Poslovni broj: Usž-4651/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠZ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Grgurić, odvjetnik u Ogulinu, Josipa bana Jelačića 8, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1520/2025-6 od 30. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1520/2025-6 od 30. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-560-01/25-01/58, urbroj: 512M2-02-03-25-3 od 3. travnja 2025. i rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, UP/I 560-01/24-01/437, urbroj: 512M2-50-25-2 od 15. siječnja 2025., te usvajanja zahtjeva tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO Mostanje za razdoblje od 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb od 15. siječnja 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika Narodnoj zaštiti, za razdoblje od 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da sud nije na pravilan način ocijenio njegovu izjavu od 2. travnja 2024. iz koje proizlazi da je kao pripadnik Narodne zaštite MO Mostanje svakodnevno bio izložen borbenim djelovanjima. S tim u vezi navodi da je zajedno sa pripadnicima 110. brigade Hrvatske vojske čuvao mostove na [adresa] i [adresa], te je 21. rujna 1991. došlo do tenkovskog proboja kojom prilikom su uništene zapreke na cesti. Nadalje, navodi da zbog proteka vremena ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne zaštite, da je njegova obiteljska kuća u više navrata bila poplavljena iz kojeg razloga mu je uništena osobna dokumentacija. Mišljenja je da se iz njegove izjave i iskaza svjedoka može zaključiti da ispunjava uvjete za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u spornom razdoblju Predlaže Sudu da žalbu uvaži i poništi pobijanu presudu te sam riješi predmetnu upravnu stvar na način da usvoji njegov tužbeni zahtjev. Traži trošak za sastav žalbe u iznosu od 625,00 eura uvećano za PDV.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17., 98/19, 84/21, 156/23, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koje je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30 srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pri tome nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
8. Stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak, te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da prema službenim evidencijama tuženika tužitelj nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite MO Mostanje u razdoblju od od 30. lipnja 1991. do 30. prosinca 1991. U postupku su saslušani svjedoci ĆZ i EZ, te tužitelj. Iz danih iskaza proizlazi da je tužitelj držao straže po selu, kopao rovove, izrađivao skloništa, čuvao željezničke pruge, provodio mjere zamračenja te kontrolirao vozila i čuvao obalu rijeke [adresa] i [adresa]. Tužitelj se ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite MO Mostanje, nema iskaznicu, dok se njegove aktivnosti ne mogu podvesti pod sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, pa ovaj Sud smatra da je postupku pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. i 2. ZHBDR-a.
10. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
11. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a, odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
