Poslovni broj: Usž-4543/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
RJE Š ENJE
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], [adresa], [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , OIB: 72910430276 , Zagreb , Ulica Grada Vukovara 49 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Vodovod i kanalizacija doo , OIB: 56826138353 , Split , Hercegovačka 8 , radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1496/2023-46 od 13. listopada 2025. , na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025. ,
rije š io je
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1496/2023-46 od 13. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbama tog suda, poslovni broj: Us I-1496/2023-44 od 23. rujna 2025. , kojim je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu na tužbu, presudu prvostupanjskog suda od 25. siječnja 2024. i žalbu, u ukupnom iznosu od 185,79 eura.
2. Predmetno rješenje prvostupanjskog suda doneseno je na temelju odredbe članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18., 51/23., dalje ZSP) .
3. Tužitelj je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu kojom, u bitnom, navodi da je prvostupanjskim rješenjem odbijen prigovor tužitelja, iako odluka nije valjano obrazložena. Tvrdi da je pobijanim rješenjem tužitelju naloženo plaćanje pristojbe bez da se u tom rješenju sud pozvao na točnu odredbu koja propisuje tarifu, a da je svakako došlo do povrede odredbe članka 29. stavka 2. ZSP-a jer sud nije unutar roka propisanog tom odredbom donio, a niti otpremio rješenje stranci. Tvrdi da samom činjenicom što pobijano rješenje nije tužitelju otpremljeno u zakonom propisanom roku, koji rok je nesumnjivo prekluzivan, rješenje nezakonito, a slijedom čega predlaže usvojiti žalbu i rješenje u cijelosti ukinuti.
3.1. Tužitelj je u žalbi podnio i zahtjev za izuzeće predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske predlažući da Vrhovni sud odluči o predmetnoj žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega treba reći da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su IV-388/2025-2 od 10. prosinca 2025. odbačen prijedlog tužitelja za izuzeće predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u ovom predmetu, a nakon čega su se stekli uvjeti za donošenje predmetne odluke.
6. Člankom 22. stavkom 1. ZSP-a propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije ili odbaci tužbu, zbog čega ovaj Sud nalazi kako je prvostupanjski sud pravilno naložio tužitelju plaćanje sudskih pristojbi budući je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-1496/2023-31 od 25. siječnja 2024.
7. Tužitelj žalbom niti ne dovodi u sumnju ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda, već, pogrešno tumačeći članak 29. stavak 2. ZSP-a, smatra da je rješenje nezakonito budući je doneseno nakon roka propisanog navedenim člankom.
8. Navedenom odredbom članka 29. stavka 2. ZSP-a je propisano da prvostupanjski sud može u povodu podnesenog prigovora rješenjem, koje se mora otpremiti stranci u roku od tri dana, odbaciti prigovor kao nepravodoban, nepotpun ili nedopušten; odbiti prigovor kao neosnovan i potvrditi pobijano rješenje; uvažiti prigovor i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.
9. Međutim, osim što je prvostupanjski sud o prigovoru tužitelja izjavljenom protiv rješenja o pristojbi od 23. rujna 2025. , suprotno žalbenim navodima, odlučio u roku propisanom člankom 29. stavkom 2. ZSP-a , propuštanje tog roka ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja jer prvostupanjski sud nije isključen u donošenju rješenja zbog isteka roka za njegovo donošenje.
10. Također, valja pojasniti da iako je prvostupanjski sud obvezu utvrdio pogrešnu primenu Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19 i 92/21, dalje: Uredba/19) , a ne pravilnom primjenom Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23., dalje: Uredba/23) , takvom primjenom nije došlo do povrede zakona na štetu tužioca . Naime, sukladno Tar.br. 29 stavak 1. potonje Uredbe/23, za tužbu u upravnom sporu plaća se pristojba u iznosu od 53,09 eura, prema Tar. br. 29. stavku 5. i Tar.br. 30. stavku 1. navedene Uredbe/23 za žalbu podnesenu protiv prvostupanjske presude i za presudu donesenu u upravnom sporu plaća se pristojba u iznosu od po 66,36 eura. Proizlazi dakle, da se time što je predmetnim rješenjem o pristojbi utvrđenoj primjenom Uredbe/19 tužitelju nije išlo na štetu, s obzirom da mu je na taj način visina obveze utvrđena u iznosu neznatno manjem (185,79 eura) nego je trebala biti po mjerodavnom propisu (185,81 eura).
11. Zaključno, ovaj Sud smatra potrebnim napomenuti da se, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, vrijednost predmeta spora za sve troškove spora pa tako i za sudske pristojbe smatra neprocjenjivom.
12. Slijedom iznesenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a , žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 18. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
