REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2439/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE VODE, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, kojeg zastupa punomoćnik David Turkalj, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika BAGERKOP-ROBERTO d.o.o., OIB 16245568490, Novi Marof, Ključićka ulica 1a, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina u Varaždinu, radi zaštite od uznemiravanja i zabrane daljnjeg uznemiravanja, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-680/2025-2 od 21. veljače 2025. kojom je potvrđeno rješenje o troškovima postupka Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-109/2023-17 od 30. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na istaknuta pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na istaknute povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-680/2025-2 od 21. veljače 2025. kojom je potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-109/2023-17 od 30. prosinca 2024. zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li izvođač radova u obvezi predati posjed gradilišta, u situaciji kada nije izvršena primopredaja radova, a niti je druga ugovorna strana (ovdje naručitelj) pozvao izvođača na primopredaju, kao i što i nije sam sačinio Zapisnik o primopredaji s pozivom na odredbu čl. 94. Posebnih uzanci o građenju (NN 137/21)?“
1.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja tuženik navodi da se „pitanje primopredaje učestalo pojavljuje u primjeni ugovora o djelu i gradnji, a i nužno je stvarati sudsku praksu u primjeni hrvatski Posebnih uzanci o građenju koje su novijeg datuma“.
1.3. Ujedno tuženik smatra donesenu odluku arbitrarnom, čime je povrijeđeno ustavom zagarantirano pravo na pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu posl. br. P-109/2023-17 od 30. prosinca 2024. odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženik s gradilišta „oko jezera Trakošćan” dužan ukloniti svoje građevinske strojeve i opremu te radnike. Naime, tijekom postupka, podneskom od 18. siječnja 2024. tužitelj je povukao tužbu navodeći da je tuženik sam uklonio strojeve i opremu sukladno prethodno određenoj privremenoj mjeri. Međutim, tuženik se usprotivio povlačenju tužbe (u podnesku od 16. veljače 2024.) pa je sud nastavio postupak i donio meritornu odluku kojom je tužbeni zahtjev odbijen, ali je tuženika obvezao da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.750,00 EUR, pozivajući se na odredbe čl. 154. st. 3. i čl. 156. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Protiv odluke o troškovima postupka tuženik je izjavio žalbu. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pobijanim rješenjem potvrdio odluku o parničnim troškovima koja je sadržana u presudi prvostupanjskog suda.
4. Ispitujući prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP- a, ovaj sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije. Zapravo, pitanje se i ne odnosi na pobijanu odluku o troškovima spora, a i neovisno o tome, pitanje je li izvođač radova dužan predati naručitelju gradilište bez primopredaje radova (zapisnika o primopredaji) u ovom slučaju je postalo bespredmetno u trenutku kada je tuženik nesporno to sam učinio svojom voljom, odnosno kada je postupio onako kako je tužitelj u tužbi zatražio. A pitanjem eventualno nepravilne primjene odredbe čl. 154. st. 3., čl. 156. st. 1. odnosno čl. 158. ZPP prilikom odlučivanja o troškovima postupka tuženik se uopće u prijedlogu i ne bavi, pa postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
5. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu u vezi povrede temeljnog prava na pravično suđenje ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da odgovori na tužbu, iznese sve činjenice koje smatra odlučnim i predloži izvođenje dokaza, i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, te sadrže dostatne, relevantne i uvjerljive razloge za odluku o troškovima postupka u okolnostima ovog konkretnog slučaja. Zbog navedenog, a i zbog vrlo reduciranih navoda u prijedlogu o povredi temeljnih prava, ništa ne upućuje na zaključak da je tuženiku u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
6. Dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
