REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5236/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Klaić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Klaić i Klaić u Kutini, radi isplate, odlučujući povodom prijedloga tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-762/2025-3 od 17. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P- 108/2024-31 od 14. ožujka 2025., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-762/2025-3 od 17. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P-108/2024-31 od 14. ožujka 2025. u pobijanim točkama I., III., i IV. izreke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pitanja:
"1. Da li se vrijeme odmora između smjena straže od po 2 sata (ukupno 8 sati dnevno) može smatrati prekidom rada (stankom ili pauzom), odnosno dnevnim odmorom kako to zaključuju nižestupanjski sudovi i koje vrijeme ne treba biti plaćeno
ili
to vrijeme odmora između smjena straže od po 2 sata (ukupno 8 sati dnevno) treba uračunati u ukupno radno vrijeme koje čini osim efektivnog rada tužitelja i vrijeme obvezne prisutnosti na radu te isto treba biti adekvatno plaćano ili kao redovan rad ili kao pasivno/aktivno dežurstvo?
2) Da li su nižestupanjski sudovi i poslodavci dužni primijeniti direktive Europskog parlamenta i Vjeća te presude Suda pravde Europske unije koje uređuju pitanje radnog vremena prije nego li je zakonodavstvo Republike Hrvatske normativno usklađeno sa sadržajem određene presude Suda pravde Europske unije o radnom vremenu - a na koje direktive i presude se pozove jedna parnična stranka u radnom sporu o stvarno odrađenom radnom vremenu?
3) Da li se u konkretnom slučaju na tuženika ovdje predlagatelja i radnika treba primijeniti pojam, definicija, doseg i opseg radnog vremena kako to tumači Sud pravde Europske unije?
4) Ukoliko Republika Hrvatska kao poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani, uredan i točan način - na kome je teret dokaza stvarno odrađenog radnog vremena?".
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica je osporila navode tuženika iz prijedloga i predložila revizijskom sudu prijedlog odbiti.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da postoji tražbina tužiteljice spram tuženika u visini iznosa koji je tuženik naplatio od tužiteljice na temelju presude Općinskog suda u Daruvaru broj P-877/10 od 31. siječnja 2012. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-534/2012 od 18. travnja 2013., nakon čega su obje presude ukinute odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-752/2013 od 29. studenoga 2016., zahtjev da se izvrši prijeboj istog iznosa sa iznosom koji tuženiku kao tužitelju dosuđen presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-28/2017 od 10. siječnja 2020. potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-412/2020-2 od 17. studenoga 2020. te da se nakon izvršenog prijeboja međusobnih tražbina tužiteljice i tuženika naloži tuženiku isplatiti tužiteljici 16.218,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2021. do isplate.
5. Pravna pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odnose se na predmet ovog postupka, već tuženik istima osporava utvrđenja, zaključke i odluke sudova u predmetu koji je vođen pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem Pr 28/2017 koji je pravomoćno okončan, a prethodio je ovom parničnom postupku.
6. Budući da u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije određeno naznačio povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/2006, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog koje je prijedlog podnesen pa je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
