Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3727/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REGO STAN d.o.o. kao upravitelj Stambene zgrade u Zagrebu, [adresa], OIB: 24612272845, kojeg zastupa punomoćnica Gordana Prolić Dubroja, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Svenu Skračiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3627/2024-9 od 6. lipnja 2025., dana 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3627/2024-9 od 6. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3627/2024-9 od 6. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u kojem se nalaže tuženiku da nadoknadi privremenom zastupniku troškove zastupanja u iznosu od 177,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:

„Nalaže se tužitelju da nadoknadi privremenom zastupniku troškove zastupanja u iznosu od 177,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. lipnja 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana“.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Održava se na snazi platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-2889/2023-15 od 6. ožujka 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju kao upravitelju na račun specifične namjene HR: 5324840081300030837 iznos od 247,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos 30,94 eura od 21.1.2022. do isplate,

-na iznos 30,94 eura od 21.2.2022. do isplate,

-na iznos 30,94 eura od 21.3.2022. do isplate,

-na iznos 30,94 eura od 21.8.2022. do isplate,

-na iznos 30,94 eura od 21.9.2022. do isplate,

-na iznos 30,94 eura od 21.10.2022. do isplate,

-na iznos 30,94 eura od 21.11.2022. do isplate,

-na iznos 30,94 eura od 21.12.2022. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 8 dana.

II. Ukida se platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-2889/2023-15 od 6.ožujka 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju kao upravitelju na račun specifične namjene HR:5324840081300030837 iznos od 0,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.01.2019. do isplate i to za razdoblje od dospijeća od dospijeća do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak u iznosu 501,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. lipnja 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi privremenom zastupniku troškove zastupanja u iznosu od 177,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. lipnja 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev privremenog zastupnika odbija kao neosnovan.“

2. Protiv pobijane presude, u dijelu pod točkama I., III., i IV. izreke, tuženik je izjavio žalbu u kojoj ističe sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i ukinuti platni nalog u cijelosti te naložiti tužitelju plaćanje troškova tuženika i troškove privremenog zastupnika. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka članak 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda parničnog postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Tuženik žalbom ističe da je tužitelj Međuvlasnički ugovor od 11. travnja 2013. i neslužbeni izvadak iz knjige položenih ugovora dostavio podneskom od 27. ožujka 2025. te je, kako se radi o sporu male vrijednosti, tužitelj zakasnio s ovim dokazima u skladu s odredbom članka 461.a, stavak 6. ZPP-a.

7.1. Tuženik nadalje osporava utvrđenu visinu potraživanja te prigovara zaključku suda o pasivnoj legitimaciji, smatrajući da ju sud nije mogao temeljiti na neslužbenoj kopiji izvatka iz knjige položenih ugovora, koji je, kako ponovo ističe, prekasno dostavljen podneskom tužitelja od 27. ožujka 2025.

7.2. Navedenim žalbenim navodima tuženik ističe relativno bitne povrede parničnog postupka odnosno povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a te pogrešno utvrđeno činjenično stanje. S obzirom na to da se, prema članku 467. stavak 1. ZPP-a, odluka u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, ove žalbene navode sud nije cijenio.

8. Tuženik nadalje osporava aktivnu legitimaciju tužitelja smatrajući da ju sud pogrešno temelji na Ugovoru o upravljanju zgradom od 1. siječnja 2003. za koji smatra da nije valjan i to jer su suvlasnici tim Međuvlasničkim ugovorom ovlastili predstavnike suvlasnika da sklope ugovor o upravljanju zgradom s tužiteljem na određeno vrijeme, dok su predstavnici suvlasnika sklopili s tužiteljem Ugovor o upravljanju zgradom na neodređeno vrijeme.

9. Navedeni žalbeni navod nije osnovan jer je sud aktivnu legitimaciju utvrdio, među ostalim, i na temelju Međuvlasničkog ugovora od 11. travnja 2013. (str. 91-96 spisa), u vezi s Ugovorom o upravljanju zgradom [adresa] od 1. siječnja 2023. (stranica 113-119 spisa), a sve kako slijedi.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 247,53 eura na ime zajedničke pričuve, prema tuženiku kao vlasniku stana u [adresa], na adresi [adresa], i to za ukupno osam mjeseci 2022. godine.

11. Tužitelj je kao ovrhovoditelj i upravitelj stambene zgrade u [adresa], podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika, tuženika, vršitelju dužnosti Javnog bilježnika Bojanu Ruždjaku te je spis proslijeđen sudu jer ovršenik nema poznato prebivalište ili boravište u [adresa].

11.1. Sud je rješenjem od 28. studenog 2023 postavio tuženiku DG, zbog nepoznatog boravišta, privremenog zastupnika, odvjetnika u Zagrebu.

11.2. Rješenjem od 6. ožujka 2024. sud je izdao platni nalog koji je povodom prigovora nastavljen kao predmetni parnični postupak.

12. Iz pobijane odluke i prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa na ime zajedničke pričuve za stan na adresi u [adresa],17a, a na temelju izvatka iz poslovnih knjiga (str. 12. spisa),

- da je tuženik vlasnik stana površine 84,92 m2, na adresi [adresa], a što proizlazi iz izvatka iz knjige položenih ugovora (str. 89. spisa),

- da tuženik nije tvrdio niti dokazao da je platio pričuvu u utuženom razdoblju,

- da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] zastupani po predstavnicima ČG i ŽG **.**.2003. sklopili Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa] s društvom Rego-Stan d.o.o. (str. 73.-75. spisa)

- da se člankom 1. tog Ugovora o upravljanju iz 2003. utvrđuje da su suvlasnici Međuvlasničkim ugovorom od 1. siječnja 2003., poslove upravljanja zgradom povjerili Rego-Stan d.o.o. te da se Ugovor o upravljanju zaključuje na neodređeno vrijeme (članak 14. Ugovora, str. 73.-75. spisa)

- da su člankom 6. Međuvlasničkog ugovora od 1. siječnja 2003. suvlasnici stambene zgrade u [adresa], poslove upravljanja zgradom povjerili

Rego-Stan d.o.o. (str. 76.-78. spisa),

- da su člankom 6. Međuvlasničkog ugovora od 11. travnja 2013. kojem prileži popis suvlasnika, suvlasnici upravljanje zgradom povjerili društvu Rego-Stan d.o.o. (str. 91.-106. spisa)

- da je člankom 15. Međuvlasničkog ugovora iz 2013. utvrđena zajednička pričuva u iznosu od 2,70 kn mjesečno po četvornom metu obračunske površine svih posebnih dijelova nekretnine, a člankom 17. da suvlasnici utvrđuju da se obračunske površine za razdiobu troškova izračunavaju primjenom korekcijskih koeficijenata za stambeni prostor 1,00,

- da su (kasnijim) Ugovorom o upravljanju zgradom u [adresa], od 1. siječnja 2023., suvlasnici poslove upravljanja zgradom povjerili Rego-Stan d.o.o. (str. 113.-118. spisa).

13. Na temelju navedenog, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj kao upravitelj zgrade aktivno legitimiran u postupku te da je tuženik dužan platiti pričuvu u visini određenoj pod točkom I. izreke pobijane presude.

14. Prema članku 85. stavak 2. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje: ZV), suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, a prema članku 89. stavak 2. ZV-a, doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

14.1. Prema članku 90. stavak 1. ZV-a, zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ZV-a je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a prema članku 85. stavak 2. ZV-a, zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

14.2. Čankom 375. stavak 1. ZV-a propisano je da uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine se utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor); a prema stavku 3. istog članka odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova.

14.3. Prema članku 378. stavak 1. ZV-a, suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, a prema stavku 5. istog članka, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno. Prema članku 379. stavak 1. ZV-a, upravitelj je dužan, među ostalim, utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik te naplaćivati dugovanja.

15. Primjenom navedenih odredbi, pravilno sud prvog stupnja otklanja prigovor promašene pasivne legitimacije koji tuženik ponavlja u žalbi.

15.1. Tuženik žalbom osporava valjanost Ugovora o upravljanju zgradom od 1. siječnja 2003. navodeći da su Međuvlasničkim ugovorom iz 2003. suvlasnici ovlastili predstavnike suvlasnika da sklope ugovor o upravljanju zgradom s tužiteljem na određeno vrijeme. Međutim, osim Ugovora o upravljanju zgradom, iz priloženih Međuvlasničkih ugovora, kako onog od 2003. (članak 6.), tako i onog od 2013. (također članak 6.), jasno proizlazi da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], upravljanje zgradom povjerili Rego-Stan d.o.o. kao upravitelju.

15.2. Osim toga, kasnijim Međuvlasničkim ugovorom iz 2013. suvlasnici su predstavnike suvlasnika ovlastili na sklapanje Ugovora o upravljanju na neodređeno, a što je učinjeno 2023. kada su predstavnici, ponovo s društvom Rego-Stan d.o.o., sklopili novi Ugovor o upravljanju zgradom, na neodređeno. Sud prvog stupnja navedeno pravilno cijeni na način da, iako taj Ugovor (iz 2023.) nije relevantan jer je sklopljen nakon utuženog razdoblja u ovom postupku, valja uzeti u obzir da je dužnost upravljanja zgradom ponovno povjerena istom upravitelju, tužitelju u ovom postupku Rego-Stan d.o.o.

15.3. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj društvo koje je u cijelom utuženom razdoblju bilo ovlašteno, od strane predstavnika suvlasnika (Ugovorom o upravljanju zgradom iz 2003.) odnosno od strane svih suvlasnika (Međuvlasničkim ugovorima iz 2003. i 2013.) upravljati zgradom na koju se utužena pričuva odnosi te, u skladu s citiranim odredbama ZV-a, naplaćivati pričuvu od suvlasnika zgrade, pa tako i ovdje tuženika.

16. Slijedom navedenog, kako je utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik stana na koji se obveza plaćanja pričuve odnosi te kako je nesporno da u utuženom razdoblju tuženik nije plaćao zajedničku pričuvu, a sud je visinu utvrdio prema mjerodavnim odredbama Međuvlasničkog ugovora iz 2013., sud je pravilno utvrdio da je potraživanje tužitelja osnovano u iznosu kako je određeno točkom I. izreke pobijane odluke.

17. Slijedom navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi koje ističe žalitelj, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke.

18. Tuženik pobija odluku o troškovima postupka u dijelu pod točkom III. izreke. Smatra da sud nije pravilno naložio tuženiku naknadu troškova od 177,50 eura odnosno ističe da je plaćanje i tog troška trebao naložit tužitelju. Navodi da je tužitelj po nalogu suda predujmio 150,00 eura na ime troškova privremenog zastupnika uplatom na račun suda te da je sud bio dužan naložiti tužitelju da snosi ukupne troškove privremenog zastupnika, odnosno razliku troška u iznosu 177,50 eura (do punog iznosa od 327,50 eura).

18.1. Prema članku 85. stavak 1. ZPP-a, sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti tužitelj.

18.2. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV-148/18 od 21. studenog 2018., sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika postavljenog sukladno odredbi čl. 84. ZPP-a dužan je predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnične troškove, s time da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju.

18.3. Navedeno shvaćanje odnosi se, dakle, na troškove nastale tužitelju predujmljivanjem troškova za postavljanje i za rad privremenog zastupnika, dok je pravilnom primjenom odredbe članka 85. stavak 1. ZPP-a, prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio pozvati tužitelja na predujmljivanje ukupnih sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika u potrebnom iznosu (u iznosu koliko su presudom priznati troškovi privremenog zastupnika).

18.4. Procesni propust, kojeg je, u ostalom i sam tužitelj bio svjestan i trebao je, barem, upozoriti sud da ga pozove na predujam jer je plaćanje predujma bila njegova zakonska obveza (članak 85. stavak. 3. ZPP-a), u konkretnom slučaju ne može osloboditi tužitelja obveze da snosi troškove nastale radom privremenog zastupnika. Stoga se, primjenom članka 380. stavak 3. ZPP-a, odluka o trošku preinačava i nalaže tužitelju naknaditi privremenom zastupniku troškove do ukupno priznatog iznosa od 327,50 eura, odnosno 177,50 eura.

18.5. Preinakom navedenog rješenja otklanja se propust vezan uz neplaćanje ukupnog iznosa predujma privremenog zastupnika te mu je priznat iznos troška koji bi mu jednako tako pripao i iz iznosa predujma da je isti bio uplaćen u cijelosti, a u obje te situacije tužitelj nije stavljen u lošiji položaj. Ovo jer mu nalaganjem plaćanja troška privremenog zastupnika po ovdje preinačenom rješenju, kao i naplatom iz predujma da je isti ranije tijekom postupka bio uplaćen u cijelosti, nastaje jednak trošak koji on ima pravo zahtijevati od tuženika (tako i ovaj sud u odluci Gž Ovr- 142/2022-2 od 10. veljače 2022.).

19. S obzirom na to da žalba nije osnovana u dijelu koji se tiče glavne stvari, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odbija se zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III izreke.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

Sudac:

Jasenka Grgić