REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-159/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-2864/2019-3 od 27. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1518/2018 od 18. ožujka 2019., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-2864/2019-3 od 27. siječnja 2021. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1518/2018 od 18. ožujka 2019., odbijen je tužbeni zahtjev Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: tužitelj) za isplatom 50.512,32 kn od tuženika Euroherc osiguranje d.d. (dalje: tuženik) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke), a toč. II. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 7.413,37 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate, u roku od 8 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 3009/2021-2 od 29. rujna 2021. podnosi tuženik zbog pravnih pitanja:

„1. Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine”, broj 151/05) koji je bio na snazi u vrijeme kada je HZMO nastala šteta odnosno kada su izvršene isplate mirovine ili Zakon o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine” broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05) koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine?

2. Je li u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, kad osiguratelj štetnika (tuženik) ospori postojanje uzročno-posljedične veze između invalidnosti osiguranika tužitelja i prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika unatoč postojanju rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu iz kojeg proizlazi da su ozljede koje su utjecale na nastanak invalidnosti zadobivene u prometnoj nezgodi teret dokaza uzročno-posljedične veze na tužitelju ili tuženiku?”

4. Predlaže reviziju prihvatiti, i preinačiti pobijanu presudu, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U ovom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revd 3009/2021-2 od 29. rujna 2021. dopustio podnošenje revizije zbog pravnih pitanja koje je tuženik postavio u reviziji (navedenih u toč. 3. obrazloženja).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja koji je stradao u prometnoj nezgodi 12. lipnja 2008., a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika.

9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je njegov osiguranik SO zbog zadobivenih ozljeda u štetnom događaju postao radno nesposoban i priznao mu je pravo na invalidsku mirovinu, a postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje naknadu štete.

10. Nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od tuženika na temelju odredaba čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 71/99, 127/00 - dalje: ZMO/98), odnosno prema čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO/13), time da sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev smatrajući da je teret dokaza razloga umirovljenja osiguranika tužitelja na strani tužitelja, dok sud drugog stupnja smatra da je teret dokaza u okolnostima kada je upravnim rješenjem tužitelja utvrđeno da je uslijed posljedica ozljeđivanja osiguranika tužitelja u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika teret dokaza na strani tuženika.

11. Ovaj zaključak suda drugog stupnja temelji se na pravnom shvaćanju da je tužitelj upravnim aktom – rješenjem kojim je utvrdio da je razlog stjecanja prava na invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja ozljeda koju je zadobio u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika postupao u skladu sa javnim ovlastima koje proizlaze iz Zakona, te da ovo rješenje predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. ZPP.

12. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja ističe da tuženik može u skladu sa čl. 230. st. 3. ZPP osporavati istinitost sadržaja javne isprave, no da je od dokaznih prijedloga koje je tijekom postupka na tu okolnost predlagao tuženik odustao.

13. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

14. Glede prvog postavljenog pitanja ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda (Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

15. Nižestupanjski sudovi zauzeli su drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja smatrajući da se osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene mirovine njegovom osiguraniku ocjenjuje primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i to onog koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete koja tužitelju nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine na temelju odredbe čl. 160. i 161. ZMO/98 i ZMO/13, ovisno o razdoblju kada je mirovina isplaćivana.

16. Stoga na postavljeno pitanje valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOOP), čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u odluci ovoga suda Rev-x 388/2018, Rev 909/2021 i dr.

17. U odnosu na drugo postavljeno pitanje:

18. Tužitelj je upravnim rješenjem koje je donio u skladu sa ovlastima koje su mu priznate zakonom svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu. Međutim pravni učinak tog rješenja proizlazi iz sadržaja njegove izreke.

19. Stoga, samo u okolnostima kada bi u izreci upravnog rješenja kojim je utvrđeno pravo na mirovinu osiguraniku tužitelja bilo izričito navedeno da je razlog umirovljenja osiguranika tužitelja ozljeda koja je nastupila uslijed prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika, te ako je tuženik sudjelovao u tom upravnom postupku ili mu je to bilo omogućeno, moglo bi se zaključiti da je upravnim rješenjem tužitelja kao javnom ispravom u smislu čl. 230. ZPP utvrđeno postojanje uzročno – posljedične veze između štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tuženika i razloga umirovljenja osiguranika tuženika. U svim ostalim situacijama ne može se zaključiti da je javnom ispravom utvrđeno postojanje uzročno – posljedične veze i stoga bi u svim drugim situacijama teret dokazivanja uzročno – posljedične veze bio na strani tužitelja što je ujedno i odgovor na oba postavljena pravna pitanja. Ovime se reafirmiraju pravna shvaćanja ovoga suda izražena u odlukama Rev 450/2021 od 22. veljače 2022., Rev 749/2023- 2 od 25. listopada 2023., Rev 1222/2021-2 od 6. rujna 2022. i dr.

20. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju u izreci rješenja kojim je tužitelj priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu nije navedeno da je invalidnost nastupila uslijed posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika, proizlazio bi pravilnim zaključak suda prvog stupnja da je na tužitelju bio teret dokaza postojanja uzročno – posljedične veze.

21. Kako je sud drugog stupnja primjenom drugačijeg pravnog shvaćanja o teretu dokazivanja od pravnog shvaćanja ovog revizijskog suda glede postavljenih pravnih pitanja (iznijetih u prethodno citiranim odlukama) revizija tuženika je osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pa je sukladno odredbi čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu jer zbog pogrešnog pravnog pristupa preinačio prvostupanjsku presudu koja je u pogledu pravnog shvaćanja u odnosu na teret dokazivanja uzročno – posljedične veze bila u skladu sa pravnim shvaćanjem iznijetim u ovoj odluci.

22. U ponovljenom postupku sud drugog stupnja će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja imajući u vidu naprijed iznijeto pravno shvaćanje u pogledu tereta dokazivanja uzročno

– posljedične veze iznijeto u ovoj odluci (čl. 394.a ZPP), kako u ogledu pravnog pitanja tereta dokazivanja u odnosu na postojanje uzročno – posljedične veze, tako i u pogledu pravnog shvaćanja u odnosu na mjerodavno pravo za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu.

23. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek