Poslovni broj: Usž-4767/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3750/2025-6 od 17. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3750/2025-6 od 17. studenoga 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke obustavljen je upravni spor, te je u točki II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od petnaest dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok je zahtjev u preostalom dijelu odbijen.
2. Tuženik žalbom osporava točku II. izreke rješenja smatrajući da je odluka donesena protivno članku 147. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da sastavljanje tužbe po odvjetniku zbog šutnje uprave nije nužno ni opravdano jer se radi o pokretanju vrlo jednostavnog upravnog spora koji tužiteljica ne može izgubiti i koji je mogla pokrenuti podnošenjem tužbe usmeno na zapisnik sudu bez ikakvih troškova. Ukazujući na članak 144. stavak 1. i članak 8. stavak 1. ZUS-a, smatra da su cilj i svrha podnošenja tužbe u ovom upravnom sporu isključivo bili naplata troškova spora radi njegova propuštanja da u zakonom propisanom roku odluči o žalbi tužiteljice, odnosno da opunomoćenica tužiteljice iskorištava upravni spor kao sredstvo za stjecanje financijske koristi. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu smatra žalbene navode neosnovanima jer nemaju uporište u relevantnim zakonskim odredbama. Ističe da je tuženik mogao izbjeći ovaj upravni spor i plaćanje troškova da je u zakonskom roku proveo postupak i donio odluku o njezinoj žalbi. Pri tome navodi da niti ZUS niti Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa) ne razlikuju složene upravne sporove od jednostavnih niti posljedično razlikuju vrijednost sastava „jednostavne“ od „složene“ tužbe. Poziva se na ovosudno rješenje, poslovni broj: Usž-4293/2024 od 9. siječnja 2025. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i nadoknaditi joj trošak za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke rješenja Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stavkom 2. da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora (stavak 6. istog članka 147.).
8. Iz obrazloženja osporenog rješenja i sudskog spisa proizlazi da je tužiteljica 30. rujna 2025. podnijela tužbu radi šutnje uprave, da u tužbi navodi da nije odlučeno o njezinoj žalbi izjavljenoj 7. srpnja 2025. protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 18. lipnja 2025., da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je o žalbi tužiteljice odlučeno rješenjem KLASA: UP/II 141-06/25- 01/03499887172, URBROJ: 341-99-05/3-25-4732 od 4. studenoga 2025. te da je u odgovoru na tužbu priložio presliku navedenog rješenja.
9. Prvostupanjski sud je pozivom na članak 106. stavak 1. točku 2. ZUS-a obustavio upravni spor jer su nastupili razlozi propisani člankom 103. stavkom 1. ZUS- a, dakle da je tuženik u tijeku spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu i odlučio o izjavljenoj žalbi tužiteljice.
10. S obzirom na to da je sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. i stavka 6. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27/1. alinejom 2. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife.
11. Imajući na umu da je tužiteljica tužbu podnijela zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njezinoj žalbi protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 18. lipnja 2025. te da je tuženik o istome odlučio tek nakon podnošenja predmetne tužbe, pravilno je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi zatraženi trošak ovog upravnog spora.
12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se u konkretnom slučaju radi o jednostavnoj tužbi koju je tužiteljica mogla podnijeti i usmeno na zapisnik. Na ocjenu opravdanosti troškova upravnog spora za sastav tužbe (članak 144. stavak 1. ZUS-a) nije od utjecaja složenost predmeta u odnosu na koji je spor pokrenut, već je li tužba podnesena u odnosu na zakonom propisani predmet upravnog spora, je li podnesena putem odvjetnika, je li u konačnici stranka uspjela u sporu i je li poduzeta radnja bila opravdana. Imajući na umu da je u konkretnom slučaju tužbom zatraženo donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku (članak 42. stavak 2. točka 2. ZUS-a), odnosno ocjena zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o redovitom pravnom lijeku tužiteljice (članak 3. stavak 1. točka 3. ZUS-a), da je tužiteljica iskoristila procesnu mogućnost da ju u sporu zastupa odvjetnik, da je spor zbog šutnje uprave pokrenut opravdano imajući na umu članak 121. ZUP-a i da je tužiteljica uspjela u sporu, to je tuženik u obvezi nadoknaditi joj opravdani trošak nastao u ovom upravnom sporu.
13. Razlozi navedeni u žalbi nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda u odnosu na troškove upravnog spora te tuženik nije doveo u sumnju zakonitost točke II. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda, koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao.
14. Tužiteljica potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.
15. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
