REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4279/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1547/2023-2 od 12. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 362/2021-31 od 2. lipnja 2023., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1547/2023-2 od 12. lipnja 2025. (utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 9. stavka 1. točke 1. Ugovora koji se odnosi na plaćanje premije osiguranja kredita u iznosu od 1,50% od iznosa kredita te zahtjev za isplatu iznosa od 98,62 EUR-a),u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Jesu li ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu, koji je unaprijed formulirala banka, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i kojima se potrošača obvezuje na plaćanje troškova premija osiguranja kredita i troškova /naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva, a u situaciji kada su mu u ugovorom o kreditu nametnuta i druga jednako snažna sredstva osiguranja naplate tražbina iz kredita, za koja se također plaća javnobilježnička naknada, nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe čl.81.st.1.,2. i 3. i čl.84. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/03) ili odredbe čl.96. st.1., 2. i 3. i čl.99. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07), odnosno da li su takve odredbe protivno odredbi čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima, i koja je posljedica navedene povrede?“

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i trošak sudske pristojbe.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1547/2023-2 od 12. lipnja 2025. djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-362/2021-31 od 2. lipnja 2023.

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude (utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 9. stavka 1. točke 1. Ugovora koji se odnosi na plaćanje premije osiguranja kredita u iznosu od 1,50% od iznosa kredita te zahtjev za isplatu iznosa od 98,62 EUR-a) u smislu odredbe članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a).

2.1. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila slijedeće pravno pitanje:

„Jesu li ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu, koji je unaprijed formulirala banka, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i kojima se potrošača obvezuje na plaćanje troškova premija osiguranja kredita i troškova /naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva, a u situaciji kada su mu u ugovorom o kreditu nametnuta i druga jednako snažna sredstva osiguranja naplate tražbina iz kredita, za koja se također plaća javnobilježnička naknada, nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1., 2. i 3. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) ili odredbe čl. 96. st. 1., 2. i 3. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), odnosno da li su takve odredbe protivno odredbi čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima, i koja je posljedica navedene povrede?“

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije. Traži trošak za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i sudske pristojbe na prijedlog.

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je pravno pitanje navedeno u izreci rješenja važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju u odnosu na koje je praksa drugostupanjskih sudova različita (presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-999/2024 od 21. svibnja 2025., presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-236/2023 od 19. ožujka 2025.)

5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv pobijanog dijela drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.

6. U odnosu na istaknute povrede temeljnih prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a.

7. Temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i sudske pristojbe, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek