Poslovni broj: Us II-208/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, Kaptol 21, protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, OIB: 68011638990, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, OIB: 49508397045, Zagreb, Donje Svetice 38, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-008-07/25- 01/551, URBROJ: 401-01/03-25-4 od 29. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika od 29. kolovoza 2025. odbijena je žalba ČG izjavljena protiv rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, KLASA:UP/I-004-01/25-01/00011, URBROJ:533-01-25-0001 od 22. travnja 2025., kao neosnovana.

2. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je osporeno rješenje tuženika od 29. kolovoza 2025. primio 10. rujna 2025. te da u zakonskom roku podnosi tužbu kojom predlaže poništiti rješenje tuženika jer je nezakonito. Navodi da iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 22. travnja 2025. odbačen zahtjev za pristup informacijama od 19. ožujka 2025. u dijelu kojim traži dostavu godišnjeg izvještaja o radu državnog tajnika LG, popis svih ugovora o javnoj nabavi koje je državni tajnik popisao, popis svih vanjskih konzultanata i suradnika angažiranih u njegovom radu, troškova na ime istih i razlozi angažiranja, zapisnika sa sastanka državnog tajnika koji se odnose na donošenje ključnih odluka, jer prvostupanjsko tijelo ne posjeduje informaciju i nema saznanja gdje se informacija nalazi te je navedeno da je protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako prvostupanjsko tijelo ponovno odbija pristup informacijama bez zakonske osnove pozivajući se na navodu zlouporabu prava, a što predstavlja ponavljanje prethodnog nezakonitog postupanja. Poziva se na članke 7. i 8. Zakona o općem upravnom postupku te ističe da tuženik nije utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Ističe da je podnio dana 19. ožujka 2025. zahtjev za pristup informacija u kojima je tražio dostavu informacija navedenih pod točkama 1. do 6. zahtjeva, a 22. travnja 2025. prvostupanjsko je tijelo donijelo dva pismena i to informacije o radu državnog tajnika LG za razdoblje od 2023. do 2025. godine, KLASA: UP/I-004-01/25-00049, URBROJ: 533-01-24-0002 te rješenje od 22. travnja 2025., KLASA: UP/I-004-01/25-00011, URBROJ: 533-01-25- 0001, kojim je odbačen zahtjev za pristup informacijama u naprijed navedenom dijelu. Navodi da pogrešno tuženik utvrđuje da je protiv rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 22. travnja 2025. podnio žalbu jer ni tuženik u osporavanom rješenju ne navodi kada je tužitelj podnio žalbu. Ističe da je 24. travnja 2025. po primitku rješenja od 22. travnja 2025. Povjereniku podnio prijavu jer ministar ponovno nezakonito postupa na njegovu štetu te je tražio pokretanje nadzora nad Ministarstvom i ministrom i formalno upozorenje Ministarstvu na obvezu postupanja prema rješenju Povjerenika od 7. travnja 2025. te da Povjerenik za informiranje razmotri upućivanje slučaja Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, a potom je podnio i dopunu prijave u kojoj dostavlja nove materijalne dokaze u odnosu na nezakonito postupanje. Smatra da se ne radi o podnesenoj žalbi jer je razvidno da navodi tužitelja nisu usmjereni na sadržaj pobijanog rješenja i razloge za odbacivanje zahtjeva za pristup informacijama. Nadalje navodi da je samostalno slao prvotni zahtjev za pristup informacijama i samostalno uputio prijavu i dopunu prijave, da u tom postupku nije angažirao opunomoćenika, a osporavano rješenje tuženika od 29. kolovoza 2025. dostavljeno je odvjetnici Zrinki Prlić, sada opunomoćenici tužitelja. Ističe da opunomoćenica, odvjetnica do podnošenja tužbe nije imala punomoć za zastupanje tužitelja niti je punomoć dostavila tuženiku niti Ministarstvu pa je nejasno kako je tuženik utvrdio slanje osporavanog rješenja odvjetnici Zrinki Prlić, a ne neposredno tužitelju što da proizlazi iz povratnice za dostavu osporavanog rješenja. Ponavlja da nije uložio žalbu na prvostupanjsko rješenje pa je osporavano rješenje nezakonito. Ističe kako ni prvostupanjsko tijelo ni tuženik nisu u svojim rješenjima obrazložili kako prvostupanjsko tijelo ne raspolaže informacijama koje je zatražio u zahtjevu. Predlaže provesti dokaz njegovim saslušanjem te uvidom u spis upravnog postupka te da sud donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženika i tužitelju naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja. Navodi da je tužitelj dostavio 24. travnja 2025. podneske naslovljene kao dopuna i prijava radi ponovljenog i svjesnog kršenja Zakona o pravu na pristup informacijama te dopunu prijave, međutim da je u konkretnom slučaju razvidno da se radi o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih rješenjem od 22. travnja 2025., KLASA: UP/I-004-01/25-01/00011, URBROJ: 533-01-25-0001 kojim je odbačen dio zahtjeva za pristup informacijama od 19. ožujka 2025. Naime, da u žalbi osporava prvostupanjsko rješenje te u žalbi navodi da isto potvrđuje ponovljeno i svjesno kršenje prava na pristup informacijama od strane prvostupanjskog tijela, da je ponovno odbijen pristup informacijama bez zakonske osnove pozivajući se na navodu zlouporabu prava a da isto predstavlja ponavljanje prethodnog nezakonitog postupanja te da zaključuje žalbu navodeći da takvo ponašanje smatra svjesnim ignoriranjem zakonskih odredbi i nadležnosti tuženika čime se ometa rad institucija i sustavno se krše njegova prava te u žalbi iznosi prijedloge o postupanju tuženika da pokrene novi nadzor nad prvostupanjskim tijelom, da formalno upozori to tijelo na obvezu postupanja prema rješenju tuženika i da razmotri upućivanje tog slučaja Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Smatra neosnovane navode tužitelja da se u konkretnom slučaju nije radilo o žalbi tužitelja i da njegovi navodi nisu usmjereni na sadržaj prvostupanjskog rješenja. Nadalje, a u vezi tužbenih navoda u kojima se tužitelj poziva na rješenje tuženika od 7. travnja 2025. ističe da je tužitelj priložio akt Ureda povjerenice za informiranje od 8. travnja 2025. godine kojim je prigovor tužitelja na obavijest prvostupanjskog tijela od 1. travnja 2025. dostavljen na nadležno postupanje prvostupanjskom tijelu, pa se isti ne može dovesti u vezi sa zahtjevom tužitelja od 19. ožujka 2025. U odnosu na tužbeni navod da je pobijano rješenje dostavljeno odvjetnici Zrinki Prlić koja nije bila angažirana kao opunomoćenica u navedenom postupku napominje da je u dostavnoj naredbi naveo tužitelja i njegovu adresu jer u navedenom postupku nije imao opunomoćenika, ali s obzirom na to da se odluka tuženika dostavlja putem prvostupanjskog tijela tuženik nje mogao utjecati na to kako će prvostupanjsko tijelo izvršiti dostavu osporavanog rješenja tužitelju. Nadalje navodi da je u drugostupanjskom postupku zatraženo od prvostupanjskog tijela da u postupku po žalbi ponovno provjeri i utvrdi koje izrađene informacije koje se odnose na tužiteljevo traženje ima u posjedu te da ih dostavi i o istom se očituje ukoliko ne posjeduje tražene informacije te da se prvostupanjsko tijelo očitovalo da ne posjeduje tražene informacije i nema saznanja gdje se informacije nalaze. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadom troška te da se potvrdi osporavano rješenje.

4. Zainteresirana osoba Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih u odgovoru na tužbu navodi u bitnome zahtjev tužitelja od 19. ožujka 2025. te da je po zahtjevu donijelo dva akta i to obavijest tužitelju kojim se dostavlja dostupna informacija i rješenje kojim se odbacuje zahtjev tužitelja, a oba akta su od 22. travnja 2025. U obavijesti od 22. travnja 2025. tužitelju je na temelju članka 23. stavka 1 . točke 1. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama dostavio informacije koje se odnose na točku 2. tužiteljeva zahtjeva, a u odnosu na točku 6. zahtjeva uputilo tužitelja na internetsku stranicu Državnog ureda za reviziju. Nadalje, rješenjem od 22. travnja 2025. je na temelju članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbačen zahtjev za pristup informacijama u dijelu koji se odnosi na točke 1., 3., 4. i 5. što i obrazlaže. Navodi da je tužitelj na prvostupanjsko rješenje od 22. travnja 2025. pravodobno dostavio žalbu tuženiku 24. travnja 2025. putem elektroničke pošte o kojoj je tuženik obavijestio prvostupanjsko tijelo te da je tuženiku dostavljen spis cjelokupnog predmeta. Smatra da je pri donošenje navedenih akata pravilno utvrđeno činjenično stanje i postupljeno je sukladno Zakonu po pravu na pristup informacijama te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Tužitelju je dostavljen odgovor tuženika i zainteresirane osobe na tužbu na temelju članka 6. Zakona o upravnim sporovima („ Narodne novine“, 36/24.-ZUS).

6. U očitovanju na odgovore na tužbu tužitelj u bitnome ponavlja tužbene navode da je pogrešno utvrđenje tuženika da je protiv prvostupanjskog rješenja od 22. travnja 2025. podnio žalbu jer ni tuženik u osporavanom rješenju ne navodi kada je tužitelj podnio žalbu. Navodi da je 24. travnja 2024. dostavio Povjereniku tuženiku prijavu iz koje se ne može zaključiti da se radi o žalbi. Poziva se na članke 7. i 8. Zakona o općem upravnom postupku te navodi da tuženik nije u rješenju utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Navodi članak 38. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske, članke 5., 18. i 21. Zakona o pravu na pristup informacija te ističe da ni prvostupanjsku tijelo ni tuženik nisu obrazložili razloge odbačaja zahtjeva. Ponavlja navode iz tužbe u vezi dostave osporavanog rješenja odvjetnici Zrinki Prlić. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i zahtjev za troškove spora.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema podacima spisa predmeta i obrazloženja osporavanog rješenja tuženika, tužitelj je na temelju odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ 25/13. , 85/15. i 69/22.-ZoPPI), podnio dana 19. ožujka 2025. Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, zahtjev za pristup informacijama kojim se traži dostava: 1. godišnjeg izvještaja o radu državnog tajnika LG, za razdoblje 2023-2025 uključujući aktivnosti, odluke i provedene projekte; 2. troškove službenih putovanja, reprezentacije i dnevnica državnog tajnika i njegovog ureda za isto razdoblje; 3. popis svih ugovora o javnoj nabavi koje je potpisao ili odobrio u okviru svog mandata, uključujući datum, vrijednost i predmet ugovora; 4. popis svih vanjskih konzultanata i suradnika angažiranih u njegovom uredu, uključujući iznose isplaćenih honorara i razloge angažmana; 5. zapisnike sa sastanka državnog tajnika koji se odnose na donošenje ključnih odluka, uključujući one vezane uz financiranje, kadrovska rješenja i reforme; 6. sve preporuke i nalaze državne revizije vezane uz rad državnoj tajnika i postupanje po tim preporukama.

9. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih rješenjem od 22. travnja 2025. KLASA: UP/I-004-01/25-01/00011, URBROJ: 533-01-25-0001 odbacilo je zahtjev u dijelu kojim se traži dostava godišnjeg izvještaja o radu državnog tajnika LG, popis svih ugovora o javnoj nabavi koje je državni tajnik potpisao, popis svih vanjskih konzultanata i suradnika angažiranih u njegovom uredu, troškova na ime istih i razlozi angažiranja, zapisnika sa sastanaka državnog tajnika koji se odnose na donošenje ključnih odluka. U obrazloženju rješenja navedeno je da je utvrđeno da to tijelo javne vlasti ne posjeduje informacije u odnosu na točke 1., 3., 4. i 5. zahtjeva, odnosno u vezi točke 1. zahtjeva navodi da ne posjeduje informaciju o godišnjem izvještaju o radu državnog tajnika LG obzirom da ne postoji obveza državnog tajnika za podnošenje istog. U odnosu na točku 3. zahtjeva ističe kako državni tajnik LG nije potpisao niti jedan ugovor o javnoj nabavi već iste potpisuje čelnik tijela. U odnosu na popis svih vanjskih konzultanata i suradnika angažiranih u uredu državnog tajnika te troškova na ime istih (točka 4. zahtjeva) ističe se da takvi troškovi ne postoje jer sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih („Narodne novine“ 72/24) ured državnog tajnika ne postoji. U vezi zapisnika sa sastanaka državnog tajnika koji se odnose na donošenje ključnih odluka (točka 5. zahtjeva) utvrđeno je da ovo tijelo javne vlasti ne posjeduje predmetne informacije. Stoga, u vezi informacija iz točaka 1., 3., 4. i 5. zahtjeva nema saznanja gdje se informacije nalaze, pa je odlučeno sukladno članku 23. stavku 5. ZoPPI. U tom rješenju navedeno je da su dopisom KLASA: UP/I-004-01/25-01/00049, URBROJ: 533-01-24- 0002 od 22. travnja 2025. podnositelju zahtjeva dostavljene informacije u odnosu na točku 2. podnesenog zahtjeva, a u odnosu na točku 6. zahtjeva upućen je tužitelj na internetsku stranicu odnosno kontakt Državnog ureda za reviziju u čijoj je nadležnosti izdavanje revizorskih nalaza i preporuka.

10. Povjerenik za informiranje u osporavanom rješenju naveo je da je tužitelj podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da prvostupanjsko tijelo ponovno odbija pristup informacija bez zakonske osnove pozivajući se na navodnu zlouporabu prava, što predstavlja ponavljanje prethodnog nezakonitog postupanja.

11. Navedeno proizlazi iz podneska-dopune i prijave zbog ponovljenog kršenja Zakona o pravu na pristup informacijama od strane Ministarstva i ministra Radovana Fuchsa koji je tužitelj dostavio Povjereniku 24. travnja 2025. koji podnesak je tuženik razmatrao kao žalbu. U podnesku se tužitelj poziva na rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja od 22. travnja 2025. KLASA: UP/I-004-01/25-01/00011, URBROJ: 533- 01-25-0001., stoga i ovaj Sud prihvaća navode Povjerenika da je navedeni podnesak sadržajno žalba izjavljena protiv navedenog rješenja od 22. travnja 2025.

12. Osporavano rješenje doneseno je u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, obrazložene u smislu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) pa ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika ocijeniti nezakonitim.

13. U odnosu na navode iz tužbe da je osporavano rješenje dostavljeno odvjetnici Zrinki Prlić koja nije bila punomoćnica u navedenom postupku, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je u dostavnoj naredbi osporavanog rješenja naveo tužitelja i njegovu adresu ali da se osporavana odluka dostavlja putem prvostupanjskog tijela pa nije mogao utjecati na dostavu rješenja.

14. Sud ističe da je opunomoćenica tužitelja, odvjetnica u zakonom propisanom roku podnijela tužbu protiv rješenja tuženika od 29. kolovoza 2025. i dostavila punomoć za zastupanje u upravnom sporu, koju tužbu je ovaj Sud uzeo u razmatranje i o tužbi odlučio, pa stoga eventualni nedostatak u vezi dostave osporavanog rješenja nije od utjecaja na rješavanje predmeta postupka niti čini osporavano rješenje nezakonitim. Naime, u svakom je konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj eventualne povrede na rješavanje upravne stvari, pa kako za tužitelja u konkretnom slučaju nije nastala šteta, omogućen mu je pristup sudu, to bi ponovno vođenje postupka samo radi ponovne dostave drugostupanjskog rješenja tužitelju bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, imajući na umu i smisao članka 116. stavka 2. ZUS-a.

15. Ovaj je Sud ocijenio da su u konkretnom slučaju raspravljena sva pitanja koja su odlučna za donošenje rješenja te da razlozi zbog kojih se osporavano rješenje pobija ne zahtijevaju daljnja činjenična utvrđenja u konkretnom slučaju a tuženik je detaljno obrazložio stajališta i zaključke na kojima temelji svoje rješenje.

16. S obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen to je i zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbijen (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

17. Slijedom navedenog je, na temelju članka 116. stavka 2. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Mira Kovačić