REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1148/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Esseker grupa d.o.o. Osijek, Osijek, Kapucinska 25/2, OIB: 55606860500, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Brlečić i Partneri u Varaždinu, protiv tuženika Stečajna masa iza Težište d.o.o. u stečaju, Osijek, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 35, OIB: 64864700897, kojeg zastupa punomoćnica Željka Pokupec, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3433/2024-2 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-107/2023-32 od 26. siječnja 2024., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3433/2024-2 od 15. siječnja 2025. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-107/2023-32 od 26. siječnja 2024., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje:

- da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 12.746.057,73 kune, prijavljena u postupku predstečajne nagodbe (točka I.I. izreke),

- da ne postoji razlučno pravo tuženika prema tužitelju, prijavljeno u postupku predstečajne nagodbe na imovini tužitelja, na određenim nekretninama, vrijednosnicama i poslovnim udjelima kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

1.1. Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 99.873,88 EUR u roku od 15 dana, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 19.899,78 EUR kao neosnovan.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2354/2025-2 od 2. srpnja 2025. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3433/2024-2 od 15. siječnja 2025. u odnosu na povredu temeljnih prava na pošteno suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka zbog koje je došlo do povrede temeljnog prava na pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje, a tuženiku naložiti da mu naknadi troškove revizijskog postupka.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode tužitelja iznesene u reviziji i predlaže reviziju u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 12.746.057,73 kune, te da ne postoji razlučno pravo tuženika na određenim nekretninama, vrijednosnicama i poslovnim udjelima tuženika naznačenim u točki I.II. izreke prvostupanjske presude.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, ocijenivši da tužitelj (nad kojim je vođen postupak predstečajne nagodbe) nije dokazao osnovanost svog osporavanja odnosno nije dokazao da je na temelju izvršenog prijeboja prestalo potraživanje ovdje tuženika (nad kojim se vodio stečajni postupak) spram tužitelja. Ocjena suda je da prijeboj na koji se tužitelj poziva nije dopušten jer je tužitelj svoju tražbinu stekao od drugog vjerovnika, na temelju Ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog 20. svibnja 2019., dakle tek nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom 7. veljače 2017. Stoga je pozivom na odredbu čl. 176. st. 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 75/15 i 104/17 – dalje: SZ), odbio tužbeni zahtjev.

7.1. Drugostupanjski sud je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

9. Tužitelj u reviziji navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP zbog koje mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Navodi da je tražbinu tuženika osporavao zbog izvršenog prijeboja međusobnih potraživanja, ali da je suglasan sa stavom nižestupanjskih sudova o nedopuštenosti prijeboja s obzirom da je doista tražbinu prema tuženiku, kao stečajnom dužniku, stekao nakon otvaranja stečajnog postupka. Međutim, navodi da je tražbinu tuženika osporavao i po osnovi prijavljenih troškova ovršnih postupaka u iznosu 554.765,00 kuna jer su sva rješenja o ovrsi ukinuta i postupci obustavljeni, te da je osporavao postojanje razlučnih prava tuženika na imovini tužitelja. Tužitelj ističe da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na osporavanje iznosa prijavljenih troškova ovršnog postupka, kao i u dijelu koji se odnosi na osporavanje razlučnih prava tuženika na imovini tužitelja, bez ikakvog obrazloženja za odbijanje tužbenog zahtjeva u tim dijelovima, dok je drugostupanjski sud odbio žalbu tužitelja bez navođenja razloga koji opravdavaju ocjenu da je žalba u tom dijelu neosnovana.

10. Iz spisa proizlazi da je tužitelj tužbom osporavao tražbinu tuženika pozivajući se na prijeboj, ali i po osnovi prijavljenih troškova ovršnih postupaka koji su obustavljeni, kao i postojanje razlučnog prava tuženika na nekretninama, vrijednosnicama i poslovnim udjelima tužitelja. Nadalje, tužitelj je u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude isticao postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer prvostupanjska presuda ne sadrži ni jedan razlog kojim je obrazloženo odbijanje tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na osporavanje razlučnog prava i dio tražbine koji se odnosi na troškove provođenih ovršnih postupaka koji su obustavljeni.

11. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, kao i sadržaja temeljnog prava zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, treba navesti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

– dalje: Konvencija).

12. Pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku, jedan je od aspekata prava na pravično suđenje. Navedeno ne znači da je sud dužan navesti detaljan odgovor na svaki navod stranke, međutim obveza je suda da iznese dostatne razloge o navodima stranaka i elementima koji su od odlučnog značaja za ishod spora. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev broj 5386/10, presuda od 24. lipnja 2022. i Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev broj 28539/16, presuda od 22. rujna 2022.).

13. Prema ocjeni vijeća prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka o sporu. Naime, u obrazloženju prvostupanjske odluke nisu navedeni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj osporava dio tražbine koja se odnosi na troškove obustavljenih ovršnih postupaka, kao što ne sadrži ni razloge za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na osporavanje postojanja razlučnog prava na imovini tužitelja.

13.1. Sud drugog stupnja nije sankcionirao navedene bitne povrede na koje se tuženik pozivao u žalbi pa je na opisani način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP zbog čega pobijanu drugostupanjsku presudu nije moguće ispitati.

14. Stoga je ovaj sud ocijenio da je tuženiku povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku koje je sastavni dio sadržaja prava na pravično suđenje zajamčenoga čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, te je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

15. U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi će otkloniti bitne povrede odredaba postupka na koje im je ukazano ovim rješenjem, te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

16. Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić