REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2761/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SINLAK ENERJI ELEKTRIK ENERJISI TOPTAN SATIS A.S., Gaza Bulvari No. 30/3, Cankaya, Izmir, Republika Turska, OIB 96878814938, kojeg zastupa punomoćnica Petra Marijanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ilej & partneri d.o.o., Zagreb protiv tuženika ENERGIJA PROJEKT d.d. Senj, Petra Matkovića 7, OIB 97312497377, kojeg zastupa punomoćnici Nenad Marković, odvjetnik u Sesvetama i Dinka Kovačević, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovačević Prpić Simeunović d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 3.201.120,00 EUR, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2163/2022-5 od 19. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-823/2019-45 od 7. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2163/2022-5 od 19. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-823/2019-45 od 7. veljače 2022., zbog osam pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, jedinstvenu primjenu zakona te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ističe, u bitnom, da o navedenim pitanjima nema prakse revizijskog suda, a smatra potrebnim da ovaj sud zauzme pravno shvaćanje u pogledu kvalifikacije prijenosa kontrole putem prijenosa većinskog udjela u društvu čija je jedina imovina određeni projekt i time osigura pravnu sigurnost u svim podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama.

1.2. Nadalje, tužitelj u prijedlogu tvrdi da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno i temeljno pravo na pravično suđenje u svom aspektu prava na jednakost oružja i kontradiktornost postupka, kao i pravo na obrazloženu sudsku odluku.

2. U odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog odbaciti i odbiti, uz naknadu tuženiku troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđena temeljna ljudska prava kako to tvrdi u prijedlogu.

4. Naime, prema odredbi čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili

– ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu provizije za koju smatra da mu pripada na temelju Ugovora o posredovanju, a u iznosu od 3.201.120,00 EUR-a. U postupku koji je prethodio, utvrđeno je da su stranke 28. veljače 2017. sklopile ugovor o posredovanju kojim se tužitelj kao posrednik obvezao pružiti uslugu posredovanja isključivo u vezi prodaje tuženikovog Projekta vjetroelektrane u Senju, a tuženik se obvezao isplatiti tužitelju „naknadu u iznosu od 10% (neto) po okončanju prodaje Projekta”. Utvrđeno je da navedeni Projekt nije prodan osobi koja je trebala biti kupac uz posredovanje tužitelja (a ni bilo kojoj drugoj osobi), ali je član društva tuženika (dioničar SP) **.**.2017. sklopio s potencijalnim kupcem projekta ugovor o prodaji 76% svojih dionica koje je imao u tuženiku.

6. Prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je ugovorom od 27. studenoga 2017. o prodaji 76% dionica na posredan način realiziran i ugovor o posredovanju (da je ostvarena i svrha tog ugovora jer je kupac dionica stekao mogućnost raspolaganja Projektom koji je ostao u vlasništvu tuženika u kojem je kupac postao većinski dioničar). Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev jer smatra da radi o dva odvojena i različita ugovora. Stjecatelj dionica je stekao imovinska i neimovinska prava te obveze onako kako je propisano Zakonom o trgovačkim društvima, ali ne i pravo vlasništva na stvarima i pravima društva (u ovom slučaju tuženika, a što uključuje i Projekt koji je ostao u vlasništvu tuženika).

7. Tužitelj je u podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naveo osam pitanja, koja se sadržajno svode na pitanje je li posrednik stekao pravo na proviziju i to u situaciji kada je ugovor o posredovanju sklopljen radi prodaje projekta, a prema shvaćanju tužitelja, transakcija prodaje projekta je izvršena na način da je prodan većinski paket dionica društva čija je jedina imovina taj projekt pa je time ostvarena i gospodarska svrha ugovora o posredovanju? Posljedično tome, je li sud bio dužan voditi se procjenom je li ostvarena svrha ugovora o posredovanju (a ne time jesu li stranke sklopile pravni posao određenog naziva)?

8. Ispitujući prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije. Pitanja, kao i opširni navodi prijedloga tužitelja, svode se u suštini na tvrdnju da u konkretnom slučaju nema razlike između prodaje Projekta u vlasništvu tuženika i prodaje 76% dionica od strane SP (tuženikovog dioničara).

9. Na te tvrdnje tužitelja, suprotno navodima prijedloga, jest odgovorio drugostupanjski sud. S obzirom na navode prijedloga valja još dodati da je tvrdnja tužitelja da je Projekt jedina imovna tuženika činjenične naravi (nije utvrđivano što čini imovinu tuženika); da prodajom dionica (svih, s ne samo 76%) dolazi do promjene članstva u društvu, a imovina društva ostaje „netaknuta”; da je posrednička provizija ugovorena u iznosu od 10% od postignute cijene za prodaju Projekta, pa je nejasno kako bi se ta ugovorna odredba mogla primijeniti na cijenu koju je postigao dioničar prodajom 76% dionica; da je prava i obveze iz ugovora o posredovanju preuzeo tuženik (koji još postoji kao pravna osoba i vlasnik je Projekta), a ne dioničar (SP) i da Ugovor o posredovanju nije mogao prestati time što je član tuženika prodao svoje dionice, pa slijedom toga tužitelj nije izgubio prava koja mu pripadaju na temelju tog Ugovora (ako ugovor nije prestao na neki drugi propisani način). Stoga, u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

10. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se odnosi na povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17, dalje: Ustav RH), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP), ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznese sve činjenice koje smatra odlučnim i predloži izvođenje dokaza i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj presudi drugostupanjski je sud dao razloge o svim odlučnim činjeničnim okolnostima i pravnim pitanjima, te presuda sadrži dostatne, relevantne i uvjerljive razloge o neispunjenju pretpostavki za prihvaćanje istaknutih tužbenih zahtjeva. Sama činjenica da tužitelj nije uspio u sporu, ne čini te odluke nezakonitima, a općeniti navodi o formalističkom tumačenju, povredi prava na jednakost oružja i kontradiktornost postupka nisu potkrijepljeni argumentima koji bi ukazivali na postojanje navedenih teških povreda temeljnih prava tužitelja. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da je tužitelju u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

11. Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).

12. Budući da odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 17. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić