Poslovni broj: Usž-4758/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članice vijeća , te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ČŽVN, državljanina Bangladeša , kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec , odvjetnica u Zagrebu , Bukovačka cesta 51 , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strane i međunarodnu zaštitu , Službe za međunarodnu zaštitu , Zagreb , Ilica 335 , OIB: 36162371878 , radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2419/2025-7 od 27. listopada 2025. , na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2419/2025-7 od 27. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju , državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu , Službe za međunarodnu zaštitu , KLASA: UP/I-216-03/25-06/1493 , URBROJ:511-01- 212-25-11 od 29. svibnja 2025. (točka I. izreke), odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu (točka II. izreke) i tuženiku se nalaže da se isplati. odvjetnici Martini Grgec , pružatelji pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 (petsto) EUR-a te za pristup na ročište iznos od 500,00 (petsto) EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 (tisućudvjestodeset) EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 29. svibnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da, iako su tužiteljeve izjave dosljedne i nisu dovedene u pitanje, sud smatra da povratak tužitelja u zemlju podrijetla ne predstavlja za njega rizik da bi bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju jer činjenica da tužitelj i dalje održava vezu s djevojkom na način koji je trenutno jedino moguć, ne opovrgava njegove tvrdnje niti otklanja opasnost u slučaju povratka. Dalje prigovara da sud nije ocijenio tužiteljeve razloge vezane uz strah od krvne osvete obitelji prijatelja, a koje su relevantne jer prema stajalištu UNHCR-a, kako je navedeno u tužbi, ista je obuhvaćena pojmom proganjanja na temelju pripadnosti određenoj društvenoj grupi. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, posebice članak 20. i članak 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje: Zakon). Predlaže da Sud žalbu usvoji i poništi točku I. prvostupanjske presude od 27. listopada 2025., usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika od 29. svibnja 2025. i naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe u roku 15 dana od dana dostave presude.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da je pravilno primijenjen odgovarajući propis. Ostajući kod svih pravnih shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno da je tužitelj 25. ožujka 2025. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Trilj, pri čemu je izjavio da međunarodnu zaštitu traži jer mu u zemlji podrijetla radi osvete prijeti nečovječno postupanje i smrt.
8. Uvidom u službene evidencije tuženika utvrđeno je da je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao legalno na temelju dozvole za boravak i rad važeće do 9. rujna 2023., dok se po isteku navedene dozvole u Republici Hrvatskoj nalazio u nezakonitom boravku.
9. Uvidom u rješenje Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Trilj, KLASA: UP/I-216-04/25-01/119, URBROJ: 511-12-37-25-1 od 14. siječnja 2025., kojim se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske uz zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku u trajanju od 5 godina, utvrđeno je da je tužitelju, presudom Općinskog suda u Split, poslovni broj: K-808/2024-8 od 3. listopada 2024., zbog počinjenja kaznenog djela članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona, izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine te da je uvjetno otpušten s danom 14. siječnja 2025.
10. Tužitelj je u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu saslušan kod tuženika, o čemu je sačinjen zapisnik kojeg je tužitelj bez primjedbe potpisao. Postupak kod tuženika vođen je uz sudjelovanje službenog prevoditelja za bengalski jezik pri čemu je tužitelj izjavio da se s prevoditeljem razumije.
11. S obzirom na podatke spisa, prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je s obzirom na dokaze iz upravnog postupka (zapisnik o saslušanju i dr.), prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu članka 20. Zakona niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. Zakona. S obzirom na postojeća izvješća, razmatrajući opće stanje u zemlji podrijetla i osobne okolnosti tužitelja koje iznosi u postupku uz razloge napuštanja zemlje podrijetla (problemi koje je zbog djevojke imao s njezinom utjecajnom obitelji), sud je osnovano zaključio da ne postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla tužitelj biti izložen ozbiljnoj nepravdi odnosno progonu te je, imajući na umu sigurnosnu i političku situaciju u zemlji, svoju odluku valjano i dostatno obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona.
12. Prilikom procjene vjerodostojnosti sud nalazi da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj osnovano odbijen uz obrazloženje da su tužiteljeve izjave vezane za prijetnje smrću od strane obitelji njegove djevojke općenite, paušalne i međusobno nedosljedne. S obzirom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđuje se da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila po osnovi vjerske, političke ili etničke pripadnosti. Obrazlažući svoj zaključak tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je strah od proganjanja osnovan, jer nije dokazao svoje navode o proganjanju. Nadalje, ocjenjujući osnovanost zahtjeva, a u kontekstu odredbe članka 21. Zakona, utvrđuju se okolnosti koje proizlaze iz izvješća međunarodnih organizacija vezana za sigurnost povratka u Bangladeš, dok tuženik dalje navodi da je prilikom pravnog vrednovanja uvjeta za primjenu članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te odobrenja supsidijarne zaštite potrebno utvrditi postojanje predvidivog, stvarnog i osobnog (individualnog) rizika od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u zemlji u koju se osoba vraća te da utvrđujući postoji li stvaran rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Tuženik zaključuje da utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, a imajući na umu da su njegove izjave o razlozima napuštanja zemlje podrijetla ocijenjene neuvjerljivima i nevjerodostojnima, nisu nađeni nikakvi razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
13. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi pred prvostupanjskim sudom. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne i u presudi citirane članke 20. i 21. Zakona. Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao valjano obrazloženje.
14. Imajući na umu podatke spisa predmeta te članke 20. i 21. Zakona, Sud zaključuje da tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, do povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitražnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava.
15. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
16. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe ( članak 147. stavak 1. ZUS-a ).
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS a , odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
