REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1023/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-415/2019-3 od 2. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P- 653/2018-9 od 28. veljače 2019., na sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-415/2019-3 od 2. ožujka 2021. u dijelu u kojem je prihvaćena žalba tužiteljice i sudi:

„I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-653/2018-9 od 28. veljače 2019. pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova žalbenog postupka.“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-653/2018-9 od 28. veljače 2019. suđeno je:

„I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 4. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog između prednika tužitelja Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnica Vinkovci, kao kreditora i UŠ, kao korisnika kredita te prikrivenog vlasnika VŠ, solemniziran kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca pod broj OV-6421/2007 dana 27. ožujka 2007.god., koji glasi: “Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra dijelom ovog Ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa o ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru" dio odredbe članka 19. koji glasi: "Korisnik kredita i prikriveni vlasnik odriču se prava prigovora promijenjenih okolnosti" te dio odredbe članka 25. koji glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru korisnik kredita I prikriveni vlasnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune."

II Preostalim tužbenim zahtjevom preko dosuđenog tužiteljica se odbija kao neosnovanim.

III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-415/2019-3 od 2. ožujka 2021. suđeno je:

„Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužiteljice prihvaća se kao osnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku, broj: 13 P- 653/2018-9, od 28. veljače 2019 preinačuje i sudi:

Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je zaključen 23. ožujka 2007., između tužiteljice UŠ iz [adresa] kako korisnika kredita, te prikrivenog vlasnika ČŠ i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, podružnica Vinkovci, Duga 24, kao kreditora.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 17.337,50 kuna. U preostalom dijelu zahtjev za naknadnom parničnog troška odbija se kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe odbija se kao neosnovan.“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3747/2021-7 od 25. listopada 2022., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude u odnosu na pravna pitanja:

1. Može li sud utvrditi ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu, unatoč tome što je provedena konverzija ugovora o kreditu na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK) kojom su te odredbe retroaktivno izmijenjene, a sporazum o konverziji je sklopljen je sukladno odredbama ZID ZPK?

2. Može li ugovor o kreditu između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika opstati u slučaju kad sud utvrdi da su odredbe o promjeni kamatne stope i o valutnoj (zaštitnoj) klauzuli nepoštene i ništetne sukladno odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) ili čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača/03?

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenih pravnih pitanja te je predložilo preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

5. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju osporila navode iz revizije i predložila odbiti reviziju uz nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Revizija je osnovana.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je utvrđenje ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu nakon što je provedena konverzija ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK te utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu u situaciji kada su prethodno utvrđene ništetnim njegove odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužiteljica tražila da se cijeli ugovor o kreditu utvrdi ništetnim dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

10. Dakle, uvažavajući sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, spornim se prvenstveno ukazuje može li sud utvrditi ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu kada je provedena konverzija ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK kao i može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini.

11. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći kako je ovaj revizijski sud u odlukama broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., Rev-2743/2018 od 11. listopada 2022. izrazio pravno shvaćanje prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZIDZOPK ne znači da je korisnik kredit izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Stoga korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i u situaciji kada je sklopljen dodatak ugovoru kojim su izmijenjene odredbe ugovora o kreditu, a kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju.

12. Reafirmirajući ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda u navedenim odlukama u okolnostima ovog konkretnog slučaja, odgovor na prvo revizijsko pitanje u ovoj pravnoj stvari glasi:

„Sud može utvrditi ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu i u situaciji kada je provedena konverzija ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK kojom su te odredbe retroaktivno izmijenjene, a sporazum o konverziji je sklopljen u skladu s odredbama ZID ZPK.“

13. Drugostupanjski sud je, prilikom donošenja oduke kojom prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu ništetnosti cijelog ugovora naveo kako smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi bitni sastojci Ugovora o kreditu te da svi bitni sastojci Ugovora o kreditu, konkretno odredba o samom iznosu glavnice kredita čiji se iznos i način povrata vezuje uz valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak i odredba o promjenjivim kamatnim stopama kao cijeni kredita, sve povezano kroz način vraćanja oba iznosa u obliku anuiteta, kao i odredbe koje određuju visinu, vrijeme i način vraćanja samog kredita, te cijenu i način na koji se ona ima za sve platiti, zahvaćeni ništetnošću pa takav Ugovor ne može opstati jer nisu valjani bitni sastojci toga ugovora.

Ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, te nakon što je provedena konverzija ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavak 1. i 2. ZOO te za to ne postoje zapreke niti u ZZP-u.

14. U činjenično i pravno podudarnoj situaciji ovaj je revizijski sud donio odluke broj Rev 807/2023-2 od 29. siječnja 2025. te Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024. u kojima je zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„....bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. Zakona o obveznim odnosima -"Narodne novine" broj: 35/05, dalje ZOO) jesu: iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita , ugovorena kamata koju korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja je korištenog iznosa novca.... banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i nije sporno da je banka ove svoje obveze ispunila kako je ugovoreno.... valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveze (zbog čega je ta odredba ništetna) , opravdano je zaključiti da se ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveze iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama i ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora , uz pretpostavku, dakako, da su ugovoreni sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.... dakle, to što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati ( članak 324. ZOO).... utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedenih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu) nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen...“

Nadalje, u odnosu na sadržajno podudarno postavljeno materijalno pitanje u citiranim odlukama je odgovoreno:

„ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača , kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i vrijednosne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u.“

15. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama i nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

16. Valutna klauzula (čl. 395. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli inconcreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora Hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Dakako, ako se pretpostavi da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadno nastalih okolnosti stekne nesrazmjeran dobitak. Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 105. ZOO).

17. U odnosu na mogućnost opstanka cijelog ugovora nakon utvrđenja ništetne odredbe o načinu promjene ugovorene kamatne stope valja reći kako utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s nepoštenim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja Hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstra dobitak na teret druge ugovorne strane.

18. Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama čl. 105. st. 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorna kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima.

19. Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekim sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

20. Reafirmirajući ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda u navedenim odlukama u okolnostima ovog konkretnog slučaja, odgovor na drugo revizijsko pitanje u ovoj pravnoj stvari glasi:

„Ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavak 1. i 2. ZOO te za to ne postoje zapreke niti u ZZP-u.“

21. S obzirom da je uslijed pogrešnog pravnog stava drugostupanjskog suda tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen u dijelu utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora o kreditu to je valjalo, pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatiti reviziju tuženika te u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, preinačiti drugostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci.

22. Kako tužiteljica, posljedično preinačenju drugostupanjske presude, nije uspjela u žalbenom postupku i ne pripada joj pravo na naknadu troškova žalbe, to je valjalo, primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti njezin zahtjev za nadoknadu troškova žalbenog postupka te i u tom dijelu preinačiti drugostupanjsku odluku (čl. 166. st. 2 u vezi s čl. 395. st. 1. ZPP).

23. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić