Poslovni broj: Usž-4844/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članice vijeća , te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja BUT, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin Republike Burundi , kojeg zastupa opunomoćenik Frano Štura , odvjetnik u Zagrebu , Varšavska 1 , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju , državljanstvo i upravne poslove, Zagreb , Ulica grada Vukovara 33 , OIB: 36162371878 , radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2103/2024- 8 od 24. listopada 2025. , na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2103/2024-8 od 24. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju , državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/28737 , URBROJ: 511-01-212-24-7 od 6. ožujka 2024. (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 6. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je tužitelju određeno da je u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja, dužan napustiti Europski gospodarski prostor ( EGP ) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a .
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da je napustio Burundi zbog progona od strane osoba povezanih s državnim strukturama, u vezi s njegovom vjerskom djelatnošću u crkvi u kojoj je zajedno s ocem obnašao pastoralnu službu te zbog odbijanja podržavanja vladajuće političke stranke kroz crkvene aktivnosti. Navodi da je njegov otac bio pritvoren zbog navodnog krivotvorenja dokumenata crkve, da je on sam bio fizički napadnut i izložen prijetnjama smrću te da je bio prisiljen skrivati se na više lokacija prije napuštanja države uz pomoć vjernika. Tužitelj osporava ocjenu tuženika o nevjerodostojnosti njegova iskaza, tvrdeći da su eventualne razlike u iskazu posljedica proteka vremena, psihološkog pritiska, jezičnih barijera i kulturnih okolnosti. Poziva se na izvješća međunarodnih organizacija o represiji prema vjerskim zajednicama, političkim neistomišljenicima i povratnicima iz inozemstva. Ukazuje na javnu izjavu glasnogovornika Ministarstva javne sigurnosti Burundija kojom se tražiteljima azila prijeti odgovornošću po povratku. Smatra da bi njegov povratak doveo do njegova progona i nečovječnog postupanja. Ističe da je sud postupio protivno članku 92. stavku 4. ZUS-a, da je obrazloženje suda o razlozima odbijanja tužbenog zahtjeva pogrešno i u suprotnosti s dokazima iz spisa upravnog tijela. Smatra da prvostupanjski sud svjesno i namjerno nije ulazio u ocjenu iznesenih dokaza, kao i njihove relevantnosti za utvrđenje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Dalje prigovara da je sud, bez vještačenja, bez pozivanja lingvističkog vještaka i uz jasnu opasku sudskog tumača da problem postoji, samoinicijativno zauzeo poziciju procjenitelja razine poznavanja francuskog jezika od strane tužitelja i iz takve procjene izveo pravno odlučne zaključke o njegovoj vjerodostojnosti, iako sud nema stručno znanje iz područja lingvistike, psiholingvistike niti usvajanja stranih jezika u uvjetima traume i stresnog izlaganja. Navodi da sud pogrešno zaključuje da je izjava glasnogovornika policije Burundija „politička“ i stoga pravno bezvrijedna, jer nije dokazano da su se na njezinoj osnovi već dogodili progoni osoba vraćenih iz Republike Hrvatske. Prigovara da sud u pobijanoj presudi niti na jednom mjestu ne navodi, ne analizira niti vrednuje dva najnovija i ključna izvještaja o stanju ljudskih prava u Republici Burundi. Takav zaključak suprotan je temeljnim načelima međunarodnog prava azila jer u postupcima međunarodne zaštite nije potrebno dokazivati da se neka šteta već dogodila, već je dovoljno dokazati da postoji stvarna i ozbiljna opasnost od njezina nastupanja. Budući da sud ocjenjuje tužiteljev iskaz kao neuvjerljiv i nelogičan, nije jasno zbog čega nije izveo dokaz uvidom u privatnu ispravu sastavljenu od osobe za koju se tvrdi da je neposredni sudionik događaja na koje se tužitelj poziva. Tužitelj drži da su u njegovom slučaju ispunjeni uvjeti za priznanje azila iz članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23. - dalje: Zakon). Predlaže sudu da usvoji žalbu i presudom riješiti stvar na način da prihvati tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje tuženika odnosno podredno poništi prvostupanjsku presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu tužitelju troškova ovog spora.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da pravilno primijenjen odgovarajući propis. Ostajući kod svih pravnih shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno je da je tužitelj 16. kolovoza 2023. u Postaji aerodromske policije Pleso, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
8. Tužitelj je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio 7. rujna 2023. u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštitu u Zagrebu, Sarajevska 41. Zahtjev obrazlaže time da je njegov otac bio pastor u crkvi te je bio optužen da crkvu vodi pod lažnom dokumentacijom, radi čega je završio u zatvoru. Dok je otac bio u zatvoru, do njega su došli neki ljudi i tražili da im preda dokumentaciju, međutim to nije mogao jer dokumentacija nije bila kod njega. Fizički su ga napali te je zbog straha za vlastiti život napustio mjesto stanovanja, a potom i Republiku Burundi. U Republiku Hrvatsku je stigao iz Srbije gdje je boravio oko dva tjedna.
9. Tužitelj je u upravnom postupku saslušan kod tuženika o čemu je sačinjen zapisnik koji je tužitelj bez primjedbe potpisao. Postupak kod tuženika vođen je uz sudjelovanje službenog prevoditelja za francuski jezik, pri čemu je tužitelj izjavio da se s prevoditeljem razumije i da zna francuski jezik.
10. Uvidom u službenu evidenciju tuženika utvrđeno je da je tužitelj prvu namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio 15. studenoga 2022 ali je, odmah idućeg dana, napustio Republiku Hrvatsku, prije podnošenja zahtjeva, radi čega je doneseno rješenje o obustavi postupka KLASA: UP/I-216-03/22-06/6537, URBROJ: 511-01-213- 23-4 od 7. ožujka 2023.
11. S obzirom na podatke spisa, prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva, tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj u upravnom postupku, prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu članka 20. Zakona niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. Zakona. S obzirom na postojeća izvješća, razmatrajući opće stanje u zemlji podrijetla i osobne okolnosti tužitelja koje iznosi u postupku uz razloge napuštanja zemlje podrijetla (problemi koje je zbog oca imao s osobama koje su ga proganjale i prijetile smrću tražeći dokumentaciju vezanu uz crkvu), sud je osnovano zaključio da ne postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla tužitelj biti izložen ozbiljnoj nepravdi te je, imajući na umu sigurnosnu i političku situaciju u zemlji, svoju odluku valjano i dostatno obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona.
12. Prilikom procjene vjerodostojnosti sud nalazi da je tuženik razumno zaključio kako tužiteljevi navodi nisu uvjerljivi s obzirom na to da je tužitelj iznosio kontradiktorne, vremenski neodređene i nelogične tvrdnje o napadima od strane nepoznatih osoba koje navodno žele crkvenu dokumentaciju, iako je crkva već bila zatvorena na temelju sudske odluke o zemljištu. Opisani navodni progon nije sadržavao jasno razrađen motiv napadača. Telefonska upozorenja osobama kod kojih se navodno skrivao nisu logična u kontekstu navodne namjere likvidacije. Odgovor „jer su loši ljudi“ ukazuje na subjektivno i paušalno tumačenje. Pravilno je zaključeno da nije uspostavljen ni minimalan stupanj uvjerljivosti koji bi zahtijevao daljnju razradu u vidu blagodati sumnje imajući na umu i činjenicu da je tužitelj 2017. dobrovoljno napustio zemlju podrijetla, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.
13. Suprotno navodima tužitelja , prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika , kao i činjenice koje sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi pred prvostupanjskim sudom. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne iu presudi citirane članke 20. i 21. Zakona i odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja te za istu dao valjano obrazloženje.
14. U konkretnom predmetu prvostupanjski sud osnovano nije proveo predloženi dokaz (dokazni prijedlog za uvid u privatnu ispravu na francuskom jeziku) koji je tužitelj predlagao na okolnost izloženosti stvarnoj i individualnoj opasnosti od progona i nečovječnog postupanja, jer ta isprava, promatrana u cjelini s ostalim dokazima, ne dovodi u sumnju ocjenu prvostupanjskog suda glede zakonitosti rješenja tuženika .
15. U predmetnom postupku, prema ocjeni ovoga Suda , tužitelju nije uskraćena mogućnost da izloži činjenice ili iznese dokaze koji idu u prilog osnovanosti njegovog zahtjeva te se ovaj Sud ne nalazi da je postupak proveden na način da je tužitelj stavljen u nepovoljni položaj u odnosu na protivnu stranu.
16. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
17. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe ( članak 147. stavak 1. ZUS-a ).
18. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS a , odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
