REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-4726/2025-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TG, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 337064399624, Zagreb, Šubićeva 29, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2667/2025-7 od 30. listopada 2025. , na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2667/2025-7 od 30. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, upravni spor se obustavlja. Točkom II. izreke, nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana od dana donošenja ovog rješenja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja, ako ga tuženik ne podmiri u ostavljenom roku.
2. Tuženik žalbu podnosi protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda, kojom mu se nalaže da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura za zakonskim zateznim kamatama. Ističe da u konkretnom slučaju zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u predmetu šutnje uprave nije opravdan i priznavanje troška nije u skladu s člankom 8. ZUS-a i člankom 147. stavkom 8. ZUS- a. Naime, da iz predmetnog upravnog spora radi šutnje uprave koji je obustavljen proizlazi da tužitelj nije pokazao interes za osporavanje odluke u meritumu. Prihvaćanjem negativnog rješenja tuženika kojim je žalba tužitelja odbijena, kao zadovoljavajućim, jasno je pokazano da tužitelju očito nije bio cilj ispravljanje nezakonitosti merituma upravne stvari, već isključivo stjecanje troškova zastupanja. Ističe da u predmetnoj situaciji postoji sumnja u zlouporabu prava na naknadu troškova spora što proizlazi i iz odluka Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2951/2025 od 29. rujna 2025. i poslovni broj: Us I-2797/2025 od 29. listopada 2025. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda i odbiti u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da je traženje tuženika protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i člancima 144. do 149. Zakona o upravnim sporovima, da zatraženi trošak upravnog spora od strane tužitelja predstavlja i trošak tužitelju jer se isti odnosi na odvjetničku nagradu koju isti podmiruje svojem opunomoćeniku. Ističe da su protiv odluka Upravnog suda u Zagrebu na koje se poziva tuženik podnesene žalbe te odluke nisu pravomoćne. Predlaže odbiti žalbu tuženika, te potražuje trošak za sastav odgovor na žalbu
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući osporavanu točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.-ZUS), ovaj Sud je utvrdio da je žalba tuženika osnovana.
6. Tužitelj je 17. srpnja 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave jer tuženik Državni inspektorat Republike Hrvatske u zakonskom roku nije donio odluku o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek od 7. studenoga 2023.
7. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 14. listopada 2025. tuženik je obavijestio sud da je naknadno donio rješenje 6. listopada 2025. kojim je odlučeno o predmetnoj žalbi. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područnog ureda Osijek od 7. studenoga 2023.
8. Tužitelj je pozvan rješenjem suda od 17. listopada 2025. da izjavi je li naknadno donesenom odlukom od 6. listopada 2025. zadovoljan ili proširuje tužbeni zahtjev na novu odluku.
9. Podneskom od 27. listopada 2025., tužitelj zastupan po opunomoćeniku, izjavio je da je zadovoljan naknadno donesenom odlukom.
10. Člankom 8. stavkom 1. ZUS-a propisano je da će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
11. Prema članku 147. stavku 8. ZUS-a, stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.
12. Imajući na umu predmet u cijelini, ovaj Sud zaključuje da tužitelj nije koristio institut tužbe zbog šutnje uprave radi zaštite svog subjektivnog prava, nego primarno radi stvaranja procesne situacije koja bi mu omogućila isticanje zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora. Iako je tužitelj u tužbi naveo da tuženik nije odlučio o njegovoj žalbi u zakonskom roku, njegova kasnija procesna ponašanja pokazuju izostanak stvarnog interesa za ishod upravne stvari. Naime, nakon što je tuženik tijekom upravnog spora donio rješenje 6. listopada 2025. kojim je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Područnog ureda Osijek od 7. studenog 2023. odbijena, tužitelj je podneskom od 27. listopada 2025. izjavio da je donesenom odlukom zadovoljan iako odluka za njega nije povoljna.
13. Takvo procesno ponašanje tužitelja nije u skladu sa svrhom instituta tužbe zbog šutnje uprave koji institut služi osiguranju učinkovite sudske zaštite u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela, a ne stvaranju okolnosti u kojima bi se moglo ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja bez postojanja stvarnog interesa za rješavanje upravne stvari.
14. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu, jer način na koji je tužitelj koristio pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora.
15. Ovaj Sud zaključuje da tužitelju na temelju članaka 147. stavka 8. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova ovog upravnog spora te je o žalbi tuženika odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ovog rješenja.
16. O naknadi troškova za sastav odgovora na žalbu odlučeno je sukladno članku 144. stavku 1. ZUS-a, (točka III. izreke rješenja).
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. ZUS- a i članaka 144. i 147. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan