeva 42/2, OIB 40398581914, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb protiv I. tuženika Radničkog vijeća kod poslodavca Osnovne škole Izidora Kršnjavoga, Zagreb, Ulica Isidora Kršnjavoga 2, OIB 39554538107 i II. tuženika Izbornog odbora za izbor članova radničkog vijeća kod poslodavca Osnovna škola Izidora Kršnjavoga, Zagreb, Ulica Isidora Kršnjavoga 2, OIB 39554538107, radi poništenja izbora za radničko vijeće, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-17/2025-6 od 11. studenoga 2025., u sjednici održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17/2025-6 od 11. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na poništenje izbora za članove Radničkog vijeća kod poslodavca Osnovne škole Izidora Kršnjavoga (točka 1.I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka 1.II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 500,00 Eura (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinačenjem presude i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno ukidanjem iste i vraćanjem predmeta na ponovni postupak. Traži trošak za sastav žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja za poništenjem izbora za članove Radničkog vijeća kojima su se kod poslodavca Osnovne škole Izidora Kršnjavoga u Zagrebu birala tri predstavnika radničkog vijeća i koji su provedeni 16. rujna 2025.

6. Sud prvoga stupnja utvrđuje slijedeće:

- da su kod poslodavca Osnovne škole Izidora Kršnjavoga, Zagreb, 16. rujna 2025. provedeni izbori za radničko vijeće radi izbora tri predstavnika tog vijeća,

- da su dva ovlaštena predlagatelja i to tužitelj te Sindikat hrvatskih učitelja predložili liste kandidata za izbor predstavnika radnika, pri čemu je svaka lista sadržavala tri kandidata i njihova zamjenika,

- da je izborni odbor za izbor članova radničkog vijeća nakon provedenih izbora zapisnikom od 18. rujna. 2025. utvrdio izbore valjanim te je nakon prebrojavanja valjanih glasova utvrdio da su obje liste kandidata (Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu – Preporod i Sindikata hrvatskih učitelja) dobile svaka po 38 glasova,

- da je II. tuženik obrazloženjem uz zapisnik o prethodnim rezultatima izbora konstatirao da primjenom odredbe čl. 147. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) kojom se treba izvršiti raspodjela mjesta u slučaju izbora tri predstavnika (tzv. D'Hondtova metoda) niti jedna lista ne ostvaruje prednost, pa je radi izbjegavanja pravne praznine i oslanjajući se na svrhu zakona, analogno primijenio odredbu čl. 147. st. 2. ZR koja prednost daje listi čiji je nositelj zaposlen kod poslodavca duže vrijeme, pa je u radničko vijeće temeljem provedenih izbora izabrao dva predstavnika sa kandidacijske liste Sindikata hrvatskih učitelja (ĆAŠ i SAŠ) te jednog predstavnika sa kandidacijske liste tužitelja (SA),

- da je povjerenica podružnice tužitelja 22. rujna 2025. podnijela prigovor na zapisnik o provedenim izborima nakon čega je II. tuženik odlukom od 24. rujna. 2025. odbio prigovor ponavljajući razloge u prilog analogne primjene čl. 147. st. 2. ZR-a,

- da su zapisnikom od 25. rujna 2025. utvrđeni konačni rezultati izbora za radničko vijeće i gdje su u radničko vijeće izabrana dva predstavnika sa kandidacijske liste Sindikata hrvatskih učitelja te jedan predstavnik sa liste tužitelja te njihovi zamjenici.

6.1. Na temelju takvih utvrđenja sud prvoga stupnja prvenstveno zaključuje da iz provedenog postupka proizlazi kako sam izborni postupak (u pogledu glasanja birača) te rezultat izbornog procesa (u sklopu kojeg su obje kandidacijske liste dobile jednak broj glasova), nije sporan, već je sporno pitanje utvrđivanja rezultata izbora od strane drugo tuženika u smislu primjene odredbe čl. 147. ZR-a.

6.2. U odnosu na pitanje utvrđivanja rezultata izbora sud prvoga stupnja zaključuje opravdanim i pravilnim stajalište II. tuženika u pogledu primjene odredbe čl. 147. st. 2. u svezi čl. 147. st. 1. ZR-a, koja kod izbora jednog predstavnika propisuje da kada dva ili više kandidata dobiju isti broj glasova, izabranim će biti kandidat koji je duže neprekidno zaposlen kod poslodavca. Pri tome iznosi shvaćanje prema kojem se analogna primjena prava u svojoj suštini odnosi na primjenu pravne norme koja nije izravno primjenjiva na određeni slučaj, ali se koristi kao smjernica za rješavanje sličnih pravnih pitanja, kako bi se osigurala dosljednost, svrsishodnost i ravnoteža u primjeni prava naglašavajući da analogna primjena pri tome ne bi smjela biti takvom da odstupa od opće prihvaćenih načela prava ili da proizvodi učinak koji ugrožava samu suštinu instituta na koji se primjenjuje.

6.3. Sud prvoga stupnja zaključuje i da u odnosu na zahtjev za poništenjem izbora valja ukazati da iz odredbe čl. 162. st. 1. ZR proizlazi kako je za osnovanost takvog zahtjeva potrebno kumulativno ispunjenje zakonskih pretpostavki u vidu postojanja teške povrede obveza propisanih ZR-om o provođenju izbora za radničko vijeće te uzročno posljedična veza između tih povreda (bez obzira na to koliko teške bile) i rezultata izbora, tj. da bi rezultati izbora bili drugačiji da predmetnih povreda nije bilo, pri čemu da je teret dokaza postojanja ovih pretpostavki na tužitelju.

6.4. Slijedom gore navedenih zaključaka i shvaćanja sud prvoga stupnja odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. U žalbenom postupku tužitelj ističe sve razloge zbog kojih se presuda može pobijati iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

7.1. Prije svega ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Razlog iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a ističe jer da sud prvoga stupnja nije na savjestan i brižljiv način ispitao i ocijenio sve dokaze u postupku. Razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ističe iz razloga jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i jer nema razloga o odlučnim činjenicama, jer je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primijenio materijalno pravo. U odnosu na takve žalbene navode žalitelju valja istaknuti slijedeće. U ovom je predmetu zapravo između stranaka činjenično stanje nesporno. Sporno je jedino je li moguća analogna primjena određenih zakonskih odredaba. Stoga ostaje nejasno, jer nije izričito navedeno u žalbi koje to dokaze sud prvoga stupnja nije cijenio ili ih je krivo ocijenio. Pored toga i suprotno žalbenim navodima, presuda suda prvoga stupnja posve je jasna, detaljno, logično i suvislo obrazložena uzimajući u obzir sve činjenice ovoga spora. Stoga se takvi žalbeni razlozi ukazuju neosnovanim.

7.2. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije obrazložen i nije jasno u čemu bi to činjenično stanje bilo nepotpuno ili nepravilno utvrđeno, pa je i takav žalbeni razlog neosnovan.

7.3. Ono što jest sporno u ovoj pravnoj stvari odnosi se na način utvrđivanja rezultata glasovanja, odnosno izbora članova u radničko vijeće. Tužitelj u žalbi navodi zakonske odredbe iz čl. 147. ZR-a koje se odnose na utvrđivanje rezultata izbora za članove radničkog vijeća. Smatra da je izborni odbor počinio tešku povredu izbornog procesa jer da je protivno ZR-u primijenio kriterij koji nije propisan za konkretnu situaciju i time nedopuštenom analogijom riješio nastalu situaciju jednakog broja glasova. Smatra i da je u toj situaciji izbore trebalo ponoviti jer da je to normalna i uobičajena procedura te se poziva na odluku ovoga suda broj Gž-11/2024 od 15. svibnja 2024. u kojoj da je izraženo takvo shvaćanje. Prema ocjeni ovoga suda žalitelj nije u pravu kada iznosi takvo svoje viđenje konkretne situacije. Naime, činjenica jest da ZR u konkretnoj situaciji ne propisuje izričito kao kriterij duže neprekidno zaposlenje kod poslodavca. Međutim, taj kriterij propisuje u situaciji kada se bira jedan predstavnik. Pri tome je bitno naglasiti da za konkretnu situaciju uopće ne propisuje ponavljanje izbora, pa ni u nekoj sličnoj situaciji. Dakle, u odnosu na konkretnu situaciju postoji pravna praznina koju treba popuniti smislenim tumačenjem zakona, odnosno analogijom iz zakona (analogija legis). U takvom popunjavanju pravne praznine valja prvenstveno polaziti, kao što to i čini sud prvoga stupnja, od svrhe postojanja radničkog vijeća i potrebe za njihovim učinkovitim djelovanjem u smislu promicanja i zaštite prava i interesa radnika u tijelima kod poslodavca (čl. 141. st. 1. ZR-a). Dakle, radničko vijeće ima izuzetno značajnu ulogu u radnopravnom području. Time je i naglašen zahtjev da bude utemeljeno i da na taj način ispunjava svrhu. Dakako, preduvjet za to jest da sam izborni proces bude proveden zakonito i u skladu sa demokratskim i općeprihvaćenim načelima vladavine prava. Za primjenu analogije potrebna je sličnost i konzistencija. Sličnost pretpostavlja bitnu sličnost između dvije činjenične situacije, dok konzistencija pretpostavlja ispoljavanje načela jednakosti koje osigurava sličnim situacijama jednako pravno tretiranje. Dakle, analogija traži sličnost jer izričitost nije propisana. U konkretnoj situaciji najbližu i bitnu propisanu sličnost predstavlja upravo odredba čl. 147. st. 1. i 2. ZR-a. Naime, jedino je tim odredbama izričito propisana situacija u kojoj postoji isti broj glasova. Doduše ona se odnosi na izbor jednog predstavnika, ali upravo je po tome bitno slična činjeničnoj situaciji u ovom predmetu. Naime, u konkretnoj su situaciji izabrani nositelji lista pa je zapravo ostalo još jedno mjesto popuna kojeg upravo najbliže odgovara gore navedenoj zakonskoj odredbi. Time je osim bitne sličnosti ispunjeni i uvjet konzistencije, pa sve to upućuje na pravilnu primjenu analogije iz zakona. Analogija ne postoji, kako to smatra žalitelj, za poništenje izbora jer za to ne postoji nikakva zakonska odredba iz ZR-a. Valja još i naznačiti da je pozivanje žalitelja na odluku ovoga suda broj Gž-11/2024 od 15. svibnja 2024. neosnovana. Naime, u slučaju iz tog predmeta nije postojao jednaki broj glasova već su izbori poništeni radi toga što je jedan glasački listić bio bez osnova proglašen nevažećim čime je izborni odbor teže povrijedio postupak izbora. Konačno, pozivanje žalitelja na čl. 9. st. 2. Pravilnika o postupku izbora radničkog vijeća ("Narodne novine" broj 3/16, 52/17 i 138/20) je potpuno neosnovano jer nepravilnosti nije bilo. Prema tome, teška povreda obveze iz ovoga Zakona o provođenju izbora za radničko vijeće nije počinjena, pa je pravilno sud prvoga stupnja tužbeni zahtjev odbio.

8. Ne nalazeći postojanje žalbenih razloga na koje ukazuje žalitelj, kao niti razloga iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i slijedom navedenoga sud prvoga stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 147. i 162. ZR-a radi čega je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci presude.

9. Kako žalitelj u postupku nije uspio, to je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom žalbenih troškova (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek