Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-849/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IOK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno- matematički fakultet, OIB: 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102a, kojeg zastupa punomoćnica Iva Soldo, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 9910/2020-24 od 23. travnja 2024., dana 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9910/2020-24 od 23. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9910/2020-24 od 23. travnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 407,36 eura/ 3.069,29 kuna[1] s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove paničnog postupka u iznosu od 1.011,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude u cijelosti pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tuženik zahtijeva troškove sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457.- 467. ZPP. U skladu s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP te žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće s osnova osnovice za obračun plaće u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. u iznosu od 407,36 eura/3.069,29 kuna.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu, u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01., 39/09.), te da joj je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune/678,06 eura i 5.211,02 kune/691,62 eura.

8. U postupku je sporno je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici u iznosu od 5.415,37 kuna/718,74 eura, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. sklopljenog dana 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 07. prosinca 2011.

9. Žalbenim navodima tuženik ističe da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama ne predstavljaju kolektivni ugovor, da od strane sindikata nije bio određen Odbor za kolektivne pregovore, da osnovicu plaće određuje Vlada Republike Hrvatske odlukom te da je 26. listopada 2016. istekla primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

10. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je mjerodavno sljedeće:

- da je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009.,

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno 'zamrznuta' na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kn bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma kojim je utvrđen način povrata osnovice, i to tako da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Odredbama članka IV. -V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je dalje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, a pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u RH te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100,

- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu) kojima je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu, i to na način da se određuje da, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. -V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenih dana 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu,

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu te su utvrdili da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno;

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) objavljen 4. prosinca 2015.

11. Na temelju navedenog, osobito činjenice da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog dana 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto te da je DZS dana 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., dok je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015., valja zaključiti da je krajem studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine što znači da je osnovica za plaću u prosincu 2015. godine trebala iznositi 5.415,37 kn bruto.

12. Odredbom članka 192. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 93/2014., 127/2017. – dalje: Zakon o radu) propisano je da se kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (“Narodne novine” br. 39/09. i 124/09. – dalje: Zakon o osnovici plaće u javnim službama) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor te da su sindikati nedvojbeno mogli pregovarati, kao i zaključivati sve izmjene i dopune kolektivnog ugovora kojima se odlučivalo o plaćama i osnovici o plaćama u javnim službama. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen u skladu s odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama te odredbama članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10 – dalje TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Isto tako, odredbom članka 51. stavka 4. TKU/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavka 4. TKU/12. Iz navedenih razloga i ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

14. Također valja navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari odbio reviziju umješača Republike Hrvatske radi isplate razlike plaće na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće za javnim službama i potvrdio primjenu osnovice prema članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, u kojoj je odluci izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

Prema tome, odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu).“

15. Ovdje valja reći i kako je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

16. Odredbom članka 9. stavka 3. Zakona o radu propisano je da, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

17. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok važenja navedenih Izmjena je istekao s danom 26. siječnja 2017.

18. U odnosu na žalbeni navod da Sporazumu i kasnijim Izmjenama nisu prethodili zakoniti pregovori, valja odgovoriti da je odredbom članka 254. stavka 2. Zakona o radu propisano da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je stavkom 3. propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. Činjenica je da u konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, a što znači da su svi sindikati javnih službi, sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora.

19. Zbog svega navedenog i jer tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena koja od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP, niti je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je u skladu s odredbom članka 368. stavka 1. ZPP presudom odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, odnosno, odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

20. Pobijajući presudu u cijelosti te predlažući da sud obveže tužiteljicu na nadoknadu troškova postupka, tuženik pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane odluke. Odluka o troškovima također je zakonita, kako po osnovi, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, tako i po visini troškova, na temelju odredbe članka 155. ZPP, imajući pri tome u vidu i činjenicu da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak pa je stoga primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

21. S obzirom na to da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odbijen je i tuženikov zahtjev za nadoknadu troškova sastava žalbe.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

Sutkinja:

Vesna Žulj