Poslovni broj: Usž-3950/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi nepripadne isplate nacionalne naknade za starije osobe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1380/2025-5 od 8. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1380/2025-5 od 8. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-551-08/25- 01/01105891578, URBROJ: 341-99-01/1-25-3891 od 10. lipnja 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA:
UP/I-551-08/25-01/01105891578, URBROJ: 341-13-01/1-25-9585 od 29. travnja 2025.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. travnja 2025., kojim je u točki 1. izreke tužiteljici utvrđena nepripadna isplata nacionalne naknade za starije osobe za razdoblje od 2. svibnja 2022. do 28. veljače 2025. u svoti od ukupno 4.505,37 eura, a u točki 2. izreke joj je naloženo da navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplati u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa Državnog proračuna.
3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da su nepravilno primijenjene odredbe Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe („Narodne novine“, 62/20. i 156/23. – dalje: Zakon) jer je sud pogrešno utvrdio da je do nepripadne isplate došlo zbog greške javnopravnih tijela. Budući da je tužiteljici rješenjem od 24. ožujka 2025. priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine unatrag, počevši od 1. svibnja 2022., ističe da joj je prestalo pravo na isplatu nacionalne naknade za starije osobe s 1. svibnja 2022. zbog čega je istim rješenjem i ukinuto rješenje od 16. rujna 2021. o priznanju tog prava. Navodi da je rješenje Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe za tuzlanski kanton od 27. listopada 2023. prvostupanjsko javnopravno tijelo zaprimilo 27. prosinca 2023. i da je tužiteljica svjesno 10. siječnja 2024. isto tijelo obavijestila o nastaloj promjeni koja utječe na njezino pravo, zbog čega smatra da je od saznanja za činjenicu priznanja razmjernog dijela starosne mirovine nastao razlog za nepripadnu isplatu nacionalne naknade za starije osobe. Imajući na umu navedeno, smatra da je osporeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. travnja 2025. doneseno u skladu s člankom 16. Zakona, kojeg citira u žalbi. S obzirom na to da je tužiteljica u razdoblju od 1. svibnja 2022. bila korisnica razmjernog dijela starosne mirovine i nacionalne naknade za starije osobe, smatra da joj je pravilno utvrđena nepripadna isplata u iznosu od 4.505,37 eura. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o postupanju na štetu stranke na način da bi ista ostala bez prihoda jer je za razdoblje za koje je utvrđena nepripadna isplata nacionalne naknade za starije osobe tužiteljica ostvarila pravo na razmjerni dio starosne mirovine. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom i predlaže ju odbiti u cijelosti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je zaključio da u konkretnom slučaju nije primjenjiv članak 166. stavak 1. i stavak 2. ZOMO-a jer je tužiteljica zakonito ostvarila pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe u pripadajućoj svoti prema pravomoćnom rješenju.
8. U upravnom postupku i upravnom sporu utvrđeno je da je rješenjem Područnog ureda u Puli - Pola od 16. rujna 2021. tužiteljici priznato pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe, počevši od 1. siječnja 2021., u svoti od 800,00 kuna mjesečno.
9. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalne administrativne službe za tuzlanski kanton, broj:
UP/I-FZ6/2/1-31-1-58956/22 od 27. listopada 2023. tužiteljici je priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 28. srpnja 2022., u svoti od 212,65 KM. Na temelju obavijesti BiH/HR 201 prvostupanjsko javnopravno tijelo je 27. prosinca 2023. zaprimilo navedeno rješenje Federalnog zavoda Bosne i Hercegovine od 27. listopada 2023., dok je tužiteljica 10. siječnja 2024. istom tijelu putem e-maila dostavila predmetno rješenje u skladu s člankom 11. Zakona.
10. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 20. ožujka 2025. tužiteljici je priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine od 1. svibnja 2022. u svoti od 13,92 eura mjesečno, dok joj je rješenjem od 24. ožujka 2025. prestalo pravo i isplata nacionalne naknade za starije osobe s 1. svibnja 2022. na temelju članka 12. stavka 3. Zakona.
11. Imajući na umu podatke spisa predmeta, u obrazloženju presude sud je, među ostalim, naveo da je tužiteljica o priznanju prava na razmjerni dio starosne mirovine u Bosni i Hercegovini odmah 10. siječnja 2024. obavijestila prvostupanjsko javnopravno tijelo, i poštom preporučeno s povratnicom i putem elektroničke pošte. Iz navedenog sud zaključuje da ne postoji krivnja niti propust na strani tužiteljice koji bi doveli do nepripadne isplate, zbog čega se u konkretnom slučaju mogu primijeniti odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1172018 od 8. studenoga 2018. i odluke Europskog suda za ljudska prava (Gashi protiv Hrvatske, Vijatović protiv Hrvatske) koje se odnose na članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.).
12. Imajući na umu podatke konkretnog spisa u cjelini, prema ocjeni ovog Suda pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije ispunilo svoju dužnost postupanja na vrijeme, na prikladan i dosljedan način.
13. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko javnopravno tijelo od 27. prosinca 2023. imalo saznanja o svim relevantnim činjenicama te je propustilo odmah staviti izvan snage rješenje o priznanju prava na nacionalnu naknadu za starije osobe iz 2021. primjenom izvanrednih pravnih lijekova i obustaviti isplatu. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je nastavilo isplaćivati nacionalnu naknadu za starije osobe tužiteljici sve do donošenja rješenja od 24. ožujka 2025., iako je prvostupanjsko javnopravno tijelo 27. prosinca 2023. zaprimilo zahtjev tužiteljice za ostvarivanje prava na razmjerni dio starosne mirovine koji je podnesen nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini, te su isto javnopravno tijelo i tužiteljica osobno dostavili obavijest da tužiteljica prima starosnu mirovinu koja joj je priznata u Bosni i Hercegovini .
14. Budući da je prvostupanjsko javnopravno tijelo, kao nadležno tijelo, donijelo rješenje od 16. rujna 2021. kojim je tužiteljici priznato pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe i nastavilo ju je isplaćivati nakon što je imalo saznanja da tužiteljica na istu nema pravo prema članku 13. Zakona, tužiteljica je osnovano pretpostavila da je isplata nacionalne naknade zakonita. Isključivo zbog pogreške i pasivnosti prvostupanjskog javnopravnog tijela tužiteljici je u razdoblju od 2. svibnja 2022. (iako je za razlog prestanka i obustavu isplate saznalo 27. prosinca 2023.) do 28. veljače 2025. isplaćivana nacionalna naknada, iako ona na nju nije imala pravo, što je rezultiralo nepripadnom isplatom iznosa od 4.505,37 eura.
15. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije ispunilo svoju dužnost postupanja na vrijeme, na prikladan i dosljedan način, što je za posljedicu imalo nametanje prekomjernog tereta tužiteljici jer joj je naloženo vraćanje isplaćene nacionalne naknade, iako je o priznanju prava na starosnu mirovinu u Bosni i Hercegovini i podnesenom zahtjevu za ostvarivanje razmjernog dijela starosne mirovine u Republici Hrvatskoj prvostupanjsko javnopravno tijelo bilo odmah obaviješteno i tužiteljica svojim postupanjem nije ni na koji način pridonijela spornom stanju u kojem je isplata nastavljena te je postupala u dobroj vjeri. Tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo, zbog čije je pogreške nacionalna naknada nepripadno isplaćena, osporenim su rješenjima obvezu povrata nepripadno isplaćene nacionalne naknade prebacili isključivo na tužiteljicu i time izbjegli sve posljedice vlastite pogreške.
16. S obzirom na sve navedeno, Sud žalbene navode tuženika smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
