REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-495/2015-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Buljan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ŽŽ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Jurković, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2639/2011 od 22. listopada 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-363/10 od 19. studenoga 2010., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 255.500,00 kn sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počevši od dana 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi od 14% godišnje (točka 1. izreke) kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak (točka 2. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u točki 2. izreke (točka I. izreke), dok je prvostupanjska presuda preinačena u točki 1. izreke na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju svotu od 35.000,00 Eur-a u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem za 5%-tnih poena eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za svako polugodište, od dana 23. travnja 2010. do isplate, te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 22. travnja 2010. (točka II 2.izreke), nadalje odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (točka III i IV).

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 - dalje: ZPP) pobijajući istu zbog razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1. -3. ZPP. Predlaže preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže istu odbiti, te traži trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prvenstveno valja navesti da je revizija samostalan pravni lijek, te s obzirom na odredbe čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP koje propisuju da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, dakle, da se neće uzeti u obzir neodređeni revizijski navodi, ista mora imati određene razloge i nije dovoljno u reviziji pozvati se na ranije iznesene navode iz žalbe, bez ponavljanja tih navoda u reviziji, tako da je ovaj sud razmatrao samo one revizijske navode koji su određeno izneseni u reviziji.

7. Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred drugostupanjskim sudom kao ni ona iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP na koje tuženik sadržajno ukazuje u reviziji.

8. Suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud je odgovorio na žalbene navode tuženika i naveo valjane i dostatne razloge zbog kojih ih ne prihvaća, slijedom čega je drugostupanjska presuda pravilno obrazložena (čl. 375. st. 1. ZPP) i ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Drugostupanjski sud, pozivajući se na to da prihvaća činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, pravilno je koristio ovlasti iz čl. 375. st. 5. ZPP koji je bio na snazi u vrijeme donošenja drugostupanjske odluke (stavak 5. bio je dodan čl. 375. ZPP na temelju čl. 82. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, koji je stupio na snagu 1. travnja 2013. - („Narodne novine“, broj 25/13 - dalje: ZID ZPP) i prema odredbi čl. 102. st. 2. ZID ZPP primjenjivao se na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ZID ZPP). Pri tome, navode tuženika da o materijalnopravnim i procesnopravnim prigovorima drugostupanjski sud nije odlučivao u izreci pobijane presude, a koje navode nije ničim konkretizirao odnosno ne obrazlaže ih u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj sud nije mogao uzeti u obzir.

9. Također, nisu osnovani navodi revidenta kojima ukazuje na povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjene pred prvostupanjskim sudom o kojima se nije očitovao drugostupanjski sud. Prvostupanjska odluka kao i drugostupanjska odluka, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a navodi tuženika o proturječnosti između presude i isprava ili zapisnika iz spisa predmeta, koje u tuženik reviziji ne navodi u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ne mogu se uzeti u obzir.

10. Također, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP izvedene dokaze sud prosuđuje prema svom uvjerenju, a sudovi su u konkretnom slučaju dali valjane razloge za ocjenu dokaza koji su provedeni u postupku, a time što sud ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i time što izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini revident, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP. Dakle, navodima tuženika koji su činjenične naravi i kojima preocjenjuje dokaze, revident zapravo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što pozivom na odredbu čl. 385. ZPP u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno.

11. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno da su stranke u travnju 2006. sklopile usmeni dogovor o zajmu kojim je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 35.000,00 Eur-a na način da mu je dao vlastitih 5.000,00 Eur-a a ostatak do 35.000,00 Eur-a tužitelj je prethodno pribavio pozajmljivanjem novca od susjeda OŽ u iznosu od 10.000,00 Eur-a i brata BŽ u iznosu od 20.000,00 Eur-a, te da tužitelju pozajmljeni iznos od 35.000,00 Eur-a tuženik nije vratio.

12. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik se u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava neosnovano poziva na čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) glede priznavanja aktivne legitimacije tužitelju. U postupku je utvrđeno da je tužitelj pozajmio novac tuženiku te je obveza tuženika vratiti pozajmljeni iznos tužitelju, stoga su irelevantni navodi tuženika o tome tko je stvarni vlasnik pozajmljenog novca i da je tužitelj trebao dokazati da su stvarni vlasnici novca na njega prenijeli svoju tražbinu odnosno da je tuženik kao primatelj tog novca vratio njegovim vlasnicima taj novac.

13. Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

14. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna u ovom postupku (argumentum a contrario odredbe čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek