REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2919/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R- 478/24-3 od 19. ožujka 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14823/21-115 od 26. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-478/24-3 od 19. ožujka 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14823/21-115 od 26. kolovoza 2024.
2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, prvo pitanje kojim se problematizira obvezatnost vođenja evidencije o radnicima te drugo i treće pravno pitanje o pravu na isplatu razlike plaće za obavljeni prekovremeni rad odnosno teretu dokazivanja istoga nisu od značaja budući da iz razloga pobijane odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u bitnom proizlazi: - da se tužitelj nije evidentirao svojom voljom u zato predviđenu knjigu, a isto tako nije ni dokazao da je imao nalog od ministra za promjenu rasporeda radnog vremena; - da se tužitelj nije upisivao u evidenciji ni za trajanje redovnog radnog vremena, jer nema točnih podataka kada je započinjao radni dan tužitelja; - da je tužitelj obavljao poslove protokola u Stalnoj misiji i mogao je započeti rad prije ili poslije redovnog radnog vremena, a ovisno o protokolarnim obvezama isto tako kraj njegovog radnog vremena mogao je prilagoditi svojim obvezama te ga završiti i prije kraja radnog vremena, slijedom čega nije dokazao da je odradio višak sati u odnosu na redovne sate. U četvrtom postavljenom pitanju, dijelom nedorečenom, tužitelj problematizira način vođenja (nevođenje) evidencija tuženika o radnom vremenu tužitelja, međutim, takvo pitanje je činjenične naravi i vezano je za utvrđene okolnosti ovog pojedinačnog slučaja te se njime ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve. Odgovor na peto pitanje kojim se problematizira dužnost sudova da razmotre poslovnu praksu i običaje ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Tužitelj zapravo osporava pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, koje utvrđenje međutim ne može biti predmet ocjenjivanja u revizijskom stupnju postupka. Stoga postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u t. I. izreke.
4. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u t. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
