REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-531/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jozo Mimica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (ranije OĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnik Marko Kokić, odvjetnik u Zagrebu, radi uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 482/2019-2 od 21. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj P-1321/2016 od 20. prosinca 2018., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tuženice se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj P- 1321/2016 od 20. prosinca 2018. suđeno je:
„I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti trajnog korištenja južne terase u prizemlju pov. 6,75m2, posebno na način da se na istu ima pravo postaviti stol, stolice i suncobran i sl., koja terasa pripada posebnom dijelu zgrade sagrađenom na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno stanu na prvom katu koji se sastoji od prolaznih stepenica sa predprostorom, dnevnog boravka, kuhinje, 2 sobe, kupaonice, terase i balkona, ukupne neto površine 46,07m2, suvlasnički dio 58/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E1), u nacrtu označenom plavom bojom, upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, u korist svagdašnjeg vlasnika posebnog dijela zgrade sagrađenog na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno stana u prizemlju koji se sastoji od hodnika i kuhinje, 3 sobe, kupaone, ukupne neto površine 39,28m2, suvlasnički dio 58/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E1), u nacrtu označeno žutom bojom, upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski što je tužitelj – protutuženik HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti upis opisanog prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama.
II. Dužna je tužiteljica – protutužena HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] priznati postojanje i izvršavanje prava stvarne služnosti trajnog korištenja južne terase u prizemlju pov. 6,75m2, posebno na način da se na istu ima pravo postaviti stol, stolice i suncobran i sl., koja terasa pripada posebnom dijelu zgrade sagrađenom na zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno stanu na prvom katu koji se sastoji od prolaznih stepenica sa predprostorom, dnevnog boravka, kuhinje, 2 sobe, kupaonice, terase i balkona, ukupne neto površine 46,07m2, suvlasnički dio 58/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E1), u nacrtu označenom plavom bojom, upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, u korist svagdašnjeg vlasnika posebnog dijela zgrade sagrađene na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno stana u prizemlju koji se sastoji od hodnika i kuhinje, 3 sobe, kupaone, ukupne neto površine 39,28m2 u nacrtu označeno žutom bojom, upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, kao i trpjeti izvršavanje opisanog prava stvarne služnosti od strane tuženika – protutužitelja OĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te svakodobnog vlasnika istog stana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica - protutužene koji glasi:
„I. Nalaže se tuženici OĐ iz [adresa], da prestane uznemiravati tužiteljicu HĐ iz [adresa], u ostvarivanju vlasničkih prava na južnoj terasi površine 6,75 m2 kao dio nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Novi Vinodolski, Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, br. Uloška [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], etaža 58/100 u naravi posebni dio zgrade sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] kuća površine 79 m2, odnosno 22 čhv. Prvi kat: Stan koji se sastoji od prolaznih stepenica sa predprostorom, dnevnog boravka, kuhinje, 2 sobe, kupaonice, terase i balkona, ukupno neto površine 46,07m2. Pripada mu i terasa u prizemlju površine 6.75m2, te vanjsko spremište u prizemlju ispod stepeništa površine 1,38m2 sve u nacrtu označeno plavom bojom, na način da na istu terasu ne postavlja stol i stolice za sjedenje te suncobran ili na bilo koji drugi način ubuduće ne proširuje svoje ovlasti prava služnosti prolaza koja joj pripadaju te na taj način ne uznemirava tužiteljicu u njezinom izvršavanju prava vlasništva.
II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do plateža.“
IV. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj da tuženoj – protutužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 12.569,88 kn, u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužene – protutužiteljice za naknadu joj parničnih troškova preko iznosa dosuđenog u t. IV. izreke ove presude a do ukupno zatraženog iznosa u visini od 18.625,00 kn.“.
2. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-482/2019-2 od 21. siječnja 2021. suđeno je:
„Žalba se uvažava, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, broj P-1321/16 od 20. prosinca 2018., preinačuje tako da se sudi: „I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Nalaže se tuženici OĐ iz [adresa], da prestane uznemiravati tužiteljicu HĐ iz [adresa], u ostvarivanju vlasničkih prava na južnoj terasi površine 6,75 m2 kao dio nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Novi Vinodolski, Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, br. Uloška [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], etaža 58/100 u naravi posebni dio zgrade sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] kuća površine 79 m2, odnosno 22 čhv. Prvi kat: Stan koji se sastoji od prolaznih stepenica sa predprostorom, dnevnog boravka, kuhinje, 2 sobe, kupaonice, terase i balkona, ukupno neto površine 46,07m2. Pripada mu i terasa u prizemlju površine 6.75m2, te vanjsko spremište u prizemlju ispod stepeništa površine 1,38m2 sve u nacrtu označeno plavom bojom, na način da na istu terasu ne postavlja stol i stolice za sjedenje te suncobran ili na bilo koji drugi način ubuduće ne proširuje svoje ovlasti prava služnosti prolaza koja joj pripadaju te na taj način ne uznemirava tužiteljicu u njezinom izvršavanju prava vlasništva, kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.471,87 kn, u roku od 15 dana.
II Odbija se protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice, kao neosnovan koji glasi:
„I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti trajnog korištenja južne terase u prizemlju pov. 6,75m2, posebno na način da se na istu ima pravo postaviti stol, stolice i suncobran i sl., koja terasa pripada posebnom dijelu zgrade sagrađenom na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno stanu na prvom katu koji se sastoji od prolaznih stepenica sa predprostorom, dnevnog boravka, kuhinje, 2 sobe, kupaonice, terase i balkona, ukupne neto površine 46,07m2, suvlasnički dio 58/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E1), u nacrtu označenom plavom bojom, upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, u korist svagdašnjeg vlasnika posebnog dijela zgrade sagrađenog na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno stana u prizemlju koji se sastoji od hodnika i kuhinje, 3 sobe, kupaone, ukupne neto površine 39,28m2, suvlasnički dio 58/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E1), u nacrtu označeno žutom bojom, upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski što je tužitelj – protutuženik HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti upis opisanog prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama.
III. Dužna je tužiteljica – protutužena HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] priznati postojanje i izvršavanje prava stvarne služnosti trajnog korištenja južne terase u prizemlju pov. 6,75m2, posebno na način da se na istu ima pravo postaviti stol, stolice i suncobran i sl., koja terasa pripada posebnom dijelu zgrade sagrađenom na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno stanu na prvom katu koji se sastoji od prolaznih stepenica sa predprostorom, dnevnog boravka, kuhinje, 2 sobe, kupaonice, terase i balkona, ukupne neto površine 46,07m2, suvlasnički dio 58/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E1), u nacrtu označenom plavom bojom, upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, u korist svagdašnjeg vlasnika posebnog dijela zgrade sagrađene na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno stana u prizemlju koji se sastoji od hodnika i kuhinje, 3 sobe, kupaone, ukupne neto površine 39,28m2 u nacrtu označeno žutom bojom, upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, kao i trpjeti izvršavanje opisanog prava stvarne služnosti od strane tuženika – protutužitelja OĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te svakodobnog vlasnika istog stana.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju, dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2152/2022-2 od 24. svibnja 2022., podnosi tuženica zbog pravnog pitanja: „Predstavlja li „trajno“ korištenje terase posebnog dijela nekretnine koja pripada jednom vlasniku od strane vlasnika druge nekretnine (čija trajna narav je regulirana samim ugovorom o osnivanju te iste služnosti) stvarnu ili osobnu služnost i može li u situaciji kada iz aneksa ugovora o darovanju proizlazi da je pravo služnosti osnovano u korist nekretnine („za korist stana u prizemlju“) drugostupanjski sud zaključiti da se radi o osobnoj služnosti, a ne stvarnoj služnosti?“.
4. Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju, s prijedlogom da se odbije kao neosnovana. Traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu odluku ispitao je samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev za zaštitu vlasničkih prava od uznemiravanja na dijelu nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], konkretno južnoj terasi u prizemlju površine 6,75 m2, tako da se tuženici naloži da na navedenoj terasi ne postavlja stol i stolice za sjedenje te suncobran ili na bilo koji drugi način ubuduće proširuje svoje ovlasti prava služnosti prolaza koje joj pripadaju. Nadalje, predmet spora, u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženice, je zahtjev da sud utvrdi, da je prednik tuženice u korist svagdašnjeg vlasnika stana u prizemlju zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao na temelju pravnog posla i to Ugovora o darovanju od 31. ožujka 1975., podredno na temelju dosjelosti 1995., pravo stvarne služnosti trajnog korištenja navedene južne terase u prizemlju površine 6,75m2, posebno tako da na nju ima pravo postaviti stol, stolice, suncobran i slično te da je tužena dužna priznati postojanje i izvršavanje tog stvarnog prava uz trpljenje upisa u zemljišnim knjigama navedene stvarne služnosti.
8. U obrazloženju drugostupanjske presude navedena su činjenična utvrđenja na kojima je utemeljena pobijana presuda:
- tužiteljica je upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetne nekretnine, a na dijelu koje tuženica ima upisano pravo služnosti radi pristupa do ulaza u prizemni stan;
- tuženica na prijepornom dijelu nekretnine postavlja stol, stolice i suncobran;
- između stranaka vođen je postupak radi smetanja posjeda predmetnog dijela nekretnine;
- iz Darovnog ugovora od 31. ožujka 1975. sklopljenog između MĐ (prednika tužiteljice), kao darovatelja i IĐ (prednika tuženice), BĐ i VĐ r. BĐ, kao obdarenika, proizlazi da darovatelj KĐ daruje obdarenicima nedovršenu prizemnu etažu zgrade za odmor i oporavak u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] te se obdarenicima daje na trajno korištenje i južna terasa ispred spomenute prizemne etaže dimenzija 2,8 x 7,00 m, uključivo i terasu iznad poluukopane garaže darodavatelja, te da je ugovoreno da obdarenici stupaju u posjed darovanih nekretnina odmah;
- iz Ugovora o darovanju od 6. studenoga 2001. proizlazi da DĐ daruje H BĐ ½ kuće za odmor sagrađene u [adresa] odnosno u naravi prizemlje predmetne kuće uz što se daroprimateljima na trajno korištenje daje i južna terasa zajedno s terasom iznad poluukopane garaže;
- iz Aneksa navedenog ugovora o darovanju od 6. studenoga 2001. proizlazi da darovatelj daje na trajno korištenje tj. dopušta trajno pravo služnosti južne terase površine 6,75 m2 radi pristupa do ulaza u prizemni stan.
9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je prednik tuženice na osnovi pravnog posla stekao pravo služnosti prolaza predmetnom terasom koje pravo je upisano u zemljišne knjige kao pravo trajne služnosti uporabe južne terase radi pristupa do ulaza u prizemni stan u korist toga stana, ali da je tuženica postavljanjem stola, stolica i suncobrana stekla služnost trajnog korištenja na predmetnom dijelu nekretnine dosjelošću.
10. Drugostupanjski sud je, suprotno od suda prvog stupnja, utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi da tužena u okviru upisanog prava stvarne služnosti prolaza na navedenoj nekretnini nema pravo držati stol, stolice i suncobran te da je time svojim radnjama uznemiravala tužiteljicu, kao vlasnicu. Ujedno zaključuje da pravo služnosti nije stečeno dosjelošću u širem obimu od onog upisanog u zemljišne knjige. Drugostupanjski sud ističe da nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kada je postavljanje stola, stolica i suncobrana i sl. na predmetnu terasu podveo pod pravni institut stvarne služnosti, jer se prema shvaćanju tog suda u biti radi o osobnoj služnosti korištenja terase od strane darodavatelja prednika tužiteljice, kao brata daroprimateljima između ostalog i predniku tuženice, obzirom da su darovanjem daroprimatelji postali suvlasnici stana u prizemlju, te je korištenje terase usmjereno na osobe daroprimatelja, a ne na samu nekretninu radi. Stoga zaključuje da se osobna služnost ne može steći dosjelošću, a postojeća osobna služnost je, sukladno odredbi čl. 244. st. 1. ZVDSP, prestala smrću njezinog ovlaštenika, PĐ. Uz navedeno, drugostupanjski sud naglašava da upravo činjenica da su Ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice i Aneksom ugovora o darovanju koji su ugovorne strane vlastoručno potpisale (dakle sporazumno) da daroprimatelj SĐ ima trajno pravo služnosti južne terase površine 6,75 m2 radi pristupa do ulaza u prizemni stan, znači odreknuće prednika tuženice od prava bilo osobne ili stvarne služnosti na način da na prijepornu terasu postavlja stol, stolice i suncobran, te pristanak da se istom koristi samo za prolaz do svojeg stana u prizemlju.
11.1. Odlučujući u povodu izjavljene revizije ovaj je sud pošao od odredbi čl. 174. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000. i 73/2000., dalje: ZVDSP) kojima je određeno da je služnost ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati te da se kod osnivanja prava služnosti određuje kako je nositelj prava služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari; ako se služnost osniva na temelju pravnoga posla, određuje to svojom voljom ili u sporazumu sa stjecateljem onaj čija je poslužna stvar; ako se osniva na temelju odluke suda ili drugoga tijela vlasti, određuje se to tom odlukom; inače to određuje zakon. Nadalje, čl. 174. st. 3. ZVDSP određeno je da služnost ima sadržaj s kojim je osnovana, ako nije kasnije zakonito izmijenjen; tko tvrdi da je izmijenjen, treba to dokazati.
11.2. Svaka služnost mora imati razumnu svrhu (čl. 175. st. 1. ZVDSP), a ako je svrha služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom, služnost je stvarna; inače je osobna (čl. 175. st. 2. ZVDSP). Dakle, samim je zakonom određeno kada je služnost stvarna, a kada osobna (čl. 175. st. 2. ZVDSP). Stoga, u situaciji kada se u postupku tvrdi da je služnost stečena pravnim poslom odnosno ugovorom, sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrditi radi li se o stvarnoj ili osobnoj služnosti, uz primjenu pravila obveznog prava o tumačenju ugovora i zakonskih odredbi kojima su uređene služnosti (čl. 174. i čl. 175. ZVDSP).
12.1. Iz činjeničnih utvrđenja drugostupanjskog suda (kojima je ovaj sud u revizijskom stupnju postupka vezan) proizlazi da je taj sud utvrdio da je prednik tuženice SĐ stupio u posjed predmetnog dijela nekretnine i izvršavao sadržaj prava osobne služnosti korištenja tog dijela nekretnine tužiteljice radi vlastite pogodnosti a ne radi boljeg gospodarskog iskorištavanja nekretnine, a na način da na istoj drži pokretnine (stol, stolice, suncobran), čemu se nije protivio pravni prednik tužiteljice. Kako je drugostupanjski sud utvrdio da je prednik tuženice ostvarivao sadržaj osobne služnosti na predmetnom dijelu nekretnine, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da tu osobnu služnosti tuženica nije mogla steći dosjelošću, jer se samo stvarne služnosti mogu steći dosjelošću. Također se ukazuje da je odredbom čl. 202. st. 2. ZVDSP određeno da je osobna služnost nenasljediva.
12.2. Iz činjeničnih utvrđenja drugostupanjskog suda također proizlazi da ugovorom, na koji se tuženica poziva, nije stečeno pravo služnosti čiji bi sadržaj dao tuženici šire pravo korištenja dijela nekretnine tužiteljice od prava prolaza, odnosno da navedenim pravnim poslom tuženica nije stekla pravo korištenja predmetne nekretnine na način da na istoj drži pokretnine, već je utvrđeno da se prednik tuženice tim ugovorom odnosno njegovim dodatkom zapravo odrekao svog ranijeg prava da na predmetnom dijelu nekretnine drži pokretnine. Upravo je na temelju tog pravnog posla pravo služnosti prolaza predmetnom nekretninom i upisano u zemljišne knjige. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, eventualna pogrešna pravna kvalifikacija služnosti nije od značaja jer je utvrđeno da je među prednicima stranaka ugovoreno samo pravo služnosti prolaza, a što jest po svojoj prirodi stvarna služnost, a da nije bila volja stranaka da ugovore sadržaj služnosti u širem opsegu - kao pravo prolaza i pravo držanja pokretnina na predmetnom dijelu nekretnine.
13. Budući da se izvršavanjem sadržaja stvarne služnosti ograničava vlasnika poslužne nekretnine u njegovom vlasništvu, čl. 177. ZVDSP je propisana sloboda nositelja prava služnosti na izvršavanje sadržaja služnosti po njegovoj volji, no nije mu dozvoljeno širiti ovlaštenja koja mu proizlaze iz sadržaja služnosti, a obvezan je pri izvršavanju svojih ovlasti iz služnosti postupati obzirno, na način da što manje opterećuje poslužnu stvar. S druge strane, vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućilo ili bitno otežalo izvršavanje služnosti. Isto tako ZVDSP propisuje mogućnost preinake načina izvršavanja služnosti (jednostrano od strane nositelja služnosti) ako se bitno ne mijenja dotadašnji način izvršavanja, a u protivnom, preinaka služnosti je moguća samo sporazumno sa vlasnikom poslužne nekretnine, time da se na ovu preinaku na odgovarajući način primjenjuje ono što je određeno za osnivanje prava služnosti na temelju pravnog posla. Stoga, širenje stečenog prava stvarne služnosti od stane tuženice, na način da jednostrano i bez suglasnosti tužiteljice, bitno preinačava ugovoreni način izvršavanja služnosti, ne može je dovesti u povoljniju pravnu situaciju.
14. Odgovor na postavljeno revizijsko pitanje ovisi od utvrđenih okolnosti svakog pojedinog slučaja, a ne samo od ovog konkretnog slučaja, budući da, osim alternative koja se navodi u postavljenom pitanju – "predstavlja li „trajno“ korištenje terase posebnog dijela nekretnine koja pripada jednom vlasniku od strane vlasnika druge nekretnine (čija trajna narav je regulirana samim ugovorom o osnivanju te iste služnosti) stvarnu ili osobnu služnost i može li u situaciji kada iz aneksa ugovora o darovanju proizlazi da je pravo služnosti osnovano u korist nekretnine („za korist stana u prizemlju“) drugostupanjski sud zaključiti da se radi o osobnoj služnosti, a ne stvarnoj služnosti" - može biti riječ i o postojećoj nepravilnoj služnosti - služnosti koja je po svojoj prirodi stvarna, a na poslužnoj nekretnini osnovana u korist određene osobe, a na koju se na odgovarajući se način primjenjuju pravila o osobnim služnostima, posljedično čemu se takva služnost također nije mogla steći niti dosjelošću niti ju je tuženica mogla naslijediti od svog pravnog prednika. Stoga tuženica ne može odgovorom na postavljeno pitanje niti ostvariti povoljniju pravnu situaciju u ovoj pravnoj stvari.
15. Slijedom navedenog ovaj sud je ocijenio reviziju neosnovanom te je primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.
16. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, odnosno valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
