Poslovni broj: Us II-269/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te Tajane Šimunović, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja TAHOGRAF d.o.o., Sveta Nedjelja, Brezje, dr. F. Tuđmana 24, OIB: 73777060562, zastupan po ĐZ, direktorici, koje zastupa Tomislav Kos, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kos & partneri j.t.d., Zagreb, Ulica Natka Nodila 1, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, OIB: 95857869241, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: 66486182714, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se točka II. izreke rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/25-01/495, urbroj: 354-02/1-25-5 od 29. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/25-01/495, urbroj: 354-02/1-25-5 od 29. rujna 2025. poništena je Odluka o nedopustivosti sudjelovanja, klasa: 805-01/25-01/51, urbroj: 512-05-01-25-20 od 1. kolovoza 2025. donesena u pregovaračkom postupku s prethodnom objavom poziva na nadmetanje s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma na četiri godine s više gospodarskih subjekata, broj objave: 2025/S F17- 0000072, predmet nabave: održavanje sredstava hortikulture za održavanje zelenih površina, naručitelja Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb (točka 1.). Točkom 2. izreke nalaže se naručitelju Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb da u roku od 8 dana od dana javne objave ovog rješenja na internetskim stranicama Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave nadoknadi žalitelju, ovdje tužitelju, troškove žalbenog postupka u iznosu od 951,98 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
2. Tužitelj je protiv dijela točke 2. izreke osporenog rješenja izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je naručitelj Ministarstvo obrane Odlukom o nedopustivosti sudjelovanja od 1. kolovoza 2025., koju je Odluku tužitelj s uspjehom osporio jasno naveo procijenjenu vrijednost javne nabave u iznosu od 795.321,20 eura bez PDV. Tužitelj smatra da je iz svega navedenog jasno da se u konkretnom slučaju nikako ne može raditi o neprocjenjivom predmetu u smislu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23. – dalje: Tarifa) pa da bi se onda primjenjivala prva alineja iz Tbr. 22. točke 1., već se jedino može raditi o procjenjivom predmetu te ga tako i tretirati u svrhu odlučivanja o odvjetničkim troškovima u žalbenom postupku pred tuženikom. Tužitelj smatra kako mu pravilnom primjenom Tbr. 22.1. alineje 2. i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-55/2024 od 18. srpnja 2025. za sastavljanje žalbe protiv rješenja tuženika pripada nagrada od 5490 bodova ili 10.980,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% (2.745 eura), iznosi 13.725,00 eura, koji iznos je pravilan na ime odvjetničke nagrade za trošak sastavljanja žalbe u ovom konkretnom slučaju. S obzirom da je tužitelj prilikom sastavljanja žalbe zatražio samo 2.795,73 eura na ime troškova sastavljanja žalbe (759,73 eura) smatra da mu je trebalo priznati minimalno 1.200,00 eura na ime troška sastavljanja žalbe, uvećano za PDV po stopi od 25% (400,00 eura) tj. 1.600,00 eura uvećano za 795,73 eura na ime pristojbe tj. naknade za pokretanje žalbenog postupka. Tužitelj predlaže ovom Sudu da poništi točku 2. osporenog rješenja tuženika te istu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno podredno poništi te predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje, uz obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da tužitelj u tužbi pogrešno smatra da je tuženik prilikom primjene Tbr. 22. stavka 1. Tarife trebao primijeniti drugu, a ne prvu alineju navedenog tarifnog broja, i to stoga što pogrešno i neutemeljeno ističe da se radi o neprocjenjivom predmetu. U odnosu na navedeno tuženik ističe da članak 3. stavak 3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave („Narodne novine“ 18/13., 127/13., 74/14., 98/19. i 14/21. – dalje: Zakon o Državnoj komisiji) propisuje da Državna komisija odlučuje o naknadi troškova žalbenog postupka i drugim zahtjevima koji su ovlaštene postaviti stranke u žalbenim postupcima, a u tim postupcima vrijednost predmeta nije procjenjiva. Odredba članka 3. stavka 3. Zakona o Državnoj komisiji bila je predmetom ocjene ustavnosti te Ustavni sud Republike Hrvatske rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske, odlukom broj: U-I-3696/2017 od 7. svibnja 2019. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnost s Ustavom navedene odredbe. Osim toga, tužitelj se u tužbi poziva i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. (Usoz- 60/2024, Usoz-84/2024, Usoz-87/2025), koji je upravo polazeći od odredbe članka 3. stavka 3. Zakona o Državnoj komisiji te sagledavajući Tbr. 25. Tarife u cijelosti, ocijenio da odredba Tbr. 25. Tarife nije suglasna s zakonom te je posljedično ukinuo Tbr. 25. Tarife. Prema tome, kako je u Tbr. 22. stavak 1., alineji prvoj Tarife propisano da u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova, a vrijednost boda iznos 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife, i s obzirom da je u Tbr. 24. Tarife propisano da za sastavljanje žalbe odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 22. uvećana za 25%, smatra da je pravilnom primjenom Tarife zakonito odmjerio odvjetnički trošak za sastav žalbe, odnosno pravilno je odlučio da tužitelj ima pravo na naknadu odvjetničkog troška za sastav žalbe u iznosu od 125,00 eura, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (31,25 eura) ukupno iznosi 156,25 eura. Tuženik zaključno ističe da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti kogentne odredbe Zakona o državnoj komisiji, koji zakon je u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku lex specialis, a što potvrđuju i presude ovoga Suda, poslovni broj: Us II-190/25 od 30. listopada 2025. te poslovni broj: Us I-189/2025 od 1. listopada 2025. Tuženik iz navedenih razloga predlaže da se žalba odbije.
4. Zainteresirana osoba Ministarstvo obrane Republike Hrvatske u bitnom ističe da su navodi tužitelj neutemeljeni, jer je tuženik visinu naknade utvrdio u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi te prema objektivno utvrđenoj vrijednosti nabave i vrsti žalbenog navoda. Smatra da je obračun naknade proveden zakonito i pravilno te da tužiteljeva argumentacija ne ukazuje na povredu materijalnog prava.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Prema ocjeni ovoga Suda osporena odluka tuženika o troškovima žalbenog postupka ne može se ocijeniti nezakonitom.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 2.795,73 eura, i to po osnovi naknade za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od 795,73 eura, a po osnovni odvjetničkog troška za sastav žalbe u iznosu od 1.600,00 eura.
8. Odredbom članka 431. stavka 2. ZJN-a/2016. propisano je da Državna komisija odlučuje o troškovima žalbenog postupka, određuje tko snosi troškove žalbenog postupka i njihov iznos te kome se i u kojem roku moraju platiti. Odredbom stavka 3. istog članka Zakona propisano je da stranka na čiju je štetu žalbeni postupak okončan, dužna je protivnoj stranci nadoknaditi opravdane troškove, koji su nastali sudjelovanjem u žalbenom postupku.
9. S obzirom da je tužitelj uspio u žalbenom postupku, to je tuženik osporenim rješenjem naložio naručitelju da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 951,98 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.
10. Tužitelj u tužbi pogrešno smatra da je tuženik prilikom odmjeravanja troškova upravnog spora trebao primijeniti Tbr. 22. stavak 1. alineju 2., a ne alineju 1. Tarife jer se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu javne nabave.
11. Naime, odredbom članka 3. stavka 3. Zakona o državnoj komisiji propisano je da Državna komisija odlučuje o naknadi troškova žalbenog postupka i drugim zahtjevima, koji su ovlaštene postaviti stranke u žalbenim postupcima, a u tim postupcima vrijednost predmeta nabave nije procjenjiva.
12. Polazeći od navedene kogentne odredbe Zakona o državnoj komisiji, koji zakon je u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku lex specialis, pogrešno tužitelj smatra kako je pogrešno primijenjen Tbr. 22. stavak 1. alineja 1. Tarife.
13. Naime, tužitelj ima pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 795,73 eura, koji je iznos uplatio na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka. Odredbom Tbr. 24. Tarife propisano je da za sastavljanje žalbe odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 22. uvećana za 25%, odnosno nagrada od 50 bodova. U Tbr. 54. propisano je da vrijednost boda iznos 2,00 eura. Osnovano tuženik smatra kako tužitelj ima pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura sukladno Tbr. 24. u vezi s Tbr. 54. Tarife te pripadajućih poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 25%, što ukupno iznosi 156,25 eura.
14. S obzirom na tužitelj ne osporava dodijeljeni trošak naknade za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od 795,73 eura, tužitelj ima pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 951,98 eura, kako je to i odlučeno osporenom točkom II. rješenja tuženika.
15. Pri tome treba naglasiti da je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz- 55/2024-21 (Usoz-60/2024, Usoz-84/2024, Usoz-87/2025) od 18. srpnja 2025. ukinut Tbr. 25. Tarife iz razloga što nije u suglasnosti s odredbom članka 3. stavka 3. Zakona o državnoj komisiji.
16. Kako je u konkretnom slučaju tužitelju trošak određen sukladno neprocjenjivom predmetu javne nabave, to se navodi tužitelja ne nalaze osnovanima i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
17. Trebalo je stoga temeljem članka 116. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4.
ZUS-a odlučiti kao u izreci.
18. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, nema pravo na naknadu troškova za sastav tužbe, zbog čega je temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a zahtjev za naknadu troškova odbijen.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
