REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2989/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Eleonori Katić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-342/2024-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-864/2020-53 od 23. svibnja 2024., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje odbija se.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-342/2024-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-864/2020-53 od 23. svibnja 2024. U prijedlogu postavlja pitanje koje smatra pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
„Čine li parnični sudovi povredu prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, odnosno prava vlasništva zajamčenog čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 1. Protokola br. uz Konvenciju u njegovom postupovnom aspektu, kada se sudska odluka kojom se utvrđuje da tuženik gubi 1/2 idealnog dijela ranije isključivog vlasništva na nekretnini, protivno pravu na kontradiktoran postupak, pravu na jednakost oružja, pravu na obrazloženu sudsku odluku i jamstvu zabrane arbitrarnosti, koji su izraženi u odredbama čl. 5. st. 1. i st. 2., čl. 7. st. 3., čl. 220. st. 1., čl. 354. st. 1. i st. 2. točke 6., čl. 375. st. 1 ZPP-a, temelji na:
- odlučnim činjenicama o kojima se tuženik nije mogao izjasniti na glavnoj raspravi i nije o njima mogao predložiti izvođenje bilo kakvih dokaza niti su bile predmetom dokazivanja na prijedlog tužitelja jer su te činjenice kao odlučne za donošenje prvostupanjske presude uvedene prvi put u parnici na vlastitu inicijativu prvostupanjskog suda u obrazloženju njegove presude donesene nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda koje prvostupanjski sud nije uputio da radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja utvrdi kao odlučne takve činjenice, zbog čega tuženiku prije zaključenja glavne rasprave nije bilo predvidivo da bi o takvim činjenicama kao odlučnima morao iznositi navode ili predlagati dokaze;
- dok je drugostupanjski sud, u povodu žalbe tuženika koji je iznio prigovore o povredi prava na kontradiktoran postupak i jednakost oružja tijekom glavne rasprave i jamstva zabrane arbitrarnosti u odnosu na prvostupanjsku presudu, na te prigovore odgovorio primijenivši na odlučne činjenice o kojima nisu izvedeni dokazi u smislu čl. 7. i 8. ZPP-a pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, uzeo ih kao nesporne na temelju izjave tuženika koja je dana u postupku sklapanja sudske nagodbe od čijeg se sklapanja odustalo i ta izjava nije predstavljala priznanje činjenica u skladu s čl. 221. st. 1. i 2. ZPP-a, potom pogrešno okvalificirao prigovore tuženika kao navode o procesnom institutu presude iznenađenja iz čl. 367.a ZPP-a koji se isključivo odnosi na postupovna jamstva prekvalifikacije pravne osnove tužbenog zahtjeva u postupku pred drugostupanjskim sudom a ne na povredu obveze izvođenja dokaza tijekom glavne rasprave i prvostupanjskom presudom, te na kraju utvrdio da su navodi tuženika bili neodlučni jer se prvostupanjska presuda ne temelji na pravnoj osnovi koja je izričito navedena u istoj zbog čega je drugostupanjski sud ne pročitavši prvostupanjsku presudu počinio tako očitu pogrešku koju ne bi počinio niti jedan razuman sud, iz čega proizlazi da drugostupanjski sud nije suštinski ispitao ni odgovorio na žalbene navode o nemogućnosti izjašnjavanja, raspravljanja i predlaganja dokaza tijekom glavne rasprave o odlučnim činjenicama na kojima se temelji prvostupanjska presuda, te nije propisano ispitao (ni pročitao) podneske i isprave u spisu, navode stranaka tijekom postupka i sadržaj osporene presude o kojoj je odlučivao, čime je povrijedio temeljna prava na obrazloženu i nearbitrarnu sudsku odluku?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tuženik smatra da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo vlasništva i pravo na pošteno suđenje, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanje postavljeno u prijedlogu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, isto pitanje sadržajno predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni.
5. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje ni pravo vlasništva, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Navodi tuženika kojima je isticao kako je uslijed postupanja nižestupanjskih sudova došlo do povrede prava na kontradiktoran postupak također su ocijenjeni neosnovanima, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik uslijed kakvog postupanja suda bio onemogućen u raspravljanju, a time niti u iznošenju dokaznih prijedloga. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
