Poslovni broj: Usž-2803/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja DGPiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Saša Poldan , odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan i dr. sc . u Rijeci , Jadranski trg 4/II , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , Službe disciplinskog sudovanja , Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja , Zagreb , Ulica grada Vukovara 33 , OIB: 36162371878 , radi težih povreda službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-2175/2024-8 od 20. svibnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja DGPiz [adresa]i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-2175/2024-8 od 20. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-2175/2024-8 od 20. svibnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika , klasa: UP/II-114-04/24-02/57 , urbroj: 511-01-158-24-7 od 18. listopada 2024. i prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , Službe disciplinskog sudovanja , Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka , klasa: UP/I-114-04/23-02/203 , urbroj: 511-01-158-24-55 od 8. ožujka 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da se tereti da nije naložio DG da se uključi u kriminalističko istraživanje, a DG tvrdi da se ona niti ne uključuje u kriminalističko istraživanje, već se uključuju njezini djelatnici, a nesporno je da su njezini djelatnici, dakle djelatnici krim policije bili uključeni u pružanje pomoći djelatnicima prometne policije, a sam podnositelj zahtjeva ne obrazlaže zašto je nužno jedino i isključivo da DG bude uključena u kriminalističko istraživanje. Međutim, osim što to ne dokazuje niti obrazlaže podnositelj zahtjeva, odgovor na navedeno pitanje ne proizlazi niti iz prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja disciplinskog suda, pa niti iz pobijane presude. Dakle, ukoliko se u postupku ne može utvrditi pravo stanje stvari, onda je svakako bilo mjesta primjeni odredbi članka 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika. Ističe da i dio iskaza svjedoka SG, kojeg prvostupanjski sud očito zanemaruje budući da navodi kako je isti iskazao da je postojala potreba za kriminalističkim istraživanjem, je taj u kojem isti na pitanje je li na temelju podataka koji su bili poznati izvan priopćenja SGP iz prijave postojao indicij ili saznanje o sumnji na moguće počinjeno kazneno djelo, odgovorio da bez obzira na kaznenu prijavu da su u tom predmetu postojale i ostale kriminalističke varijante kako bi se otklonila sumnja ili navod da je sudjelovala treća osoba ili da je počinitelj netko drugi. Nadalje, tužitelj u žalbi obrazlaže svoje viđenje i shvaćanje utvrđenog činjeničnog stanja u postupku. Napominje da je još u tužbi isticao da tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog postupka niti jedna činjenica nije nedvojbeno utvrđena, pa prema tome, u konkretnom slučaju je sukladno članku 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika njegovu odgovornost trebalo razmatrati na način koji je povoljniji za njega protiv kojega se vodi disciplinski postupak. Iznosi prigovore u odnosu na izrečenu kaznu, jer ista nije u skladu s odredbom članka 110. stavka 2. točka 4. Zakona o policiji, a o čemu prvostupanjski sud nije dao nikakvo obrazloženje, osim da izbor kazne podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela. Smatra da se disciplinska kazna premještaja na drugo radno mjesto može izreći u vidu premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja te ističe da je po struci kriminalist (VSS), a u osobnom zvanju glavni policijski inspektor, pa stoga premještaj na radno mjesto policijskog službenika za gospodarski kriminalitet i korupciju nije u skladu sa Zakonom o policiji, budući se ne radi o poslovima istog stupnja obrazovanja. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev te poništi rješenje tuženika i tijela prvog stupnja te naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora zajedno sa troškovima žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostao je u cijelosti kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja te je istaknuo da je prvostupanjski sud utvrdio da je prvostupanjsko disciplinsko tijelo provelo sve relevantne dokaze, da je iste detaljno analiziralo pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te da je logično obrazložilo koji dokazi su dokazivali koje odlučne činjenice te na temelju tih dokaza pravilno utvrdilo činjenično stanje, kao i disciplinsku odgovornost tužitelja. Obrazloženje disciplinskih sudova sadrži iscrpne razloge na kojima je utemeljena odluka u konkretnom slučaju, pa se prvostupanjski sud očitovao samo o ključnim navodima tužitelja isticanim u tijeku postupka ne ponavljajući razloge koja su navela tijela disciplinskih sudova, a koja upućuju na neosnovanost prigovora tužitelja u disciplinskom postupku, koje tužitelj ponavlja i u upravnom sporu. Smatra da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude detaljno, jasno i argumentirano obrazložio razloge odbijanja tužbenog zahtjeva te je pobijana rješenja disciplinskih tijela ocijenio zakonitim, pa stoga predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu u cijelosti i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj navedenom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Rješenjem tijela prvog stupnja od 8. ožujka 2024. utvrđena je disciplinska odgovornost tužitelja te mu je uslijed počinjenih težih povreda službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka izrečena jedinstvena disciplinska kazna premještaja na drugo radno mjesto policijskog službenika za gospodarski kriminalitet i korupciju u Službi gospodarskog kriminaliteta i korupcije, Sektoru kriminalističke policije, Policijske uprave istarske i novčana kazna u mjesečnom iznosu od 15% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od dva mjeseca. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđena je odgovornost tužitelja kao načelnika Policijske postaje Rovinj – Rovigno zbog toga što u vremenu od 20. kolovoza 2021. do 27. listopada 2022., od 16. kolovoza 2021. do 4. siječnja 2022. i od 26. svibnja 2022. do 1. rujna 2022. nije usmjeravao i kontrolirao provedbu zadaća u kriminalističkom istraživanju povodom smrtnog stradavanja KG u događaju na cesti 16. kolovoza 2021., a na način kako je to detaljno navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja, pa je time počinio teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) te mu je na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke 4. Zakona o policiji utvrđena kazna premještaja na drugo radno mjesto i na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji novčana kazna u mjesečnom iznosu od 15% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od dva mjeseca.

7. Rješenjem tuženika od 18. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv navedenog rješenja prvostupanjskog disciplinskog suda od 8. ožujka 2024. kao neosnovana.

8. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako su prvostupanjsko tijelo i tuženik u disciplinskom postupku nedvojbeno utvrdili da je tužitelj počinio teže povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret, a kako je to naprijed opisano i pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja.

9. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj je pravilno na temelju odredbe članka 96. točke 1. Zakona o policiji proglašen krivim zbog teže povrede službene dužnosti te mu je osnovano izrečena jedinstvena kazna, i to kazna premještaja na drugo radno mjesto i novčana kazna, kako je to naprijed navedeno.

10. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne stvari te pri tome naveo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razloge zbog čega nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja.

12. Stoga, tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga počinio povredu pravila sudskog postupka te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari.

13. Žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno treba istaknuti da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred disciplinskim sudovima i prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

14. Posebno treba napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i prigovor tužitelja koji ponavlja i u žalbi glede primjene odredbe članak 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“ 141/11.), kojom je propisano da će se prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrati na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak. Naime, osnovano smatra prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju ne postoji dvojba o postojanju odlučnih činjenica u pogledu onih koje čine obilježja utvrđenih povreda, pa nema niti mjesta primjeni navedene odredbe Pravilnika, kako to pogrešno smatra tužitelj.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja , prvostupanjska presuda temelji se na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima iu obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

16. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima , a kako nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude, iz istih razloga trebalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić