REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4630/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Džimbeg, odvjetnici u Zagrebu, Gundulićeva 53, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., Roberta Frangeša 9, Zagreb, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1002/2024-2 od 8. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-493/2024-23 od 30. listopada 2024., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, odbija se.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1002/2024-2 od 8. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-493/2024-23 od 30. listopada 2024., s time da je u prijedlogu naznačio dva pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Ima li poslodavac nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme zbog povećanja opsega posla, autonomno pravo ocijeniti postoji li i nadalje povećanje opsega posla zbog kojeg postoji potreba za radom radnika?
2. Je li zakonita odluka suda kojom u slučaju prestanka ugovora o radu ex lege
– istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme (čl. 112. st. 1. podst. 5. Zakona o radu) sud utvrđuje da radni odnos tužitelja – radnika nije prestao, te nalaže njegovo vraćanje na rad?".
2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i to zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik u prijedlogu navodi da je drugostupanjska presuda arbitrarna i ne sadrži minimum obrazloženja za utvrđenja koja se odnose na činjenicu da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno zakonu.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer iz sadržaja pitanja naznačenih u prijedlogu, cjelokupnog obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije i drugostupanjske presude jasno proizlazi da istima tuženik u stvari još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom (drugostupanjskom) presudom. Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
5. Stoga je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno kao u st. I. izreke.
6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da je stav ovog suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i to zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a kako to tvrdi u prijedlogu. Naime, suprotno navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije ovaj sud ne nalazi da bi drugostupanjska presuda bila arbitrarna te da ne sadrži minimum obrazloženja. Stoga, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda i dopuštenje revizije.
7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ante Perkušić
