Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžm-18/2025-11

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom GS i drugima zbog kaznenih djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama maloljetnog GS i maloljetnog JS podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Poli od 10. srpnja 2025., broj Km-2/2025., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice maloljetnog GS uz branitelja Nenada Sladakovića, odvjetnika u Puli-Poli i maloljetnog JS uz braniteljicu Marinu Pribernik, odvjetnicu u Puli-Poli,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe maloljetnog GS i maloljetnog JS kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, od 10. srpnja 2025., broj Km-2/2025. na temelju članaka članka 16. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) maloljetnom GS i maloljetnom JS izrečene su odgojne mjere upućivanje u odgojni zavod, koje mogu trajati najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine, s time da sud mora svakih šest mjeseci u sjednici vijeća ispitati ima li osnove obustaviti izvršenje ove mjere ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom.

1.1. Na temelju članka 66. stavka 4. ZSM smještaj maloljetnika SS u istražnom zatvoru, odnosno u posebnoj zatvorskoj jedinici za maloljetnike u sklopu Zatvora u Puli - Pola od 28. travnja 2025. do 24. lipnja 2025. uzima se kao vrijeme trajanja odgojne mjere.

1.2. Na temelju članka 66. stavka 4. ZSM smještaj maloljetnika JS u istražnom zatvoru, odnosno u posebnoj zatvorskoj jedinici za maloljetnike u sklopu Zatvora u Puli - Pola od 28. travnja 2025. do 10. srpnja 2025. uzima se kao vrijeme trajanja odgojne mjere.

1.3. Na temelju članka 95. stavak 1. ZSM troškovi izvršenja odgojne mjere padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv rješenja pravodobnu žalbu je podnio maloljetni SS po branitelju Nenadu Sladakoviću, odvjetniku u Puli-Poli, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i „pogrešne primjene“ (pravilno je povrede) kaznenog zakona, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali i zbog odluke o odgojnoj mjeri te predlaže da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu te pozove branitelja na sjednicu vijeća.

2.1. Protiv rješenja žali se i maloljetni JS po braniteljici Marini Pribernik, odvjetnici u Puli-Poli iz svih žalbenih razloga, no iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o odgojnoj mjeri te predlaže da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu te pozove braniteljicu na sjednicu vijeća.

2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen na razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. O sjednici drugostupanjskog vijeća sukladno članku 475. stavku 1. ZKP/08. stranke su obaviještene na zahtjev branitelja optuženika te su pristupili branitelj maloljetnika Nenad Sladaković, odvjetnik u Puli-Poli i braniteljica maloljetnika Marina Pribernik, odvjetnica u Puli-Poli, a prisutnost maloljetnog GS i maloljetnog JS osigurana je putem video-linka iz Odgojnog zavoda u Turopolju, sukladno članku 475. stavku 7. ZKP/08., dok nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik, pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08. održana u njegovoj odsutnosti.

5. Žalbe maloljetnog GS i maloljetnog JS nisu osnovane.

U odnosu na žalbu maloljetnog GS

6. Iako se maloljetni SS žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći samo da je pobijano rješenje nejasno te se ne može ispitati iz sadržaja žalbe proizlazi kako se zapravo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, pobijano rješenje je jasno i može se ispitati pa se ne radi o bitnoj povredi kaznenog postupka.

6.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno u obrazloženju, a ne u izreci, pobijanog rješenja na temelju članku 88. stavka 3. ZSM-a naveo činjenični opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere jer se u izreci rješenja navodi samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik ne oglašava krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

6.2. Prvostupanjski sud je osnovano odbio provođenje psihijatrijsko-psihološkog vještačenja, "kako bi se utvrdile bitne okolnosti o kojima ovisi kažnjavanje žalitelja" kao odugovlačeći (pod točkom 6. prvostupanjskog rješenja), jer se drugi maloljetnik nalazio u istražnom zatvoru, a podaci o osobnim i porodičnim prilikama se prikupljaju od socijalne skrbi i stručnog suradnika radi primjene odgojnih mjera, a ne kažnjavanja jer je maloljetni SS u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađi maloljetnik. Odbijanje tog dokaznog prijedloga ne krše se prava obrane, a ni načelo pravičnog suđenja, kako to neosnovano smatra žalitelj.

7. Žalitelj maloljetni SS nadalje pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na točku 1. vidi u tome što sud tijekom postupka nije utvrdio postojanje činjenica i dokaza iz kojih bi proizlazilo da bi žalitelj počinio kazneno djelo iz mržnje kako mu se to pobijanim rješenjem stavlja na teret. Navodi da u vezi događaja svjedokinja ŠS nije navela da je žalitelj udarao više puta oštećenika te da mu se nije obraćao riječima koje mu se stavljaju na teret, dok je oštećenik GSĆ naveo da ga žalitelj nije povlačio za torbu, a niti da mu se obraćao riječima za koje se tereti. Smatra da je pogrešan zaključak suda kako postoji osnovana sumnja da bi počinio navedeno kazneno djelo kako mu se to rješenjem stavlja na teret.

7.1. Nasuprot žalbenim navodima svjedokinja ŠS, tada dežurna odgajateljica u Centru za pružanje usluga u zajednici u Puli, je detaljno i okolnosno (kako se navodi u točki 17. obrazloženja rješenja) opisala događaj od 22. travnja 2025. te je zapravo ona spriječila da se djelo ne dovrši, a o događaju je sastavila i službenu zabilješku. Na temelju snimke mobitela koju im je pokazao dostavljač utvrdili su da su počinitelji maloljetni SS i maloljetni JS. Također je oštećenik GSĆ, koji je radio kao dostavljač G (navedeno u točki 19. obrazloženja rješenja), detaljno opisao na koji način je pokušano razbojništvo prema njemu na način da mu se uzme hrana iz torbe bez plaćanja. Također se žalitelj neosnovano u fazi žalbe upušta u to da sud pogrešno tumači osnovanu sumnju te da li prema dokazima u spisu postoji visoki ili mali stupanj vjerojatnosti da bi žalitelj počinio sporna djela, a koji se stupnjevi sumnje se utvrđuju za maloljetnike u pripremnom postupku i podizanju prijedloga.

8. Žalitelj maloljetni SS povredu kaznenog zakona vidi u tome da kod oštećenika nisu utvrđene nikakve ozljede, a niti da bi postupanje žalitelja bilo u vezi bilo kakve imovinske koristi, jer ukoliko je žalitelj postupao iz mržnje, nije postupao u cilju stjecanja imovinske koristi niti dolaska do nečije imovine te smatra da nema uvjeta da se žalitelju stavlja na teret počinjenje razbojništva već eventualno kazneno djelo tjelesne ozljede koje se pokreće privatnom tužbom.

8.1. Suprotno žalbenim navodima nije u pravu žalitelj kada kazneno djelo razbojništva u pokušaju za koje se maloljetnik tereti stavlja u vezu sa tjelesnim ozljedama, a počinjenje djela iz mržnje sa imovinskom koristi. Naime, maloljetnik se teretio za kazneno djelo razbojništva u pokušaju i to da je s namjerom pokušao uporabom sile protiv neke osobe i prijetnjom da će izravno napasti na njezin život i tijelo oduzeti tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji, a kazneno djelo je počinjeno iz mržnje. Za predmetno djelo nije nužno nastupanje tjelesne ozljede, dok pokušaj prisvajanje stvari stjecanja imovinske koristi ne isključuje i da bi to djelo moglo biti počinjeno iz mržnje prema stranoj osobi tamnije puti.

9. U odnosu na počinjenje kaznenog djela pod točkom 3. oštećenja tuđe stvari i to uništenja retrovizora vozila odgajateljice NS, maloljetnik je priznao počinjenje navedenog djela čija materijalna šteta iznosi 20,00 eura, no smatra da je odgajateljica NS to isprovocirala reakcijom na upit maloljetnika da je gladan pitajući je za večeru. Pored detaljnog priznanja djela od strane maloljetnika bez obzira na reakciju odgajateljice na njegov upit njegovi su postupci bili neprimjereni i napravili su štetu za koju žalitelj navodi da je samo 20 eura. No, to je samo trošak novog retrovizora, dok bi ukupna šteta bila sigurno veća servisu jer joj prijatelj nije naplatio trošak popravka te je stoga prigovor žalitelja neosnovan.

U odnosu na žalbu maloljetnog JS

10. Iako se maloljetni JS žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći samo da je pobijano rješenje nejasno te se ne može ispitati, iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Žalitelj neosnovano smatra da je sud počinio (bitnu) „povredu odredaba kaznenog postupka i povredu prava na obranu maloljetnika“ time što je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja maloljetnog JS. Sud je pravilno takav dokazni prijedlog odbio i obrazložio kako odugovlačeći jer se postupak protiv maloljetnika vodio od 30. travnja 2025., a isti se nalazio u istražnom zatvoru. Iako maloljetni JS smatra da odluka suda o odbijanju provođenja psihijatrijsko-psihološkog vještačenja ukazuje na arbitrarnost u odlučivanju ne radi se o odluci donesenoj po osobnom uvjerenju, već obrazloženoj i utemeljenoj na zakonskim propisima. Na temelju članka 78. ZSM u postupku prema maloljetniku, uz činjenice koje se odnose na kazneno djelo, pribavit će se podaci potrebni za ocjenu njegove psihofizičke razvijenosti i podaci o osobnim i obiteljskim prilikama. Radi utvrđivanja tih okolnosti ispitat će se maloljetnikov roditelj, njegov skrbnik i druge osobe koje mogu dati potrebne podatke. O tim okolnostima zatražit će se izvješće od centra za socijalnu skrb, a ako je prema maloljetniku bila primijenjena odgojna mjera, pribavit će se izvješće o primjeni te mjere. Prikupljanje tih podataka može se povjeriti stručnom suradniku ili centru za socijalnu skrb.

10.2. Počinjenje kaznenog djela opisanog pod. točkom 4. (prijetnje odgajatelju) maloljetnik ni ne osporava te u pogledu tog kaznenog djela, pored iskaza oštećenika koji ga tereti, nije bilo potrebno provoditi i druge dokaze.

11. Žalitelj pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na točke 1. i 2. prijedloga za kazneni progon od 22. travnja 2025. vidi u tome kako u konkretnom slučaju nema valjanih dokaza da bi maloljetni JS počinio pravno i činjenično opisana kaznena djela, odnosno da u tim radnjama koje je poduzeo nema obilježja kaznenih djela razbojništva u pokušaju. Obrana prigovara da iz iskaza svjedokinje ŠS u vezi s događajem opisanim pod točkom 1. prijedloga, proizlazi kako se ne radi o istom događaju. Naime, svjedokinja ŠS je prema vlastitom iskazu bila prisutna događaju od početka do kraja, no tijekom tog vremena nije uočila niti jedan ključni element ili radnju koja bi se mogla dovesti u vezu s opisom događaja iz točke I., osobito ne o navodima o fizičkom nasilju nad dostavljačima.

11.1. Suprotno žalbenim navodima svjedokinja ŠS je navela da je o svakom događaju poslije napravila službenu zabilješku, a nije sporno i da je u kratkom periodu od nekoliko dana bilo više događaja u vezi dostave hrane po dostavljačima i pokušaja razbojništva nad istima. No, da je maloljetni JS počinio djelo opisano pod točkom 1. proizlazi iz iskaza samog oštećenika dostavljača JSĆ, a čiji je iskaz potvrdio i njegov kolega svjedok ZS, a sud je iskaze oba svjedoka prihvatio kao istinite i vjerodostojne. Također je svjedokinja ŠS navela da joj je maloljetni JS nakon događaja rekao da je ovog spasila, ali da oni već imaju sljedeću dostavu te je točno navela što je govorio dostavljačima iz Nepala. Tu večer je bila prisutna u blagovaonici kada se maloljetni JS hvalio drugim korisnicima da kako u Rijeci je organizirao grupicu koja je napadala dostavljače J i da se dostavljači boje dostavljati po Rijeci. Na temelju snimke mobitela koju im je pokazao dostavljač utvrdila je su da su počinitelji maloljetni SS i maloljetni JS.

12. Nadalje, maloljetni JS se žali da je sud odbio prijedlog branitelja, maloljetnog GS da se iz spisa predmeta izdvoje zapisnici, pogrešno navodeći da su žrtvama bile predočene samo fotografije, kada su žrtve pozvane da prepoznaju da li se osobe maloljetnih počinitelja nalaze u sudnici. Smatra da je „netočno da obrana takvom postupanju prigovarala, niti da se takvo postupanje ne može podvesti pod radnju prepoznavanja koja nije učinjena sukladno odredbama ZKP/08". No, radi se o prijedlogu maloljetnog GS o čemu je sud odlučio, dok obrana maloljetnog JS tome nije prigovorila na raspravi te ne može to ni isticati u žalbi sukladno članku 464. stavak 8. ZKP/08.

12.1. Iako obrana navodi da je nekoliko dana prije predmetnih događaja bilo više događaja u kojem su maloljetnici (ne zna se koji) postupali na isti način, no radi se o događajima u kojima u kojima djelatnici Wolta nisu predali hranu već su se odmah udaljili.

13. Iako maloljetni JS kod kaznenog djela počinjenog pod točkom 2. nije kod sebe imao nož već je to imao drugi nepoznati dječak, on je imao vlast nad djelom na osnovu prethodnog dogovora da počine razbojništvo nad oštećenikom da od dostavljača uzmu, a ne plate hranu te je zadrže u zajedničku korist.

13.1. Stoga nasuprot žalbenim navodima maloljetnika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje prihvativši iskaze oštećenika i ocijenivši ih istinitim i vjerodostojnim. Iako iste svjedokinje nisu i očevici kritičnog događaja, one su iskazivale o okolnostima nakon događaja, koje su im poznate.

14. Iako se uvodno maloljetni JS žali iz svih žalbenih razloga, pa time i zbog povrede kaznenog zakona, ovaj žalbeni navod posebno ne obrazlaže, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući rješenje sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrdio da bi bila počinjena neka povreda na koju sud pazi po službenoj dužnosti. U odnosu na odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod

15. Žalitelji, maloljetnici, prigovaraju i izrečenoj odgojnoj mjeri upućivanja u odgojni zavod te iako smatraju da se izrečena mjera mogla zamijeniti nekom od blažih odgojnih mjera predviđenih člankom 7. ZSM-a, istu je sud osnovano izrekao na temelju izbora odgojne mjere iz članak 8. ZSM, prihvaćajući prijedlog ŽDO, a na temelju prethodno pribavljenog mišljenja HZSR. Isto je valjano obrazložio prvostupanjski sud u točki 32 rješenja. Žalitelj pritom pogrešno smatra da je sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo u dvojbi da li postoje okolnosti za određivanje pobijane mjere ili ne, jer se isto načelo ne primjenjuje u odnosu na sankcije pa ni kod izricanja mjera, a sud pri tom nije bio u dvojbi.

15.1. Žalitelj maloljetni SS smatra da se donošenjem tako stroge i rigorozne mjere neće postići svrha kažnjavanja, s obzirom da je u vrijeme počinjenja djela i suđenja bio u dobi od 14 godina te da niti ranije bio prijavljivan niti kažnjavan, tako da je prestroga odgojna mjera koja mu je izrečena i u suprotnosti sa težinom djela i svrhom kažnjavanja. No, nasuprot žalbenim navodima maloljetni SS prije navršenih 14 godina života nije ni mogao biti kazneno prijavljivan ni kažnjavan, a prema njemu su bile već primjenjivane obiteljsko pravne mjere zbog čega je i bio u tretmanu Centra za pružanje usluga u zajednici u Puli.

16. Maloljetni JS prigovara tome da sud nije zatražio izvješće Zatvora u Puli o njegovom boravku u istražnom zatvoru, jer je on je u trenutku izricanja odgojne mjere još bio u istražnom zatvoru. Međutim, pribavljanjem istog izvješće ne bi se utjecalo na donošenje odluke o odgojnoj mjeri jer iako nije pismeno zatraženo izvješće Centra za pružanje usluga u zajednici u Puli, u kojem je počinio predmetna kaznena djela, djelatnici istog Centra su o ponašanju maloljetnika iskazivali neposredno na raspravi, a pribavljeno je mišljenje nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad u Rijeci prema prebivalištu maloljetnika, stručnog suradnika Općinskog državnog odvjetnika u Puli i stručne suradnice suda.

16.1. Nadalje, obrana maloljetnog JS se žali da je sud trebao ispitati i zakonskog zastupnika maloljetnog JS o zamjeni mjere istražnog zatvora sa zavodskom mjerom upućivanja u Odgojni zavod Turopolje, na koju odluku je uložena posebna žalba, ali ne u okviru ovog rješenja.

17. U odnosu na izrečenu odgojnu mjeru ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je maloljetnicima, koji su sada u dobi od 15 godina, pravilno izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod jer je osnovano prvostupanjski sud smatrao da je maloljetnike nužno uputiti u odgojni zavod što je u najboljem interesu djece, obzirom na progradirajuće neprihvatljivo ponašanje, a na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 20. svibnja 2025., mišljenja predstavnika socijalne skrbi na raspravi 3. srpnja 2025., kao i mišljenja stručne suradnice Ingrid Šandorov te dopisa Centra za pružanje usluga u zajednici Rijeka.

17.1. Naime, kako se do sada nije uspijevalo stručnim radom utjecati na promjenu ponašanja maloljetnika već se njihovo delikventno ponašanje i ostali poremećaji u njegovom ponašanju dodatno intenzivirali, kod maloljetnika su se formirali tvrdokorni obrasci antisocijalnog ponašanja i ne uočava se spremnost za prihvaćanje odgojnih utjecaja te je pravilno izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod kako bi se primijenile pojačane mjere odgoja u ustanovi zatvorenog tipa s čvrstom strukturom te omogućilo obrazovanje u skladu sa sposobnostima te time pozitivno utjecalo na maloljetnike da ne čine nova kaznena djela.

17.2. Stoga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je bilo potrebno maloljetnicima izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod jer ih je bilo nužno izdvojiti iz njihove životne sredine i prema njima primijeniti pojačane mjere odgoja s obzirom na izražene poremećaje ponašanja i nedovoljnu spremnost da prihvate odgojne utjecaje. Ujedno, ispravno je prvostupanjski sud odlučujući o izricanju ove mjere, osobito uzeo u obzir težinu i narav počinjenih djela. Svrha je odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće i stručne naobrazbe maloljetnog počinitelja kaznenog djela utječe na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.

18. Kako navodi žalbi maloljetnika nisu osnovani, valjalo je žalbe odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić