Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4074/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. KR, pok. SR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umrlog **.**.2015., odlučujući o žalbi zakonskog nasljednika SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Čutura, odvjetnik u Splitu, Pojišanska 18, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O- 8609/2015-30 od 26. rujna 2025., 18. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba nasljednika SR, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-8609/2015-30 od 26. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je slijedeće rješenje:

"Iza pok. KR pok. SR iz [adresa], OIB: ČR, pok. ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1928., umrlog dana **.**.2015. državljanina Republike Hrvatske;

I Prekida se ostavinski postupak.

II Upućuje se SR iz [adresa], sin ostavitelja, zastupan po punomoćniku Branku Ćuturi odvjetniku u Splitu, da u roku od 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu protiv ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sina ostavitelja, zastupan po punomoćniku ŽR odvjetniku u [adresa], CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ostavitelja zastupana po punomoćniku ŽR odvjetniku u [adresa], TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ostavitelja zastupan po punomoćniku ŽR odvjetniku u [adresa], ĐR iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ostavitelja, zastupana po punomoćniku ŽR odvjetniku u [adresa], OR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nevjesta ostavitelja, zastupana po punomoćniku ŽR odvjetniku u [adresa], IR iz [adresa], unuka ostavitelja zastupana po punomoćniku ŽR odvjetniku u [adresa], BR iz [adresa], unuk ostavitelja, zastupan po punomoćniku ŽR odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja da oporuka ostavitelja od 17.srpnja 2008. nije istinita i pravno valjana te radi utvrđenja da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 3.srpnja 1997. nije pravovaljan te radi utvrđenja da stan u [adresa] kao ni zemljište položeno u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], ne spadaju u ostavinsku masu.

III Prekid postupka trajat će do pravomoćnog okončanja spora.

IV Ukoliko nasljednik upućen u parnicu ne pokrene parnicu u određenom roku, ostavinski sud će nastaviti i dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjev u pogledu kojeg je upućen u parnicu.“.

2. Protiv navedenog rješenja žali se zakonski nasljednik MR, sin ostavitelja, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023, dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN). Predlaže pobijano rješenje rješenje ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba zakonskog nasljednika nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 175. st. 2. ZN-a, pa tako niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju žalitelj u žalbi određeno upire, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je u ostavinskom postupku iza pok. KR utvrđeno rodoslovlje tako da ostavitelja nasljeđuju nasljednici prvog nasljednog reda i to sinovi SR, ŠR, TR i ER te kćeri CR i ĐR, s time da je tijekom postupka umro sin ostavitelja ER, kojeg su naslijedili supruga OR, kći DR i sin BR.

6. Iz predmetnog spisa proizlazi i to da je na zapisniku od 25. veljače 2016. (list 4 spisa), proglašena pismena oporuku ostavitelja sastavljena kod Općinskog suda u Splitu na zapisniku od 17. srpnja 2008. (list 5-8 spisa), pohranjena kod istoga suda pod brojem Pi-170/08, a u kojoj oporuci se, između ostalog, navodi da je ostavitelj svoju imovinu podijelio za svoga života svojim nasljednicima (četvorici sinova i dvjema kćerima), kada je sebi ostavio dio imovine koju poslije svoje smrti ostavlja sinu TR koji se brine o njemu i uzdržava ga, a koja imovina se nalazi u mjestu [adresa], zaseok [adresa], kojom oporukom i preostalim sinovima i kćerima ostavlja određenu imovinu i prava, dok sina SR, žalitelja, isključuje iz podjele imovine, osim one koju mu je već ranije ostavio.

7. Iz sadržaja predmetnog spisa isto tako proizlazi da je na zapisnik od 23. ožujka 2016. (list 44-45 spisa), utvrđena ostavinska imovina ostavitelja i to kuća i zemlja u [adresa] (Općina Marina), u odnosu na koju su svi zakonski nasljednici potvrdili da se radi o ostavinskoj imovini kojom je ostavitelj raspolagao oporukom, pri čemu je i za stan u [adresa], od strane svih nasljednika, osim žalitelja, potvrđeno da isti čini ostavinsku imovinu ostavitelja, dok je žalitelj u odnosu na navedeni stan izjavio da je stan njegovo vlasništvo (koji stan je na temelju stanarskog prava otkupio ostavitelj, potom ga darujući žalitelju), nakon čega je sin TR u spis priložio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između njega kao davatelja uzdržavanja i ostavitelja kao primatelja uzdržavanja od 13. ožujka 1997. (list 61-62 spisa), kojim ugovorom primatelj uzdržavanja prenosi davatelju uzdržavanja „cjelokupno vlasništvo nad obiteljskom kućom u [adresa] i trima parcelama (naziva [adresa] i [adresa])“.

8. Iz sadržaja predmetnog spisa također proizlazi da su na ostavinskom ročištu od 10. listopada 2019. (list 71.72 spisa), tri sina ostavitelja, TR, ER i ŠR te kći CR, priznali oporuku ostavitelja proglašenu na zapisniku kod javnog bilježnika 25. veljače 2016., kao pravovaljanu, s time da su kao pravovaljan priznali i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 13. ožujka 1997. te ponovili da je stan u [adresa], ostavinska imovina ostavitelja, koji stan je ostavitelj stekao za svoga života (kupnjom), navodeći da je darovni ugovor koji je za taj stan zaključio ostavitelj sa žaliteljem, odlukom suda raskinut (pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1006/00 od 18. rujna 2003., list 79-89 spisa), dok je na ročištu od 11. prosinca 2019. žalitelj osporio i oporuku ostavitelja i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 13. ožujka 1997., s tvrdnjom da ostavitelj nije bio sposoban za rasuđivanje.

9. Spisu prileži i podnesak žalitelja od 6. ožujka 2025. kojim žalitelj određeno osporava da bi stan u [adresa], činio ostavinu ostavitelja, s tvrdnjom da je stan otkupio svojim sredstvima, u kojem stanu živi preko četrdeset godina sa svojom obitelji, tražeći da se isti izdvoji iz ostavine, ujedno osporavajući i da bi zemljište položeno u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], činilo ostavinu ostavitelja, uz tvrdnju da mu je navedeno zemljište ostavitellj prepustio za svoga života, pri tome tražeći i svoj nužni dio.

10. Pobijanim rješenjem, pozivom na odredbu čl . 224. i 225. ZN-a, rukovodeći se time da je nastao spor u pogledu sastava ostavinske mase, u pogledu valjanosti oporuke i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sud prvog stupnja prekida ostavinski postupak i upućuje žalitelja na pokretanje parnice, čije pravo cijeni manje vjerojatnim, s obrazloženjem da su predmetna oporuka i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju formalno pravno valjani, a da je presudom IP-1006/00 od 18.rujna 2003. raskinut Ugovor kojim je ostavitelj darovao dio svoje imovine.

11. Žalitelj smatra kako nema osnove za prekid ostavinskog postupka i za njegovo upućivanje u parnicu, uz tvrdnju da ga sud nije mogao uputiti na pokretanje parnice u odnosu na zemljište položeno u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] te stan u [adresa], jer u sudskom spisu ne prileži vlasnički list za navedene nekretnine iz kojeg bi proizlazilo da su iste vlasništvo ostavitelja, pa tvrdi da za navedene nekretnine vrijedi presumpcija da ostavitelj nije bio njihov vlasnik, pored činjenice da između sunasljednika nema sporazuma o tome da bi te nekretnine bile izvanknjižno vlasništvo ostavitelja, pri čemu žalbenim navodima upire i na to da ostavitelj nije bio niti vlasnik nekretnina kojima je raspolagao oporukom i Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, pa da niti u odnosu na oporuku i Ugovor nije bilo uvjeta za prekid postupka.

12. U smislu čl. 222. st. 1. ZN-a, sud će prekinuti postupak i uputiti stranke na parnicu, ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo te ako su sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio.

13. U smislu odredbe čl. 224. st. 1. ZN-a, sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine.

14. Prema odredbi čl. 225. st. 1. ZN-a, sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

15. Po stavu ovoga suda, neosnovano žalitelj žalbenim navodima spori postojanje zakonskog osnova za prekid ostavinskog postupka i upućivanje žalitelja na pokretanje parnice.

16. Naime, iz svega naprijed navedenog proizlazi da su između navedenih nasljednika sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine iz čl. 224. st. 1. toč. 1. ZN-a, imajući u vidu da žalitelj određeno osporava da bi stan u [adresa] te zemljište položeno u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], činilo ostavinu ostavitelja (s tvrdnjom da je stan otkupio svojim sredstvima, u kojem stanu živi preko četrdeset godina sa svojom obitelji, a da mu je navedeno zemljište ostavitelj prepustio za svoga života), što preostali nasljedni spore te tvrde da se radi o ostavinskoj imovini ostavitelja (stanu koji je ostavitelj stekao za svoga života kupnjom te zemlji kojom je ostavitelj oporučno raspolagao).

17. Sve navedeno predstavlja zakonski osnov za prekid ostavinskog postupka i upućivanje stranaka na pokretanje parnice, jer se radi o činjenicama koje sud nije bio ovlašten utvrđivati u ostavinskom postupku, kao nespornom, izvanparničnom postupku.

18. Iz sadržaja spisa neupitnim proizlazi činjenica da niti stan u [adresa], niti zemljište položeno u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], u zemljišnjoj knjizi nije upisano kao vlasništvo ostavitelja, pri čemu je isto tako neupitno da se radilo o stanu za koji niti po žalitelju nije sporno da je temeljem stanarskog prava kupljen na ime ostavitelja, koji stan je bio i predmet Darovnog ugovora od 2. listopada 1992. kojim je ostavitelj isti stan darovao žalitelju (koji Darovni ugovor je raskinut pravomoćnom sudskom odlukom), dok za zemljište položeno u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] sam žalitelj navodi da se radi o zemljištu koje mu je ostavitelj prepustio za svoga života, iz čega proizlazi da se svakako radi o imovini kojom je ostavitelj za svoga života upravljao i raspolagao, tako da činjenica da navedene nekretnine u zemljišnjoj knjizi nisu upisane kao vlasništvo ostavitelja, sama po sebi ne isključuje mogućnost da bi iste u trenutku smrti činile ostavinsku imovinu ostavitelja sukladno čl. 5. st. 3. ZN-a, odnosno da su predmetne nekretnine predmnijevano vlasništvo ostavitelja.

19. Pri tome, iako je pravo onog koji upire na predmnijevano vlasništvo ostavitelja (u ovom slučaju preostali nasljednici koji tvrde da se radi o stanu koji je ostavitelj stekao za svoga života kupnjom te o zemlji kojom je ostavitelj oporučno raspolagao), manje vjerojatno od prava koje proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka, kako žalitelj niti tvrdi, niti dokazuje da se radi o nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi upisane na neku treću osobu, već na istima ističe svoje pravo vlasništva (koje izvorno temelji na pravu ostavitelja), utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja žalbeni prigovori kojima žalitelj ukazuje na to da spisu ne prileži zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg bi proizlazilo vlasništvo ostavitelja na stanu u [adresa] te na zemljištu položenom u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], kao i na preostaloj imovini kojom je ostavitelj raspolagao oporukom i Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju. Ovdje je ipak za nadodati i to da ostavinsko rješenje kojim bi se evemtualno raspoređivalo predmetno „izvanknjižno vlasništvo ostavitelja“, nema pravni učinak prema trećem (možebitnom), stvarnom vlasniku nekretnina, odnosno prema onima koji nisu sudjelovali u ostavinskom postupku.

20. Stoga, kako žalitelj osporava pravovaljanost opuruke ostavitelja (čime ujedno osporava oporučnim nasljednicima pravo na nasljeđivanje), uz tvrdnju da ostavitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, kao što osporava i pravovaljanost Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je pravo žalitelja, kao zakonskog nasljednika iza pokojnog ostavitelja, manje vjerojatno od prava koje se temelji na formalno valjanim ispravama (u ovom slučaju pisanoj oporuci i Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju), pa je pravilnom primjenom čl. 225. ZN- a, žalitelj upućen na pokretanje parnice. To stoga što oporuka ostavitelja i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju egzistiraju, pa postoji presumpcija njihove istinitosti i pravovaljanosti, sve dok se ne utvrdi suprotno, slijedom čega u slučaju spora o istinitosti i pravovaljanosti predmetne oporuke i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, teret dokaza leži na onome koji se na to poziva, a to je u konkretnom slučaju žalitelj.

21. Dakle, suprotno žalbenim navodima, upravo je na žalitelju teret dokazivanja svojih tvrdnji da predmetna oporuka i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nisu pravno valjani, kao i teret dokazivanja svojih tvrdnji da zemljište položeno u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] te stan u [adresa], nisu ostavinska imovina ostavitelja, neovisno o žalbenim tvrdnjama žalitelja kojima upire na to da tijekom ostavinskog postupka nije utvrđeno da je ostavitelj upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik u odnosu na nekretnine koje su bile predmet oporuke i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao i na zemljištu položenom u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina].

22. Suprotno žalbenim navodima, kako je na žalitelju teret dokazivanja svojih tvrdnji, bez utjecaja su na pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi žalitelja kojima u suštini upire na to da ga je sud uputio na dokazivanje negativnih činjenica, pri čemu sadržaj tužbe kako će ju isti postaviti, ovisi o samom žalitelju, imajući u vidu i to da tužbu radi utvrđenja nekog spornog prava ili pravnog odnosa o kojem zavisi pravo na nasljedstvo ili neko drugo pravo iz ostavine, može podići ne samo ona stranka koju je na podizanje te tužbe uputio ostavinski sud, nego i svaka druga stranka koja ima pravni interes da se takvo sporno pravo ili pravni odnos utvrdi, a razlika je samo u tome što se u slučaju kad je sud uputio neku stranku na podizanje prejudicijelne tužbe, postojanje pravnog interesa pretpostavlja, dok nasljednik ili druga stranka, koja takvu tužbu diže, a da na to nije upućena od strane ostavinskog suda, mora svoj pravni interes učiniti vjerojatnim.

23. Utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja i preostali žalbeni navodi žalitelja kojima upire na to je ostavinski sud bio dužan, bez prekidanja postupka, izostaviti iz ostavinske imovine zemljište položeno u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] te stan u [adresa].

24. U skladu s navedenim, na temelju čl. 380. toč. 2 ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža