REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5188/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vitom Commerce d.o.o. Križevci, Križevci, Dragutina Lambla 38, OIB:30454346753, kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Zagreb, Heinzelova 70, OIB:23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Goran Krištović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić i Brbora u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2319/2025-2 od 2. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2212/2024 od 18. travnja 2025., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troškova sastavljanja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2319/2025-2 od 2. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2212/2024 od 18. travnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužitelja iz prijedloga i predložio prijedlog odbiti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se odnosi na pitanje potrebe provođenja dokaza odgovarajućim (prometnim) vještačenjem radi utvrđivanja uzroka štetnog događaja odnosno uzroka prevrtanja vozila tužitelja koje je zbog kvara bilo zaustavljeno na dijelu autoceste, nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, sukladno odredbi čl. 250. ZPP dokaz vještačenjem se provodi kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. U ovom predmetu sud je na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrdio uzrok prevrtanja tužiteljevog vozila, a time i oštećenja robe koju je prevozio, nakon čega je ocijenio da nije nastupio osigurani slučaj. Odluke na koje se tužitelj poziva donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijima od onih u ovom predmetu pa stoga nisu odgovarajući razlozi važnosti za prvo postavljeno pitanje.
3.2. O odgovoru na drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ovisi odluka o sporu jer je u ovom predmetu tuženik dokazao postojanje okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost prema čl. 17. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe u cestovnom prometu (CRM Konvencija) i prema čl. 5. st. 1. točka 4., 10. i 18. i čl. 10. st. 6. Uvjeta za osiguranje prijevoznikove odgovornosti za štete na pošiljkama u cestovnom prometu broj 235-0202 (dalje: Uvjeti) koji su sastavni dio Police osiguranje s osnova koje tužitelj zahtijeva isplatu.
3.3. Na treće pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije moguće dati jednoznačan odgovor jer isti ovisi o činjeničnim utvrđenjima i rezultatima dokaznog postupka svakog konkretnog slučaja. Stoga se ne radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.4. Četvrtim pitanjem naznačenim u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj osporava ocjenu sudova da nije ništetna odredba čl. 10. st. 6. Uvjeta. Međutim okolnost da tužitelj nije zadovoljan ocjenom nižestupanjskih sudova i iznosi svoje shvaćanje o navedenoj odredbi nije razlog važnosti za postavljeno pravno pitanje i ne čini to pitanje važnim pravnim pitanjem u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja vijeće je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b. st. 1. i 2. ZPP odlučilo kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), koje u sebi sadrži i pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na pristup sudu, treba navesti da se sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno aktivno sudjelovanje u postupku, zastupao ga je punomoćnik odvjetnik, omogućeno mu je da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, kao i da podnosi pravne lijekove, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da je tužitelju povrijeđeno pravo na pristup sudu i da nije imao pravično suđenje.
6. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
7. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
