Poslovni broj: Usž-4319/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, OIB: 22920810231, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2951/2025-11 od 29. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2951/2025-11 od 29. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-2951/2025-9 od 3. rujna 2025. obustavljen je upravni spor te je određeno da će se o troškovima spora odlučiti posebnim rješenjem (točke I. i II. izreke).
2. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-2951/2025-11 od 29. rujna 2025. odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura
3. Tužitelj žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je u sporu izjavio da je zadovoljan s odlukom tuženika kojom je odbijen njegov zahtjev za razgledavanje i umnožavanje spisa jer je u razdoblju između podnošenja tužbe i donošenja odluke po žalbi, pokrenuo druge odgovarajuće pravne postupke radi ostvarivanja prava na isplatu plaće, zbog čega je izgubio pravni interes za nastavak osporavanja drugostupanjske odluke te za proširenje tužbenog zahtjeva. Smatra da odluka o troškovima ne može biti utemeljena ni na činjenici da nije nastavio upravni spor proširenjem tužbenog zahtjeva niti na okolnosti da je njegov punomoćnik žurno, čak i prije sudskog poziva, podnio poseban podnesak radi obustave spora. Navodi da donošenjem osporenog rješenja prvostupanjski sud ne samo da tolerira šutnju upravnog tijela, već i sam donosi odluku o troškovima izvan zakonskog roka. Smatra da je prvostupanjski sud trebao upozoriti nadležna tijela na važnost poštivanja procesne discipline i zakonskih rokova u upravnom postupku te ističe da ni prvostupanjski sud nije donio odluku o troškovima spora u roku iz članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže poništiti prvostupanjsko rješenje i usvojiti zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Traži i naknadu troškova za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju okolnost što tužitelj nije iskazao interes za osporavanje merituma upravne stvari predstavlja zlouporabu prava. Dalje navodi da je rješenjem tuženika od 23. srpnja 2025. odbijena žalba tužitelja te tužitelj u upravnom postupku nije ostvario svoj zahtjev za razgledavanje i umnožavanje spisa te niti pokretanjem upravnog spora zbog šutnje uprave nije ostvario uspjeh u sporu i potpunu zaštitu svojih prava koje mu pravna norma dopušta. Smatra da iz navedenog proizlazi da pokretanje upravnog spora radi šutnje uprave nije imalo za cilj ispravljanje nezakonitosti merituma upravne stvari te je neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjskog rješenje pobija.
7. Člankom 144. stavcima 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora te da isti obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
8. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 8. istog članka ZUS-a propisano je da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 8. kolovoza 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave jer tuženik nije u roku iz članka 101. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.) odlučio o njegovoj žalbi izjavljenoj 27. svibnja 2025. protiv rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-02/25-01/210, URBROJ: 443-02-05-10-25-5 od 22. svibnja 2025. kojim je odbijen njegov zahtjev za razgledavanje i umnožavanje spisa. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je o tužiteljevoj žalbi odlučio rješenjem, KLASA: UP/II-116-02/25-01/8, URBROJ: 443-01- 17-02-25-2 od 23. srpnja 2025. na način da je istu odbio te je isto dostavio uz odgovor na tužbu. Tužitelj je samoinicijativno podneskom od 2. rujna 2025. kratko izjavio da je zadovoljan rješenjem od 23. srpnja 2025.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju članka 100. stavka 2. ZUS-a u vezi sa člankom 106. stavkom 1. točkom 2. ZUS-a obustavio upravni spor.
11. Iako je upravni spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu i tužitelj je uspio u upravnom sporu radi šutnje uprave, prvostupanjski sud je osporenim rješenjem odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju članka 147. stavka 8. ZUS-a
12. Stav je prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao stvarni interes za osporavanje merituma upravne stvari, već mu je cilj bio isključivo podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi stvaranja procesne situacije u kojoj bi mogao ostvariti naknadu troškova upravnog spora. Ovo iz razloga što tužitelj nije pokazao interes za osporavanje odluke u meritumu, nego je odmah prihvatio negativno rješenje tuženika kao zadovoljavajuće. Time je jasno pokazano da mu cilj nije bio ispravljanje nezakonitosti u upravnoj stvari, već stjecanje troškova zastupanja. Zaključuje da takvo ponašanje ukazuje na zlouporabu prava jer tužitelj pravo na tužbu u upravnom sporu ne koristi radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi.
13. Tužitelj žalbenim navodima nije uspio osporiti činjeničnu i pravnu osnovu utvrđenu tijekom prvostupanjskog upravnog spora.
14. Ovaj Sud ističe da je člankom 8. stavkom 1. ZUS-a propisano je da će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
15. Imajući na umu predmet u cjelini, ovaj Sud zaključuje da tužitelj nije koristio institut tužbe zbog šutnje uprave radi zaštite svog subjektivnog prava, nego primarno radi stvaranja procesne situacije koja bi mu omogućila isticanje zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora. Iako je tužitelj u tužbi naveo da tuženik nije odlučio o njegovoj žalbi u zakonskom roku, njegova kasnija procesna ponašanja pokazuju izostanak stvarnog interesa za ishod upravne stvari.
16. Takvo procesno ponašanje tužitelja nije u skladu sa svrhom instituta tužbe zbog šutnje uprave koji institut služi osiguranju učinkovite sudske zaštite u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela, a ne stvaranju okolnosti u kojima bi se moglo ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja bez postojanja stvarnog interesa za rješavanje upravne stvari.
17. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu jer način na koji je tužitelj koristio pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora.
18. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1., a u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je osporeno rješenje prvostupanjskog suda (točka I. izreke).
20. S obzirom na to da je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
