Poslovni broj: Usž-4815/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa opunomoćenik Igor Zekić, odvjetnik u Zagrebu, Vrbani 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ADRIA NEWS d.o.o., Zagreb, Krste Pavletića 1, OIB: 17963548674 koju zastupa opunomoćenica Gorana Grubišić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grubišić & Lolić & Lalić d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 52, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1028/2025-17 od 20. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1028/2025-17 od 20. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom usvojen je tužbeni zahtjev te je poništeno rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-03/24-01/814, urbroj: 338-01-06-05-25-04 od 14. veljače 2025., i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-502-03/24-02/5332, urbroj: 338-21-02-02-24-6 od 28. listopada 2024.(točka I. izreke). Tužitelju je ozljeda od 29. ožujka 2024., pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S.86.1 (Ozljeda drugog mišića i tetive stražnje mišićne skupine u području potkoljenice) priznata ozljedom na radu te su mu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak spora u roku od 15 dana u iznosu od 4.250,00 eura, dok je točkom IV. Izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora u preostalom dijelu. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 28. listopada 2024., kojim tužitelju, ozljeda od 29. ožujka 2024., pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S80.0 (Površinska ozljeda potkoljenice) nije priznata ozljedom na radu te mu nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da nije sporno da je u prijavi o ozljedi na radu (izvješće izabranog liječnika) upisana pogrešna dijagnoza (S 80) te je suglasan sa nalazom sudskog vještaka da je tužitelj zadobio dijagnozu pod šifrom (S 86.1). Smatra da ta dijagnoza nije mogla nastati pri hodu unatraške. Prigovara nalazu sudskog vještaka te ističe da ruptura može biti i atraumatska, kada do oštećenja tkiva dolazi postupno, kao rezultat manjih mikrotrauma. S obzirom na navode iz prijave ozljede na radu da je do rupture mišića došlo pri normalnom hodanju, koje nije uključivalo pad, udarac, skok, poskliznuće, raskorak, niti bilo koji drugi oblik promjene položaja tijela smatra da se ne radi o ozljedi na radu, kao i da vrsta, narav i težina ozljede koju je tužitelj zadobio ne odgovara ni jednom od načina nastanka ozljede koji propisuje članak 66. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Smatra da je trošak pravilno odmjeren, no s obzirom da osporava meritum stvari izjavljuje žalbu i u odnosu na trošak. Predlaže Sudu da poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj podnosi žalbu protiv točke IV. izreke presude u kojoj navodi da mu je u cijelosti trebalo priznati zatraženi trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika. Smatra da mu je trebalo priznati trošak za podnesak od 13. svibnja 2025. jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se očitovao na dani odgovor na tužbu tuženika, kao i za podnesak od 22. srpnja 2025. koji se odnosi na očitovanje na nalaz sudskog vještaka. Predlaže Sudu da preinači točku IV. pobijane presude i dosudi daljnji trošak od 2000,00 eura. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1562,50 eura.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19, 33/23, dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, te bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.). Točkom 3. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.
8. Člankom 67. točkom 1. Zakona propisano je da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda do koje je došlo zbog: atake kronične bolesti (točka 4.); urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest. (točka 5.).
9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, zaposlen u ADRIA NEWS d.o.o., 29. ožujka 2024. hodajući unatraške s kamerom u ruci pao, kojom prilikom je zadobio ozljedu S.86.1 (Ozljeda drugog mišića i tetive stražnje mišićne skupine u području potkoljenice).
10. Osporeno rješenje tuženika utemeljeno je na nalazu i mišljenju Liječničkog povjerenstva Direkcije od 13. siječnja 2025. koje je navelo da prema UZV nalazu proizlazi da kod tužitelja postoji parcijalna ruptura medijalnog gastroknemijusa. S obzirom da do rupture intaktnog mišića ne može doći bez izlaganja jakoj jednokratnoj sili, što kod tužitelja nije slučaj, zaključeno je da se ne radi o ozljedi na radu. Liječničko povjerenstvo smatra da je ruptura nastala kao atraumatska te je rezultat ponavljanih kumuliranih mikrotrauma.
11. U sporu je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu, traumatologu i ortopedu, prof. dr. sc. Romanu Paviću, koji je saslušan i na raspravi održanoj 20. listopada 2025. Sudski vještak je nakon pomne analize podataka u vezi liječenja tužitelja istakao da je UZV dijagnostika obavljena 23. travnja 2024., što je unutar mjesec dana od pada, te iz koje proizlazi da je tužitelj zadobio parcijalnu rupturu medijalnog dijela lijevog mišića gastroknemijusa. Konstatirao je da tužitelj prije predmetnog pada nije imao nikakve patološke promjene strukture ozlijeđenog mišića, te da se radi o traumatskoj etiologiji, a ne o prethodnoj bolesti mišića. Naglasio je da se ozljeda dogodila prilikom tužiteljevog hoda unatrag pod dodatnim opterećenjem, jer je nosio profesionalnu kameru. Pojasnio je da se kod tužitelja ne radi o uređenoj ili stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja ni o ataci kronične bolesti, niti da se ranije javljao liječniku jer bi to bilo vidljivo u medicinskoj obradi nakon štetnog događaja. Dodao je da je tužitelj pretrpio samo parcijalnu rupturu mišića gastroknemijusa (mišića stražnjeg dijela potkoljenice), koja je moguća u opisanoj dinamici štetnog događaja i kod prethodno intaktnog mišića, te zaključio da se radi o ozljedi na radu.
12. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka koji je dan prema pravilima medicinske struke, te koji je jasno odgovorio na sve prigovore tuženika. Suprotno zaključku tuženika, sudski vještak je zaključio da se kod tužitelja radi o parcijalnoj rupturi koja je moguća i kod ranije intaktnog mišića. S da obzirom na navedeno, ne nalazeći razloge za suprotno, ovaj Sud ocjenjuje da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, a na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. S obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio da u upravnom postupku činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, usvojio je tužbeni zahtjev, poništio rješenja tuženika i na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka priznao tužitelju dijagnozu S86.1 kao ozljedu na radu u skladu sa mjerodavnom odredbom članka 66. stavka 1. Zakona.
13. Stoga navodi tuženika nisu osnovani niti od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
14. U odnosu na navode tužitelja, ovaj Sud smatra da je osnovano odbijen zahtjev za trošak sastava podneska od 13. svibnja 2025., kojim se tužitelj očitovao na dani odgovor na tužbu tuženika, kao i za podnesak od 22. srpnja 2025. koji se odnosi na očitovanje na nalaz sudskog vještaka. Prema ocjeni ovoga Suda ne radi se o podnescima koji sadrže činjenična ni pravna izlaganja koja su odlučna za ishod spora, iz kojeg razloga se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS- a.
15. Odluka o trošku za sastav žalbe temelji se na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. (točka II. izreke)
16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
